Tom Harrell jedan je od najosebujnijih i vodećih svjetskih trubača, kompozitora i aranžera, ali i čovjek koji je uspio u glazbi unatoč psihičkom slomu koji je doživio. Priča o njemu samo je jedna od mnogih uzbudljivih crtica o ekscentričnim junacima jazza koje je u knjizi ‘Priče o jazzu i drugi zapisi’ opisao Saša Drach

Toma Harrella jednom su pitali koju glazbu sluša kad ne radi. ‘Ja uvijek radim’, odgovorio je, ‘jer stalno mislim na glazbu.’ U tom odgovoru čini se da je sukus načina života i rada Toma Harrella, jednog od vodećih svjetskih tru­bača, kompozitora i aranžera, glazbenika koji se smatra jednim od najvažnijih jazz inovatora na svjetskoj jazz sceni početka 21. stoljeća. Imao sam sreću upoznati ga na Valamar Jazz Festivalu u Poreču 2011., gdje su ga, mimo Richarda Galliana i ‘mladog lava’, portorikanskog sak­sofonista Miguela Zenona, organizatori ponosno isticali kao najvažniju akviziciju.

‘Vidjet ćete, baš Harrell će privući prave sladokusce’, govorilo se na presici održanoj nekoliko mjeseci ranije. ‘Ipak’, upozoreni smo tih dana dok smo ga iščekivali, kad je Festival već počeo, ‘morate znati da je komunikaci­ja s njime vrlo teška.’ Imali smo to na umu na putu do njegove hotelske sobe. Davor Hrvoj, agilni novinarski jazz veteran, koji je do tada već objavio tri svoje knjige razgovora s jazzerima, uspio je dogovoriti intervju. S YouTubea sam znao da je Harrell osobenjak, ali Davor ga je, naravno, već gledao uživo i znao njegovo ponaša­nje na sceni; ipak, ono što smo doživjeli nadišlo je sva naša očekivanja…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje