Francuski filozof i pisac rođen je u Rumunjskoj 1911. godine, a umro u Parizu, gdje je i živio veći dio svog života, 20. lipnja 1995. godine. Umor, gađenje, odustajanje, postojanje kao nepravda – sve to Cioran detaljno predstavlja u svojim djelima, uz neoborivu dozu šarma, humora i cinizma, dok i drugim temama pristupa otvoreno i često iznenađuje. Uostalom, i sam je o tome pričao:

“Na neki način, pokušavao sam demaskirati život, i zbog toga me smatraju cinikom. No, ako sam cinik u onome što pišem, uglavnom uopće nisam cinik u životu. Pa ipak, priznajem vrijednost cinizma, kao taksonomijsko gledište.

Uvijek sam govorio da treba pisati ono što u nekom trenutku doživljavamo kao istinu, čak i ono što ne bismo trebali reći, koliko god to mučno, beznačajno ili drsko bilo. Kad nešto pišem ili kad razmišljam ne postavljam nikakvu granicu izražavanju osjećaja istine. Nikad, nikad nisam mislio na posljedice. I nitko se nikad nije ubio zbog mene. Naprotiv, poznajem mnoge ljude koji mi kažu: zahvaljujući vama nisam počinio samoubojstvo.

A ljudi koji pate od depresije, kad čitaju moje knjige, shvaćaju da mogu još dublje uroniti u svoju depresiju. Da kažem poput Kierkegaarda: depresija je jedan stadij na životnom putu. Nemam niti dojam da sam, ako mogu tako reći, napravio ‘negativnu’ karijeru. A, uostalom, znate, sve je na kraju krajeva svejedno, zar ne?”