Epidemija lažnih kredita trese Hrvatsku

Objavljeno u Nacionalu br. 553, 2006-06-19

Nacionalovi reporteri razotkrili su dobro organiziranu mrežu prevaranata koji su zaveli brojne građane uzimajući im provizije za namještanje nepostojećih inozemnih kredita

Nacional je u proteklih nekoliko tjedana uspio rekonstruirati kako radi dobro organizirana mreža prevaranata, koji su proteklih mjeseci uspjeli prevariti stotine hrvatskih obitelji koje su povjerovale njihovim pričama da će im srediti povoljne hipotekarne kredite od uglednih inozemnih investicijskih fondova. Žrtve su uglavnom osobe kojima banke zbog nedostatnih primanja ili drugih uvjeta ne žele odobriti kredite za kupnju nekretnina, a među njima je najmanje 15 obitelji s područja Našica i okolice. U središtu prevarantskog lanca nalaze se Ljiljana Čunović iz Osijeka i Boris Korpar s Paga. Ljiljana Čunović s nekolicinom pomoćnog osoblja žrtve vara preko tvrtke Tehnologija unapređivanja hrane, sa sjedištem u osječkoj Ulici kestenova 127, dok Boris Korpar za prijevare naivnih koristi tvrtku Terra-biro s otoka Paga, na adresi Miškovići, Put mula 26. Slavko Vulić, poduzetnik iz Našica, Nacionalu je detaljno opisao kako su ga njih dvoje prevarili, a potom se i novinar Nacionala osobno uvjerio kako oni to rade. “Tehnika ishođenja kredita je jednostavna. Klijent mora samo pronaći objekt koji želi kupiti, a cijenu dogovara s gospođicom Ljiljanom.

Uz cijenu nekretnine ona obvezno pita koliko vam eura treba, jer kreditor nagrađuje kupca budući da kreditoru u ovoj transakciji zapravo samo posuđujete svoje ime. Kreditor se kao hipotekarni vlasnik upisuje na nekretninu, koju naknadno preuzima nakon što nominalni kupac ne vraća kredit. Kreditor u pravilu pristaje odobriti kredit znatno veći od vrijednosti nekretnine, a razlika bi trebala ostati nominalnom kupcu. Ja sam našao zgradu apartmanskog tipa za 500 tisuća eura, a 190 tisuća eura trebala mi je biti nagrada od koje bih morao platiti porez na nekretnine, 5% njoj kao posredniku i 3% za obradu kredita. Odmah mi je rečeno da kredit ne moram vraćati jer će se kreditor, fantomska Europa Finanzgruppe iz Basela uknjižiti u gruntovnici na nekretninu i samim time postati vlasnik. Meni je trebalo ostati 190.000 eura bez obveze vraćanja, a oni bi kao stranci došli u posjed nekretnine prije no što Hrvatska uđe u EU.

Njihova je navodna računica u tomu što bi na toj nekretnini po ulasku Hrvatske u EU dodatno zaradili”, ispričao je za Nacional Slavko Vulić. Da bi sve to dobilo na ozbiljnosti, Vulić je potpisao Ugovor o poslovnoj suradnji pri financiranju, kojim je Ljliljana Čunović postala njegov ovlašteni posrednik do realizacije kredita. Potom je Vulić Ljiljani Čunović predao dokumente koje je skupio od vlasnika nekretnine koju je htio kupiti: gruntovni izvadak, vlasnički list, preslik katastarskog plana, lokacijsku i građevinsku dozvolu, dokument o etažiranju, te nekoliko fotografija nekretnine, kao i preslik svoje osobne iskaznice i putovnice. “Sugerirala mi je da otvorim devizni račun u ERSTE banci, te je potom sve to poslala tvrtki Terrabiro u Zadar da se izvrši procjena zgrade. Elaborat procjene stiže hitno, a za to sam platio 6000 kuna na blagajni Ljiljane Čunović i dobio uplatnicu sa žigom zadarske tvrtke.

