Nacional donosi ulomak iz romana rumunjskog pisca Mihaila Sebastiana ‘Već dvije tisuće godina… ‘ koji niz godina izaziva kontroverze i ideološke debate, a govori o tome kako se glavni lik, židovski student, uoči Drugog svjetskog rata našao u procijepu između antisemitizma i cionizma

– Imaš pravo. Ipak, postoji židovsko pitanje i treba ga riješiti. Milijun i osamsto tisuća Židova, to se ne može podnijeti. Da imam moć, pokušao bih eliminirati nekoliko stotina tisuća.

Mislim da nisam uspio obuzdati iznenađenje. Jedini čovjek kojeg sam smatrao savršeno nesposobnim za antisemitizam bio je on. Dakle i on… Primijetio je moju uznemirenost i požurio objasniti.

– Da se razumijemo. Ja nisam antisemit. Već sam ti to rekao i ostajem pri tome. Ali sam Rumunj. I kao takvome, sve što mi se suprotstavlja opasno je. Postoji neki iritantan židovski duh. Od njega se moram braniti. U tisku, u financijama, u vojsci, posvuda osjećam njegov pritisak. Kad bi naš državni organizam bio otporan, ne bi me bilo briga. Ali nije. Grešan je, sklon korupciji i slab. I zato se moram boriti protiv agensâ raspada.

Šutio sam nekoliko sekundi, što ga je začudilo. Htio sam mu nešto odgovoriti, iz pristojnosti, da održim razgovor, ali nisam uspio…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj