Nacional donosi ulomak iz monografije ‘Od Željezničke kolonije do Ravnica’ u kojem Antonio Jurčev otkriva nepoznate detalje o najvećem hrvatskom nogometnom stadionu koji je izgrađen 1912. za potrebe Hrvatskog akademskog športskog kluba

Duga i zanimljiva priča o nogometnom igralištu, danas najpoznatijem hrvatskom nogometnom stadionu, započela je početkom 20. stoljeća na prostranim poljima i livadama južno od maksimirske šume. Tih godina područje kvarta nije bilo naseljeno niti značajno izgrađeno, osim nekolicine građevina unutar parka Maksimir te gostionice i gospodarskih objekata smještenih preko puta glavnog ulaza u park. Prvo nogometno igralište i sportski tereni Hrvatskog akademskog športskog kluba podignuti su 1912. godine na tada udaljenoj periferiji grada, koje se protezalo samo do trase današnje Heinzelove ulice. Unatoč činjenici da je nogometno igralište bilo smješteno daleko od centra grada, iznimno povoljne okolnosti za razvoj sporta na toj lokaciji bile su smještaj uz poznati park Maksimir i dobra prometna povezanost s gradom. Tako je prvotno neugledno i blatno nogometno igralište tijekom sljedećih sto godina preuređivanja, rušenja i građenja te čestih mijenjanja urbanističkih planova preraslo u danas najpoznatiji zagrebački i nacionalni nogometni stadion. Upravo su stadion Maksimir i nogometni klub Dinamo najsnažnije obilježili kvart Maksimirska naselja te ga učinili nadaleko poznatim i prepoznatljivim…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj