Objavljeno u Nacionalu br. 449, 2004-06-22

Nekadašnji ideolog SK Stipe Šuvar nakon odlaska iz Socijalističke radničke partije ostvario je začudan publicistički uspjeh kad se njegova knjiga ‘Hrvatski karusel’ prodala u dvije tisuće primjeraka i doživjela drugo izdanje: za Nacinal govori o stanju na političkoj sceni i kandidaturi za EU

U petak, 18. lipnja, u dupkom ispunjenoj dvorani Muzeja Mimara, Stipe Šuvar predstavio je drugo i dopunjeno izdanje knjige “Hrvatski karusel”. U manje od godinu dana Šuvar je rasprodao svih 2000 primjeraka prvog izdanja i sada je ponudio novo, dopunjeno sa 12 novih članaka, prepunih kritika aktualne hrvatske političke scene.

O STANJU NA POLITIČKOJ SCENI ‘Problem je u tome što je današnja opozicija još gora od vlasti: pa neće valjda Račan opet biti premijer a Tomčić predsjednik Sabora’ EKONOMSKA I SOCIJALNA ZBILJA ‘Sanader je svoju cjelokupnu politiku sveo na dobivanje avisa, ali sada na scenu stupa ekonomska i socijalna zbilja’Publicistički uspjeh nekadašnjeg ideologa SK poprilično je čudan, s jedne strane knjiga mu se dobro prodaje a njegovi politički stavovi imaju sve više poštovalaca, dok s druge stranka kojoj je donedavno bio na čelu, Socijalistička radnička partija, na izborima dobiva mizernih jedan posto glasova. U međuvremenu je SRP osim utemeljitelja Stipe Šuvara izgubio i atribut “radnička”, što je naljutilo dio stranačkih ljevičara koji su protiv novog vodstva pokrenuli spor.

Paralelno s pisanjem, Šuvar se promovira i u najjačeg hrvatskog antiglobalista na ljevici. Makar tvrdi da nije protivnik Europske unije, njegovi javni nastupi pokazuju kako je riječ o euroskeptiku kakvih je, čini se, u Hrvatskoj svakodnevno sve više. On sasvim sigurno nije bio među ljudima koji su u subotu na Trgu bana Jelačića proslavljali početak pregovora Zagreba i Bruxellesa.

NACIONAL: Kako objašnjavate paradoks da se s jedne strane prodalo nekoliko tisuća primjeraka vaše knjige “Hrvatski karusel” ili da na HTV-u velika većina gledatelja misli kako je socijalizam bio bolji od kapitalizma, a istovremeno SRP i ostale stranke ljevice na izborima dobivaju izrazito malo glasova?

– Čini se da se naši ljudi ponašaju poput homo duplexa. Kad hodam zagrebačkim ulicama, svakih stotinu metara zaustavljaju me nepoznati ljudi i govore da je nekada bilo bolje, na što im najčešće odgovaram da će biti i ubuduće. Ali ti isti ljudi na izborima glasuju za desne stranke, što pokazuje oportunistički mentalitet jer jedno misle, a drugo govore i rade kad dođu izbori. Od 90-ak registriranih stranaka u Hrvatskoj samo se jedna poziva na socijalizam, i to ne onaj poraženi nego socijalizam razvijene informatičke i biotehničke budućnosti. Danas cijeli svijet ide k tome da manjina od 10 posto stanovništva raspolaže sa 80 posto bogatstava i resursa ovog planeta, a socijalizam je društvo u kojem će biti ostvareni ideali francuske revolucije – sloboda, jednakost i bratstvo. U tom smislu ljudi se izjašnjavaju za socijalizam jer žale za vremenom kad su osjećali da imaju viši standard, bili su socijalno puno zaštićeniji, nije bilo otpuštanja s posla i imali su potpuno zdravstveno osiguranje. Školovanje je bilo jeftino, a ne kao danas kad se uvodi državna matura, što znači da će moći studirati djeca iz imućnijih obitelji i dio siromašnijih zahvaljujući stipendijama.

NACIONAL: Dok Sanaderova vlada organizira u Zagrebu narodno slavlje u povodu kandidature za Europsku uniju, vi mislite da to nije način rješavanja najvećih otvorenih pitanja u Hrvatskoj?

