Anna Moor „Plavi avioni“ (Intek Music): Prekrasan dream pop album

Tko iole poznaje hrvatsku muzičku scenu, godinama već zna tko je Romana Pavliša koja stoji iza pseudonima Anna Moor. Naročito ako prate živu i uzbudljivu koprivničku scenu jer tamo gotovo da nema projekta, benda ili koncerta koji ta šarmantna pjevačica svojim glasom nije obogatila, a sada je napokon dočekala i svoje prvo samostalno izdanje. Par godina unazad Pavliša je kao Anna Moor postupno predstavljala svoje pjesme kroz vizualno vrlo dojmljive spotove, pa je izlazak albuma bio očekivan, a zvuk poznat. Album je vrlo intiman i ispunjen stvarno prekrasnim dream popom u spoju elektronike s jazzom i soulom, uz dobrodošlo eksperimentiranje s produkcijom. Odlično stapanje specifične muzike i njezina glasa rezultiralo je pjesmama koje imaju svjetsku kvalitetu i zvuče svjetski iako su na hrvatskom jeziku, dok posljednjom „Unreal“ kao da je htjela najaviti i album na engleskom. Tko poznaje i voli glazbeni izraz odlične beogradske pjevačice Bojane Vunturišević, sigurno će biti oduševljen i pjesmama Anne Moor, jer to je gotovo isti muzički stil dream popa „ofarban“ raznim žanrovskim utjecajima, s naglaskom na atmosferu. Pavliša ne bježi ni od drum’n’bassa ni od jazza, ali ni od eksperimentalnog pristupa, recimo, jedne Björk, zbog čega joj treba čestitati na hrabrosti. Snimila je odličan i vrlo pitak alt pop, djelomično kao neki logičan nastavak trenda koji je u Hrvatskoj započela Želja Veverec pod pseudonimom Je Veux. Vrlo bogati instrumentali mogli bi funkcionirati i biti privlačni gotovo jednako i bez njezina glasa, no to onda ne bi bilo to. Upravo zahvaljujući dugogodišnjim suradnjama s brojnim muzičarima, na ovom albumu Pavliša je okupila svojevrsnu muzičku kremu. Kako je riječ o dream popu, moglo se i očekivati da će kao glavne producente odabrati Luku Vidovića i Anju Papo iz grupe Pocket Palma, ali i Teu Golub i neizbježnog i hvaljenog koprivničkog producenta Marina Hraščaneca, koji je za svoju diskografsku kuću Intek Music i objavio ovaj album. Osim produkcijom, navedena četvorka sudjelovala je i svojim instrumentima i vokalima, kao i indijski klavijaturist Arunawa Shonai Chaterjee, potom Helena Hraščanec, Rajnard Hraščanec i Melani Krog kao prateći vokali, Hrvoje Štefanić na trombonu, nezaobilazni koprivnički muzičar Ivan Grobenski na električnoj gitari i basu, Zvonimir Bajević na trubi, Nikola Milosavljević na gitari, Janko Novoselić i Jerko Jurin na bubnjevima, Lana Janjanin na klaviru, a Konrad Mulvaj i Tomislav Golubić programirali su ritmove. Rezultat suradnje svih tih muzičara i producenata s Romanom Pavlišom odličan je debi album Anne Moor koji se samo može toplo preporučiti i u kojem se doista može uživati. Još samo da to prepoznaju i muzički urednici na brojnim radiostanicama kako bi ga čula i šira publika.

Sun U „Beton“ (Aquarius Records): Vrlo dobar drugi album

Nakon što se 2019. godine predstavila odličnim debi albumom „Discover“ i pjesmama na engleskom jeziku, Sanja Šiljković je pod pseudonimom Sun U objavila svoj drugi album „Beton“, s pjesmama na hrvatskom. Kao i mnogi prije nje, vjerojatno je shvatila da s pjesmama na engleskom jeziku, bez obzira na pozitivne kritike, neće ostvariti neki doseg na domaćoj sceni, a konkurencija na inozemnoj sceni prevelika je da bi se u nju upustila, a i košta deset puta više. I dok je nastupni album zvučao vrlo osobno, zrelo i prilično originalno, „Beton“ kao da je napravljen zbog kompromisa, kako bi se dodvorila muzičkim urednicima širom Hrvatske koji zaziru od pjesama na engleskom jeziku bez obzira na kvalitetu. Nažalost, ta vrsta kompromisa dovela je do laganog pada pjesama, koje su se na momente izjednačile s već ustaljenom ponudom hrvatske pop scene. Na svu sreću, Sanja je i kvalitetna autorica odlične elektroničke glazbe i zna kako treba zvučati pop pjesma, što ju je ipak izdvojilo od prosjeka. Svejedno, engleski joj je daleko bolje ležao, a kako je njezin elektronički alt pop ionako previše progresivan za domaći eter, bolje je da se drži engleskog jezika. No treba reći da su pjesme poput „Suvišni“ ili „T.R.A.G.“ odličan plesni pop koji će publika sigurno zavoljeti zbog podatnosti i sjajnih ritmova koje je Šiljković elektronički skladala i producirala, zbog čega je treba istovremeno prihvatiti kao odličnu autoricu i producenticu, što danas nije baš često u Hrvatskoj. Možda za nijansu lošiji od debi albuma, ali svejedno jedan od boljih albuma elektroničke glazbe, bliske synth popu odnosno alt popu, u Hrvatskoj ove godine.