EUROPSKA KOMISIJA 2018.: ‘Hrvatske vlasti uglavom prešućuju govor mržnje, na udaru su Srbi, Romi i LGBT osobe’

Objavljeno u Nacionalu br. 1050, 07. lipanj 2018.

Nacional ekskluzivno objavljuje izvješće Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj od 2012. do 2017., u kojem se govori o rastućem rasističkom i nesnošljivom govoru mržnje te hvaljenju fašističkog ustaškog režima

Nacional je dobio uvid u kompletni sadržaj Izvješća o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za razdoblje od 2012. do 2017. godine, Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije, institucije u okviru Vijeća Europe koje okuplja 47 europske države. Riječ je o ozbiljnom, temeljitom i izrazito neugodnom dokumentu za Hrvatsku, kojoj je posvećeno punih 50 stranica, a mišljenja i preporuke razvrstani su u 113 točaka. Ako bi se još predzadnja, 112. točka i na temelju nje preporuka hrvatskim vlastima da transrodnim osobama učine dostupnom promjenu spola besplatno kroz sustav javnog zdravstva, mogla shvatiti kao previše zahtjevna, veliko poglavlje posvećeno govoru mržnje morat će se daleko ozbiljnije uzeti u razmatranje. U području besplatne promjene spola transrodnih osoba i ostale države Europe ne mogu se pohvaliti uspješnim modelima i praksama. Kanada je daleko uspješnija od mnogih europskih država pa transrodni Europljani i danas emigriraju u Kanadu ne bi li na drugom kontinentu uz manje problema, pa stoga i bezbolnije, promijenili spol.

Kada je riječ o opsežnom poglavlju posvećenom govoru mržnje, treba imati na umu da je Hrvatska preuzimanjem šestomjesečnog rotirajućeg presjedanja Vijećem Europe među prioritetima navela i zaštitu nacionalnih manjina i ranjivih skupina, a upravo su manjine najizloženije govoru mržnje, posebno srpska i romska zajednica u Hrvatskoj. ˝Te prioritete predstavila je 18. svibnja i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić prilikom preuzimanja predsjedanja Vijećem Europe od Danske. Navela ih je i u svom nastupnom govoru u “Hamletovu dvorcu” u danskom gradu Helsingoru. Hrvatska je tada prvi put preuzela predsjedanje tom međunarodnom organizacijom čija je punopravna članica pune 22 godine, od 1996. Osim zaštite manjina i ranjivih skupina, ministrica je među hrvatskim prioritetima navela i borbu protiv korupcije, decentralizaciju u kontekstu jačanja lokalne uprave i samouprave te zaštitu kulturne baštine, područja u kojima i Hrvatska ima dosta problema za rješavanje.

Iako je Europska komisija za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) “pozdravila pozitivan razvoj događaja u Hrvatskoj”, primijetila je i da su “unatoč postignutom napretku neka otvorena pitanja i dalje razlozi za zabrinutost” te zaključila: “U javnom diskursu sve je više prisutan rasistički i nesnošljiv govor mržnje. Glavni ciljevi su mu Srbi, LGBT osobe i Romi. Nacionalizam je u porastu, osobito među mladima, ponajprije u obliku hvaljenja fašističkog ustaškog režima. U područnim medijima i na internetu uobičajeni su izrazi rasizma i ksenofobije prema Srbima, LGBT osobama i izbjeglicama, kao i uvredljivi izrazi kad se govori o Romima. Događaju se i fizički napadi protiv tih skupina i njihove imovine.”

S druge strane, reakcije hrvatskih vlasti na te pojave ECRI smatra nedovoljnima i nedjelotvornima. “Odgovori hrvatskih vlasti na te incidente ne mogu se smatrati u cijelosti odgovarajućima. Vlasti rijetko javnosti upućuju bilo kakvu poruku protiv govora mržnje. Lagano se isključuje kazneni progon, a većinu slučajeva govora mržnje i nasilja motiviranog mržnjom tretira se kao prekršaje. Nepoduzimanje kaznenog progona znači da nema učinkovitog odvraćanja protiv počinjenja takvih kaznenih djela. Odredbe o rasističkoj motiviranosti kao otegotnoj okolnosti također se rijetko primjenjuju zato što u pravosuđu nema dovoljno znanja i stručnosti za prepoznavanje zločina iz mržnje”, ocjena je Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije.

 

‘Odredbe o rasističkoj motiviranosti kao otegotnoj okolnosti u Hrvatskoj se rijetko primjenjuju zato što u pravosuđu nema dovoljno znanja i stručnosti za prepoznavanje zločina iz mržnje’, piše ECRI

 

Da bi se promijenilo stanje u tom području, ECRI preporučuje uvođenje obaveznog obrazovanja iz ljudskih prava kao dijela građanskog odgoja u sve nastavne planove i programe, za što treba pripremiti i odgovarajuće udžbenike, ali bi i nastavnici trebali proći kroz izobrazbu iz tih predmeta. Zatim, vrlo važnim smatra osudu govora mržnje i kroz javne istupe političara i dužnosnika, uključujući i sve političke stranke. Slabe točke prepoznala je i u policiji, državnom odvjetništvu i sudstvu. Zato ECRI “preporučuje povećanje aktivnosti izobrazbe o zločinu mržnje za policiju, državno odvjetništvo i sudstvo. Takva bi izobrazba trebala obuhvatiti rasistički i homo/transfobni zločin iz mržnje, kao i etničko profiliranje. ECRI također preporučuje vlastima provedbu ocjene učinka kako bi ocijenile izobrazbu i utvrdile u kojoj mjeri ona pomaže učinkovitom prepoznavanju zločina iz mržnje i, ako bude potrebno, prilagodile je”, navodi se u tom važnom petogodišnjem izvješću o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

U izvješću se upozorava i da “medijske kuće imaju sve veću ulogu u širenju govora mržnje”, a izdvojeni su i neki konkretni slučajevi. “Izvještavanje, posebice područnih tiskanih medija, navodno je često negativno i temelji se na stereotipima protiv manjina, a meta su mu većinom Srbi i Romi. Utvrđeno je i kako neki televizijski programi sadrže rasističke komentare, uključujući i zagrebački televizijski program Z1, nakon što je voditelj Marko Jurić upozorio gledatelje da ne hodaju blizu srpske pravoslavne katedrale u Zagrebu jer bi ‘njihova djeca mogla postati žrtve četničkog klanja’”, precizirano je u izvješću, dokazujući da malo toga prolazi ispod radara međunarodnih promatrača.

U izvješću se upozorava da su i “sportski događaji forumi za ponavljanje incidenata govora mržnje”, a da su odgovori hrvatskih vlasti mlaki i nedjelotvorni. Tako se navodi da je “FIFA opetovano izrekla novčane kazne Hrvatskom nogometnom savezu i zabrane navijačima i igračima zbog rasističkog ponašanja na nogometnim utakmicama, koje je i ovaj put uglavnom povezano s izrazom nostalgije za ustaškim režimom. U lipnju 2015. hrvatski navijači istaknuli su kukasti križ tijekom utakmice protiv Italije. Izvijestilo se i o homofobnim izjavama vodećih osoba u sportu. Na primjer, Zdravko Mamić, tadašnji izvršni direktor najpopularnijeg nogometnog kluba i potpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, izjavio je da ‘gej osobe ne bi mogle igrati u njegovoj reprezentaciji’. Vrhovni sud smatrao je da su te izjave diskriminirajuće te je naložio javnu ispriku.”

ECRI također smatra da je govor mržnje “osobito zabrinjavajući ne samo zato što je često prvi korak u procesu koji vodi do nasilja, nego i zbog opasnih učinaka koje ima na svoje mete i općenito na društvenu koheziju” i zaključuje da su “neki od odgovarajućih odgovora kanali prisilne primjene prava kroz sankcije kaznenog, građanskog i upravnog prava, ali i drugim mehanizmima za suzbijanje njegovih štetnih učinaka kao što su prevencija, samouređenje i protugovor”. Što se tiče kaznenih odgovora, ECRI je pohvalio dostupan pravni okvir za suzbijanje govora mržnje, primjećujući kako je na temelju članka 325. Kaznenog zakona vođeno tek nekoliko postupaka. “To se djelomično može objasniti činjenicom da se prema incidentima govora mržnje uglavnom postupa kao prema prekršajima iz Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o javnom redu i miru. Na primjer, u slučaju poruke poslane ravnateljici Spomen područja Jasenovac, općinski državni odvjetnik u Kutini zaključio je da njen sadržaj ne predstavlja kazneno djelo nego samo prekršaj. Povezano s tim, ECRI pohvaljuje vlasti za uklanjanje ploče s pozdravom ‘za dom spremni’ sa zgrade u blizini Spomen područja Jasenovac u rujnu 2017. godine”, stoji u izvješću.

Nije propuštena ni analiza odnosa prema novom migrantskom valu u Hrvatskoj. U tom kontekstu ECRI “primjećuje kako unatoč pozitivnom stavu kod prihvaćanja izbjeglica koji su pretežno muslimani, ovaj trend neznatno nazaduje. Prema izvješćima mediji su olakšali porast islamofobnih osjećaja kod stanovništva, pribjegavajući senzacionalističkom pristupu koji njihov dolazak opisuje kao ‘invaziju’. Ustrajno stereotipno prikazivanje muslimanskih izbjeglica neizravno govori kako bi ‘oni izmijenili hrvatsku kulturu svojim različitim mentalitetom’”, zaključuje se, između ostalog, u izvješću.

 

ECRI primjećuje ‘kako unatoč pozitivnom stavu kod prihvaćanja izbjeglica u Hrvatskoj, ovaj trend neznatno nazaduje. Prema izvješćima, mediji su olakšali porast islamofobnih osjećaja kod stanovništva’

 

Na temu ljudskih prava i šestomjesečnog hrvatskog predsjedanja Europskim vijećem, u kratkom razgovoru za Nacional osvrnuo se i Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Govoreći o hrvatskim prioritetima predsjedanja Europskim vijećem – borbi protiv korupcije, decentralizaciji, ljudskim pravima i položaju nacionalnih manjina – Kregar je zaključio:

“Stvarno treba pozavidjeti Vladi na izboru tema. U borbi protiv korupcije ne možemo se hvaliti rezultatima, decentralizacija je noćna mora naših vlada, a položaj manjina, usprkos zakonskim plemenitim namjerama, nije za pohvalu.”

Ostalo je samo nepoznanica je li ta njegova ocjena izrečena u svrhu ukazivanja na realne činjenice ili s prizvukom ironije i sarkazma.

Raspisivanje referenduma za smanjenje prava zastupnika nacionalnih manjina, što bi za posljedicu imalo prestanak njihova prava na odlučivanje o proračunu, kao što bi izgubili i pravo odlučivanja o formiranju ili opstanku vlade, sigurno bi se negativno odrazilo na ionako lošu percepciju Hrvatske u sferi zaštite ljudskih prava. Pozicija Hrvatske u dosadašnjim međunarodnim prosudbama na temu ljudskih prava nije bila dobra. Ipak, u prošlotjednom izvješću američkog State Departmenta o vjerskim slobodama u svijetu, Hrvatska nije dobila u potpunosti negativnu ocjenu.

Za razliku od Rusije, Irana, Afganistana i Pakistana, zemalja koje su posebno izdvojene kao države u kojima i danas postoje vjerski progoni, Hrvatska je relativno dobro prošla. Uz izdvajanje upozorenja hrvatskog pučkog pravobranitelja da su neke zdravstvene institucije odbile liječiti Jehovine svjedoke zbog njihova odbijanja transfuzije iz vjerskih razloga i ukazivanje na činjenicu da hrvatska vlada još nije riješila povrat imovine Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, našlo se još i obilježavanje komemoracije žrtvama logora u Jasenovcu uz bitan dodatak – primjedbu židovske zajednice o revizionističkim pokušajima negiranja Holokausta. Dvije opaske iz tog izvješća o Jasenovcu poznate su hrvatskoj javnosti. Ponovljeno je da su predstavnici srpske i židovske zajednice bojkotirali službenu državnu komemoraciju u Jasenovcu, a osim toga još jednom je primijećeno da sa spomen-obilježja hrvatskim ratnim veteranima iz Jasenovca nije uklonjen ustaški pozdrav.

Komentiraj