Dubioza kolektiv „Fake News“ (Menart): Globalno popularni buntovnici s razlogom

Bez sumnje, Dubioza kolektiv postigao je najveći svjetski uspjeh od svih rock grupa s prostora Jugoslavije. Na novom albumu „Fake News“ kao gosti se pojavljuju njihov stari prijatelj i veliki obožavatelj Manu Chao, potom francuska grupa sličnog glazbenog žanra Soviet Suprem, reggae zvijezda Earl Sixteen iz grupe Dreadzone te meksička grupa Los de Abajo. Rezultat je odličan novi album koji, za razliku od prethodnog pršti nevjerojatnom energijom, ali i daleko žešćim gitarističkim dionicama i snažnim elektroničkim beatovima, uz neizostavan zvuk Balkana po kojem su prepoznatljivi. Nastavljajući svojevrsni pokret otpora korporacijama, aktualnopolitičkim potezima svjetskih državnika i destruktivnom kapitalizmu, momci iz Dubioze u tekstovima nude novu nadu malom čovjeku koji se bori s problemima. Prepoznaju probleme te ih kroz sjajne i pametne stihove izvrgavaju ruglu i podsmijehu. Prozivaju sve krivce, smiju im se sa svojom publikom i zato ih toliko vole. Osim po tekstovima, prepoznati su po zaraznom reggae ska rock plesnom ritmu začinjenom zvukovima Balkana i nevjerojatnom energijom. Ako jednoga dana izbije globalna revolucija i mali čovjek odluči ustati protiv svojih gospodara, himnu te pobune potpisat će Dubioza kolektiv. Ovaj album svakako im je za to dobra preporuka. Treba svakako naglasiti da su zadržali svoj stari poslovni model po kojem se i ovaj album može besplatno downloadati.

Reper iz sobe „Vanka“ (Menart): Fenomenalan debi album

Ivan Grgić okupio je sjajnu ekipu vrhunskih glazbenika. To su Mario Torbica, Emir Čovran, Nikola Šantek, Davor Doležal, Ante Prgin Surka, Milo Stavros, Robert Vrbančić, Zvonimir Bajević, Mate Picukarić, Ivan Bonačić, Martina Drakulić, Antonio Geček te Zvonimir Dusper Dus koji s Doležalom i Prginom potpisuje produkciju ovog odličnog albuma. Važno je spomenuti sve glazbenike koji su sudjelovali, a razlog je jednostavan: stvorili su fantastičnu glazbu, toplih melodija i pozitivnih vibracija, a sve na temeljima downtempo funky groovea. Dakako, u prvom je planu Reper iz sobe, odnosno Ivan Grgić. Njegovi sjajni tekstovi nose cijeli album i savršeno pričaju o hrvatskoj svakodnevici, kroz satiru i samoironiju. I prije izlaska debi albuma Grgića su prozvali hrvatskim Jovanottijem, što je, naravno, kompliment i odličan opis njegova glazbenog izraza. U podlozi stihova koje Grgić izuzetno melodično izgovara (više nego što repa), odlično koristeći milozvučje dalmatinskog narječja, rijetko je dobar funk, i to vrhunski odsviran. Fenomenalni plesni ritmovi, funky beat i produkcija na koju producenti albuma i te kako mogu biti ponosni, kao i svi spomenuti glazbenici na svoj doprinos. Reper iz sobe je poput izvanbračnog sina TBF-a i grupe Leut Magnetik koji je pokupio sve najbolje od svojih roditelja, a o albumu će se i te kako puno pričati tijekom cijele godine i naposljetku će se naći na vrhu godišnje liste najboljih domaćih albuma. Odličan debi.

Izet Medošević & Borgie „Opera u Sidneyju“ (Dallas Records): Važan riječki autor

Izet Medošević je riječki roker prisutan na sceni već više od 20 godina kroz svirku u grupama OŠ Sulud III i Avlijaneri. Međutim, Medošević je i pjesnik koji je već objavio dvije zbirke poezije, a član je i neformalne književne skupine Ri-Lit. Važan je to podatak jer su upravo tekstovi prvo što upada u uši prilikom preslušavanja albuma „Opera u Sidneyju“. Štoviše, tekstovi čine barem 50 posto pozitivnog dojma tog iznenađujuće dobrog albuma i treba im posvetiti pažnju. S druge strane, svirački je Medošević na prethodnom albumu „Granulo je sunce“ iz 2016. godine na neki način najavio u kojem će se smjeru razvijati – iako to nije uspio do kraja realizirati. Dobre ideje ostale su napola dovršene. Upravo je taj nedostatak uspio ispraviti na novom albumu, ponudivši odličan sirovi rock zvuk koji se savršeno sljubio s autorskim tekstovima. Medoševiću je u finaliziranju glazbenih ideja pomogao Berislav Pavišić, s kojim potpisuje glazbu i aranžmane, i to je očito bila dobitna kombinacija. Deset čvrstih rock pjesama kojima dominiraju Medoševićeva gitara i njegov pomalo ispucani glas na granici melodioznosti, uz poznati garažni zvuk prožet utjecajima 60-ih i 70-ih godina. Ugodno iznenađenje iz Rijeke kojim je Medošević pokazao koliko je zapravo važan autor. Kako tekstualno tako i skladateljski.