Tada mi je rečeno da se sva dokumentacija šalje u Zagreb na prijevod (njemački i engleski) te da ćemo vlasnik apartmana i ja u roku 90 dana dobiti dogovoreni iznos u eurima na svoje devizne račune. Svi rokovi su prošli, a kredita nema. Svima nama tek naknadno je postalo jasno da smo zapravo prevareni za fiktivnu procjenu vrijednosti zgrade, te da je sve ostalo samo pokriće za tu prijevaru”, kaže Slavko Vulić. Vulić je u međuvremenu saznao da Ljiljana Čunović ima stotine klijenata poput njega, te da nitko nikada nije uspio realizirati kredit. Žrtve naknadno postaju svjesne da su prevarene, iako su to mogle vidjeti istog trenutka kada su dobile elaborat o procjeni nekretnina.

Nacional posjeduje elaborat koji je Boris Korpar u veljači poslao Slavku Vuliću. Neupućenima u problematiku na prvi pogled čini se da je riječ o ozbiljnom materijalu, ali u njemu se vidi da se radi o hrpi gluposti. Vlasnik nekretnine potvrdio je Slavku Vuliću da Korpar, niti bilo tko drugi iz njegove tvrtke nikada nisu izišli na teren da pogledaju nekretninu čiju vrijednost procjenjuju, već su to učinili na temelju fotografija koje im je dostavila žrtva prijevare. Vulić je Nacionalu dostavio i dokumente koji pokazuju da Korparova tvrtka uopće nije registrirana da vrši procjene nekretnina, već se radi o obrtu koji je registriran za trgovinu školjkama, rakovima i ribama, te hranom, pićima i duhanskim proizvodima. Do Ljiljane Čunović može se doći isključivo po usmenoj preporuci, a nitko od zaniteresiranih nikada nije uspio vidjeti kreditora. Uz pomoć Slavka Vulića ekipa Nacionala uspjela je pronaći čovjeka koji još nije zaratio s Ljiljanom Čunović, te je ta osoba preporučila reportera Nacionala kao mogućeg klijenta. Reporter Nacionala telefonom je nazvao tvrtku Tehnologija unapređivanja hrane d.o.o. Javila se tajnica i spojila ga s direktoricom, Ljiljanom Čunović. Srdačnim glasom, direktorica je pitala kako može pomoći, a čim je “klijent” spomenuo da zove zbog kredita morao je objasniti tko ga je preporučio.

Nakon što joj je rekao da želi kupiti 1000 četvornih metara zemlje u Buzinu pokraj Zagreba, rekla je da u načelu ne kreditiraju kupovinu zemlje. „Bilo bi lakše dobiti kredit da kupujete gotovu kuću ili da je barem namjeravate izgraditi.“ Reporter Nacionala brzo je dodao da je i namjeravao graditi, ali da ne može podići dovoljno novca, jer nema primanja, niti jamstvo. Ona je spremno odgovorila: „Primanja nisu važna, mi ćemo se upisati na nekretninu i to nam je dovoljno jamstvo. Što se tiče dijela kredita za građenje, morate pribaviti sve potrebne papire, a kredit ne možete podići dok nemate građevinsku dozvolu.“

U nastavku razgovora upozorila je reportera Nacionala da ne očekuje kredit u roku tjedan dana jer je postupak složen, te je predložila da se ugovori sastanak u njezinu uredu, gdje će objasniti sve detalje. „U užasnoj smo gužvi danas, imala sam četvero klijenata, ali sutra imam jedan slobodan termin u 9 sati“, rekla je Ljiljana Čunković. Pošto je zatražio odgodu od sat vremena, direktorica Čunović rekla je da su termini zauzeti i da će trebati pričekati nekoliko dana ako ponuđeno vrijeme ne odgovara. Stoga smo prihvatili ponudu i uputili se prema Osijeku. Sjedište Tehnologije unapređivanja hrane d.o.o. smješteno je u ulici Kestenova u potkrovlju nedovršene kuće u stambenom kvartu smještenom na ulasku u grad iz sela Čepin. Mala tabla s imenom tvrtke na prednoj strani kuće diskretno označava „moćnu“ financijsku instituciju, koja ljudima s najgorim kreditnim rejtingom u državi obećava najpovoljnije kredite.

