Objavljeno u Nacionalu br. 667, 2008-08-25

Izricanjem kazne zatvora od devet godina završio je proces riječkom kirurgu Ognjenu Šimiću: za presudu je ključno bilo svjedočenje Ljerke Krajnović

Devetogodišnjom zatvorskom kaznom za riječkog kardiokirurga Ognjena Šimića okončan je dvogodišnji slučaj koji je bivšu rukometnu reprezentativku i samohranu majku 45-godišnju Ljerku Krajnović učinio nacionalnom junakinjom u borbi protiv mita i korupcije. Nakon što je ona policiji i USKOK-u hrabro prijavila da je Šimić od nje očekivao pet tisuća eura mita da bi operirao njezina bolesnog oca, riječki je slučaj potaknuo mnoge druge građane da prijave svaki pokušaj korupcije: osim slučaja obitelji Krajnović, riječkom tužiteljstvu javilo se još 17 obitelji koje su u razdoblju od 1998. do 2006. kirurgu Šimiću dale novac, što je u konačnici utjecalo na visoku zatvorsku kaznu koju je u ponedjeljak 25. kolovoza objavila Ika Šarić, sutkinja Županijskog suda u Rijeci.

Dr. Ognjen Šimić toga se dana nije pojavio na proglašenju presude, već su u sudnici osim njegova odvjetnika bili njegova kći i sin, koji su tvrdili da ne znaju gdje im se nalazi otac. Šimićev odvjetnik Goran Marjanović objašnjavao je da mu je klijent javio da neće doći u sudnicu jer se osjeća loše. Nakon što je pročitana presuda, Šimić je trebao automatski biti odveden u pritvor, no budući da nije bio u sudnici, riječki je sud istog poslijepodneva policiji izdao nalog za njegovo odvođenje u pritvor. Ako se pokažu točnim informacije koje već nekoliko dana kolaju Rijekom, a po kojima je Ognjen Šimić uoči proglašenja presude napustio teritorij Hrvatske, Nacionalovi izvori bliski policiji ističu da će u najbržem roku biti izdana međunarodna tjeralica i da će Šimić svakako završiti iza rešetaka.

U sjeni presude Šimiću ostala je 45-godišnja Ljerka Krajnović, čiji je hrabar čin bio pokretač otkrivanja jednog od najvećih slučajeva korupcije u hrvatskom zdravstvu. Iako je proteklog ponedjeljka bila prisutna na izricanju presude, Ljerka Krajnović nije novinarima htjela dati nikakav komentar, tvrdeći da je ona već učinila sve što je trebala. Ipak, njezini prijatelji s kojima je Nacional stupio u kontakt kazali su da je ona s jedne strane zadovoljna presudom, no da se kao samohrana majka trenutačno boji za vlastitu egzistenciju: ”Iako je pokazala neviđenu hrabrost kad je prijavila Šimića, Ljerka nije željela veliki publicitet, tako da se najviše nada da će sada nakon što Šimić ode u zatvor, cijeli taj slučaj i njezino ime pasti u zaborav. Naime, ona sad ima puno veće brige, jer u srpnju iduće godine joj ističe rodiljni dopust koji je dobila zbog bolesnog djeteta, pa će onda morati naći posao. A zbog slučaja Šimić boji se hoće li ju itko željeti zaposliti.

U očima nepoštenih ljudi ona je neprijatelj, a oni koji su ikad nekome dali mito na spomen njezina imena osjećaju sram. U posljednje dvije godine mnogi su joj i tu u Rijeci govorili da nije trebala prijaviti Šimića. Baš zbog takvih ona se danas nada da će se s vremenom zaboraviti njezina uloga i boji se za vlastitu budućnost. Još uvijek boji se i kirurga Šimića, jer je on tijekom suđenja bio jako bezobrazan prema njoj, a neki su joj kazali da bi joj se Šimić mogao osvetiti. Jako su je pogodili i neki komentari u kojima su ljudi relativizirali njezino poštenje, pa je novinar Orlando Rivetti na Kanalu RI u jednoj emisiji rekao da je pitanje je li Ljerka sve u životu radila po zakonu. Čak su joj i neki susjedi govorili da joj sve to nije trebalo, da je trebala dati mito kao što su i oni dali. Na kraju svega, Ljerka je jedino sretna što je nakon otkrivanja cijelog slučaja njezin otac tešku srčanu manu operirao na zagrebačkom Rebru i što je danas u dobrom zdravstvenom stanju. Ipak, sada se ona brine za svoju i budućnost svoga sina. Što se tiče presude Šimiću, Ljerka ne želi o tome govoriti, samo uvijek ponavlja da je Šimić znao što radi: uzimao je novac od ljudi u nevolji”, objasnila je za Nacional jedna prijateljica Ljerke Krajnović.

OGNJEN ŠIMIĆ snimljen pred riječkim sudom sa sinom i kćeriA hrabri čin bivše rukometne reprezentativke prvi je opisao upravo Nacional. Riječki kirurg Ognjen Šimić uhićen je 16. kolovoza 2006. godine, no u šturom priopćenju za medije policija nije objavila detalje i okolnosti cijelog slučaja, pa u vrijeme ljetnih odmora ta vijest nije privukla veliku pažnju hrvatske javnosti. Nekoliko dana kasnije, upravo je Nacional objavio ime i prezime junakinje koja je cijeloj Hrvatskoj pokazala svoj konkretni način borbe protiv korupcije. Iako je nerado javno govorila o cijelom slučaju, između ostalog i zbog toga što su joj u riječkom tužiteljstvu savjetovali da to ne čini i u interesu istrage, zanimanje javnosti bilo je veliko, pa je u ekskluzivnom intervjuu za Nacional 18. rujna 2006. ona ipak otkrila bezobrazno ponašanje Ognjena Šimića koji je, prije no što je primio novac, ocu Ljerke Krajnović kazao: ”Čekajte smrt kod kuće”, a hrvatska javnost saznala je detalje velike akcije USKOK-a u kojoj je Ljerka Krajnović odigrala najzahtjevniji zadatak.

A cijela priča započela je 18. srpnja 2006., kad je ona u ranim poslijepodnevnim satima u Šimićevu ordinaciju u riječkom KBC-u dovela na pregled i konzultacije svog bolesnog oca Ivana. Iz ureda je izišla šokirana kratkim razgovorom koji su upravo bili obavili sa Šimićem. Šimić je vrlo kratko pogledao medicinsku dokumentaciju njezina oca i rekao joj da mu se jave za 2-3 mjeseca. Ljerki Krajnović nije bilo jasno zašto je razgovor trajao tako kratko, a otac joj je praktično bio u životnoj opasnosti, bolovao je od teške srčane bolesti – srčani zalistak oštećen mu je u četvrtom stupnju i trebao je što brže na operaciju. Ljerka Krajnović smatrala je da je zdravstveno stanje njezina oca ozbiljno, te da je Šimić površno pogledao njegovu dokumentaciju. To joj je bilo sumnjivo i zato se požalila na takav tretman osobi zaposlenoj u riječkom kliničkom bolničkom centru s kojom je privatno u dobrim odnosima.

Ta joj je osoba rekla da je u bolnici javna tajna da Šimić uzima mito, da takvim očitim površnim ponašanjem zapravo neizravno daje signal da bi se za pojedine slučajeve mogao pomnije zainteresirati uz određenu naknadu, te da je 5 tisuća eura iznos koji bi joj trebao omogućiti da joj Šimić oca ranije operira. Ista osoba joj je predložila i da Šimića prijavi policiji. Ljuta, ogorčena i uplašena za očev život, Ljerka Krajnović to je i učinila. Policiji je ispričala što joj se dogodilo, kao i što se o Šimiću priča po riječkoj bolnici. Vjerovala je da je Šimić od nje takvim ponašanjem zapravo htio iznuditi mito. Policija je povjerovala njenoj priči i o svemu informirala Uskok. Uskok joj je dao status pouzdanika.

IKA ŠARIĆ u ponedjeljak 25. kolovoza obznanila je presudu na devet godina zatvora za ŠimićaNekoliko tjedana poslije, nazvala je Ognjena Šimića i s njim se dogovorila sastati u njegovu uredu, kako bi opet razgovarala o zdravstvenom problemu svoga oca. Dogovorili su se sastati u srijedu, 16. kolovoza, u 13 sati. Ljerka Krajnović došla je na sastanak s minijaturnom kamerom, s kojom je snimala što se događa. Ona je Šimiću ponovo dala medicinsku dokumentaciju svog oca. Među dokumentima nalazila se i otvorena kuverta u kojoj se nalazilo 5 tisuća eura. Šimić je opet vrlo brzo prelistao i pregledao dokumentaciju, te je iz nje vješto izdvojio kuvertu s novcem. Ljerki Krajnović vratio je medicinsku dokumentaciju, a kuverta s novcem ostala je na radnom stolu. Kratkim potezom prsta, Šimić je nakratko otvorio kuvertu kako bi vidio što se u njoj nalazi. Nije detaljno brojio novac, ali je vidio da se u kuverti nalazi prilično velika suma. U njoj je bilo 5 tisuća eura u različitim novčanicama, koje je policija prethodno označila. Potom je zatražio broj telefona Ivana Krajnovića, kako bi se dogovorili oko toga da ga preuzme u proceduru po hitnom postupku, što je ranije bilo neizvedivo. Sve je to snimila minijaturna kamera, a snimljen je i razgovor koji otkriva da je Šimić tražio broj telefona pacijenta, kako bi sve mogli organizirati. Istog poslijepodneva policija je uhitila Ognjena Šimića.

Nedugo nakon uhićenja, riječkoj policiji i tužiteljstvu javilo se još 17 obitelji koje su od 1998. kardiokirurgu Šimiću dale mito i koji su bili spremni slijediti primjer Ljerke Krajnović i na sudu posvjedočiti o tome. Isto tako, tužitelji su pokrenuli opsežnu istragu s ciljem da se utvrdi sva imovina Ognjena Šimića, jer se pretpostavljalo da je od svojih pacijenata stekao golemu novčanu korist.

Nakon sedmomjesečne istrage, sredinom ožujka 2007. riječki USKOK napokon je podigao optužnicu kojom je Ognjen Šimić optužen za 18 slučajeva primanja mita i prikrivanje protuzakonito dobivenog novca. Na suđenju koje je započelo u svibnju ove godine na Županijskom sudu u Rijeci Šimić se od početka branio nesuvislim tvrdnjama da mu je cijeli slučaj SAJONARA ČULINA predstavljala je tužiteljstvo u procesu protiv Šimićamontiran. Tu su tvrdnju uvjerljivo demantirali njegovi bivši pacijenti i njihovi članovi obitelji koji su Šimiću dali mito, a najveću važnost imao je upravo slučaj Ljerke Krajnović, jer je ona kao USKOK-ov pouzdanik videokamerom i mikrofonom snimila tijek sastanka sa Šimićem na kojem je on primio pet tisuća eura za liječenje oca Ljerke Krajnović. Konačna presuda Ognjenu Šimiću pokazala je da hrabrost Ljerke Krajnović ipak nije bila uzaludna.

Nacionalove ekskluziveNakon što je 16. kolovoza 2006. u Rijeci uhićen dr. Ognjen Šimić, policija je objavila samo šturo priopćenje iz kojeg se nije moglo saznati tko je zaslužan za taj veliki slučaj korupcije. Tek je Nacional u sljedećem broju otkrio da iza velike akcije USKOK-a stoji bivša rukometna reprezentativka Ljerka Krajnović. Mjesec dana kasnije ona je Nacionalu dala ekskluzivni intervju u kojem je prvi put opisala kronologiju slučaja koji je doveo do uhićenja riječkog kirurga Šimića.

Težak slučaj za tužiteljstvoSuđenje riječkom kardiokirurgu Ognjenu Šimiću bilo je zahtjevno za tužiteljstvo, jer je osim Ljerke Krajnović u optužnici bilo navedeno još 17 slučajeva u kojima je Šimić primio mito. Osim primanja mita, Šimića se u optužnici teretilo i da je nezakonito stečeni novac ‘prao’ na način da je kupovao nekretnine na atraktivnim lokacijama u Rijeci, no sud ga je u konačnici oslobodio te optužbe.