U kolovozu 2014. strani mediji detaljnije su pratili ponude europskih klubova za Duju Čopa, tada jednog od najboljih napadača Dinama. U sezoni 2013/14. Čop je imao 33 nastupa u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, postigao je 22 gola i imao 8 asistencija. Sky Sports tada je objavio da se za Čopa najviše interesiraju portugalski Sporting, njemački Schalke 04 i Stuttgart te talijanski Fiorentina i Torino. U igri su bili i neki engleski klubovi. Tvrdilo se da je Čopov transfer vrijedi oko 5 milijuna eura, dok je Sporting dao ponudu od 3 milijuna eura. Mnogi agenti željeli su zaraditi na tom transferu. Čop je u ljeto 2014. bio ”vruća roba”.

Sadržaj dokumenata Football Leaksa dostupnih Nacionalu koje je dobio njemački tjednik Der Spiegel i proslijedio Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC) pokazuju da je njegov nogometni agent Siniša Šošo, suvlasnik zagrebačke sportske agencije Pharos Sport, 8. svibnja 2014. ovlastio francuskog agenta Fabiana Blanca Martina i njegovu agenciju NLN Blanc Management S.L, da spreme sve potrebne dokumente za Čopov transfer u lisabonski klub Sporting. Ovlaštenje (dokument 1) je vrijedilo do 31. siječnja 2015.

Ali čini se da Šošo nije osoba koja je najviše zaradila na Čopovu transferu. Uz pomoć sumnjiva ugovora obitelj Mamić ponovo je imala milijunska prava na dio transferne odštete koju je primio Dinamo, a imali su zajamčene i dodatne prihode od tog transfera.

Prema online stranici transfermarkt.com koja donosi mnoge informacije iz svijeta nogometa, Dinamo je 9. siječnja 2015. posudio Čopa talijanskom klubu Cagliari Calcio za iznos od 1,5 milijuna eura za pola sezone. Taj klub sa Sicilije borio se te sezone za ostanak u talijanskoj Seriji A.

Ali tog istog dana, 9. siječnja 2015., potpisan je i drugi važan ugovor kojim je direktor talijanskog kluba Tomasso Edoardo Giulini odabrao svog agenta koji je trebao sa Šošom dogovoriti plaću i druge uvjete za Čopov dolazak na Siciliju. Taj agent nije nitko drugi nego Danijel Kuraja, direktor tvrtke Sport Servis MM iz Ljubuškog, iz Bosne i Hercegovine koja je u vlasništvu Marija Mamića, sina Zdravka Mamića (dokument 2). Prema tom ugovoru tvrtki Marija Mamića pripada 350.000 eura u slučaju da osigura Čopov transfer ili posudbu u Cagliari. Dogovoreni iznos nije isplaćen u jednoj velikoj rati, nego u više manjih rata, a tim transakcijama može se dobro prikriti iznos pred organima za sprečavanje pranja novca i poreznicima. Tako je talijanski klub trebao platiti maloj tvrtki iz Hercegovine 50.000 eura do 15. siječnja 2015., 75.000 eura do 15. srpnja 2015., 50.000 eura do 15. siječnja 2016., 100.000 eura do 15. srpnja 2016. i posljednju ratu u iznosu od 75.000 eura do 15. siječnja 2017. To znači da je posljednja rata agentske provizije za Čopov transfer sjela na račun hercegovske tvrtke Marija Mamića tek u toj godini.

Ne iznenađuje to da je Mario Mamić za financijske operacije kod transfera većeg broja nogometnih igrača odabrao tvrtku iz Bosne i Hercegovine jer se ta država nalazi na listi najriskantnijih zemalja za pranje novca koju je sastavio FATF (The Financial Action Task Force), najvažnija međunarodna organizacija za donošenje standarda o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. BiH je među najriskantnijim državama na svijetu jer vlast ne surađuje s međunarodnim financijskim organima, pa se ta zemlja nalazi u neuglednom društvu Afganistana, Iraka, Irana, Jemena, Laosa, Sirije, Sjeverne Koreje, Ugande i Vanuatua.