– Hrvatska mora ući u EU, a tamo će ući i sve ostale zemlje bivše Jugoslavije. Slovenija je ušla u Uniju na temelju Clintonova zahtjeva Italiji da prema Slovencima vode blagu politiku. Pretpostavljam da se radi o strateškoj odluci kako bi Slovenija postala poveznica na putu koji vodi iz Italije prema srednjoj Europi. Među ostalim državama bivše Jugoslavije Hrvatska je najrazvijenija i ima šanse za najveći prosperitet, ali ništa manji razlog nije i želja zapadne Europe da ovdje pokupuje ono što još nije, od preostalih tvrtki do kuća i zemljišta. Za 10-15 godina Hrvatska će biti zemlja 4 milijuna starih Hrvata i isto toliko starih Europljana koji će imati svoje kuće na Jadranu, u Gorskom kotaru i na Plitvicama. Osim toga, za razliku od Srbije i BiH, ovdje se nekadašnji nacionalistički režim pokorio zahtjevima Europe. Njima je jako drago kada vide da rigidni Tuđmanov pokret danas pristaje na sve zahtjeve Bruxellesa i Washingtona jer očekuju da će za Sanaderom krenuti i u Srbiji pa i Makedoniji.

NACIONAL: Zauzvrat je Sanader postao općeprihvaćen političar u Europi uz obrazloženje da je bitno transformirao nacionalistički HDZ?

– On zapravo vodi isti HDZ kakav je bio u prošlosti, samo su se promijenile prilike i vrijeme. Ovdje više neće biti ratova, a jugoistok Europe jednostavno mora biti uključen u sastav EU kako bi se lakše kontrolirao. Za koju godinu svi ćemo pjevajući i pocikujući ući u Europu, a pjesma i pocikivanje započelo je na Trgu bana Jelačića.

NACIONAL: No ulazak u EU je glavni cilj HDZ-ove vlade?

– Čak bi i Račan, takav kakvim ga je bog stvorio, isto to realizirao da je ostao na vlasti još godinu ili dvije. Ivo Sanader je energičniji, a dijelom je iznenadio Europu, gdje su ga prigrlili jer, iako je desničar, čvršće pristaje na njihove zahtjeve od Račana. Tko god bio na vlasti u Hrvatskoj, Sanader, Račan ili netko treći, dogodilo bi se ovo što se sada događa, samo možda mjesec ili godinu poslije. Sanader će dobiti početak pregovora u prvoj polovici 2005., što znači da ćemo u Uniju ući negdje 2009. Ispada da ćemo ući u EU kao 28. država, a poslije nas će za nekoliko godina ući i BiH i Srbija i Crna Gora. U svakom slučaju Europa će nas apsorbirati, a tada će nastupiti otrježnjenje, iako će nas time natjerati na prihvaćanje normi kao što je stvaranje pravne države, zaštita vlasništva i tržišno natjecanje. Na žalost, unatoč svemu ostat ćemo njezina nerazvijena periferija i trebat će nam 30 ili 40 godina da dosegnemo današnji standard najrazvijenijih članica EU. Hrvatska javnost to sve jače spoznaje i ljudi vide da neće biti ništa od najavljene europske bajke. Sanader je svoju cjelokupnu politiku sveo na dobivanje avisa i početka pregovora, no sada na scenu stupa ekonomska i socijalna zbilja, što će mu izbiti mnoge adute. Uskoro će neminovno početi rasti nezadovoljstvo njegovom politikom, ali problem je u tome što je opozicija još gora od sadašnje vlasti – neće valjda Račan opet biti premijer ili Tomčić predsjednik Sabora. Valjda će doći neki novi klinci.

NACIONAL: Što se onda može napraviti?

– Samo jedno, da Hrvatska koliko-toliko ovlada svojim razvojem. Ali u ovdašnjoj političkoj klasi nema nikoga tko bi se za to zalagao. Uzmite primjer ribolovnog pojasa na Jadranu, koji je isforsiran zbog predizborne kampanje iako Talijani oduvijek imaju velike koćarice koje love puno ribe, a naši ribari malene i nisu im konkurencija. Istovremeno se nitko ne bavi puno važnijom temom, a to je da su Talijani vlasnici 80 posto hrvatskih banaka i tu beru puno više nego ribareći u ribolovnom pojasu. Zašto se nitko ne suprotstavi politici koja dopušta da nam stranci oduzimaju sve strateške infrastrukturne sustave, a dobit izvlače u svoje države? Zašto nitko još uvijek nije pokušao izračunati koliko je novca otišlo iz Hrvatske? To nije zatvaranje prema svijetu, nego upotreba vlastite pameti i resursa. Nešto se u tom smislu napravilo izgradnjom autoceste, ali i tu se ne radi o tzv. spajanju hrvatskog sjevera i juga nego o prometnici kojom će zapadnoeuropski turisti lakše dolaziti na Jadran, a mi ćemo im plaćati korištenje plaža, umjesto oni nama.

