FELJTON Progoni i stradanja Roma u Pavelićevoj NDH

Autor:

Pixabay

Nacional donosi ulomak iz priručnika ‘Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941 – 1945.’ u kojem jedan od autora, povjesničar Danijel Vojak, opisuje kako su ustaške vlasti u Hrvatskoj primjenjivale nacistički ‘Dekret o borbi protiv ciganske opasnosti’ koji je krajem 1938. donio Heinrich Himmler

Povijest romskog stanovništva od njihovih migracija s Indijskog potkontinenta do europskih država bila je većinom obilježena razdobljima progona što je dovodilo i do njihovih (nerijetkih) stradanja. Romske migracije bile su usmjerene i na hrvatska područja koja naseljavaju od druge polovine 14. st., a njihov suživot s neromskim stanovništvom bio je slično konfliktan kao i u drugim europskim zemljama. Jedan od vrhunaca progona romskog stanovništva u mnogim europskim zemljama dogodio se za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posljedica takvog progona bilo je stradanje nekoliko stotina tisuća Roma diljem Europe.

Nacistička Njemačka bila je „predvodnica“ među europskim zemljama u progonu i ubijanju romskog stanovništva. Nacisti su po dolasku na vlast u Njemačkoj 1933. naslijedili navedeni represivno-asimilacijski model u odnosu prema Romima, posebno imajući na umu brojnu zakonodavnu represivnu regulativu prema njima, kao i policijska tijela koja su ih provodila (npr. poseban policijski odjel u sklopu minhenske policije – Cigansku informativnu službu/Zigeuenernachrichtendienst ili Zigeunerzentrale). Nacističke vlasti su model represivnog odnosa prema Romima nadogradile u skladu s njihovim rasno-eugeničkim teorijama, poput eutanazije i sterilizacije Roma, a sve u cilju zaštite rasne čistoće njemačkog (i drugih) naroda. Nacističke vlasti su na temelju takve rasne politike donosile odredbe u borbi protiv „ciganske kuge“ kao što je Dekret o borbi protiv ciganske opasnosti koji je krajem 1938. donio Heinrich Himmler. Između ostalog, njime se propisivalo sprečavanje ulaska u zemlju i protjerivanje stranih Roma, evidentiranje svih Roma s ciljem definiranja njihova rasnog statusa, a određivalo se i ograničavanje izdavanja dozvola za pokućarenje i boravak u pograničnim područjima. Početkom Drugoga svjetskog rata u nacistički model prema Romima uvrštene su mjere poput deportacije Roma u koncentracijske logore, gdje su bili mučeni, korišteni kao radna snaga i ubijani što je dovelo do njihova masovnog stradanja. Rezultat takve politike bio je genocid nad Romima koji sami Romi nazivaju porajmos (“komadanje”, „fragmentacije“, „uništenje“) ili sve češće samudaripen (hrv. potpuno uništenje/ubijanje), pojmovima sličnim pojmu holokausta…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.