Postoje prepreke koje naše ljude sprječavaju u tome da imaju vlastitu jeftiniju struju, a najveći problem je, očekivano, nedostatak novca. To potvrđuje i podatak da 75 posto građana želi proizvoditi vlastitu energiju, ali nemaju za to financijske mogućnosti”, izjavio je u razgovoru za Megawatt zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu Predrag Matić Fred. On je prije nekoliko tjedana predstavio rezultate istraživanja koji su potvrdili upravo tu njegovu tvrdnju te je zato i prozvao Vladu jer ne ulaže dovoljno napora u subvencioniranje solara. O toj i ostalim temama vezanim uz energetsku situaciju u Hrvatskoj i Europskoj uniji, Predrag Matić Fred govori u razgovoru za Megawatt.

MEGAWATT: Nedavno ste predstavili rezultate istraživanja po kojem građani ne ugrađuju solarne panele zbog lošeg zakonskog okvira i nedostatka financija, možete li malo pojasniti o čemu je točno riječ?

Unutar zadnjih nekoliko godina počeo sam se intenzivnije baviti energetskim pitanjima s obzirom na to da me moja politička grupa u Europskom parlamentu imenovala za izvjestitelja nove Europske strategije o iskorištavanju obnovljivih izvora energije na moru. Kroz rad na tom zahtjevnom izvješću uvidio sam koliko Hrvatska, kao i uvijek, zaostaje za ostalim zemljama članicama u pogledu iskorištavanja obnovljivih izvora energije, a samim time oštećeni su i naši građani. Početkom ove godine dogodila se ta nesretna situacija u Ukrajini i posljedično su cijene energenata otišle u nebo. Htio sam doznati koliko je naših građana upoznato s mogućnostima proizvodnje vlastite električne energije radi smanjenja troškova režija. Rezultati istraživanja su očekivano loši – 94 posto građana ne proizvodi električnu energiju u svojim kućanstvima.

Postoje prepreke koje naše ljude sprječavaju u tome da imaju vlastitu jeftiniju struju, a najveći problem je očekivano nedostatak novca. To potvrđuje i podatak da 75 posto građana želi proizvoditi vlastitu energiju, ali nemaju za to financijske mogućnosti. Polovica građana pretpostavlja da bi proizvodnjom električne energije uštedjela između 11 i 50 posto iznosa režija u kućanstvu, a većina njih smatra da se uložena sredstva vrate u roku od tri do 10 godina. O ideji energetske zajednice koja je podrobnije predstavljena krajem prošle godine u novom Zakonu o tržištu električne energije, građani ne znaju skoro ništa, no otvoreni su za ideju dijeljenja energije sa svojim susjedima. To ujedno znači da su otvoreni i za investiranje – primjerice, u zajedničku sunčanu elektranu te u zajedničku razmjenu energije ili trgovanje energijom. Premda je sam pojam relativno nov, podaci pokazuju koliko je Vlada neuspješna u komuniciranju ključnih energetskih rješenja, a volja građana za edukacijom svakako postoji. Unatoč tome što znaju da mogu uštedjeti dugoročno, građani se ne usude investirati u energetske projekte – zbog financijskih nemogućnosti i zbog nedostatka informiranosti.

Nova dva energetska zakona usvojena su prošle godine – valja naglasiti da je upitno koliko se vodilo računa o ulozi građana, a još manje o tome koliko su građani upoznati s vlastitim mogućnostima proizvodnje električne energije. Struka je više puta u raznim prilikama rekla da su administrativni i pravni propisi realna prepreka djelovanju energetskih zajednica. Neke odredbe direktiva doslovno su preuzete iz Bruxellesa, bez prilagodbe lokalnim uvjetima, i od takvih zakona nema koristi za naše građane. Na to moja malenkost pokušava djelovati s razine Europskog parlamenta.

MEGAWATT: Što bi država trebala napraviti kako bi građane ipak potakla na ugradnju solarnih panela?

Država mora jasnije definirati i pojasniti ulogu građana u energetskoj tranziciji kroz reviziju postojećih energetskih zakona, ali i kroz edukaciju zainteresiranih ljudi. Na kraju, zakoni postoje da građanima omoguće niže režije, postanu samoodrživi i samim time igraju važnu ulogu u energetskoj tranziciji. Postoji nekoliko koraka koje država može poduzeti kako bi potaknula građane na postavljanje solarnih panela. Mogu se ponuditi financijski poticaji, poput poreznih olakšica, kako bi se građane potaknulo da instaliraju solarne ploče u svoje domove. Država također može pružiti informacije i podršku građanima koji su zainteresirani za postavljanje solarnih panela. To bi moglo uključivati obrazovne materijale, pomoć u pronalaženju firmi koje se bave solarnim instalacijama i pomoć u postupku prijave i odobravanja. Iz rezultata ankete koju sam proveo, građani su procijenili da o procesu dobivanja dozvole za instalaciju opreme ne znaju dovoljno.

Uz to, može se postaviti pozitivan primjer postavljanjem solarnih panela na zgrade i objekte u državnom vlasništvu. To bi moglo poslužiti kao demonstracija učinkovitosti i izvedivosti solarne tehnologije i moglo bi potaknuti građane i organizacije da slijede njihov primjer. Na kraju, država bi morala provoditi politike koje podupiru korištenje solarne tehnologije, primjerice, opremanjem novih i starih zgrada solarnim pločama.

Prije desetak dana, nakon sastanka s ljudima koji se bave energetskim pitanjima u Hrvatskoj, dobio sam informaciju da do današnjeg dana ne postoji nijedna energetska zajednica premda je Zakon koji je predstavio koncept energetske zajednice donesen krajem 2021. godine. Dakle, godinu dana nakon država i dalje nije ništa poduzela po tom pitanju kako bi građane uključila u energetsku tranziciju. Što onda možemo očekivati po pitanju njene uloge u educiranju zainteresiranih ljudi, istih onih koji žele biti energetski neovisni?

‘Država mora jasnije definirati i pojasniti ulogu građana u energetskoj tranziciji kroz reviziju postojećih energetskih zakona, ali i kroz edukaciju zainteresiranih pojedinaca’, smatra Fred Matić. FOTO: Christian CREUTZ/Europski parlament

MEGAWATT: Kao zastupnik u Europskom parlamentu sigurno imate uvid u to kako su druge europske države potakle ugradnju solarnih panela?

Za nekoliko primjera znam: britanska vlada nudi „Feed-in tarifu“ koja plaća pojedincima i tvrtkama za električnu energiju koju proizvedu iz obnovljivih izvora, uključujući solarne ploče. To može pomoći u nadoknadi početnih troškova instaliranja solarnih panela, čineći ih pristupačnijima. Nijemci imaju program “100.000 krovova” koji pruža informacije i podršku vlasnicima kuća koji žele postaviti solarne ploče na svoje krovove. To uključuje obrazovne materijale, ali i pomoć u procesu prijave i odobravanja.

Španjolska vlada je postavila solarne ploče na više od 1000 državnih zgrada, uključujući škole, bolnice i vojne baze. To su neke od poticajnih politika koje mogu ohrabriti građane i druge institucije da slijede njihov primjer. Talijani su, slično Britancima, implementirali politiku „conto energia“ koja daje financijski poticaj pojedincima i tvrtkama za proizvodnju obnovljive energije, uključujući solarnu energiju. Primjera je popriličan broj, samo treba krenuti, a nema boljeg i važnijeg trenutka nego sad. Bilo koji od ovih modela lako bi se mogao preslikati i u Hrvatskoj, a britanski model se meni čini kao idealan za hrvatske prilike.

MEGAWATT: Treba li Hrvatska i kroz europske fondove više investirati u alternativne izvore poput solara, koji su idealni za klimu u obalnim dijelovima Hrvatske?

Svakako trebamo maksimalno iskoristiti sve raspoložive fondove za ulaganje u obnovljive izvore energije, prvenstveno solarne, koja je idealan izvor energije za priobalne dijelove Hrvatske. Imamo sredozemnu klimu s obiljem sunca i čak do 2600 sunčanih sati godišnje. Idealna smo zemlja za proizvodnju solarne energije, jer solarni paneli mogu proizvesti značajnu količinu električne energije čak i kada je relativno oblačno.

Zemlje članice dobivaju podršku za različite razvojne projekte, uključujući i one vezane uz obnovljivu energiju. Hrvatska mora ambicioznije krenuti u ispunjenje europskih klimatskih i energetskih ciljeva, smanjenjem emisija stakleničkih plinova, ali i povećanjem udjela obnovljive energije. Europski fondovi svakako mogu poslužiti u takvim naumima, no ne bismo se smjeli isključivo oslanjati na njih. Trebamo osigurati zdrave pravne temelje za domaće i strane investitore i njegovati poduzetničku klimu, kao i znati iskoristiti hrvatski „soft-power“ u međunarodnim poslovnim i vanjskopolitičkim krugovima.

MEGAWATT: Je li ova kriza zapravo prilika da se u Hrvatskoj intenzivnije implementira Europski zeleni plan (The European Green Deal) te da se pokuša ostvariti neka vrsta energetske neovisnosti?

Trenutna energetska kriza mora se iskoristiti kao prilika za intenzivniju provedbu Europskog zelenog plana i pokušaj dostizanja energetske neovisnosti jer smo još daleko od toga. U kontekstu trenutne energetske krize, provedba Europskog zelenog plana u Hrvatskoj mogla bi pomoći našoj zemlji da smanji ovisnost o fosilnim gorivima. Ulaganjem u obnovljive izvore energije poput sunca i vjetra, Hrvatska bi mogla proizvoditi više vlastite električne energije i smanjiti ovisnost o uvozu. Energetska kriza predstavlja mnoge izazove, ali i prilike. Ulaganje u obnovljive izvore energije može stvoriti nova radna mjesta i potaknuti gospodarski rast. Sektor obnovljivih izvora energije je industrija u porastu, a ulaganje u njega moglo bi pružiti prilike za hrvatske radnike i poduzeća. Na primjer, izgradnja i održavanje solarnih panela i vjetroturbina može stvoriti radna mjesta, a razvoj tehnologija obnovljivih izvora energije može podržati rast hrvatskih poduzeća. Trebamo težiti energetskoj neovisnosti radi poboljšanja energetske sigurnosti. Ako se nastavimo uvelike oslanjati na uvezenu energiju, možemo biti osjetljivi na poremećaje u opskrbi energijom. Na koncu, proizvodnjom vlastite energije štedimo novac i podržavamo domaću industriju.

‘Energetska tranzicija mora biti državni projekt jer je cijela infrastruktura u državnom vlasništvu. Država je ta koja propisuje zakone i koja može olakšati pravne i administrativne procedure potrebne za vlastitu proizvodnju energije’

MEGAWATT: Gdje je Hrvatska zapravo po pitanju energetske neovisnosti? Vidimo da se gotovo uopće ne potiče gradnja solarnih ploča na krovovima kuća, poduzetnici su u podređenom položaju i plaćaju struju nekoliko puta skuplju nego građanstvo, a LNG terminal više služi MOL-u i Mađarskoj nego Hrvatskoj.

Hrvatska se trenutno za svoje energetske potrebe uvelike oslanja na fosilna goriva. Još je dug put do postizanja energetske neovisnosti. Iskorištavanjem svojih obnovljivih izvora energije i provedbom potpornih politika i propisa, Hrvatska ima potencijal postići energetsku neovisnost i pridonijeti održivoj budućnosti. Ali realnost je drugačija jer trenutna Vlada radi mnogo grešaka, a sada je za to najgore vrijeme. Energetska tranzicija se, bez dvojbi, već odvija i svi su preduvjeti jasno definirani. Potencijal je ogroman, no pitanje je tko će od toga imati najviše koristi – građani, država ili veliki igrači u energetici? Umjesto većih subvencija i poticajnih mjera doneseni su novi zakoni koji su destimulirajući za građansku energiju, a pisani za velike igrače – prvenstveno HEP koji ima de facto monopol i svu potrebnu infrastrukturu. Bitno je naglasiti da energetska tranzicija mora biti državni projekt jer je cijela infrastruktura u državnom vlasništvu. Država je ta koja propisuje zakone i koja može olakšati pravne i administrativne procedure potrebne za vlastitu proizvodnju električne energije.

MEGAWATT: Zabrinjava li vas takva situacija i zbog odnosa prema klimatskim promjenama, jer je očito da borba protiv tih promjena nije visoko na listi prioriteta aktualne vlade?

Klimatske promjene su globalna prijetnja koja utječe na sve, bez obzira na to gdje žive. Nedavanjem prioriteta borbi protiv klimatskih promjena, sami sebi činimo štetu, i to čak veću nego susjedne zemlje jer smo osjetljiviji na utjecaje klimatskih promjena. Imamo dugu obalu i nizinska područja, što nas čini ranjivima kod porasta razine mora i obalnih poplava. Uz to, imamo sredozemnu klimu za koju se očekuje da će postati toplija i suša, što može dovesti do češćih vremenskih anomalija. Osim toga, klimatske promjene mogu imati i dugoročne učinke na prirodni okoliš, uključujući gubitak bioraznolikosti i degradaciju ekosustava.

Upravo i zbog tih razloga Europska komisija je u pripremnoj fazi izrade nove Uredbe o obnovi prirode, na kojoj imam priliku raditi kao izvjestitelj Socijalista i demokrata u EP-u. Dat ću svoje mišljenje iz perspektive člana Odbora za ribarstvo unutar Europskog parlamenta. Veliki je to i sveobuhvatan legislativni dokument koji će zadati pravno obvezujuće smjernice svim zemljama članicama, a svojevrstan je dodatak postojećim legislativama kao što su Europski zeleni plan, pa i Europska strategija za bioraznolikost 2030. S europske razine nastavljaju se predlagati i donositi ambiciozne, ali vrlo nužne politike, dok s druge strane zemlje članice nerijetko zaostaju u provedbi istih tih smjernica, a ništa drugačije nije ni u slučaju Hrvatske. Paradoksalno je da će klimatske promjene na nas imati najveći učinak, dok s druge strane imamo na tako malom geografskom prostoru ogromne potencijale iskoristivosti obnovljivih izvora energije, a samim time i potencijal promijeniti pristup borbi protiv klimatskih promjena.

MEGAWATT: Gubimo li zbog takvog odnosa i veliku priliku za gospodarski razvoj zbog nedostatka velikih greenfield projekata?

Naravno da greenfield projekti mogu pružiti prilike za gospodarski razvoj stvaranjem novih radnih mjesta te privlačenjem ulaganja. Ali ovi projekti također mogu imati potencijalne negativne učinke, poput degradacije okoliša, poremećaja lokalnih zajednica i drugih društvenih i ekonomskih troškova. Stoga bi se svaka odluka o realizaciji greenfield projekata trebala pažljivo procijeniti, posebice imajući na umu ekološki faktor i dugoročnu održivost, po smjernicama novog europskog Bauhausa.

MEGAWATT: Možete li kao netko tko je u svakodnevnoj komunikaciji s drugim političarima iz EU-a, procijeniti kakva je trenutna energetska situacija u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama?

Svaka država unutar EU-a sama vodi svoju energetsku politiku, dakle, ima svoje mjere štednje i pomaže svojim građanima na način koji smatra najboljim. Mislim da je svaka zemlja trenutno u nepovoljnoj situaciji i nosi se s ovom krizom najbolje što zna. Neke su zemlje ovisnije o uvozu energenata, pa samim time generalno i teže pogođene nego druge. Ali treba napomenuti da je u velikoj većini zemalja članica životni standard građana veći pa je samim time i otpornost na krizu veća nego u Hrvatskoj.

MEGAWATT: Jesu li mjere koje je donijela hrvatska vlada u skladu s mjerama drugih država ili se ipak moglo napraviti više?

Moglo se napraviti više po pitanju financijske pomoći najugroženijima u ovoj energetskoj krizi. Veliki broj obitelji se jedva nosi sa svojim životnim troškovima i prije energetske krize. A sada, uz inflaciju, kupovna moć je pala s obzirom na povećane troškova života – prvenstveno hrane i režija. U istu kategoriju najugroženijih spadaju i mali obrtnici i poduzetnici čiji su troškovi struje i plina abnormalno visoki. Vlada je morala subvencionirati cijenu električne energije za najugroženije male obrtnike i mikropoduzetnike. Iznos jednog mjesečnog računa za režije ih može dovesti do stečaja. U istraživanju koje sam proveo, 67 posto građana smatra da cijena električne energije za njih mora biti subvencionirana, mislim da to dovoljno govori.

‘Trenutna energetska kriza mora se iskoristiti kao prilika za intenzivniju provedbu Europskog zelenog plana i pokušaj dostizanja energetske neovisnosti’, kaže Fred Matić. FOTO: Eric VIDAL/Europski parlament

MEGAWATT: Kako gledate na rast cijena energenata, je li se u tom pogledu moglo napraviti više kako bi se spriječio taj rast?

