Umrla je 23. ožujka 1994. godine, samo pet mjeseci poslije svog supruga, skrhana bolom koji joj je njegov odlazak donio i koji joj je oduzeo snagu da se i dalje nosi sa bolešću protiv koje se dugo borila.

Od 1950. karijera joj je uglavnom bila vezana uz Fellinijeve filmove u kojima je tumačila pučke likove koje pretežito obilježavaju osjećajnost, prostodušnost i dobrota, a interpretacije joj odlikuju iznimne mimičke sposobnosti, dar tvorbe suptilnih komičkih efekata i izražavanje tragičnosti života, zbog čega je, nakon filma Cesta (La strada, 1954) stekla ugled »ženskoga Chaplina«.

Za neodoljivo djetinjastu Gelsominu u filmu Ulica/La Strada (1954), u kom je maestralnu ulogu ostvarila pored Anthony Quinna, Masina je bila hvaljena kao najjači adut filma. Publika je očarana njenom ulogom tražila nastavak filma, proizvođači lutki i slatkiša tražili su prava na korištenje njenog lika, a bilo je i govora o kreiranju animiranog lika inspiriranog njegovom filmskom interpretacijom. Odmah nakon ovog filma Fellini je počeo raditi na stvaranju lika Giuliette, koji je svojoj supruzi dodijlio  u filmu Giulietta i duhovi/Giulietta degli spiriti (1965). Po njegovom mišljenju, od svih likova koje je odigrala u njegovim filmovima, lik u ovom filmu njegovu suprugu predstavlja najbolje.

Tijekom života koji su proveli zajedno Masina je bila njegova velika inspiracija, savjetnik i podrška, ali i nit koja ga je spajala s vanjskim svijetom.