GLAZBENE RECENZIJE: Chui, ###

CHUI „ZAGREB – BERLIN“ (DANCING BEAR RECORDS): Neujednačeno, ali hrabro i uzbudljivo

Odličnim i glazbeno uzbudljivim albumom „Kapetanov dnevnik“ Chui je 2019. potvrdio svoj status na novoj hrvatskoj jazz sceni, ali je očekivana promocija izostala zbog pandemije. Svejedno, Starešinić i ostatak benda nastavili su stvarati kako god su znali i umjeli pa je tako nastala prva polovica albuma „Zagreb – Berlin“. Riječ je o skladbama koje su na neki su način prelazni period od „Kapetanovog dnevnika“ do novog studijskog albuma na kojem trenutno rade. Drugi dio albuma čine skladbe koje je Chui skladao kao soundtrack za glasoviti nijemi dokumentarni film Waltera Ruttmanna “Berlin, simfonija velegrada”, a premijerno su ga izveli u zagrebačkom kinu Tuškanac na otvaranju Berlinale Specijala, u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i Goethe institutom. To djelo izvodili su i na 30. danima hrvatskog filma i na MOP festivalu u Varaždinu, a sada se prvi put pojavljuje kao diskografsko izdanje. I dok je prvi dio albuma logičan nastavak njihova dosadašnjeg rada, drugi dio vezan uz spomenuti film daleko je zanimljiviji, uzbudljiviji i hrabriji. Hrabriji jer su zakoračili na novi glazbeni teren u kojem su se odlično snašli, ali i na neki način promovirali jedan novi zvuk i izraz. Štoviše, riječ je o odličnim skladbama koje sjajno funkcioniraju u scenama koje su pratile, ali jednako dobro i kao samostalno ostvarenje. Istovremeno su tim novim pravcem na neki način „ponizili“ prvu polovicu albuma, pokazujući da mogu drugačije i čak i bolje. U svakom slučaju, „Zagreb – Berlin“ vrlo je uzbudljivo ostvarenje koje ponovo predstavlja grupu Chui kao jednu od najzanimljivijih domaćih jazz i instrumentalnih grupa koja privlači svojom svestranošću i otvorenošću prema nekim novim pravcima kojima su zašli i u plesnu klupsku scenu – i to im odlično stoji.

„NASILNO“ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Buka koja prija

Grupa neobičnog imena ispisanog simbolima za „hashtag“ prisutna je na hrvatskoj alternativnoj sceni gotovo deset godina, ali je dosad bila poznata hermetičnoj publici sklonoj post rock zvuku, bez nekog većeg ili značajnijeg izleta u medije ili na važnije festivale. Nakon nekih sedam EP-ja i raznih izdanja, ### se odvažio na prvi samostalni album – i dobro su odlučili, jer zvuči kao ozbiljno glazbeno djelo koje zaslužuje poštovanje. Album je producirala Anja Tkalec, nekadašnja basistica grupe Punčke, koja je time dokazala koliko je dobra producentica jer album zvuči nevjerojatno moćno i brutalno. Baš onako kako i treba za tu mračnu post rock noise grupu. U tome joj je pomogao Borna Maksan, bubnjar grupe Nemeček čiji je album „Prokletije“ prošle godine bio jedan od boljih u Hrvatskoj te vrlo sličnog glazbenog izraza. Da sve dođe na svoje mjesto pobrinuo se Saša Rajković Zarkoff koji je album masterirao. Za razliku od prošlih izdanja koja su snimana na neobičnim mjestima poput Željezare Sisak ili kina Zvezda u Beogradu, pa i u Tvornici električnih žarulja u Zagrebu, novi album sniman je u studiju Rattus Rattus. Upravo je odluka da album snime u pravim studijskim uvjetima pridonijela tome da album „Nasilno“ zvuči kao fenomenalno moćna i brutalna instrumentalna salva koja diže iz mrtvih i istovremeno poziva na bjesomučni ples. Odličnih sedam pjesama koje ne može slušati svatko, ali će zato ljubitelji takvog glazbenog izraza uživati od prve do zadnje sekunde. Sjajno uobličeno, producirano i skladano, koliko god se naizgled radilo samo o dizanju buke uz pomoć dviju gitara, basa i bubnja. Nasilno privlačno!

Komentiraj