Mogla se pružiti izdašnija financijska pomoć kućanstvima s niskim prihodima kako bi im se pomoglo da plate svoje račune za energiju. Kao što sam već rekao, jedni od najugroženijih ovom energetskom krizom su mali obrtnici i poduzetnici kojima nije pružena adekvatna pomoć sukladna neočekivanim troškovima s kojima su se morali nositi. Trebao se donijeti i program koji pruža financijske poticaje kućanstvima i tvrtkama za nadogradnju na energetski učinkovite uređaje ili sustave. Uvijek se može učiniti više ili drugačije, no mislim da fokus ne smije i ne treba biti komparacija pojedinih politika s onima iz drugih europskih zemalja, nego konkretnija dugoročna rješenja, sukladna nacionalnim kapacitetima, koja će pomoći našim građanima i obrtnicima. Neka od tih rješenja su, kao što sam i ranije rekao, edukacija i poticajne politike za naše građane koje će im olakšati pristup i korištenje solarne energije ugradnjom solarnih elektrana na krovove svojih kuća ili zgrada. S druge strane, moramo se više potruditi da u Hrvatsku privučemo investitore koji će se baviti velikim infrastrukturnim projektima obnovljivih izvora energije na moru, mareći pritom za njihov utjecaj na okoliš. Na koncu, tada će se i energija prodavati našim građanima po povoljnijoj cijeni.

MEGAWATT: Prošle godine imenovani ste izvjestiteljem eurosocijalista Europskog parlamenta za Strategiju EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru. Što ste do sada napravili po tom pitanju i iskorištava li se dovoljno more kao potencijalni energetski izvor, kako u EU-u tako i u Hrvatskoj?

Moja uloga kao izvjestitelja je bila napisati moderan legislativan prijedlog o iskorištavanju obnovljivih izvora energije u svim europskim morima, pa tako i Jadranskom. Na ovom izvješću radio sam s kolegicama i kolegama iz drugih političkih grupa, ali svi smo se složili u jednom – energija iz obnovljivih izvora energije na moru bit će ključna za europski energetski sektor u narednim desetljećima, a to se nije promijenilo ni trenutnom energetskom krizom. No moramo biti oprezni i krenuti u realizaciju strateških i dugoročno održivih projekata na vrijeme. Strategija EU-a nije pravno-obvezujuće prirode, a i moramo imati na umu činjenicu da svaka zemlja članica, tako i Hrvatska, sama odlučuje o tim pitanjima. Europa je jasno iskazala kako vidi budućnost europske energetske politike, na zemljama članicama je da to provedu. More se ne iskorištava ni približno svojim mogućnostima. Hrvatska ni dan danas nema pravni okvir za izgradnju offshore vjetroelektrana, a bez okvira nema ni investitora, odnosno kapitalnih ulaganja. Skandinavske zemlje očekivano prednjače u iskorištavanju obnovljivih izvora energije na moru, čak je i Italija počela s infrastrukturnim projektima, ali daleko je to od iskorištavanja potpunog potencijala.

MEGAWATT: Što se konkretno još treba napraviti kako bi zaživjeli projekti obnovljivih izvora energije na moru i je li vas netko iz Hrvatske kontaktirao po tom pitanju?

Imao sam priliku u više navrata razgovarati s profesorima sa zagrebačkog FSB-a, kao i ljudima koji rade u nevladinim energetskim organizacijama i svi misle da je ogroman potencijal našeg mora potpuno neiskorišten i da se ne mičemo s mrtve točke. Potrebno je napokon pokrenuti raspravu o zakonu koji trenutno ne postoji. Posljedično će se morati uključivati civilno društvo i jedinice lokalne samouprave u javne rasprave o lokacijama za izgradnju infrastrukturnih postrojenja, a takvih lokacija na Jadranu ima – i to na mjestima koja nisu na javnim plažama i koja neće narušavati turistički dojam. Za sve postoji rješenje, struka ima odgovore na sva potencijalna pitanja koja mogu uslijediti, ali ponavljam da za sve buduće projekte prvi korak mora biti donošenje pravnog okvira. Bez toga sva priča pada u vodu.