FENOMEN NAJVEĆEG DJEČJEG KNJIŽEVNOG HITA: Harry Potter u Hrvatskoj mijenja dječju književnost

Objavljeno u Nacionalu br. 418, 2003-11-19

Premda hrvatski pisci bajku spisateljice J.K. Rowling ne smatraju velikom književnošću, ‘Harry Potter’ i svojim petim nastavkom ruši rekorde čitanosti među mlađom publikom: već u prvom tjednu knjiga je prodana u 10.000 primjeraka

Kad je u lipnju objavljena peta knjiga o Harryju Potteru, “Harry Potter i Red feniksa”, prva naklada na engleskom izvorniku iznosila je 13 milijuna primjeraka, od čega se 8,5 milijuna prodavalo u Americi. Bio je to svjetski rekord u prvoj tiskanoj nakladi, a i rezultati prodaje prvog vikenda nadmašili su sve dosadašnje rekorde. U prvom vikendu u Britaniji je prodano 1,8 milijuna primjeraka, u SAD-u 5 milijuna, dok je u Kanadi prodano 900.000. Potteromanija odavno se doselila i u Hrvatsku pa je i kod nas “Harry Potter i Red feniksa” na engleskom prodan u nevjerojatne 3000 primjeraka. Nakon što se prošlog utorka “Harry Potter i Red feniksa” počeo prodavati i u hrvatskom prijevodu, knjiga je u prvom tjednu prodana u 10.000 tisuća primjeraka. Prve četiri knjige dosad su prodane u 200 milijuna primjeraka u 55 zemalja.

NEVEN ANTIČEVIĆ, VLASNIK ‘ALGORITMA’ ‘Tajna je uspjeha ‘Harryja Pottera’ u tome što je zadovoljio književnu kritiku i pružio djeci osjećaj bijega iz stvarnosti’Harry Potter davno je prestao biti samo knjiga, njime se bave sociolozi, fenomenolozi, liječnici, psihijatri, književnici i svi nastoje objasniti uspjeh te knjige. Bogatstvo autorice J.K. Rowling procjenjuje se na 440 milijuna dolara, čime je nadmašila i englesku kraljicu koja ima 397 milijuna dolara. Prva dva filma o Harryju Potteru zaradila su u svjetskim kinima 1,8 milijardi dolara bruto, dok je prodajom igračaka, majica, kapa i sličnog zarađeno blizu milijardu. Ubuduće se očekuju još veće zarade pa je američka tvrtka Scholastic, licencni izdavač knjige u SAD-u, u reklamu pete knjige uložila 4 milijuna USD, dvostruko više nego u reklamu četvrte.

“Harry Potter iskoristio je nevjerojatnu medijsku prazninu, glad za senzacijom, uletio je na vrhu vala promjene u književnosti za djecu koja se desetak godina prije temeljila na kritičarskim sudovima da mora biti teška, učiti djecu kako da se nose sa smrću, bolestima, tragedijom. Što su bile teže, kritičari su ih više hvalili. Svim nagrađenim knjigama prije Pottera cilj nisu bili razigranost, veselje, prpošnost, odbijanje autoriteta, čarolije, vatrometi, nego su bile ukorijenjene u zbilju, sadašnjost, kao moralni poticaj za sazrijevanje. No nije Potter inicirao tu promjenu, on je samo iskočio na vrhu vala kao prvak želje da se književnost za djecu učini pristupačnijom”, svoje viđenje fenomena dao je Neven Antičević, čiji je “Algoritam” izdavač knjige u Hrvatskoj i koji se sjeća kako je prvu knjigu o Potteru otisnuo u 4000 primjeraka jer hrvatsko tržište, kako sam kaže, dotad nije moglo apsorbirati ni jednu knjigu u više od 5000 primjeraka. Prvi Harry Potter u Hrvatskoj je na kraju imao nakladu od 55.000 primjeraka. Ukupno je prvih pet knjiga o Potteru u Hrvatkoj tiskano u 190.000 primjeraka i Antičević se nada da će do Nove godine tih pet knjiga biti prodano u 175.000 primjeraka, što je hrvatski rekord za književne serijale.

Antičević smatra da danas dječjem piscu nije dovoljno samo da napiše knjigu koja će se svidjeti samo djeci: “Kako bi dobio poštovanje kritičara i pažnju roditelja koji će kupiti knjigu, potrebna je potvrda kritike. Pisci dječjih knjiga moraju zadovoljiti uštogljene akademske kritičare koji cijene knjige u kojima se govori o gubitku, problemima, djeci razvedenih roditelja, smrti najdraže osobe, hendikepiranoj djeci, što teži k odrastanju čitatelja, čini ga svjesnim problema, uronjenog u današnjicu. Njima često izmakne potpuna želja za čistim eskapizmom, u bijeg od sadašnjice, školskih obveza, dosadnih roditelja itd. No cilj je vratiti se u sadašnjicu relaksiran i obogaćen. Ako ste uspjeli napisati knjigu koja je uspjela proći kroz vrlo pažljive kritičarske kriterije, a ujedno pruža djeci osjećaj bijega, to je model koji se dobro prodaje”, objašnjava Antičević tajnu uspjeha Harryja Pottera.

Da je bijeg od stvarnosti jedan od bitnih razloga čitanosti “Harryja Pottera”, potvrđuje i dr. Roman Nikolić, psihijatar iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež. “Od 11. godine počinje adolescencija, a adolescenti su izloženi marketinškim utjecajima i fenomenima masovne psihologije, to je razdoblje ‘konfuzijom identiteta’. Mladi ljudi traže sebe, roditelji im više nisu zanimljivi za identifikaciju, čak se javlja i odbojnost prema roditeljima kao nositeljima autoriteta. Tražeći sebe, oni se traže u svim oblicima masmedijskih fenomena kako bi redefinirali sebe ili obnovili osjećaj vlastite važnosti”, smatra dr. Nikolić.

“Harry Potter rođen je s posebnim sposobnostima i posebnom svrhom života i takva priča posebno odgovara narcisoidnim potrebama. Cijela pripovijest može pogodovati fantazijama o vlastitoj važnosti, posebnoj izabranosti, što je adolescentima i mlađoj djeci jako važno jer se osjećaju jačima. S druge strane, u modernim bajkama sve je moguće, što je jako važno jer su mlađa djeca posebna sklona razmišljanju po načelu ugode. U njihov svijet tek prodire načelo zbiljnosti na koje se trebaju naviknuti a bajke im omogućavaju da se unesu u radnje u kojima je sve moguće. Realitet ih opterećuje, težak je pa je lakše pobjeći u bajku. Taj bijeg od realnosti u svijet bajke razlog je popularnosti Harryja Pottera, ali i takvih knjiga kod odraslih. Uvijek je ugodnije identificirati se s likovima ili ući u radnju u kojoj se sve želje mogu ispuniti, uz neke opasnosti, ali zbog toga smo jači i uvaženiji.”

Antičević objašnjava da je Potter anti-establishment junak koji se stalno sukobljava s autoritetima, što je prikazano u liku Dumbledorea koji je prema njemu nastrojen prijateljski i pomaže mu. “Iako je Harry svjestan da autoritet škole radi u njegovu korist, on Dumbledoreu prešućuje stvari, radi na svoju ruku, ne konzultira se s njim, radi onako kako mu se sviđa, a sa svim time klinci se mogu identificirati. Iako to nije osnovna poruka, Potter klincima govori ono što bi htjeli znati. Kad bih ja mogao uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, kad bih ja bio gospodar svoje sudbine i imao čarobni štapić… Knjiga ispunjava sve tajne želje, nade čitatelja koji kažu ‘kad bih ja mogao isto tako’. Harry Potter ima velikih problema, tešku životnu situaciju, iz nje se iskobeljava sam, razmišljajući vlastitom glavom. Za klinca od 13 godina to je mnogo”, smatra Antičević.

Međutim, kad se Potter promatra kao samo još jedna u nizu knjiga, mnogi kritičari nisu tako oduševljeni. Nekolicina hrvatskih književnika s kojima smo razgovarali ne smatra knjige o Potteru osobitim djelom i ističe važnost marketinga. “Stil pisanja neizrecivo je lagan i jednostavan, ne podilazi kritici. Ima knjiga koje su stilski pisane deset puta bolje od ‘Pottera’, ali pitate se, kad pišete za djecu, želite li pisati stilski fenomenalne knjige, ili knjige koje su djeci uzbudljive i zanimljive, a koje ih pritom mogu i nešto naučiti o sebi, odnosu prema prijateljima itd. Taj dio knjige, moralna poruka, najjači je”, brani Antičević kvalitetu knjige. No čak i dr. Nikolić ističe važnost marketinga i kaže kako se kod masovne psihologije ljudi odriču vlastitih stavova i povode se za mišljenjem većine: “Dobar marketing može učiniti čudo, tako da ne tako kvalitetni kreativni proizvodi dobiju kudikamo veće značenje nego što zaslužuju. Marketing sugerira ljudima da promijene navike čitanja ili ih uvjeri da baš moraju pročitati neku knjigu ili pogledati neki film.” Ipak, on ne smatra da Potterove dogodovštine mogu naškoditi djeci: “Identifikacija djece s likovima iz bajki omogućuje im da prožive svoje teško prihvatljive osjećaje otpora prema roditeljima koje zatomljuju. Kako bajke često imaju okrutne dijelove, one mogu biti ventil dječje agresivnosti. Bajke mogu potaknuti dječju maštovitost, omogućiti da lakše prorade njihov instinkti i želje. Identifikacija s likovima može u djeci probuditi teme samostalnosti i borbenosti.” Nikolić pronalazi i potencijalno negativne strane ? okultni dio knjige, zbog čega kaže da bi bilo dobro “da te priče zauvijek ostanu u djetinjstvu čitatelja, a ne da budu put k okultnom, jer okultizam je negativan”.

Ostaje pitanje zašto i odrasli čitaju knjige o Potteru. “Knjige J.K. Rowling uspoređujem s Agathom Christie za djecu, jer svaka knjiga ima zagonetku koja je misterij, svaki misterij ima rješenje, nijedno rješenje nije lako i one su na razini odraslog čitatelja. Odraslog čitatelja, za razliku od djeca, od pete strane kopka rješenje misterija. Za odrasle Potter je krimić s djecom kao glavnim likovima”, veli Antičević. “Ima i boljih knjiga za djecu, stilski ljepših, sadržajno zanimljivijih, dostupnijih, ali malo onih koje su sve to zajedno. Od Tolkienova ‘Hobbita’ teško se može naći takva knjiga.”

MIRO GAVRAN
Problem je ako mladi čitaju samo ‘Pottera’

Pročitao sam samo prvog “Harryja Pottera”. Nije me opčinila pa nisam poželio čitati nastavke. Moja je generacija željela što prije zakoračiti u svijet odraslih pa smo više voljeli realistične romane za mlade (maštali smo u granicama mogućega), dok današnji mladi kao da svojevoljno odgađaju odrastanje i žele što dulje ostati u svijetu irealnoga. Posvemašnju infantilizaciju svjetske književnosti i umjetnosti u minulih petnaestak godina potpomogli su i američki filmovi A produkcije, s predumišljajem okrenuti nezahtjevnim i površno obrazovanim potrošačima. Nije problem ako mladi čitaju “Pottera”, nego ako čitaju samo ‘Pottera’ i ako im se nudi samo ta vrsta književnosti.

EDO POPOVIĆ
Štrikeraj o klincu s naočalama
Harry Potter je sjajan marketinški projekt i još jedan dokaz da se dobro vođenom kampanjom s bogatim fondom može prodati ama baš sve. A kad se uključi i filmska industrija, probijate sve granice. Mislim da je to više tema za sociologe i psihologe, to dizanje tenzije uoči izlaska knjige, čekanje u ponoć u dugačkim redovima pred knjižarama, maskirani statisti, metle, šprintanje po parkovima u potrazi za nečim, blindirana kolica i hrpa drugih čuda. Kad sve to oljuštite, kad pred vama ostane samo tekst, jedva ćete imati što pročitati: bapsko naklapanje, prosječna priča, kakvih ima na tisuće u toj fantasy galaksiji. Ali kao da je to važno. Pristali smo da budemo robovi marketinga, a kad stvari stoje tako, i ne zaslužujemo ništa bolje od štrikeraja o klincu s očalama.

GORDAN NUHANOVIĆ
Kupit ću sinu knjigu, makar ne imao za cigarete
Dok u svojoj vili negdje u gorskoj Engleskoj, vjerujem, uz kamin i čaj, intenzivno razmišlja o novim pustolovinama maloga čarobnjaka, osim što se dobro zafrkava i, k tomu, odlično zarađuje, gđa Rowling ujedno dekontaminira dječji um. Mislim, dakako, na klince kojima su već s deset godina razne korporacije zagadile mozgove, prisiljavajući ih da misle samo o najnovijim modelima mobitela, o nekakvom pišljivom terencu ili, u boljem slučaju, o Nike tenisicama, Michaelu Jordanu i Indiri iz Colonije. Gđi Rowling treba podići spomenik zbog onoga što radi, mada bi neki s tobože “rafiniranijim” umjetničkim stremljenjima rekli da se radi o ? štanceraju. Ali da imam 10 ili 12 godina, prisilio bih tatu da stane u red za peti nastavak “Harryja Pottera”. Naravno da ću stati u red za malog čarobnjaka čim to sin zatraži od mene, pa makar sutradan ne imao za cigarete, časna riječ.

ROBERT PERIŠIĆ
Potter je brand, ali nije najgori
“Harry Potter” je, valjda, knjiga za djecu. Ja baš nisam lud za tim malim i nikad ne bih čekao ponoć ispred knjižare da prisustvujem spektakularnom marketinškom eventu. Tko zna, da sam dijete, možda i bih, ono, u pratnji roditelja, kao da čekaš Novu godinu? Sve je to u redu, ali malo me nerviraju laži koje marketinški stručnjaci plasiraju pa onda izlaze na zadnjoj stranici novina, npr. ono da su u Engleskoj ukrali šleper s prvom pošiljkom tiskanih “Pottera”.
Harry Potter je brand. Postoji knjiga, postoji film, a trebala bi ? ako još ne postoji ? postojati i marka igračaka, kao i modna linija za klince? Dobro, vjerojatno ima i gorih brandova. Moraju i klinci nešto čitati. Da imam klinca, vjerojatno bih mu morao kupiti tu knjigu, jer ako su kupili njegovim frendovima, onda moraš i ti njemu. Poslije mu valjda još moraš kupiti Beckhamovu autobiografiju, a poslije nek se snalazi sam.

KLINCI
Raša Savić, učenica 7.b OŠ Augusta Harambašića u Zagrebu, voli cijeli dosad objavljeni serijal o Potteru i uskoro će kupiti i “Harryja Pottera i red Feniksa”. “Volim čitati knjige o Harryju Potteru jer su mi uzbudljive. Stalno se nešto novo događa i nije dosadno. Od likova najviše volim Hermione jer je dobra čarobnica i uvijek želi pomoći. Da mogu birati, najradije bih od njezinih moći uzela onu kojom zamrzne stvari i vrijeme. Tako bih mogla raditi ono što želim, a da me nitko ne kazni. Ne volim Malfoya jer on želi ubiti Harryja.”

Ivan Jusur, učenik 1.j razreda Ekonomske škole u Zagrebu, voli knjige o Potteru jer su avanturističke, a ima i posebno zanimljivih dijelova koje voli naknadno čitati: “Sviđa mi se Harry jer doživljava mnoge pustolovine, uvijek se nekako izvuče i na kraju pobjeđuje, voli pomagati. Od likova koji se pojavljuju u svih pet nastavaka ne sviđa mi se Snape. Njega nimalo ne volim. On stalno stvara probleme Harryju i njegovim prijateljima. Nikad neće naučiti da nikad neće pobijediti. Iako volim lik Harryja, najdraža mi je Hermione bez čijih čarolija ne bi bilo toliko zanimljivo.”

Ida Hodak, učenica 7. b razreda OŠ Augusta Harambašića, želi što prije nabaviti knjigu “Harry Potter i red Feniksa” da vidi koje su nove pustolovine njenog omiljenog junaka: “Najdraži lik mi je Harry kojem se uvijek nešto zanimljivo događa. Stalno zapada u nevolje i opasnosti, ali se uvijek nekako izvuče. Baš je napeto. Malfoy mi uopće nije drag. On je loš. Ne voli Harryja ni njegove prijatelje i stalno mu nešto loše želi učiniti. Umjesto da se potrudi biti bolji, on stalno smišlja pakosti.”

Komentiraj

Source:Dean Sinovčić