Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Blijedi jahač – kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet’ u kojoj Laura Spinney otkriva manje poznate detalje o epidemiji opake bolesti od koje je u samo dvije godine umrlo između 50 i 100 milijuna ljudi

Njemački car Wilhelm abdicirao je 9. studenoga 1918. godine – na pariškim ulicama zavladalo je slavlje. „À mort Guillaume!“, vikali su. „À bas Guillaume!“ Smrt Wilhelmu! Dolje Wilhelm! U međuvremenu je, visoko iznad pariškoga sedmog arondismana, pjesnik Guillaume Apollinaire ležao na samrti. Lučonoša francuske avangarde, čovjek koji je skovao pojam „nadrealist“ i nadahnuo pojave poput Pabla Picassa i Marcela Duchampa, javio se dragovoljno u vojsku 1914. godine. Preživjevši ranjavanje šrapnelom u glavu i bušenje lubanje, s trideset osam godina umro je od španjolske gripe i postao mort pour la France.

Sprovod mu je bio četiri dana poslije – dva dana nakon potpisivanja primirja. Iz crkve sv. Tome Akvinskoga ožalošćeni su se uputili istočno prema groblju Père-Lachaise. „No kad su dospjeli do ugla Saint-Germaina“, prisjeća se Apollinaireov prijatelj i brat po poeziji Blaise Cendrars, „povorku je presrela svjetina bučno slaveći primirje; muškarci i žene mahali su rukama, pjevali, plesali, ljubili se i sumanuto izvikivali slavni refren završetka rata: Ne, ne moraš ići, Guillaume. Ne, ne moraš ići…“ Refren je zapravo išao na račun poraženog Kaisera, no Apollinaireovim prijateljima učinio se osobito dirljivim….

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj