GAVRAN: ‘Sretan sam zbog kontinuiteta igranja unatoč koroni’

Miro Gavran u povodu revije Teatra Gavran u Lisinskom

Teatar Gavran, kazalište koje od svog osnutka predstavama prema tekstu književnika Mire Gavrana i u izvođenju, uz druge glumce, njegove supruge Mladene Gavran i sina Jakova Gavrana, brojnim predstavama ostavlja trag u hrvatskoj kulturi, obilježava 18 godina rada. Prošlotjedna premijera predstave „Savršeni muškarac“ ujedno je naznačila i početak Jesenje revije Teatra Gavran u Lisinskom, tijekom koje će se do 21. studenoga, uz najnoviju, izvoditi još pet predstava Teatra Gavran. Iako podsjeća na GavranFest u Slovačkoj, u svijetu jedinstven festival na kojem se izvode predstave prema Gavranovim tekstovima iz brojnih svjetskih zemalja, Miro Gavran objasnio je da je ova revija u Lisinskom ipak nešto drugačije. Najavio je i pokretanje novog festivala u travnju – Zagrebačkog festivala monodrame.

NACIONAL: Jesenja revija Teatra Gavran u Lisinskom počela je premijerom predstave „Savršeni partner“, a nastavit će se u iduća dva mjeseca tijekom kojih će biti prikazano još pet predstava Teatra Gavran. O čemu se radi i kako je došlo do ideje za tu reviju?

Bila nam je želja nakon dugih sedam mjeseci izbivanja iz Lisinskog, tog hrama kulture, izići pred publiku s novom predstavom „Savršeni partner“, ali i našim ponajboljim predstavama iz prijašnjih sezona, tako da smo u ovu reviju uvrstili „Pivo“ koje je imalo više od stotinu izvedbi, „Sladoled“ koji je imao 150 repriza, „Hotel Babilon“ koji je imao više od 250 repriza te „Sve o ženama“ i „Sve o muškarcima“, predstave koje su „prebacile“ pedesetu reprizu unutar prve godine izvođenja. Sve su to odreda komedije, a kako su teška vremena, činilo nam se da trebamo svojoj publici podariti upravo komedije. Dok se Velika dvorana Lisinski obnavlja, Mala je već obnovljena i upravo je s našim „Savršenim partnerom“ krenula u život. Po novim mjerama u njoj mogu biti najviše 134 gledatelja, poštuju se sve epidemiološke mjere i ondje je naša publika sigurnija nego u tramvaju ili autobusu.

NACIONAL: Ne događa se često da se održi revija predstava jednog privatnog kazališta, kako se zbog toga osjećate?

Ponekad treba napraviti rekapitulaciju onoga što jedan teatar ima na repertoaru. Za putujući teatar više je nego hrabro imati šest živih predstava. Sretni smo što i u ovom vremenu krize s našim glumcima uspijevamo održati taj kontinuitet. Inače, šest godina zaredom u ljetnim mjesecima održavali smo Dane Teatra Gavran u Malom Lošinju, koji su također bili sjajno prihvaćeni od publike. Sretni smo to unatoč teškim vremenima radimo nove iskorake i pružamo publici prigodu da se barem nakratko odmori od stvarnosti.

NACIONAL: Revija podsjeća na GavranFest, je li to bila ideja?

Nije. GavranFest je uvijek podrazumijevao veći broj različitih kazališta i različitih zemalja sudionika. Na njemu bi se susreli kazalištarci iz različitih gradova, a publika bi mogla uspoređivati različite pristupe mojim tekstovima koji su bili uvjetovani stilom glume i režije koji se njeguju u nekim zemljama.

NACIONAL: Na što ste najviše ponosni kad je riječ o Teatru Gavran? Koliko se predstava dosad postavilo u Hrvatskoj, koliko u inozemstvu, koliko ih je gledatelja pogledalo?

Ove godine, točno u listopadu, postajemo punoljetni, osnovani smo točno prije 18 godina. Osamnaest godina trajati u ovom poslu već je postignuće. Proteklih godina ustalili smo se na stotinjak repriznih izvedbi godišnje naših predstava za odrasle, a kako smo prije tri godine pokrenuli i Dječju scenu Teatra Gavran, izveli bismo i pedesetak repriznih izvedbi za najmlađe. Godišnje bismo imali više od 30.000 gledatelja. A često smo imali i inozemna gostovanja diljem Europe.

NACIONAL: Kakva je trenutačna situacija kad je u pitanju izvođenje predstava? Koliko će se osjećati posljedice pandemije, posebno kad je riječ o nezavisnoj sceni?

Posljedice su nesagledive. Ove godine nam je stornirano 55 dogovorenih predstava, ali smo srećom preko ljeta uspjeli izvesti trinaest repriza na otvorenim scenama i sada se polako vraćamo u normalu, polako nas gradovi zovu na gostovanja. Iako su na snazi ograničenja broja gledatelja, svima je jasno da kultura ne smije stati, inače će je kasnije biti još teže pokrenuti. Nažalost, neke od naših izvedbi u ovoj godini su bile čisti minus i jedva čekamo da ugledamo kraj ovoj epidemiji, jer je u financijskom pogledu ovo dugoročno neodrživo.

NACIONAL: Kako je Teatar Gavran prebrodio ove mjesece neigranja, što je bilo najveći izazov? Jer vi, za razliku od mnogih, barem nemate problem prostora, igrate u Maloj dvorani Lisinski. Ali sigurno je pregršt drugih problema?

Hvala Bogu da smo uvijek bili dobrodošli u Lisinskome, ali ostane li ograničenje broja gledatelja, to će biti neodrživo i nama i Lisinskom. Vrijeme pandemije proveli smo radno tako da smo dovršili posao na „Savršenom partneru“, a ja sam napisao i novu komediju „Na kavici u podne“ koju od početka rujna uvježbavamo u Centru za kulturu i informacije Maksimir – s njima surađujemo već godinama i kod njih uvježbavamo naše predstave – a unatoč svemu odlučili smo u travnju iduće godine pokrenuti Zagrebački festival monodrame, u suradnji sa scenom Urania – prostor kreacije. Naime, proteklih godina, a i mjeseci, monodrama u Hrvatskoj ponovno postaje bitan žanr i važno je dobro valorizirati i popularizirati tu vrstu predstava.

NACIONAL: Kakvi su planovi? Jeste li morali „smanjiti apetite“ kad je ova sezona u pitanju?

Apetite će nam određivati izvanjski faktori, ali Teatar Gavran, vjerovali ili ne, u iduća dva mjeseca gostuje sa „Sve o muškarcima“ u Beču, Mostaru i Augsburgu, s „Hotelom Babilon“ u Beogradu, s „Pivom“ u Mariboru i Trstu… Gostujemo do kraja godine u petnaestak hrvatskih gradova i, naravno, može nas se vidjeti u Lisinskome svakoga tjedna.

Komentiraj