Glazbene recenzije: Eliot Alma, Djeca!

Eliot Alma „Eliot Alma“ (LAA): Talentirana kći poznatih roditelja

Budući da je kći Rade Šerbedžije i Lenke Udovički te da je rođena u Londonu, a odrasla u Los Angelesu, Londonu i Rijeci, bilo je samo pitanje kroz koju će se umjetnost Milica odnosno Mimi Šerbedžija najbolje izraziti. Kako je diplomirala na Paul McCartney’s Institute For Performing Arts u Liverpoolu, čini se da je to muzika. Da se tu osjeća kao kod kuće i da jako dobro zna što radi, dokazala je svojim prvim diskografskim ostvarenjem, EP-jem „Eliot Alma“ koji je ovih dana objavila diskografska kuća LAA. Svih šest pjesama snimljeno je u studiju Eve u Manchesteru, a svirali su i s Mimi surađivali njezini prijatelji sa spomenutog instituta: Daniel Astles, Zack Smith, Bobby Finnegan, Enric Verdaguer i Louie Miles. EP je producirao Finn Howells, a svu glazbu i tekstove napisala je Mimi Šerbedžija. Mimi alias Eliot Alma je djevojka izuzetno ugodnog i zanosnog glasa, punog emocija. Svjesna svoje prednosti i glasa koji neodoljivo podsjeća na Sky Edwards iz grupe Morcheeba, Mimi je uglazbila svoje pjesme i predstavila ih najbolje moguće. Drugačije od ustaljenog pristupa koji su slijedile hrvatske kantautorice posljednjih godina, s potrebnim laganim skladateljskim pomakom i uzbudljivim aranžmanima, dovoljno privlačnim da drže pozornost. Kao da je odrasla uz Cohena, plesala po klubovima Londona i pjevušila pjesme Morcheebe i Nore Jones, uronila je u svoje intimne misli prilagodivši pjesme suvremenoj muzičkoj sceni. Izuzetno toplo ostvarenje koje će bez sumnje pronaći svoju publiku u Hrvatskoj, lako moguće i širom Europe, a i njezin umjetnički pseudonim Eliot Alma stvarno zvuči kao ime neke velike zvijezde.

Djeca! „Kad čuješ ovaj zvuk“ (YEM): Ima budućnosti za rock scenu

Djeca! su mladi zagrebački bend koji čine Bruno Žabek na električnoj gitari i Benjamin Mjeržva na bubnjevima. Prisutni su već godinu, dvije, ali ne toliko koncertno koliko u pričama o odličnom novom mladom rock bendu. Da je to doista i tako, uvjerila se publika na njihovu prvom velikom nastupu u sklopu ovogodišnje Brijačnice. Nastup s glavom i repom, bučan ali podatan, drugačiji ali pitak. Tom su prilikom nastupili uz pratnju kreativnog stroja Pocket Palme odnosno Luke Vidovića i Anje Pape, s kojima je Žabek već i prije osnivanja Djece! surađivao kao gitarist i uz čiju pomoć su i snimili svoj debi album „Kad čuješ ovaj zvuk“ koji je na koncu masterirao još jedan genije zvuka izvan okvira Niko Potočnjak. Rezultat suradnje nabrojenih muzičara doista je ugodno iznenađenje jer su uspjeli energične gitarističke rifove spojiti s naglašenim ritmovima te se na momente odmaknuti od klasične rock energije i ponuditi izuzetno plesne pop pjesme. Rock kakav stvaraju danas Royal Blood, ali i niz novih mladih rock bendova koji ne zaziru od utjecaja raznih glazbenih pravaca ako su funkciji dobre pjesme. Sa skladateljske strane su položili ispit, dok su s aranžerske strane uspjeli otići i korak dalje. Vokalno im se doista nema što prigovoriti, a rezultat je odličan progresivni rock album koji ne krije utjecaj Jacka Whitea, ali i Koje, dok su tekstove sveli na minimum i zadržavaju jednostavnost svojih poruka. Nema tu velike filozofije, a sve što su željeli reći, rekli su u par stihova. Jednostavno, efektno i dovoljno žestoko i plesno da ih je teško slušati mirno i staloženo jer ritam i pjesme kontinuirano pozivaju na ples. Neočekivano dobar prvijenac.

 

Komentiraj