Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Želim svjedočiti do kraja’, potresnog dnevnika njemačkog pisca židovskog porijekla Victora Klemperera u kojemu opisuje stradanja Židova tijekom 12 godina nacionalsocijalističke diktature Adolfa Hitlera koja je Njemačku odvela u propast
15. KOLOVOZA 1941, PETAK
Tjednima ista situacija. Prema vojnim izvještajima golemi uspjesi na istoku, milijun zarobljenika itd., bitka kod Smolenska, sada Ukrajina, Odesa – ništa osim uništavanja Rusa. Prema onome što se čuje iz drugih izvora, od Židova, ali i od arijaca, krajnje težak položaj Njemačke, totalna pobjeda nad Rusijom nemoguća prije dolaska zime, izdržavanje zime uz nedostatak sirovina praktički nemoguće. Tko ima pravo? Sa svoje strane ne uspijevam se prisiliti na velike nade. Za što je vjerojatno glavni krivac vrlo osrednje zdravstveno stanje. Umor i srčane tegobe. Također moje staračke boljke i problemi s mjehurom. I novčane brige.
2. RUJNA, UTORAK PRIJEPODNE
Broji se koliko ljudi u trgovinama govori “Heil Hitler”, a koliko “dobar dan”. Navodno se sve više govori “dobar dan”. “Kod pekara Zscheischlera pet žena reklo je ‘dobar dan’, dvije ‘Heil Hitler’.” – Kod ölsnera su svi rekli “Heil Hitler”. Jučer je Kätchen Sara bila sretna. Na tramvajskoj stanici joj je jedna sestra iz Nacionalsocijalističke narodne organizacije za skrb i dobrobit rekla: “Rusi su digli u zrak elektranu na Dnjepru, južna Ukrajina je pod vodom, tisuće Nijemaca su se utopile. To ne piše u novinama, one pišu samo o ruskim zarobljenicima… Rat je izgubljen… Znam ja kakvo je raspoloženje, krećem se među ljudima. Doviđenja, milostiva gospođo.” – “Doviđenja”, ne “Heil Hitler”! Ali onda dolaze novine: napredovanje “u smjeru Lenjingrada”. Itd. itd. –…
Komentari