Facebook – globalno lovište za špijune

Pixabay

Objavljeno u Nacionalu br. 773, 2010-09-07

Milijuni mladih na Facebooku neoprezno ostavljaju intimne podatke, što su potom dostupni njihovim budućim poslodavcima, ali i tajnim službama, koji ih mogu zloupotrijebiti protiv njih

Predsjednik uprave Googlea Eric E. Schmidt pozvao je prošlog tjedna američke zakonodavce da se mladim ljudima u trenutku kad završavaju školovanje i prelaze u radno stanovništvo omogući da po jednostavnom postupku promijene prezime. Samo dva dana kasnije objavljena je i vijest iz Njemačke, gdje vlasti namjeravaju zakonom zabraniti poslodavcima da provjeravaju prošlost kandidata za posao na internetskim društvenim mrežama.

OBJE INICIJATIVE potaknute su činjenicom da u razvijenim zemljama svijeta oko pola stanovništva koristi društvene mreže, na internet stavlja mnogo podataka o sebi pa čak i sasvim intimne stvari koje im mogu štetiti pri zaposlenju ili u javnom životu. Dovoljna je jedna fotografija s raskalašene zabave ili promjena statusa na Facebooku iz “oženjen” u “komplicirano” i može doći do otkaza ili razvoda. U Hrvatskoj je isti problem veoma prisutan – prema posljednjim statistikama, najpopularnija društvena mreža je Facebook, a na njoj je aktivno oko 1.250.000 hrvatskih građana. Najviše ih je u dobi do 24 godine, upravo onih koji bi trebali uskoro završiti školovanje i potražiti prvi posao, a prema podacima do kojih je došao Nacional, nekoliko agencija za zapošljavanje u Hrvatskoj redovito provjerava profile kandidata na društvenim mrežama. Da svijest o opasnosti društvenih mreža postoji i među poslodavcima pokazuje i poslovna politika jednog hrvatskog trgovačkog lanca koji je zabranio svim srednjim i višim menadžerima prisutnost na Facebooku i drugim mrežama.

NIKA JURČEVIĆ JE APSOLVENTICA novinarstva iz Zagreba. Na Facebook je stigla prije četiri godine, kad je nakon nekoliko mjeseci na MySpaceu primijetila da svi prelaze. “Ispočetka sam mrzila fejs. Prešla sam da ostanem u kontaktu s ljudima. Do tada nisam imala internet jer nisam htjela da taj svijet dolazi do mene. Sad sam upala unutra i ne mogu van. Uopće ne mogu zamisliti kako se živi bez Facebooka. Pristupam mu putem mobitela cijelo vrijeme dok sam budna, u tramvaju mi nije više dosadno. Manje čitam knjige, prije sam znala otići sa psom u Maksimir i slušati šumu. Danas odem u Maksimir, stavim slušalice na uši i otvorim Facebook na mobitelu, i ne vidim da sam u šumi”, kaže Nika Jurčević, koja na Facebooku ne koristi stvarno ime. Ima oko 600-injak Facebook prijatelja, za koje kaže da su većinom znanci koje je srela nekoliko puta: “Imam deset prijatelja za koje me zanima što se događa u njihovim životima, i njihove profile znam pogledati. Facebook mi je upaljen cijeli dan i služi mi kao portal za komunikaciju, kao mjesto za izlazak – odeš na njega i netko je uvijek tamo. I računi za telefon su mi manji zbog Facebooka, šaljem manje poruka”, kaže Nika Jurčević.

IPAK, NJOJ JE NAJVAŽNIJE to što svoj Facebook profil koristi kao dnevnik, većinu stvari na njemu radi samo za sebe, podsjeća se što joj se događalo u životu i drago joj je što će sačuvati bar neke fotografije ako joj ikad “crkne” hard disk. Kao informatički dobro obaviještena osoba, Nika Jurčević je svjesna koliko je njena privatnost izložena na internetu: “Nekoliko puta sam već obrisala svoj profil i znam da ga Facebook čuva i nakon brisanja. Ipak, svaki put sam ga vratila jer bez profila na Facebooku ne postojiš. Kao apsolventica, Nika Jurčević bi uskoro trebala diplomirati i potražiti posao. Informacije prema kojima sve više poslodavaca provjerava i profile na socijalnim mrežama svojih kandidata kaže: “To je moj privatni život i zašto bi netko prosuđivao o tome kakav bih ja bila radnik na osnovi toga kako se zabavljam ili koju muziku slušam. Podržavam Schmidtov prijedlog da se mladima omogući promjena identiteta kad počnu tražiti posao. S druge strane, ja sam takva, ako me neki poslodavac ne želi blesavu kakva jesam, onda ne trebam ni ja njega. Svi imaju profile, zašto bih ja bila zanimljivija od nekog drugog, zašto bih ja nadrapala više od nekog tko radi još gore stvari i ponaša se još gore na svom Facebook profilu. Svi smo izloženi, većina ljudi je na fejsu, većina je u istoj gabuli kao i ja, ne želim se zbog toga živcirati.” Stalni sudski vještak za telekomunikacije i dobar poznavatelj metoda elektroničkog nadzora Đuro Lubura upozorava korisnike socijalnih mreža: “Svi podaci na Facebooku i drugim mrežama se unose upravo u obliku formulara, gdje vi pišete tko su vam otac, majka, brat, sestra, koje vam je političko uvjerenje, koje ste vjeroispovjesti, kad ste rođeni. Svaka tajna služba bi mogla samo poželjeti takav upitnik u kojem ljudi dobrovoljno ostavljaju svoje podatke. Nedavno je objavljen jedan interni dokument američkog ministarstva pravosuđa iz kojeg je jasno da američke službe i vlada obilato koriste podatke s društvenih mreža. Tamo se navodi da je Facebook vrlo kooperativan i da žurno odgovara na zahtjeve pravosuđa. Oni inače čuvaju sve korisničke podatke i IP logove, čak i za izbrisane accounte.” Takva vrsta podataka dostupnih američkim službama automatski je u dosegu i hrvatskih službi putem međunarodne pravne pomoći i Interpola. U spomenutom dokumentu američkog ministarstva pravosuđa navodi se još jedan zanimljivi podatak o Facebooku: američki tajni agenti služe se njime u tajnim operacijama da bi se infiltrirali u kriminalne ili terorističke skupine. Izrađuju i mape povezanosti unutar ilegalnih organizacija, radnja za koju su osposobljene i hrvatske tajne službe, koje se za to koriste programom i2 Notebook.

“NAJVEĆI JE PROBLEM s mladim ljudima koji doista ne razmišljaju o posljedicama. Oni vrlo često stavljaju fotografije s tuluma, pišu kako su se napili, drogirali, iznose neke stvari koje objektivno nisu za javnost i koje će sutra prilikom njihova zapošljavanja sigurno netko provjeravati. Već i danas razne agencije za zapošljavanje u Hrvatskoj koriste te javno dostupne podatke. Što je najgore, takav podatak koji je netko objavio sam o sebi ujedno se smatra i najvjerodostojnijim”, kaže Lubura, i upozorava da podaci s Facebook profila, pa čak i oni o tome s koje se IP adrese netko prijavio, ostaju sačuvani i nakon što korisnik obriše svoj profil. Jedna od najpopularnijih Facebook osoba u Hrvatskoj svakako je Nik Titanik, karikaturist pravog imena Nikola Plečko, koji pod svojim umjetničkim imenom ima oko 6000 prijatelja na svoja dva Facebook profila te još oko 40 tisuća fanova na svojoj Facebook stranici. Većina njih nisu, naravno, Plečkovi stvarni prijatelji nego ljudi koji su mu poslali zahtjev iz vrlo jednostavnog razloga: da bi nekoliko puta dnevno na svojim Facebook stranicama vidjeli najnovije Plečkove karikature za dnevni list 24 sata i poneki njegov zanimljivi link.

NA POJEDINE KARIKATURE i postove koje Plečko postavi na Facebook javi se i više od stotinu komentatora. Kaže da su teme koje provociraju najviše mišljenja ratovi iz prošlosti, odnosno ustaše i partizani, crkva i religija te homoseksualnost. “Blagodat interneta je u tome što ljudi mogu biti anonimni, pisati pod pseudonimima, i stoga si dopustiti puno više nego što bi si inače dopustili da se zna tko imenom i prezimenom stoji iza toga. U krajnjoj liniji, i ja sam pod nekakvim pseudonimom, ali nakon toliko godina ljudi znaju i kako izgledam i kako se stvarno zovem, taj moj pseudoidentitet stopio se s pravim identitetom. Ima ih koji su anonimni, ali na žalost ima i onih koji su pod pravim identitetom pa pišu svašta. Mislim da nisu svjesni posljedica koje mogu zbog toga imati, u krajnjem slučaju i zbog budućih odnosa koje će imati s prijateljima i društvom u cjelini. Ali dobro, to je njihov problem”, kaže Plečko. Velike neugodnosti zbog Facebooka doživio je vlasnik PR agencije Manjgura Krešimir Macan. Njegova je agencija inače specijalizirana za korištenje društvenih mreža, a on na svom Facebook profilu ima oko 4700 prijatelja, uglavnom ljudi zainteresiranih za politiku i ekonomiju, najčešće teme kojima se on na svom profilu bavi. Početkom godine objavio je na svom profilu nekoliko linkova s vijestima o jednom slučaju javne osobe umiješane u korupciju i namještanje natječaja na državnoj razini. Podržao je tadašnju istragu, ali u međuvremenu predmet nije razriješen, a Macan je počeo doživljavati razne neugodnosti i uvjeren je da iza njih stoji upravo ta osoba iz korupcijske afere: “Bio sam izložen medijskim napadima, znam tko iza njih stoji, i što je najzanimljivije, kad sam išao provjeriti te osobe, vidio sam da oni informacije o sebi objavljuju veoma kontrolirano.

INAČE NE MIJEŠAM poslovno i privatno. Moj profil je čisto poslovni, moja virtualna posjetnica. Nemam privatni profil, niti ga mislim imati. Privatne informacije mogu biti zloupotrijebljene. Meni je Facebook stvorio mnogo problema jer sam o nekim pitanjima imao stav. To je rizik Facebooka, ljudi misle da si utjecajan pa te proglase neprijateljem i rade ti probleme u životu.” Književnica Mima Simić ima nešto manje od pet stotina prijatelja na Facebooku i koristi se njime uglavnom za diseminiranje vlastitih tekstova, promoviranje raznih kulturnih i aktivističkih događanja u kojima sudjeluje, kao i da bi se informirala o sličnim događajima na koje drugi pozivaju. “Facebook vidim kao komunikacijsku inačicu fast fooda – ima visoku kalorijsku vrijednost, to jest automatski vas ‘diže’ jer vam ‘feedovi’ neprestano pristižu. Međutim, baš kao fast food, nutricionistička vrijednost konzumiranog uglavnom je izrazito niska – informacije i tekstovi koji se razmjenjuju često su vrlo kratki i prilagođeni mediju interneta – a u 2-3 kartice kojima je funkcija zadržati pažnju rijetko ima prostora za dublja promišljanja. Nadalje, kao i kod konzumacije fast fooda dugotrajna izloženost proizvodi ono što Ameri zovu ADD, iliti poremećaj pomanjkanja pažnje – unatoč, nazovi bliskom prijateljstvu s tih 480 ljudi na kraju dana ne znam više tko se oženio, objavio knjigu, dao otkaz ili pak ugasio profil. A ono što je možda najbliže analogiji fast fooda način je na koji funkcionira industrija u sjeni, ono što ne vidimo, ono što su za McDonald’s stravična uzgajališta životinja i klaonice – industrija o kojoj ne želimo znati ništa dok gutamo hamburgere. U slučaju ‘friendly’ Facebooka, to je upravo reklamna industrija, kao i državna industrija nadzora. Sve što ‘lajkate’, sve što klikćete i prosljeđujete, oblikuje vas kao konzumenta i svrstava vas u određenu potrošačku ciljnu skupinu. To je jedna strana medalje – koja vas možda i neće pretjerano uzrujavati. Druga strana priče je to da ‘država’, želi li to, može po volji čeprkati po vašim virtualnim intimalijama, a ako ste vi problematičan faktor, svi vaši prijatelji automatski postaju potencijalni sumnjivci i meta nadzora – tomu sam svjedočila iz prve ruke”, kaže Mima Simić. Za svoje osobne krilatice smatra “privatno je javno” i “osobno je političko”, pa na Facebooku ne skriva ništa, ponajmanje svoju seksualnu orijentaciju koju je već odavno objavila hrvatskoj javnosti i kroz druge medije. Štoviše, ponudila je i da se u Nacionalu objavi fotografija na kojoj se pod morem ljubi sa svojom djevojkom Natašom, s kojom je u vezi već šest godina.

“HVALA BOGU pa sam ‘out’ u svakom smislu, zapravo mi je esencijalno upravo da ne budem anonimna u onome što u tom prostoru činim. Pritom vjerujem da će upravo mogućnost stvaranja virtualnih savezništava ljudi koji se na ulici ili u javnosti boje biti što jesu pomoći u osnaživanju tih ljudi, kad vide da ih zapravo i nije tako malo. Naravno, druga strana oštrice su agresivne skupine koje se na jednak način umrežavaju, ali smatram da bi internet trebao podlijegati zakonima kao ostali javni mediji – ako ne možete na javnoj televiziji i u novinama pozivati na linč Srba, pedera i ostalih egzotičnih skupina, ne vidim zašto biste na internetu mogli. Uostalom, anonimnost koju pruža internet čista je iluzija i vrlo je lako ući u trag bilo čijem pravom identitetu. Netko je zgodno ustvrdio da je internet nalik supermarketu – svi čitavo vrijeme mogu vidjeti što kupujete i zapravo se kao običan kupac ne možete zaštititi ni lozinkama ni lancima. Zato je najbolje, ili biti aut u svemu i svuda i ne zabrinjavati se, ili pak izbrisati FB profil i druženje prebaciti u obližnji birc”, kaže Mima Simić.

IPAK, BEZ OBZIRA na to što Facebook smatra intelektualnim fast foodom i alatom društva kontrole, Mima Simić je još uvijek aktivna na njemu i ne namjerava odustati od njega. Objašnjava i zašto: “Kad najbolje godine života ostavljaš na radnom mjestu, sve te sličice, statusi i nasumični rafali komunikacijskih razmjena daju ti osjećaj da kradeš natrag nešto od vremena koje ti otima kapitalistički žrvanj. Ako moji poslodavci ovo čitaju, sve izrečeno spremno ću opovrgnuti.” Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg u više se navrata nalazio na udaru kritika zbog olakog odnosa prema privatnosti svojih korisnika. Mnogi nisu ni pročitali uvjete korištenja pa ne znaju da su, primjerice, sve slike i materijali koje su postavili na svoje profile automatski postali vlasništvo Facebooka, da se bilježi svaki njihov ulazak s pojedine IP adrese i da su ti podaci dostupni tajnim službama, da im Facebook pri svakoj većoj promjeni pravila privatnosti resetira njihove postavke o kojima ovisi tko može pristupiti njihovim podacima. U Americi je bilo već toliko rasprava o privatnosti i Facebooku da su novinari portala Gawker nedavno angažirali paparazze, koji su čitav dan fotografirali Zuckerberga i njegovu djevojku, par koji inače živi izrazito povučenim i neglamuroznim životom u Palo Altu. Najnovija afera oko privatnosti na Facebooku izbila je prošli tjedan, kad je uvedena usluga Facebook Places. Riječ je o aplikaciji kojom korisnik može ostale na Facebooku obavijestiti o tome da se ovog trenutka nalazi na nekoj lokaciji. Osnovna namjena trebala bi joj biti da ljudi objave da su u nekom kafiću, noćnom klubu ili sličnom pa da im se njihovi prijatelji koji se nađu u blizini mogu pridružiti. Međutim, problem je u tome što korisnici mogu prijaviti i druge osobe da se nalaze na nekoj lokaciji. Takva opcija Facebook Placesa mogla bi izazvati brojne neugodne situacije. Primjerice, netko može prijaviti nevjernog supruga da je u restoranu iako je svojoj ženi slagao da mora ostati dulje na poslu. Štoviše, netko drugi mogao bi putem Placesa objaviti i da je u istom restoranu i suprugova kolegica s posla na koju njegova žena već dugo sumnja da mu je ljubavnica. U nekom drugom slučaju bi zaposlenik na bolovanju mogao biti prijavljen da je viđen na terenu za squash, potencijalno neugodnih situacija ima mnogo, a prijava čak i ne mora biti istinita. Korisnici Facebooka tako su prošlog tjedna još jednom bili prisiljeni žurno podešavati svoje postavke privatnosti da se zaštite od još jednog udara. Ili su jednostavno mogli obristati svoj profil.

Komentiraj

Source:Marko Ćustić