GLASOVAC: ‘SDP je na prekretnici i ako iz poraza na izborima ne izvučemo pouke, onda nam nema spasa’

 

Saborska zastupnica SDP-a Sabina Glasovac govori o tome kako se SDP suočava s izbornim porazom, kako će se birati novi predsjednik stranke i kako izgleda novi saziv Sabora s pozicija rodne ravnopravnosti

Prošloga tjedna održana je konstituirajuća sjednica Hrvatskog sabora, a nakon maratonske rasprave izglasana je nova vlada. I dalje vrije u SDP-u koji je doživio izborni debakl pa je tako došlo do novih prijepora oko izbora Rajka Ostojića za potpredsjednika Sabora, kao i oko zamjena koje su poslane na mjesta onih čije su dužnosti nespojive s poslom saborskog zastupnika. O tome kako se SDP suočava s izbornim porazom, kako će se birati novi predsjednik stranke i kako izgleda novi saziv Sabora s pozicija rodne ravnopravnosti, tjednik Nacional razgovarao je sa Sabinom Glasovac, zastupnicom SDP-a koja je ušla u Sabor kao prva na listi za četvrtu izbornu jedinicu.

Rođena u Našicama, Sabina Glasovac diplomirala je njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Tijekom studija kroz Forum mladih započela je svoj politički angažman u SDP-u, a s 27 godina izabrana je kao najmlađa vijećnica u Županijsku skupštinu Zadarske županije. Bila je predsjednica Gradske organizacije SDP-a do 2017. godine, kada se zbog gubitka lokalnih izbora povukla s te dužnosti. Godine 2012. postala je savjetnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta, a 2015. i 2016. godine birana je za zastupnicu u Hrvatskom saboru. Od 2019. godine bila je predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, a od 2016. članica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, kao i Odbora za obitelj, mlade i sport. To su ujedno bile i teme kojima se u svom radu najviše bavila.

NACIONAL: Predstavnici opozicije ocijenili su program Vlade koji je predstavio novi-stari mandatar Andrej Plenković, kao listu dobrih želja. Kako vi komentirate to što vladajući obećavaju? 

Prije četiri godine obećavali su isto 180 tisuća novih radnih mjesta, povećanje minimalne plaće i mirovina, delimitiranje roditeljskih naknada, reformu zdravstva i obrazovanja, dakle – postoji niz obećanja koja recikliraju, a ne ispunjavaju. To dokazuje neučinkovitost Vlade, a što je još gore, i podcjenjivanje građanki i građana Hrvatske. U raspravi o programu Vlade upitala sam premijera zašto nekih stavki u programu nema. Na primjer, Zakona o medicinskom prekidu trudnoće. Od toga premijer Plenković ustrajno bježi od početka mandata iako je Ustavni sud naredio da do veljače 2019. trebaju donijeti novi, osuvremenjeni Zakon. No premijer će radije ignorirati sudbenu vlast negoli konačno zauzeti konkretan stav. Ni u odgovoru na moju repliku nije se decidirano odredio hoće li donijeti taj zakon u idućem mandatu, već je rekao da će se truditi oko toga postići široki društveni konsenzus. Dakle, on ne samo da ne poštuje odluke Ustavnog suda, već ih i derogira. I ne samo to. Čini još nešto što je izuzetno opasno, a to je vršenje pritiska na neovisne institucije, medije, pravobraniteljice, Povjerenstvo za sukob interesa, pa i pravosuđe, čemu smo svjedočili posljednje četiri godine. Stoga sam priupitala premijera namjerava li prestati „udarati“ na neovisnost institucija. Zanimljivo, baš taj dio replike najviše ga je uzrujao, tražio je da pojasnim i rekao da uopće ne zna na što mislim. Ako je suditi po njegovoj reakciji i vremenu posvećenom baš toj temi, ne mogu se oteti dojmu da se svatko češe gdje ga najviše svrbi. Činjenica jest da u prethodnom mandatu sloboda neovisnih institucija njemu nije značila ništa i da se u trenutcima manifestacije omnipotentnog delirija često postavljao na način – država to sam ja.

NACIONAL: Premijer se i u ovom govoru hvalio s 22 milijarde eura, koliko ćemo dobiti kroz strukturne fondove EU-a, ali i kao pomoć u krizi nastaloj zbog epidemije covida-19?

To je u ovom trenutku za Hrvatsku dobra vijest. No postavlja se pitanje koliko ćemo biti spremni iskoristiti ta sredstva i drugo, ne manje važno, kako ćemo se prioritetno strateški odrediti prema korištenju tih sredstava. Ako budemo radili kao do sada s fondovima i poticajima, bez plana, po babama i stričevima, a ima slučajeva da zbog netransparentnih procedura još i plaćamo penale, onda od toga nećemo imati previše koristi. I inače, što se tiče europskih fondova, iako iz HDZ-a tvrde da su ugovorili preko 97 posto sredstava u tekućem financijskom razdoblju, činjenica je da smo i po ugovorenim i po isplaćenim sredstvima debelo ispod prosjeka EU-a. Premijer je vrlo sugestivan kada se hvali postignućima svoje vlade, no ostaje činjenica da je Hrvatska najlošija u iskorištavanju europskog novca. HDZ-u je, doduše, puno toga išlo u prilog, a i ova situacija s koronom, jer mnogi ljudi uplašili su se ne samo za svoje zdravlje, već i zbog nadolazeće recesije i odlučili su se za stabilnost koju im premijer Plenković uspješno obećava. On zvuči vrlo uvjerljivo, a u politici dosta toga leži u percepciji. Zapravo, nametnuo se kao simbol jedne građanske, uljuđene desnice.

 

 

‘SDP mora postati ponovo stranka koja probija granice i otvara vidike, nudi progresivna rješenja. Naše biračko tijelo su stariji ljudi, ali i mladi ljudi i ljudi srednjih godina u nama moraju vidjeti rješenje’

 

 

NACIONAL: Radovan Fuchs postao je ministar znanosti i obrazovanja. Žestoko ste kritizirali bivšu ministricu Blaženku Divjak, kao i kurikularnu reformu koju je navodno provela. Što očekujete od novog-starog ministra koji je upoznat s tom materijom?

Nije gospođa Divjak provela nikakvu cjelovitu kurikularnu reformu, nego je četiri godine producirala neviđeni kaos u obrazovnom sustavu. Očekujem od novog ministra da uči na greškama gospođe Divjak, da ih ne ponavlja. Očekujem da bude manje kontroverzan od nje, da puno više energije ulaže u boljitak obrazovnog sustava nego u prezentaciju svoje slike u javnosti, da više novca ulaže u ljude, a manje u tablete, da ne negira službenu Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije nego da je provodi te da u svim naporima da obrazovanje postavi kao prioritet u RH, ima podršku premijera i Vlade.

NACIONAL: Po mišljenju mnogih Davor Bernardić snosi odgovornost za izborni debakl jer osim što nije prepoznat kao lider, složio je liste sa sebi odanim ljudima koji nisu poznati javnosti. Neka jaka imena, poput Peđe Grbina i Hajdaša Dončića, izborila su se kroz preferencijalne glasove, neki poput Marasa i Klisovića nisu ušli zbog loših pozicija, a neki su odbili biti na listi, poput Ranka Ostojića. Sada kad je sve gotovo, mislite li da vas je to koštalo izbora? 

Ja bih sada mogla nabrojati najmanje 30 ljudi zbog kojih mi je iskreno žao što nisu našli svoje mjesto na listama ili u Saboru. Po našem Statutu predsjednik ima ekskluzivno pravo predlagati liste Glavnom odboru, koji ih u načelu prihvaća. Ta ovlast je privilegija, ali i odgovornost. Krajnji sud donose birači. I donijeli su ga. Jasno i nedvosmisleno. Još prije dvije godine su nas 60-ak u SDP-u nazivali pučistima jer smo tražili od predsjednika Bernardića da se povuče. Osluškivali smo bilo javnosti i nisu nam trebali izborni rezultati i ovakva vrsta otrežnjenja da shvatimo da stranka ide u krivom pravcu. No nije se tu radilo samo o Bernardiću i izostanku leadershipa, već o konceptu vođenja stranke, nedostatku jasnih i autentičnih stavova. Prije dvije godine još smo imali vremena da se presložimo do parlamentarnih izbora. No nismo, Davor je tada imao legitimitet i podršku Glavnog odbora i ostao je predsjednik. Trudio se, sazrijevao, čak i napredovao, ali napori, nažalost, nisu urodili plodom. No to je sve sada prošlost, tu smo gdje jesmo. Međutim, nije sramota pasti ili izgubiti, ali vještina je shvatiti zašto si pao i ustati jači. Ako iz ovog poraza, koji je bolan, jedan od najbolnijih do sada, ne izvučemo pouke, usuđujem se reći da nam možda čak i nema spasa. Mi smo sada na prekretnici.

NACIONAL: No i nakon što se Bernardić povukao, nezadovoljstvo u SDP-u ne jenjava jer v.d. predsjednika stranke Zlatko Komadina sam određuje zamjene za Sabor. Je li trebalo biti tako? 

Po Statutu to pravo pripada predsjedniku stranke. Budući da se Davor nakon poraza povukao, sada imamo v.d. predsjednika koji primarno treba pripremiti stranku za unutarstranačke izbore – to nije nikakva novina, nakon Račanove smrti ta je obaveza pripala kolegici Antunović, a nakon Milanovićeva odlaska kolegici Opačić. No trebale su se odrediti zamjene i to je učinio kolega Komadina. Smatram da bi i samome Zlatku bilo puno jednostavnije da se o zamjenama i kriterijima konzultirao ili s Predsjedništvom stranke ili s Glavnim odborom. Doduše, nije to dužan, ali možda se tako mogla izbjeći nova lavina nezadovoljstva. Moglo se dogovorno odrediti – hoćemo li zamjene birati po kriteriju preferencija, teritorijalne zastupljenosti ili poretka na listama. Budući da se Zlatko odlučio za ovo zadnje – dakle, za redoslijed na listama – dio članova u tome vidi veliki problem. Smatraju da je inzistiranje na kriteriju redoslijeda o kome su birači rekli svoj sud preferencijalnim glasovima, ponavljanje greške zbog koje smo kažnjeni prije samo nekoliko tjedana. Osobno želim uspjeh kolegama koji su dobili priliku ući u Sabor kao zamjene, nastojat ću pomoći im u radu i nadam se da će opravdati dano im povjerenje.

NACIONAL: Drugi problem je Rajko Ostojić kao potpredsjednik Sabora. Zbog toga su se pobunili članovi stranke koji ga smatraju suodgovornim za izborni potop. Oni su vas predložili za tu funkciju. Kako to komentirate?

Ne znam što bih vam rekla, nisam bila prisutna na toj sjednici Kluba, ali sam čula što je bilo. Problem je način kojim se dolazilo do rješenja – bez konsenzusa, dogovora i konzultacija. Kolega Rajko sigurno ima političko iskustvo i aktualni je potpredsjednik stranke, što ga neosporno čini kvalificiranim za tu funkciju. To nitko nije dovodio u pitanje. Međutim, s obzirom na da nam tek slijede unutarstranački izbori na kojima će članovi reći svoj sud o tome tko bi trebao voditi i predstavljati SDP u narednom razdoblju, a s obzirom na njegovu utjecajnu ulogu u stranačkim procesima u prethodnom razdoblju, neki kolege su smatrali da možda njegov izbor nije najsretnije rješenje i najbolja poruka koju šaljemo javnosti nakon potopa na izborima.

NACIONAL: Nastala je i svađa oko odbora – naime, Peđa Grbin i Hajdaš Dončić iz revolta prema Ostojiću odbili su sudjelovati u radu bilo kojeg odbora?

Uključit će se oni u rad odbora, ali ne sad. Rekli su da ne žele preuzimati nikakve funkcije u Saboru dok se ne provedu unutarstranački izbori u stranci. Mislim da to nema veze s osobnim revoltom i prema kome, više s revoltom prema izostanku bilo kakve komunikacije i koordinacije unutar stranke, što je već dulje uzrok mnogih problema. I ja sam bila izuzetno revoltirana činjenicom da je SDP kada se išlo u pregovore s ostalim opozicijskim strankama o raspodjeli odbora uoči konstituirajuće sjednice, prepustio tri, po meni, ključne stvari, iznimno bitne za identitet i habitus našeg socijaldemokratskog programskog djelovanja. A to je čelno mjesto u Odboru za ravnopravnost spolova, čelno mjesto Odbora za obitelj i mlade i potpredsjedničko mjesto Odbora za obrazovanje. Mislim da su to teme u kojima smo itekako bili prepoznati u javnosti. Morali smo se boriti za te odbore i smatram da nije dobro što smo od toga odustali, posebno sada, u ovom mandatu, kada će te teme biti ključne.

 

 

‘Činjenica jest da u prethodnom mandatu sloboda neovisnih institucija Plenkoviću nije značila ništa i da se u trenucima manifestacije omnipotentnog delirija često postavljao na način – država to sam ja’

 

 

NACIONAL: Zato je predsjednica Odbora za obitelj i mlade postala Karolina Vidović Krišto, koja se zalaže za zabranu pobačaja, a Zlatko Hasanbegović je dobio potpredsjedničko mjesto u Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Je li to blasfemija?

Jer su ih predložile njihove stranke koje na to imaju pravo. Birati kadrovska rješenja. I to nije uopće sporno. Osobno uvijek podržavam žene u politici, ali se grozim žena koje rade protiv već stečenih ženskih prava, na štetu žena. Naravno da imam svoje mišljenje i o Zlatku Hasanbegoviću, kao i o Mariji Selak Raspudić koja navodno pretendira na mjesto predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova. Ali u pregovorima nije bilo riječi o imenima, nego o stranačkim kvotama. Nisu meni ti ljudi problem, imaju izborni legitimitet, svoje stavove, svoju publiku, bez obzira na to koliko se ja s njima ne slagala. Problem je SDP koji se nije izborio za nama bitne odbore, što je imao mehanizam izbiti mogućnost da uopće dođe do takvih kadrovskih rješenja, pa ga nije upotrijebio. Ja sam ogorčena zbog činjenice da smo tamo gdje smo imali manevarski prostor, dopustili da to ispustimo iz ruku.

NACIONAL: Tko je sudjelovao u tim pregovorima i čija je to odluka bila?

Manje je bitno tko je sudjelovao u pregovorima, bitnije je čija je to odluka bila. Pokušala sam doći do tog odgovora, ali ga nisam dobila. Pa valjda postoji neko tijelo koje bi trebalo poredati prioritete stranke i kao najjača opozicijska stranka sukladno tome se postaviti. A ne da na Twitteru iz objava novinara saznajemo što je i kako ispregovarano.

NACIONAL: U novom sazivu Sabora originalno su bile 34 žene, sa zamjenama će ih biti 45, što je više nego u prethodnom, ali i dalje daleko od 40 posto podzastupljenog spola, što propisuju neke europske, pa i hrvatske norme. A ni među potpredsjednicima Sabora nema žena…

Zapravo je tužno što usprkos činjenici da postoje kazne za one koji imaju manje od 40 posto podzastupljenog spola na listama, stranke i dalje radije plaćaju te kazne negoli su spremne raditi pozitivnu diskriminaciju. Kvote su jedini mehanizam koji u ovom trenutku imamo i na njemu trebamo inzistirati. Zapravo je sramota da 2020. imamo samo četiri ministrice u Vladi, kao i da HDZ na nekim listama nije imao 40 posto žena.

NACIONAL: Za razliku od prošlih parlamentarnih izbora, SDP sada ima ZIP sistem.

Da, mi smo otišli korak dalje i nismo se držali samo zakonskog propisa, već smo u Statut stranke unijeli obvezu ravnomjerne zastupljenosti obaju spolova, ali ne samo u broju, nego i prema mjestu prilikom sastavljanja lista. Time smo željeli osigurati stvarni paritet jer nekada se znalo događati da se žene stavljaju na niska mjesta koja im nisu omogućavala ravnopravne šanse da budu birane i uđu u Sabor. Zato su sada na listama naizmjenično muškarci i žene, ovisno o tome tko je na prvom mjestu. To je dovelo do toga da u ovom trenutku u Saboru imamo 16 žena i 18 muškaraca, što je ogroman iskorak i naš doprinos paritetnoj demokraciji u Hrvatskom saboru.

NACIONAL: No, koliko je poznato, vi ste bili jedina žena na prvom mjestu liste SDP-a, i to u 4. izbornoj jedinici… 

Da, bila sam jedina, tako je ispalo. Vjerojatno ne bih bila ni ja nismo imali izvanrednu okolnost s kolegom Domagojem Hajdukovićem. Tada sam u dogovoru s njim i čelništvom stranke preuzela na sebe zadatak da pomognem kolegicama i kolegama u Slavoniji. Postavljena sam na prvo mjesto jer je ono tehnički i operativno u samoj kampanji najzahtjevnije, a Domagoj odmah tik do mene, drugi, dovoljno visoko da uđe u Sabor, ali da mu to ne stvara dodatni stres u već ionako teškoj osobnoj situaciji. Dogovor je bio da ga se maksimalno rastereti, zaštiti i podrži u situaciji koja zasigurno ne bi bila laka nikome od nas.

NACIONAL: Kritičari iz HDZ-a tvrdili su da ste ga tako zapravo kaznili zbog obiteljskog nasilja koje je pretrpio od svog partnera. Je li to bilo licemjerno s njihove strane?

To nije licemjerno, nego suludo. Kada nekoga kažnjavaš, onda ga ili ne staviš na listu ili ga staviš na neprolazno mjesto. Mi smo poštovali Domagojevu želju, zaštitili ga, stali uz njega i zajedno iznijeli tu izbornu bitku. Voljela bih da kritičari iz HDZ-a više vode brigu o svom dvorištu, da i oni zaštite i podrže osobe homoseksualnih sklonosti u vlastitim redovima koje bi možda željele, ali se još uvijek ne usuđuju deklarirati, upravo zbog okruženja u kojem rade. Upravo mi u političkim strankama zajedno moramo učiniti sve da stvorimo uvjete u kojima će svaki čovjek moći živjeti slobodno, kako on to želi, bez straha od predrasuda i osuda.

NACIONAL: Ni Davor Bernardić nije se proslavio izjavom da nemate nijednu koordinatoricu na terenu jer ne želite eksperimentirati.

To je bila potpuno nespretna izjava, s obzirom na to da u SDP-u doista ima toliko kvalitetnih žena koje nose teren i organizacije. Mnoge od njih su načelnice, gradonačelnice, dožupanice. Imamo doista veliki bazen, samo ženama moramo dati šansu. Sumanuto je da se žene uvijek moraju deseterostruko dokazivati, dok sposobnost muškaraca nitko ne propituje.

NACIONAL: Hoćete li imati više kandidata za predsjednika stranke i zašto ne provedete anketu među svojim biračima i simpatizerima o tome tko najbolje stoji?

Kandidacijski postupak još nije službeno ni počeo, a Peđa Grbin je, uz još dvojicu javnosti manje poznatih kolega, iskazao takav interes. Ne znam hoćemo li i koliko službenih kandidata imati. No prilikom izbora predsjednika stranke svakako bi trebalo uzeti u obzir ne samo onoga koji najbolje stoji među članstvom stranke, već i među našim biračima. Ponekad se ta dva kriterija ne podudaraju. Zato bi u svakoj prilici za sve izbore, prilikom odabira kandidata, trebalo raditi kombinaciju onoga što je propisano Statutom – dakle kroz predizbore testiranje preferencije članstva, ali istraživanja javnog mnijenja među SDP-ovim simpatizerima. Trebalo bi postići jedan fini balans, što bi, po meni, bila dobitna kombinacija.

 

‘SDP se nije izborio za nama bitne odbore, ogorčena sam zbog toga što smo tamo gdje smo imali manevarski prostor, dopustili da to ispustimo iz ruku. Pokušala sam doći do odgovora čija je to bila odluka, ali ga nisam dobila’

 

 

NACIONAL: Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova koji se dokazao tijekom migrantske krize, odbio je biti sedmi na listi za desetu izbornu jedinicu. On sada šuti i ne izjašnjava se. Bi li imao šanse da se kandidira za predsjednika SDP-a? 

Ne znam ima li Ranko uopće takve ambicije. Ali da me pita, savjetovala bih mu da se ne kandidira za predsjednika. Ako se želi više aktivirati, smatram da može dati puno veći doprinos na nekoj operativnoj funkciji. On je odličan organizator i može puno pomoći stranci svojim velikim političkim i svakim drugim iskustvom.

NACIONAL: Koalicija Možemo! najveće je izborno iznenađenje. Bernardić ih  nije previše ozbiljno shvaćao, odnosno prilično se posprdno odnosio prema njima. Jesu li oni preuzeli birače SDP-u ili su SDP-ovi birači apstinirali? 

Ima i jednog i drugog. Jedan dio naših birača, osobito u Zagrebu i u centralnoj Hrvatskoj, sigurno je prešao k njima, a dio je – što zbog straha od korone, što zbog razočaranja u SDP – ostao doma. Za one koji su nas napustili sami smo si krivi jer smo ostavili prazan prostor na ljevici. Naši birači u nama više nisu vidjeli svoje glasnogovornike, u temama koje smo otvarali, porukama koje smo odašiljali, ljudima koje smo promovirali nisu se prepoznali i tražili su drugu opciju. Nama Možemo! treba biti prije svega partner, jer je važno da ima što više zdravih snaga u Hrvatskom saboru i da se jača koalicijski potencijal na ljevici. No za SDP nije dovoljno samo da izabere novog predsjednika i novo vodstvo, već da se vrati svojim „korijenima“. Trebali bismo postati opet onaj „stari“, ali avangardni SDP iz 2000. koji je u ljudima probudio nadu da su promjene moguće. Tada smo nudili jasnu viziju moderne, otvorene, napredne Hrvatske. Prepoznali su to građani, ali ne samo oni. I međunarodna zajednica je to prepoznala i nagradila. Mi moramo postati ponovo stranka koja probija granice i otvara vidike, nudi progresivna rješenja. Naše stabilno biračko tijelo su stariji ljudi. I to cijenimo, ali moramo ići korak dalje – mladi ljudi, ljudi srednjih godina u nama moraju vidjeti rješenje za svoje probleme.

NACIONAL: Mnogi su zamjerili predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću što je izjavio da neće izaći na izbore, kao i njegov nedolazak na konstituirajuću sjednicu Sabora. Kako vi komentirate te njegove postupke? 

Voljela bih da je došao u Sabor, ali shvaćam da on sustavno radi na redizajniranju uloge predsjednika Republike u parlamentarnoj demokraciji. Ono što je bitno, ne izlazi izvan svojih ustavnih ovlasti. Svjesna sam kontroverznih reakcija javnosti koja je podijeljena oko njegovih postupaka. No iz njegovih nastupa u predizbornoj kampanji bilo je jasno da će on ići nekim drugim putem od svojih prethodnika. On zapravo nastavlja raditi ono što je obećavao u kampanji. Nekima se to sviđa, nekima ne. Meni osobno ne smeta. Naprotiv, podržavam. Osim izjave da neće izaći na izbore. Neizlazak na izbore potpuno je pogrešna poruka. Svi, a posebno mi na političkoj sceni, moramo slati nedvosmislenu poruku o važnosti konzumiranja biračkog prava i jačanja demokracije. Iako nije obaveza propisana zakonom, participaciju građana u izbornim, ali i drugim društvenim procesima moramo promovirati uvijek i svugdje. Politička neutralnost predsjednika Republike se podrazumijeva, ali on je istovremeno i građanin ove zemlje i kao odgovoran građanin, prvi među jednakima, treba izaći na izbore.

Komentiraj