IZ ARHIVE OBITELJI BELAN

FELJTON Film ‘Pod sumnjom’ bio je kraj karijere redatelja Belana

Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Branko Belan – Zaboravljeni klasik’ u kojem autori Željko Ivanjek i Nenad Polimac opisuju život i rad zaboravljenog filmskog redatelja i književnika koji je zbog svog drugog igranog filma pao u nemilost jugoslavenskih cenzora

Nakon uspješne zagrebačke pretpremijere, Pod sumnjom je prikazan cenzurnoj komisiji, koja se, kako tvrdi Belan, valjda privučena naslovom, našla u punom sastavu. Belan i direktor Bosna filma Moni Finci nisu smjeli prisustvovati projekciji i razgovoru koji je nakon nje uslijedio, ali su ponešto doznali o proceduri. Svaki član komisije koji bi imao primjedbu na pojedinu scenu imao je pravo tražiti da se ona izbaci iz filma. Nije bilo glasanja ni usaglašavanja, dostatno je bilo samo jedno nepovoljno mišljenje. Naposljetku je predsjednik komisije (Belan se samo sjeća da je to bio urednik lista Borba, ali ne i njegova prezimena) pozvao autora i Fincija i dao im popis desetak scena koje moraju skratiti ili potpuno izbaciti iz filma. Rekao im je: “To nije mnogo. Ima slučajeva kada treba izbaciti i više toga.” Belan se opirao izmjenama navodeći pozitivna mišljenja sa zagrebačke projekcije, međutim, Finci mu je zaprijetio da će dati nekome drugome da mu skrati film: “Sad sam pomislio: taj drugi može još gore stvari napraviti, bolje da to ipak ja napravim. Međutim, kad sam odrezao prvu scenu, ja sam se tako ružno osjećao da sam sljedeće prizore rezao čak i više nego što je trebalo. To je bila neka vrst samoubojstva.”

Belan izravno navodi neke scene koje je izbacio, primjerice prizor u kojem Andro, u samoubilačkom okršaju s Talijanima, odbija pucati u Orlanda iako mu je na nišanu te scenu na samom kraju filma u kojoj Sibe Andri najprije okrene leđa (to je ispalo) da bi se zatim na Veronikin nagovor ipak pomirili (što je ostalo u filmu). Što je još kraćeno, može se rekonstruirati na temelju Belanove knjige snimanja za film. Na primjer, prvi susret Andre i Orlanda počinje tako da se Andro ušulja u njegovu spavaću sobu (to je, inače, bivša Andrina soba, koju je obitelj prepustila talijanskom zapovjedniku dok im je sin bio u logoru) i otme mu pištolj koji se nalazi u futroli pokraj kreveta. Orlando osjeti uljeza i hladnokrvno upali svjetlo te daje Andri tjeralicu – dokaz da Narančić nije lagao o bijegu – koju ga je molila Marija. Scena u cenzuriranom filmu završava Andrinim izlaskom iz sobe, no u knjizi snimanja Andro, nakon što je dobio tjeralicu, vraća Orlandu pištolj. On mu ga, međutim, daje, govoreći: “Uzmite i to. Trebat će vam. Uostalom, bilo bi mi milije da vam ne ustreba.”…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj