Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju, u režiji Ivana Salaja, koja će se u hrvatskim kinima početi prikazivati 11. siječnja.

“Proces stvaranja filma od početne ideje trajao je dugih devet godina, nakon kojih smo samo krenuli u snimanje, bez ijedne glumačke probe”, rekao je u povodu skorašnje premijere redatelj i scenarist Ivan Salaj, kojemu je “Osmi povjerenik” dugometražni filmski prvijenac.

Kaže da je jako zadovoljan kako je sve na kraju ispalo i što su uspjeli realizirati svoje planove s ekranizacijom iznimno popularne knjige, koja je obilježila jedno razdoblje i imala ogromnu recepciju javnosti. “Kada sam prvi put pročitao roman, vratio me u djetinjstvo. Iznenadio sam se što su ga opisivali kao duhovit, a zapravo je mračan i ima puno tužnih priča”, napomenuo je.

Film se snimao pedesetak dana na Braču i Hvaru koji su ‘glumili’ Trećić, “otok bez signala, bez stranaka i bez briga”. Autentičnosti otoka koji je, iako izmišljen, po svom mentalitetu mnogima ipak vrlo poznat, bili su lokalci koji se pojavljuju u filmu. “Devedeset posto statista u filmu su Škripljani i Nerežišćani, atmosfera na setu je bila kao da se cijelo selo ujedinilo snimati film”, rekao je Salaj.

Pohvalio je i glumačku ekipu u kojoj su Frano Mašković u naslovnoj ulozi te Borko Perić, Ivo Gregurević, Nadia Cvitanović, Goran Navojec, Filip Šovagović, Mate Gulin, Iva Mihalić, Špiro Guberina i drugi.

“Bilo me strah kako će glavna dva lika funkcionirati na filmu, ali odlično su ‘kliknuli’. S Maškovićem mi je bilo posebno lako raditi jer me po nekim stvarima podsjeća na oca, a Borko gotovo uopće nije izlazio iz uloge tijekom cijelog snimanja”, istaknuo je redatelj.

Film najvećim dijelom prati knjigu, ali ima i neke nove dramaturške elemente i pomalo ‘nadnaravne’ momente koje, kaže Salaj, nije mogao ignorirati s obzirom da ih je i sam, još kao dijete obiteljski vezan s dalmatinskim otokom, osjetio i dobro zapamtio.

Trećićanski dijalekt kao fenomen knjige i filma

Radnja filma događa se na naujdaljenijem naseljenom otočiću Trećiću koji se službeno nalazi u Hrvatskoj, ali živi prema nekim svojim pravilima. Funkcionira i bez organizirane vlasti, ima dvije crkve i nijednog svećenika, a stanovnici se u svojoj maloj utopiji jako dobro snalaze i sami, skladni su i međusobno komuniciraju na tzv. trećićanskom.

Gotovo idiličnu sliku poremeti dolazak ambicioznog i arogantnog mladog političara, koji je tamo stigao po kazni, nakon namještenog mu skandala s prostitutkom, ne bi li ga se malo sklonilo iz javnosti.

On bi, kao osmi po redu vladin povjerenik, na otoku napokon trebao uspješno organizirati izbore i uspostaviti vlast, no to se pokaže zahtjevnijim nego što je očekivao, već na prvom koraku kada se suoči s dijalektom koji razumije smo uz pomoć neobičnog prevoditelja. Upravo je taj izmišljeni novi dijalekt, mješavina hrvatskog, talijanskog i australskog engleskog jezika, jedna od prvih asocijacija mnogih kada se spomene “Osmi povjerenik”.

“Prošlo je 14 godina od objavljivanja knjige, a trećićanski se i dalje spominje. Čini se da je ostavio duboki pečat u javnoj percepciji i već je fenomen iako, kada bi zbrojilo sve dijelove u knjizi u kojima se pojavljuje od više od 250 stranica, on bi bio na njih samo pet”, rekao je autor romana Renato Baretić.

Roman je i dalje aktualan, ne osjeća se da se išta promijenilo od njegova nastavka. “Čini mi se da se Trećić sve više pretvara u utopiju, nešto žuđeno i nedostižno, kao da bi sve više ljudi htjelo zbrisati na jedan takav otok”, smatra njegov autor. Nije siguran kako bi izgledao da ga danas piše, te kaže da bi možda imao još više humora, što bi bio njegov način da pobjegne od stvarnosti, a možda bi bio turobniji.

Glavni glumac Frano Mašković, čiji lik na otoku doživljava transformaciju, kaže da mu je snimanje bilo predivno. “Ja sam dijete asfalta, no kada se ondje probudite, otvorite prozore i pogledate u more padne vam na pamet utopistička ideja da biste ondje mogli ostati zauvijek”, rekao je Mašković.

Filipu Šovagoviću, koji glumi svjetionačara, to nije prvo iskustvo s “Osmim povjerenikom” – već je glumio u Gavellinoj predstavi koju je režirao Saša Anočić, kada se, napomenuo je, također ‘borio’ s trećićanskim jezikom.

Još 2005. godine i splitski HNK je uprizorio istoimenu predstavu, u režiji Ivice Kunčevića.

Debitantica Nadia Cvitanović glumi žrtvu bijelog roblja, ukrajinsku prostitutku koja se na otoku sakrila od svojih progonitelja. “Za razliku od knjige moj lik nije iz Bosne, nego iz Ukrajine. Nosi u sebi tragičnu povijest, ali i veliku nadu da će biti bolje”, napomenula je dosad nepoznata glumica, Splićanka koja je završila glumu u Sarajevu i koja se za ulogu sama javila redatelju preko e-maila.

Iako je Salaj tada upravo bio u procesu traženja mladih glumica sa zagrebačke Akademije, već se nakon prvog razgovora s Cvitanović odlučio za nju. “Poslala mi je fotografije na kojima je izgledala točno onako kako sam zamislio lik”, rekao je redatelj.

Direktor fotografije Slobodan Trninić rekao je kako je i za njegov dio posla bilo važno što su glumci dali sve od sebe. “Zato je bilo lako raditi, nadam se da će i gledatelji to prepoznati i doći u kino pogledati film”, ustvrdio je.

“Osmi povjerenik” nastao je u produkciji Alka filma i koprodukciji Hrvatske radiotelevizije, te Kadar filma i Olimp produkcije, a distributer je 2i film.

Premijera filma bit će na Braču 7. siječnja, dva dana kasnije i u Zagrebu, a od 11. siječnja dolazi na redoviti kino-repertoar.

Komentiraj

FOTO:Pixabay
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.