Francuski filozof i pisac rumunjskog porijekla Émil Cioran rođen je 8. travnja 1911. godine u Rumunjskoj. Njegova filozofija odiše pesimizmom, a centralno mjesto zauzimaju teme kao što su „otuđenje, apsurd, dosada, uzaludnost, propadanje, tiranija povijesti, vulgarnosti promjene, svijest kao agonija, razum kao bolest“. Cioran je od 1937. godine živio u Parizu, a na francuskom piše od 1947. godine:

“Kad sam došao u Pariz odmah sam shvatio da je zanimljivost toga grada u mogućnosti koju mi pruža da živim uz u pravom smislu dokone, besposlene ljude. Ja sam i sâm primjer besposličara: nikad u životu nisam radio, nikad nisam imao neko zanimanje, osim jedanput, za vrijeme jedne godine u Rumunjskoj, kad sam predavao filozofiju u Brasovu. To je bilo nepodnošljivo. Zbog toga sam i došao u Pariz. U svojoj zemlji čovjek mora nešto raditi, ali nije nužno da radite kad živite u inozemstvu. Imao sam sreću da sam više od četrdeset godina svoga života proživio kao nezaposlen čovjek i – kako da to kažem? – bez države. Ono što je zanimljivo u Parizu je, mislim, to da u njemu možete, da u njemu morate živjeti kao potpuni stranac, tako da ne pripadate nekoj naciji nego samo jednom gradu. Osjećam se na neki način Parižaninom, ali ne Francuzom – pogotovo ne Francuzom.”