Sudski registar Bosne i Hercegovine pokazuje da je jedni vlasnik tvrtke, s 2000 konvertibilnih maraka osnovnog kapitala, Mario Mamić, sin Zdravka Mamića. Izvršni direktor je spomenuti Danijel Kuraja, a direktor je Marko Kravić, brat bivše supruge Marija Mamića.

Mamićeva tvrtka iz Ljubuškog bila je 2015. vrlo profitabilna jer je po godišnjem izvještaju imala 7.165.582 konvertibilnih maraka ukupnih prihoda, a od toga 6.817.023 konvertibilnih maraka profita. To znači da je 95% svih prihoda u toj godini završilo kao profit, a tvrtka je te godine imala i 6.829.410 konvertibilnih maraka ukupne imovine. U siječnju 2016. na zamolbu Uskoka, bosanska SIPA, elitna policijska jedinica za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, izvršila je kućne pretrese na području Tomislavgrada i Ljubuškog. Državno odvjetništvo BiH tada je izdalo priopćenje u kojem se navodi da su se aktivnosti provodile u sklopu istrage koja se u Hrvatskoj i BiH vodi protiv više osoba zbog kaznenih djela zločinačkog udruživanja, zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i pranja novca. Objašnjeno je da je riječ o složenoj istrazi o transakcijama višemilijunskih iznosa i da se provjeravaju financijske transakcije i poslovanje osumnjičenih u BiH.

Po medijskim navodima, Mario Mamić na računu u jednoj banci u BiH ima nešto više od 300.000 eura koje mu je uplatila njegova tvrtka Sport Servis MM, a koja je uplate primala i od off-shore tvrtke Rasport Management AG iz Švicarske, preko koje se, prema Uskokovim optužbama, izvlačio novac iz Dinama.

Preko tvrtke Sport Servis MM iz Ljubuškog Mario Mamić vodio je i druge poslove koji su zaintrigirali istražitelje. Na primjer, preko nje je osigurao plaćanje 725.000 eura agentske provizije za transfer Tina Jedvaja iz talijanskog prvoligaša Rome u njemački klub Bayer Leverkusen na sličan način – s mnogo rata manjih iznosa u duljem razdoblju. I kod prvog Jedvajeva transfera iz Dinama u Romu obitelj Mamić imala je 50% prava na transfernu odštetu.

Osim toga, ugovor o zastupanju koji je s Cagliarijem potpisao direktor Mamićeve tvrtke Danijel Kuraja može donositi i dodatne velike dobiti u slučaju da talijanski klub proda Čopa za veliki iznos trećem klubu. U članku broj 5 dogovoreno je to da tvrtki Sport Servis MM pripada 20% od onog dijela transfera koji bi bio veći od 3,5 milijuna.

To znači da bi mala firma iz Ljubuškog za svaki iznos pri sljedećem Čopovu transfera koji bi bio viši od 3,5 milijuna eura, primila 20% provizije od onog dijela koji bi premašio 3,5 milijuna eura. Konkretno, u slučaju kad bi odšteta za Čopa iznosila pet milijuna eura, to bi značilo da bi firmi Marija Mamića pripalo 20% od razlike između 5 i 3,5 milijuna, odnosno od 1,5 milijuna. To bi onda iznosilo dodatnih 300.000 eura. Taj članak govori zapravo o takozvanom vlasništvu treće osobe nad ekonomskim pravima igrača, što je FIFA zabranila u svibnju 2015.

Međutim, 350.000 eura koje je primila hercegovačka tvrtka Marija Mamića nije jedini iznos koji je od Čopova transfera primila obitelj Mamić.

Nakon prve polovice Čopove sezone koju je proveo na posudbi na Siciliji, u kojoj njegova četiri gola talijanskom klubu nisu pomogla u tome da osigura opstanak u Seriji A, on je 1. srpnja 2015. prodan za 2,5 milijuna eura. Što znači da je u pola godine Dinamo na Čopovoj posudbi i prodaji sicilijanskom prvoligašu zaradio ukupno 4 milijuna eura.

Ugovor između Dinama i Cagliarija nije dostupan u dokumentima Football Leaksa, ali vrlo često su posudba igrača za pola ili jednu sezonu i poslije završetka posudbe i konačni transfer igrača u novi klub dogovoreni u jednom ugovoru. Tako je bilo i u slučaju Marcela Brozovića, što je Nacional već detaljno opisao. Upravo to se dogodilo i u slučaju Čopova transfera iz Dinama u Cagliari. Sportske novosti 9. siječnja 2015., kad je službeno dogovorena samo posudba Cagliariju, pisale su da je transfer vrijedan 4 milijuna eura.

I u Čopovu slučaju obitelj Mamić je, kao što se i najčešće događalo u nogometnom klubu Dinamo, postigla pravo na to da dobije polovicu transferne odštete.

Samo dan prije nego što je u okviru slobodnog transfera iz RNK Split Čop postao član Dinama, 30. lipnja 2012. sportski direktor Dinama Zoran Mamić, brat Zdravka Mamića, potpisao je tajni ugovor s off-shore tvrtkom International Sport Company (ISC) Limited iz Malte koju je predstavljao direktor Christian Ellul (dokument 3).

Ovaj ugovor identičan je mnogim ugovorima koje su potpisali dužnosnici Dinama i tvrtke iz kruga Zdravka Mamića, a oni su dostupni Nacionalu.

Na početku ugovora objašnjeno je da Dinamo i International Sport Company (ISC) Limited svaki raspolažu s po 50% ekonomskih prava od Čopova transfera u treći klub. U drugom paragrafu piše da će u slučaju „da je igrač transferiran u treći klub uz određenu odštetu, prihod od te odštete biti raspoređen ravnomjerno između kluba i tvrtke na dva dijela od 50 posto“.

„Ovaj iznos će biti plaćen unutar pet dana od dana uplate iznosa transfera, a u slučaju da je transferom dogovoreno obročno plaćanje, pet dana nakon uplate svake rate. Klub neće iz bilo kojeg razloga smanjivati iznose koji su dogovoreni s tvrtkom“, stoji u ugovoru između Dinama i tvrtke International Sport Company (ISC) Limited. Koliko je taj ugovor nepogodan za Dinamo pokazuje već sljedeći članak.

„Ako klub ne želi prodati igrača u treći klub, tvrtka može zatražiti od kluba da odmah otkupi 50 posto prava na igrača za pola cijene koja je bila ponuđena od strane trećeg kluba, a uplata te sume mora se napraviti u jednoj rati i to deset dana nakon što tvrtka to zatraži“, stoji u tom paragrafu ugovora. Ta klauzula zapravo donosi tvrtki iz Malte 100-postotno osiguranje visokog profita od više milijuna eura na račun Dinama.

Četvrti članak govori o tome da malteška tvrtka može prenijeti svojih 50% prava na Čopov transfer trećoj tvrtki, ali da Dinamo to ne može osporavati. Taj ugovor zapravo potvrđuje to da su prava na dva milijuna eura, polovicu od 4 milijuna eura, koliko je Dinamo od Cagliarija primio odštete za Čopa, prenesena na tu tajnovitu maltešku tvrtku. Tvrtka International Sport Company s Malte već se prije našla pod istragom hrvatskih istražnih organa. Hrvatski internetski portal Telegram.hr u srpnju 2015. objavio je da je Ured za sprečavanje pranja novca saznao za sumnjive transakcije s tom malteškom tvrtkom oko spornih provizija za nogometne agente Sinišu Šošu i braću Rajka i Velibora Momčilovića. Sumnjalo se da su ta trojica provizije primili na temelju transfera Hajdukova nogometaša Ante Vukušića koji je u kolovozu 2012. prešao u tadašnji prvoligaški talijanski klub Pescaru.

Ugovor koji je potpisao Zoran Mamić potvrđuje da su prava na dva milijuna eura prenesena na tajnovitu maltešku tvrtku koja je pod istragom zbog pranja novca

Splitski Hajduk sve do svibnja 2013. toj trojici platio je oko 6 milijuna kuna ili oko 800.000 eura spornih provizija, novac je završio u malteškoj tvrtki International Sport Company, a tamo mu se, kako se čini, izgubio svaki daljnji trag.

Velibor Momčilović bio je osuđen na 8 godina zatvora zbog preprodaje droge, a uz Sinišu Šošu bio je suvlasnik zagrebačke sportske agencije Pharos Sport koja je zastupala Čopa. Ta tvrtka izbrisana je iz sudskog registra na zagrebačkom sudu 22. rujna 2015.

Direktor te tajnovite malteške tvrtke, osnovane 29. svibnja 2012., a koja je dobila prava na polovicu Čopove odštete i u kojoj su nestale provizije iz Hajduka, zove se Christian Ellul, specijalist za međunarodno oporezivanje i suosnivač tvrtke E&S Consultancy Ltd s Malte koja se bavi upravo osnivanjem off-shore tvrtki i izbjegavanjem oporezivanja.

Službeni vlasnik tvrtke International Sport Company (ISC) Ltd je nova malteška tvrtka SOLV International Ltd, čiji je suvlasnik također Christian Ellul sa svojim partnerom Karlom Schranzem preko tvrtke E&S Consultancy Ltd., a drugi suvlasnik je tvrtka Walters & Karrer Internacional Group S.A., sa sjedištem u notornoj poreznoj oazi, otočnoj državi u Karipskom moru Sveti Kristofor i Nevis.

Ovi navodi samo dijelom pokazuju kakve komplicirane i tajnovite sheme smišljaju stručnjaci za izbjegavanje oporezivanja, a namjera im je prikrivanje pravih vlasnika koji imaju korist od tih tvrtki. Tvrtka International Sport Company (ISC) Ltd. s kojom je Zoran Mamić, brat Zdravka Mamića, 30. lipnja 2012., samo mjesec dana nakon njezina osnivanja, potpisao ugovor da Dinamo s njom dijeli polovicu svih prihoda od Čopove prodaje, registrirana je na adresi San Juan, 116/8, St. George’s Road, St. Julians STJ 3203, Malta.

Na istoj adresi registrirana je i jedna od najutjecajnijih nogometnih agencija na području nekadašnje Jugoslavije – Lian Sports Limited koju vode nekadašnji golman beogradskog Partizana Nikola Damjanac i Abdilgafar Ramadani, bolje poznat kao Fali Ramadani, Makedonac albanskog porijekla. Ramadani je osim toga i vlasnik te malteške agencije Lian Sports, a njemački mediji spominjali su da je povezan s braćom Bashkimom i Burimom Osmani koji su po informacijama njemačke Savezne obavještajne službe (BND) ”najvažnije osobe organiziranog kriminala u Hamburgu i drugim njemačkim gradovima”. Ramadani i Damjanac agenti su mnogih igrača srpske nogometne reprezentacije, a dokumenti Football Leaksa pokazuju da je Fali Ramadani desna ruka Pinhasa (Pinija) Zahavija, jednog od najvećih nogometnih agenata u Europi. On je agent izraelskog porijekla koji je pomagao ruskom magnatu Romanu Abramoviču u kupnji londonskog kluba Chelsea, a vlasnik je i kluba Apollon na Cipru, nekoliko drugih klubova u Europi te kontrolira mnoge transfere nogometaša s Balkana.

Malta, najmanja članica Europske unije koja od siječnja do lipnja ovo godine i predsjedava toj europskoj integraciji, a poznata je po niskim porezima i visokoj tajnovitosti registra tvrtki, postala je posljednjih godina nova važna baza za off-shore poslove Zdravka Mamića.

Novac od Čopove posudbe i prodaje talijanskom Cagliariju iz Dinama nije bio izvučen samo preko malteške tvrtke International Sport Company (ISC) Ltd, nego je najmanje 250.000 eura bilo izvučeno i preko druge malteške tvrtke Gettysburg Limited koju vodi Aleksandar Zotov, ruski partner Marija Mamića iz agencije ASA International.

To je tvrtka koju je Nacional u prosincu prošle godine ekskluzivno razotkrio, a ona je posudila 25 milijuna eura Dinamu koje je klub kasnije vraćao plaćanjem polovice od odšteta pri prodaje svojih igrača trećim klubovima.

Kao i u slučaju transfera Marcela Brozovića u milanski Inter, jednako se to dogodilo i u slučaju Čopova transfera. Čak postoji i potvrda o isplati novca iz Gettysburg Limiteda kanadskoj tvrtki PSM Pro Soccer Management Inc. koja je dostupna u bazi Football Leaksa, s istim datumom – 14. svibnja 2015. Ova potvrda o plaćanju 25.000 eura (dokument 4) preko Gettysburg Limiteda kanadskoj tvrtki PSM Pro Soccer Management Inc. iz Montreala u Kanadi ima objašnjenje: ”10% FOR 1 ST INSTALLMENT DC TO CAGLIARI CFC”.

To znači da je 25.000 eura samo 10% prve rate u ukupnom iznosu od 250.000 eura. DC su inicijali igrača koji je transferiran u nogometni klub Cagliari, a Duje Čop je jedini igrač Cagliarija koji je u sezoni 2014/15. imao te inicijale.

Već kod istrage Brozovića transfera Nacional je rekonstruirao da je Gettysburg Limited imao potpisan tajnoviti ugovor o savjetovanju s tvrtkom PSM Pro Soccer Management Inc., ili na francuskom Gestion PSM Pro Soccer Inc iz Montreala koja je primila najmanje 250.000 eura od Brozovićeva transfera, a sad je jasno da je primila i najmanje 250.000 eura od Čopova transfera. Koliko je bilo drugih rata od tog transfera, nije poznato.

Kad su 31. kolovoza 2015. završili taj ugovor o savjetovanju, potpisan (dokument 5) izvod dokumenta umjesto u Kanadu, poslali su na adresu Weberstrasse 10, u Zurich, u kojem ima sjedište tvrtka Monteneri Sports Law LLC. To je adresa sportske odvjetničke firme čiji je direktor Gianpaolo Monteneri zapravo jedan od dvojice direktora Mamićeve tvrtke Rasport Management A.G. iz švicarskog Alpnach Dorfa. Drugi direktor te tvrtke je Marco De Cia koji je potpisao ugovor s londonskom tvrtkom MPM-Europe koja je kasnije pod imenom Profoot International Limited izvukla milijune eura od transfera Matea Kovačića iz Dinama. Marco De Cia u srpnju 2012. kao zastupnik Rasport Managementa potpisao je i tajni ugovor s tadašnjim generalnim direktorom Dinama Damirom Vrbanovićem preko kojeg je ta tvrtka dobila 50% ekonomskih prava na transfer Alena Halilovića u Barcelonu. Taj transfer vrijedio je 5,5 milijuna eura, a švicarska tvrtka imala je pravo na 2,75 milijuna eura.

Da iza tvrtke Rasport Management stoji obitelj Mamić potvrdili su i švicarski tužitelji, a i Uskok je već istraživao transfere novca iz te tvrtke u bosansku tvrtku Sport Servis MM u vlasništvu Marija Mamića.

Švicarski Luzernerzeitung u listopadu 2016. izvijestio je da su švicarski tužitelji uskoro završili istragu ”gospodarskog kriminala grubljeg tipa”. Fokus istrage bila je tvrtka Rasport Management A.G. i njene uplate u off-shore kompanije u Londonu, Belizeu, Kingstownu, Hong Kongu, Dubaiju, Panami, Gibraltaru, a i u Zürichu. »Sve u svemu, riječ je o plaćanjima od nekoliko desetaka milijuna eura«, izjavila je viša švicarska tužiteljica Esther Omlin. Taj švicarski list izvijestio je da iza tvrtke Rasport Management AG stoji Mario Mamić, sin Zdravka Mamića. Braća Zdravko i Zoran Mamić smatraju se za najmoćnije posrednike u hrvatskom nogometu. Optuženi su za prijevaru, korupciju i pranje novca. Dodatni dokaz da iza tvrtke Rasport Management AG stoji obitelj Mamić biografija je uglednog britanskog odvjetnika Romana F. Subiotta QC. U dijelu gdje opisuje svoja iskustva pred Arbitražnom sudom za sport u švicarskom gradu Lausanne, pod brojem 70 navodi slučaj CAS 2013/0/3421, u kojem je zastupao Nikkyja Arthura Vuksana & Rasport Management AG protiv Genoa Cricket and Football club S.p.a. Nikky Vuksan je bliski suradnik Zdravka Mamića, njegova sina Marija Mamića i ruskog partnera Aleksandra Zotova u agenciji ASA International koja zastupa Luku Modrića i Matea Kovačića te još mnogo drugih hrvatskih i ruskih igrača.