NACIONAL: Ispada da ste u svojoj kritici Europske unije bliži konzervativcima iz HSP-a i HSS-a negoli lijevo-liberalnim strankama?

– HSP i HSS strahuju da će odumrijeti hrvatski narod, a time i njegova država. Kao ljevičara mene zabrinjava sudbina hrvatskog čovjeka u stilu Krležine pjesme ”Što može taj hrvatski čovjek na hrvatski veliki petak”, jer ne želim da naši ljudi budu svedeni na razinu strane radne snage koja ni o čemu ne odlučuje. To je kut gledanja nas ljevičara, a ne ksenofobija i strah od stranaca koji motiviraju nacionalističku desnicu.

NACIONAL: Nije li vaša teza da će Hrvatska i ako uđe u Europsku uniju biti percipirana kao dio prezrenog Balkana?

– Još 1815. na Bečkom kongresu Metternich je tvrdio kako Balkan počinje na zidinama njegova dvorca u Beču dok je Bismarck 1878. na Berlinskom kongresu zaključio kako više vrijedi život regruta iz Pomeranije nego cijeli Balkan. Mogu Slovenci i Hrvati govoriti da nisu Balkan, ali u Europi nas doživljavaju kao jednu cjelinu. Ne zaboravite da su još Marx i Engels pisali kako na Balkanu žive narodići koje će historija progutati, a ako nas do sada nije uspjela, hoće unutar Europske unije. EU je veliki melting pot u kojem će najbolji Hrvati napuštati Hrvatsku i odlaziti u druge zemlje, a ostarjeli Francuzi, Englezi i Nijemci doći će živjeti na jadransko more.

NACIONAL: Zašto mislite da u najjačim oporbenim strankama poput SDP-a, HNS-a ili HSS-a nema nikoga tko bi mogao promijeniti sadašnju situaciju?

– Situacija je s te strane beznadna jer ako im to bude potrebno, dvije najjače stranke, HDZ i SDP, ući će u koaliciju. SDP kakav je danas ista je populistička partija centra kakav je i HDZ, samo što su hadezeovci nešto konzervativniji kada se radi o crkvi, ženama ili braku. Ali načelno govoreći, to su iste političke klase. Unatoč tome SDP-u želim unutarnji preporod i da ga preuzmu mlađe snage koje se neće bojati socijalizma kao vrag tamjana i koje će biti sposobne riješiti se aparatčika kakav je Račan. Vjerujem u nove društvene snage koje bi u Hrvatskoj vodile antiglobalističku politiku kakva već postoji u svijetu, a to znači zasnovanu na ljudskim pravima, ekologiji i pravilnom iskorištavanju resursa. U postojećim hrvatskim strankama ne vidim nikoga tko bi se za to zalagao jer imamo vladavinu partitokracije. Zato treba podržati antiglobalizaciju, točnije aktivnu globalizaciju koja se zalaže za sveopći razvoj, ali koji nije zasnovan isključivo na načelima profita. U Feralu je objavljena ispovijest jednog Slovenca koji je boravio među zapatistima u Meksiku i koji kaže da se u tom zabitom kutku planeta rađa nešto što će promijeniti ovaj svijet. Njima dodajte milijune brazilskih bezemljaša, francuskih seljaka koji proizvode koje ne mogu prodati bacaju na cestu ili velik broj pripadnika mlade generacije na Zapadu koji imaju završene fakultete a nemaju posla jer svijetom vlada fleksibilizacija radne snage. To je ta nova ljevica koja vodi antiglobalizacijski pokret. Za 30 do 40 godina sadašnji ekonomski sustav će krahirati kao i klasični kapitalizam, a pobjedu će izvojevati današnji antiglobalisti.