Iz povijesne obiteljske sage Maroja Mihovilovića ‘Mi djeca Solferina’ Nacional donosi ulomak u kojem autor pripovijeda kako je njegov otac, poznati hrvatski novinar Ive Mihovilović, nakon uspostave zločinačke NDH 10. travnja 1941. bio angažiran u ilegalnom pokretu otpora u Zagrebu, zbog čega je završio u ustaškom zatvoru i bio predviđen za smaknuće, od kojeg ga je spasila intervencija kardinala Alojzija Stepinca

Ive Mihovilović je 10. travnja 1941. grubom silom izbačen iz „Novosti“, dva mjeseca poslije dobio je i formalni otkaz, a nedugo potom izbačen je iz Društva novinara, čime mu je bilo onemogućeno da se zaposli bilo gdje drugdje u novinama, jer je to po novim propisima nove države bilo moguće samo članovima društva. On, uostalom, i nije želio raditi u ustaškim novinama. Krajem 1941. Ive Mihovilović već je bio uvelike angažiran u ilegalnim organizacijama pokreta otpora ustaškim vlastima. On je, naravno, vrlo loše primio dolazak ustaša na vlast, ne samo stoga što je to za njega značilo prekid uspješne novinarske karijere i egzistencijalne nedoumice, nego i stoga što je to vidio kao još jednu pobjedu globalnog nacifašizma i još jednu prepreku u borbi istarskih Hrvata za nacionalnu i političku emancipaciju, ali i – zbog ustaške antižidovske politike – kao izravnu prijetnju njegovoj obitelji. Kad je Ante Pavelić 18. svibnja 1941. u Rimu potpisao u ime NDH s Italijom tzv. Rimske ugovore, bilo je jasno da se NDH neće truditi da se Istra vrati u sastav hrvatskog nacionalnog korpusa, nego je Pavelić tim ugovorima – štoviše – Italiji prepustio da anektira još neke značajne dijelove hrvatskih teritorija u Dalmaciji, a dopustio da Italija kontrolira i dodatni teritorij u unutrašnjosti…

Komentiraj