Nacional, verzija Spiegelove priče na osnovi dokumenata Football Leaksa, koje je primio njemački tjednik Der Spiegel i podijelio s Nacionalom i drugim partnerima u Europskoj Istraživačkoj Suradnji (www.eic.network)

Veliki igrači nosili su dres Monaca: Francuz Thierry Henry, Njemac Jürgen Klinsmann i Englez Glenn Hoddle. Navijači su svjedočili velikim trijumfima na stadionu Stade Louis II, Monaco je sedam puta bio prvak Francuske. No, u jesen 2011. klub je pao u drugu ligu i pretrpio financijski slom.

Princ Albert, vlasnik nogometnog kluba, pojavio se kao spasitelj, a imao je dovoljno novaca da učini klub opet jakim. Tako je, recimo, u prosincu Dmitrij Ribolovljev kupio više od 66.67 posto dionica i vlasništva za 1 euro. Potrošio je više od 100 milijuna eura za najveće nogometne zvijezde kao što su Falcao i James.

Ribolovljev je proširio krug ljudi koji su bili potencijalni dobročinitelji. Tražio je potpredsjednika Vadima Vasiljeva da kreira listu važnih ljudi kojima bi klub mogao poslati poklone. Vasiljev je „izbacio“ 48 imena u kategorijama A, B i C. Na vrhu je bio princ Albert, a ispod njega svi koji su imali moć u kneževini, od gradske vijećnice do policije i sudova.

Rus je također investirao u dobrosusjedske odnose. Iz godine u godinu, za Božić, organizirao je nekoliko javnih događanja sa „jako dobrim vinom za gospodu i šampanjcem i čokoladom za dame“. Darovi su ostavili dojam: „Istodobno sam dirnut i neugodno mi je“, rekao je jedan iz policijske hijerarhije zahvaljujući i obećajući da će pomoći ASM-u.

U 2014. Ribolovljev je još jednom proširio krug dobročinitelja. Pitao je osobu od svog povjerenja, potpredsjednika Vadim Vasiljev da kreira listu važnih ljudi kojima se mogu slati darovi. Vasiljev, bivši diplomat, izbacio je van 48 imena poredanih po važnosti u kategorije A, B i C. Na vrhu je bio princ Albert II., kojem se običavao davati posebno fini kavijar, a ispod njega su bili svi koji su imali utjecaja u kneževini, od gradske vijećnice do policije i suda. Od predsjednika jahtaškog do predsjednika automobilskog kluba.

To je bilo doba kada se podmićivanje proširilo po uredima ovih i onih nadležnih. Primjerice, šef policije Monaca Regis Asso, nije našao shodnim pitati Ribolovjeva u lipnju hoće li sin njegovog ruskog učitelja doći na staž u bilijunašev obiteljski ured. Dopustiti IT stručnjaku da uđe u tajne njegove kompanje činilo se previše. Ali dati mladom čovjeku ugovor na dva ili tri mjeseca u ASM-u činilo se Vasiljev kao dobra investicija.

Gotovo istodobno, klub je dobio zahtjev dvadesetogodišnjaka koji je studirao sportski menandžment u USA da ga prime kao skauta. Imao je bliske veze sa princem. To je bio Louis Ducruet, the young man, sin princeze

Stephanie, broj sedam u kneževini. Ducruet je dobio staž u Monacu i godišnji ugovor sa plaćom od 3000 eura mjesečno te je postao odgovoran za azijske igrače.

Biti vlasnik atraktivnog nogometnog kluba znači ne morati čekati do Božića da se čini dobro. Mogu se donirati darovi na tjednoj bazi, za svaku utakmicu. Na ljeto 2013. ekipa se vratila u prvu ligu: Vadim Vasiljev je predstavio šefu  posebnu listu: oko 100 ljudi kojima bi se u budućnosti trebalo dati karta za stadion. Utakmice ASM-a postale su okupljalište bitnih ljudi.

U siječnju 2015. u marketingu kluba preispitali su ideju dodijeljivanja besplatnih ulaznica. Bili su šokirani kada su vidjeli koliko je besplatnih ulaznica podijeljeno da utakmicu Lige prvaka protiv londonskog Arsenala. Bili su šokirani koliko je novaca ASM izgubio time.

Nakon toga je menandžment promijenio proceduru te se stvorila baza takvih ulaznica koja ne ulazi u one koje se prodaju. Iako to znači više administrativnog posla, time se smanjio broj neiskorištenih mjesta i čini karte poželjnijima. A Vasiljev nadgleda distribuciju. Za posebno važne ličnosti , potpredsjednik ASM-a ima mjesto u sponzoriranom avionu. Serge Telle, premijer monegaške vlade letio je u svibnju 2016. u privatnom avionu, a let je sponzorirao Fedcom, za uzvratnu utakmicu u Lyonu. O da, čak je i njegova trinaestogodišnja kćer uživala u tom letu.

Ministar pravosuđa gubi posao

Dmitri Ribolovljev je sramežljiva osoba. Možda i zato što ne govori ni francuski ni engleski. Ne mari za ljude i društvene norme. Kada je pozvao goste u svoju rezidenciju na Havajima na proslavu 46. rođendana 2012., napustio je proslavu u 9 navečer. Prošlog svibnja, na filmskom festivalu u Cannesu, njegova dva lica opet su došla do izražaja. S jedne je strane sponzorirao gala večeri za Ypsilon, a s druge je strane nastojao umaći reflektorima i biti nevidljiv u Cannesu.

Ribolovjev je tragična figura: on je jedan od 100 najbogatijih ljudi na svijetu, vlasnik Airbusa, velike jahte, brojnih kuća uključujući najskuplji penthouse na Manhattanu, ali i dalje mu nije dosta. Ljudi oko njega ga opisuju kao radoholičara i kao nekog tko sve mora držati pod kontrolom. Život u Rusiji naučio ga je paranoji: pije vodu samo iz svježe otvorenih boca, ljudi od posebnog povjerenja su mu kao obitelj. Čovjek koji ima pol Monaca u džepu istinski je izoliran i usamljen, bez nesebičnih prijatelja.

Puno prije njegovog života u Monte Carlu, kada je još živio u Genevi, Cipru ili na Uralu, Ribolovljev  je otkrio umjetnost kao investicije.  Da netko može prati i sakriti novac u toj domeni, može igrati ulogu, ali to u njegovom slučaju nije dokazano. Bilijunaš se 2003. povjerio priznatom profesionalcu, Yvesu Bouvieru. Švicarac ima briljantne kontakte, zna trikove i manevre u industriji. Ribolovjev kupuje preko 2 bilijuna dolara vrijedno djelo preko Bouviera sve dok se partneri nisu posvađali oko vrijednosti izgubljenog Da Vincija.

U ožujku 2013. Bouvier umjetninu iz 16. stoljeća koja je u najvećoj je tajnosti odnesena u Ribolovljevov Penthouse u New York. Slika pokazuje Ypsilona Salvatora Mundia i dolazi iz Da Vincieve radionice, možda je čak i on autor. Još jedno otkriće, svjetska senzacija. Uobičajeno Bouvier prima 2 do 3 posto za sliku. Ali ovoga je puta tajno dijelovao kao kupac i prodavač, transerirajući 80 miluna dolara nalaznica i restauratorima blaga, a Ribolovljevu je dao 127.5 milijuna dolara.

Kolekcionar je primijetio da je Bouvier razvio svoj poslovni model godinu dana kasnije. Švicarac je najboljem klijentu dao 118 milijuna dolara umjesto 93.5 za Modiglianiovu sliku. U siječnju 2015., Ribolovljev premiješta dilera, a nekoliko mjeseci kasnije policija je uhitila Bouviera. Monaška istraživačka tijela borila su se za Ribolovjevove interese tih tjedana i mjeseci pa oni sada čine jezgru aktualnih optužbi za korupciju protiv Rusa. Brojni dokumenti dokazuju kako je pokrovitelj ne samo dao nego kako je mreža politike, pravosuđa i administracije bila u njegovim rukama. I kako je Ribolovjev eksploatirao svoje kontakte da uništi neprijatelje.

Direktor Pravne službe  Philippe Narmoni izgubio je posao. U veljači 2015. Monacos je bio Ministar pravosuđana 2 dana kod Ribolovjeva Švicarskoj.  To samo po sebi ne bi moglo biti opisano kao kosher. Činjenica da mi znamo da je Bouvier uhićen tri dana nakon toga kao rezultat njegove istrage o svađi sa Rusom. Činjenica da znamo da je Bouvier uhićen tri dana kasnije kao rezultat njegove istrage o sporu s Rusom je stvarno zabluda.

A Narmoni je samo najistaknutija figura među suučesnicima. Čak je više pozicioniran i od visoko rangiranih policijskih službenika Frederica Fusaria i  Christophea Hageta. Razvio je tih tjedana živu sms prepisku sa odvjetnicom Tatianom Beshedom, desnom rukom Ribolovjeva. Rus je čak rekao Fusariju da mu da do znanja osobno o napretku situacije, sa sugestijom konferencijskog poziva, na primjer, od 5:15 ili 5:30 popodne. Fusari je odgovorio: oko 5:30.

Ribolovljev, sada se to zna, kum je Monaca, netko čije se želje ne odbijaju. Ali što drugo Rus može misliti kada mu čak ni princ Albert ne može odoliti? Ako princ Albert dobije luksuzni smiješta u Riju  za SP u nogometu 2014., ili u kolovozu 2016., pozove rusku jahtu da se otisne s Korzike, uključujući i helihopter do Portovecchia?

U suradnji sa:

O Projektu Football Leaks

Komentiraj