Press/Arhiva umjetnika

FOTO: Potresna lica slikara Gorana Ćetkovića

U galeriji Kristofor Stanković u staroj zagrebačkoj Vijećnici na Gornjem Gradu postavljena je izložba slika “Zub vremena“ slikara Gorana Ćetkovića, u sklopu Dana crnogorske kulture 2019. godine. Taj istaknuti umjetnik djeluje u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, gdje je do sada napravio dvadesetak samostalnih izložbi.

Goran Ćetković rođen je 1975. godine u Kolašinu, a diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Nikole Gvozdenovića 2000. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Izlagao je i na brojnim skupnim izložbama, a bio je sudionik i mnogih umjetničkih kolonija. Dobitnik je godišnje nagrade galerije Spinnaker na izložbi studenata završne godine slikarstva, kao i nagrade Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore “Milunović, Stijović, Lubarda“ za 2016. godinu.

Međutim, od jednog umjetnika mlađe srednje generacije možda ne bismo očekivali tako potresno i kritičko slikarstvo današnjeg čovjeka i čovječanstva koje je izgubilo lice humanosti. U predgovoru kataloga opsežne zagrebačke izložbe, povjesničarka umjetnosti Ljiljana Zeković ističe kako Ćetković “iznimnom stvaralačkom lucidnošću i kreativnošću uspijeva izraziti ono što pripada sferama metafizičkog pojma, postižući iznimnu ikonografsku cjelovitost“.

Naime, na granici apstrakcije i mogućnosti detektiranja motiva, u različitim stupnjevima raspoznatljivosti, slikarski svijet Gorana Ćetkovića otvara se pred nama poput ponora ili jedne paralelne dimenzije u kojoj zapravo ne želimo biti niti trenutka. To je snažno, potresno, jezivo, užasno i opominjuće slikarstvo. Jer sva ova lica i glave, odvojena od tijela, koja su personifikacija i metafora različitih fizičkih i emotivnih stanja, potresna su opomena loših životnih odabira i puteva. Na Ćetkovićevim ćemo slikama prepoznati i lica puna patnje koja žale da su okrenula lice Bogu. Ali, jednako ćemo tako prepoznati i demone iz svih mogućih svjetova i dimenzija egzistencije koji su uspjeli zaposjesti neke ljude, pretvorivši ih u lutajuće aveti bez srca i duše, a to slikar podcrtava spektrom hladnih plavičastih i sivo-crnih tonova.

Referirajući se također na srednjovjekovne prikaze “Memento mori“, slikar vuče iznimno bogatu paralelu s brojnim stilskim slikarskim tradicijama, ne samo ulančavanjem s nekim istaknutim europskim umjetnicima 20. stoljeća. Nije pred nama tek fantastično-nadrealno slikarstvo; to su studije glava koje će nas podsjetiti na skulpture austrijskog kipara Franza Xavera Messerschmidta, u kojima je analitički studirao brojne ljudske mane, ili slikare poput Jamesa Ensora, Edvarda Muncha i Francisa Bacona.

“Egzistencijalni strah, beznađe, snažna ekspresija, na ovim uvjetno nazvanim portretima, izraženi su deformiranim oblicima na kojima dominiraju razjapljena usta koja simuliraju varijante krika od snažnog vriska, stišanog vapaja do njegovog utonuća. … On je otvorio Pandorinu kutiju iz koje je pohrlio jedan izgubljeni svijet, koji je sa sobom donio iskonske osjećaje bola, straha, tjeskobe, razorne moći duševnih sila i mučno stanje propadanja i odumiranja. Nada, Ljubav, Sreća i Dobrota su savladane mračnim silama koje su pretočene u ljudske likove čiji osmijeh nosi gorčinu, snovi se pretvaraju u košmar, a molitva u beznadno očekivanje“, bilježi u katalogu istaknuta crnogorska povjesničarka umjetnosti Ljiljana Zeković.

Bez obzira na mračni sloj njegova slikarstva, Goran Ćetković sjajan je umjetnik koji je do savršenstva savladao slikarski zanat, bravurozno vladajući kompozicijom, planovima, perspektivom i uporabom tonskih nijansi i valera boje. “Stvaralaštvo ovog posvećenika likovno je odlično postavljeno i onda kada prikazuje svjetove koji se ruše, figure u pokretu, zamahu, patnji i životnoj drami. Ima na tim slikama mnogo od estetike čudovišnog, drage nekima od najboljih europskih slikara; od gotičkih do današnjih crnogorskih, ima tu glasova iz tame…“, napisao je u katalogu izložbe likovni kritičar Dejan Đorić.

Otvorenje zagrebačke izložbe pohodili su mnogi istakuti hrvatski kolege slikari, poput Duška Šibla, Željka Lapuha i Igora Modrića, a u publici su bili i kipari Petar Hranuelli te voditelj galerije Kranjčar, Josip Joško Tešija.

Komentiraj