„U HNS-u ‘na sreću’ nećemo pasti u zaborav, jer oni ni ne znaju za nas, pa se samim time to ne može ni dogoditi“; „Ma kod nas je futsal još uvijek ‘mali sport’, neki naši igrači su tijekom ljeta morali raditi preko student-servisa, konobariti, nemaju tu svi bajne životne situacije“.

Prvu rečenicu ispisao je na društvenim mrežama predsjednik FC Split, Zoran Mamić, a drugu izbornik danas svima poznate futsal reprezentacije – Marinko Mavrović. Njegovi izabranici sutra u Rigi igraju prvo finale U19 EURO turnira u futsalu, a na drugoj strani čeka ih glavni favorit Španjolska.

I da, zaista, sve one sportske izjave vezane uz ovaj veliki uspjeh, u smjeru da je Hrvatska napravila pravo malo svjetsko čudo, su egzaktne. I sami omjeri na kladionicama to potvrđuju, za remi je bio 7,2 : 1, dok je recimo za Dinamo-Istra 6 : 1.

A kako su došli do tog uspjeha? Hrvatska reprezentacija za turnir se spremala desetak dana u Ogulinu, dok su velike futsal države imale i više od mjesec dana priprema jer su profesionalci sa sigurnim plaćama. Naša djeca su konobarila za preživljavanje. Nažalost, mali sportovi u Hrvatskoj općenito su debelo zapostavljeni, a nastavno na to, futsal je debelo zapostavljen od HNS-a.

Dobar dio klubova jedva krpa kraj s krajem, pa je čak i 1. Hrvatska malonogometna liga ove godine smanjena s dvanaest na deset klubova. Problem je sličan kao i s HT Prvom ligom, a nedostatak vizije, marketinga i ulaganja, dovodi do toga da futsala nema u medijima. Kad ga nema u medijima nema sponzora, manje je gledatelja. Kad nema sponzora i gledatelja, nema plaća. HNS-ova bogata blagajna jednostavno je zatvorena za futsal, umjesto da se klubovima barem pokriju svi troškovi opreme i igranja. Liga se igra zato što se mora igrati, a koristi imaju samo djelatnici HNS-a, povjerenici, delegati i suci.

Sad su se „futsal bebe“ izborile za same naslovnice, top vijesti. Senzacija su, a gotovo nitko u Hrvatskoj osim futsal obitelji nije ni znao za ovaj EURO. I sad će ih svi tapšati. Dočekat će ih delegacija Saveza na aerodromu, uručiti im cvijeće. Možda ih primi i predsjednica… A kad se ugase svjetla pozornice, ostaje potpuni mrak. Tinja u mraku samo njihova svijeća, iz ljubavi prema ovom sportu.

Ne vjerujete? Tako je bilo i 2012. godine. Hrvatska je bila domaćin seniorskog EURO-a te je ostvarila grandiozan uspjeh, 4. mjesto, a dvorane su bile popunjene. U grupnoj fazi u Splitu Hrvatsku je pratilo po 8.000 gledatelja, četvrtfinale s Ukrajinom 9.800, a polufinale s Rusijom u Zagrebu 12.400 gledatelja.

Kompozicija ista. Cvijeće. Slikavanje. Mrak.

Pokrenuli su oni malo iskusniji i inicijativu „Za bolji futsal“ 2012. godine jer su znali da HNS neće ništa napraviti. Pokušavali su izdvojiti taj sport iz HNS-a na isti način kako su se Italija, Španjolska i Portugal izborili za svoja prava. Nisu uspjeli. Upravo (nekada) veliki klubovi, koji se sada medijski bune, okrenuli su leđa inicijativi koju je potpisalo više od 100 registriranih klubova. Vjerovali su HNS-u. Prevarili se.

Čak su izmjene i dopune Zakona o sportu pisane u smjeru da i futsal klubovi imaju svoje zastupnike u Skupštini i Izvršnom odboru HNS-a, komisijama. Po zakonu im je to omogućeno, ali je HNS i tu zatvorio vrata.

Nažalost, HNS ne razumije futsal i odakle dolaze svi oni dobri igrači velikog nogometa (slično je i sa ženskim nogometom, postoji samo zato što mora postojati). Upravo ta djeca, izvan svojih velikonogometnih klubova igraju malonogometne turnire s prijateljima gdje su njihovi heroji. To im puni glave samopouzdanjem da budu još bolji. A tih vrlo kvalitetnih turnira je na stotine po Hrvatskoj.

Zaključak je jednostavan. Opet se ništa neće promijeniti dok se klubovi sami ne pokrenu, ujedine i naprave korak naprijed. Sigurno je samo jedno, nakon svih ovih godina propadanja i najvećim optimistima je jasno da od Hrvatskog nogometnog saveza nemaju što očekivati.

I na kraju samo još jedno slovo. Zahvala svim onim entuzijastima koji su od 2014. godine ulagali svoje vrijeme i novac u razvoj omladinskih škola, zahvaljući čemu se i stiglo do ovog zaista velikog uspjeha. Njima to znači neusporedivo više od tapšanja, cvijeća i jeftinog licemjerenog slikavanja.