Interesantno je to da švicarski tužitelji nisu istraživali i Gianpaola Montenerija i Marca De Ciu koji su spomenuti u više stotina dokumenata Football Leaksa zbog mnogih sumnjivih transfera nogometaša. Švicarska tužiteljica za Luzernerzeitung je izjavila da za to nije bilo razloga i da oni vjerojatno nisu znali što Mamići rade u tim kompanijama. Međutim, to nije baš mnogo vjerojatno. Gianpaolo Monteneri slovi kao odličan odvjetnik za pravne slučajeve u sportu. Između 1997. i 2005. vodio je čak i međunarodni tim pravnika FIFA-e za istraživanje sporova između igrača i klubova te trenera i agenata. Tada je FIFA-u vodio Sepp Blatter kojeg su kasnije smijenili upravo zbog korupcije velikih razmjera u svjetskoj nogometnoj organizaciji. A Marco De Cia potpisao je mnoge sumnjive ugovore koji se nalaze u bazi Football Leaksa.

Da se Zdravko Mamić i Gianpaolo Monteneri dobro poznaju otprije potvrdio je i slučaj iz 2013., kada je UEFA kaznila Dinamo zbog rasističkih ispada Bad Blue Boysa. ”Dinamo je angažirao jednog od najboljih odvjetnika, Gianpaola Montenerija, čovjeka koji je vodio puno postupaka za UEFA-u i FIFA-u, ali ih je i tužio, ovisno o tome tko ga je angažirao”, izjavio je 30. srpnja 2013. na novinarskoj konferenciji Zdravko Mamić.

Osim za zastupanje Dinama zbog kazni i sankcija UEFA-e, očito je to da Zdravko Mamić i članovi njegove obitelji unajmljuju odlične savjetnike i dobro upućene pomagače i za svoje sumnjive poslove izvlačenja novca iz tog kluba. Na mnoga novinarska pitanja o Čopovu transferu ni Zdravko Mamić ni Dinamo nisu odgovorili. Ništa nije odgovorio ni Siniša Šošo.

U Čopovu slučaju moguće je zaključiti to da je obitelj Mamić vjerojatno uspjela dobiti više od 50% prava od odštete u iznosu od 4 milijuna eura koju je Dinamu za Čopovu posudbu i transfer platio Cagliari. Prvi kanal za izvlačenje je pravo do polovice transferne odštete u iznosu od 2 milijuna eura koje je imala tvrtka International Sports Company (ISC) Ltd. Čini se da je dodatni kanal preko kojeg je bilo transferirano najmanje 250.000 eura bilo vraćanje Dinamova kredita tvrtki Gettysburg Limited. Taj novac od Čopova transfera u Cagliari završio je u kanadskoj tvrtki PSM Pro Soccer Management Inc koja je povezana sa švicarskim odvjetnikom koji je direktor tvrtke pod kontrolom obitelji Mamić.

Ali to im nije bilo dovoljno pa je u trećem kanalu u Čopovu transferu zaradila i bosanska tvrtka Marija Mamića koja je primila 350.000 eura provizije kao agent nogometnog kluba Cagliari. Zbog svih ovih iznosa gledajući po postotku izvućenog novca iz Dinama od ukupnog transfera, prelazak Duje Čopa bio je najunosniji transfer za obitelj Mamić.