Prezaduženi, preambiciozni i oni koji ničim ne mogu jamčiti povrat milijunskih kredita sve svoje probleme mogu riješiti jednostavnom procedurom u Tehnologiji unapređivanja hrane. Odmah na ulazu, dok smo čekali sastanak, tajnica objašnjava da će se kredit čekati 30 do 90 dana, a sve troškove poput „troškova obrade kredita“ i provizije tvrtke može se isplatiti iz glavnice kada stigne. Jedini trošak bit će mizernih 7000 kuna plus PDV koje treba dati za izradu elaborata za kredit, što čak uključuje izlazak njihova procjenitelja vrijednosti nekretnina na teren i prevođenje elaborata na njemački i engleski jezik.

Donedavno je cijena bila za tisuću kuna manja, ali su je morali podići zbog „visokih troškova slanja u strane zemlje“. Naime, prema riječima tajnice Tehnologije unapređivanja hrane d.o.o., dokumentacija se šalje u Švicarsku i Austriju, jer kredite navodno odobravaju tamošnji investicijski fondovi. Nakon ulaska u ured tajnica moli da pričekamo „gospođu Ljiljanu“ kako je familijarno zove i osoblje i klijenti koje smo tamo zatekli. Njezin maleni ured ni najmanje ne sliči na mjesto na kojem se dogovaraju milijunski poslovi. Po zidovima vise slike staja za stoku i kataloški prikaz vrsta krava, a na stolu su razbacani ugovori. Cijeli prostor je skučen, prepun prašine pa čak i paučine u kutovima, a iza uzglavlja direktoričine stolice stoji slika Gospe! Na polici u fasciklima stoje krediti po vrstama – tov svinja, tov pilića, tov junadi, HBOR, sustav krava mlijeko – ali nigdje nema fascikla nekretnine i obrtna sredstva! Postoje samo fascikli obilježeni tek osobnim imenima i prezimenima. Dok sat vremena čekamo „gospođu Ljiljanu“ potajno razgledavamo ured, kroz otovrena vrata slušamo tajnicu kako svakih nekoliko minuta nevoljko odgovara na telefonske pozive. Odgovor je uvijek isti “… kredit još nije sjeo, ni njoj više nije jasno što ta banka izvodi i da, zna da je davno prošao rok u kojem je kredit trebao biti isplaćen…” Nakon nekoliko poziva se i naljutila na uporne klijente. „Ako već tako hoćete, možete me zvati svaki dan i ja ću vam svaki dan reći da kredit nije sjeo. To neće ubrzati stvar. Kada dođe, reći ću vam!” U pauzama objašnjava detalje o postupku dobivanja kredita čovjeku koji također čeka Ljiljanu. On želi kupiti stan u Ilici u Zagrebu, ili kuću u Opatiji.

U oba slučaja nada se preprodaji nakon adaptacije. Tajnica mu mrtvo – hladno predlaže da kupi oboje, kao da govori o žvakaćim gumama, a ne investicijama od nekoliko stotina tisuća eura. „Samo morate dogovoriti da vam za radove na adaptaciji ‘riješi’ račune, znate već kako se to radi“, konspirativna je tajnica. „Ako i ne platite kredit oni vam jednostavno sjednu na nekretninu, a vi imate zaradu. Uostalom, poček za kredit je 18 mjeseci.“ Sa sat vremena zakašnjenja dolazi „gospođa Ljiljana“ i ispričava se zbog spriječenosti.

Reporter Nacionala ponovio joj je da želi kupiti zemlju u Zagrebu i graditi manju stambenu zgradu te da su ga sve banke odbile jer nema dovoljne prihode niti jamstvo. Rekla je da to nema veze, i upozorila ga da ne daje nikakvu kaparu i da predugovor zaključi na što dulji rok do potpisivanja ugovora, jer zna biti problema s odgodama isplate. Na ponovljeno pitanje o visini plaće potrebnoj za odobravanje kredita, ponovno je rekla da to nije važno, te da će se oni osigurati na druge načine. „Mi se upišemo na nekretninu i ako ne vraćate dug uzmemo je. Naravno, to su investicijski fondovi iz Europske zajednice, i ne mogu se oni izravno upisati, pa će to učiniti jedna tvrtka iz Osijeka.” Procedura za dobivanje kredita, koji ne smije biti manji od 50.000 eura je sljedeća.

Treba donijeti predugovor za kupnju nekretnine, te kopiju osobne i putovnice. „Putovnica nam treba da se ne bi ispostavilo da vas traži Interpol! Moramo biti sigurni zbog naših partnera“, objašnjava gospođa Ljilja ovu čudnu poslovnu odluku. Nadalje, treba otvoriti devizni račun u nekoj od poslovnih banaka. „Može u bilo kojoj sa Swift načinom plaćanja, ali osobno bih preporučila Rajficu (Raiffeisen banka).“ Također treba donijeti kopiju katastartskog i gruntovnog izvatka. „Nije problem ni ako su opterećeni dugovima, sve se to može uključiti u kredit, samo trebam ugovore o tim dugovima. Također, ako ćete graditi, za traženje kredita nije važno da imate gotove papire, zapisat ćemo da su u izradi. Ali kada budete trebali podići kredit, morate imati gotove sve dozvole. Naša provizija je 5 posto a 3 posto su troškovi obrade kredita. Sve to možete platiti nakon isplate, ali odmah morate dati 7000 kuna i PDV za troškove procjene.“ Pitanje kako i na koji račun će se vraćati kredit, pomalo ju je iznenadilo, pa je neodređeno rekla da će u konačnom ugovoru pisati i broj računa. Reporter Nacionala pokušavao joj je objasniti da će zemlju kupiti po cijeni od 100 eura za četvorni metar te pitao bi li mogao sklopiti kredit kao da će platiti 150, jer toliko i vrijedi.

Ona odmah uzima telefon i s nekim „provjerava“ vrijednost zemlje iako joj nije rečeno kolika je izgradivost niti o kojoj se čestici radi. Nakon kraćeg razgovora s nepoznatim sugovornikom, slaže se da je vrijednost takve zemlje 150 eura po kvadratu, te upisuje 150.000 eura na papir pored imena, gdje je već upisala JMBG Nacionalova reportera, adresu i broj mobitela. „Ali kako ćete se vi s vlasnikom zemlje dogovoriti da vam isplati tih 50.000? Ja sam dužna upozoriti vas da može biti problema i da vam on neće vratiti novac. Znate kakvi su ljudi danas!” pokazuje brigu gospođa Ljiljana. Svakoga dana u tu tvrtku dolazi najmanje troje ili četvero ljudi kojima se obećavaju golemi krediti uz kamatu od svega 2,5 do 3 posto, uz 18 mjeseci počeka a jedino jamstvo je nekretnina koja se kupuje. Iako svatko normalan zna da tako nikada neće dobiti kredit, mnogo njih očito je bilo spremno platiti 7000 kuna plus PDV za “procjenitelja” i elaborat kredita. Odreda uplaćuju tih „mizernih“ tisuću eura maštajući o milijunima uz kamatnu stopu u visini inflacije, no svi se razočaraju kada ni nakon godinu dana od kredita ne bude ništa.

Jasan signal da od kredita neće biti ništa Jedan pogled na neugledan ured Tehnologije unapređenja hrane u Osijeku i najvećem laiku morao bi biti dovoljan signal da od kredita nikada neće biti ništa. Iako se izdaje za ozbiljnu tvrtku koja se bavi posredovanjem za dobivanje kredita vrijednih stotine tisuća, pa i milijune eura, vlasnica Ljiljana Čunović se nije previše potrudila da ostavi neki dojam na potencijalne, uglavnom već očajne, klijente. Sam ured smješten je u prigradskom naselju među obiteljskim kućama, u neožbukanom potkrovlju. U uredu po kutovima visi paučina a posvuda su razbacani papiri. Vrhunac je ipak slika Djevice Marije preko kalendara na zidu na kojem dominira ponuda kredita za stočare. Prevareni poduzetnik iz Našica Slavko Vulić, poduzetnik iz Našica, jedini je od prevarenih klijenata Ljiljane Čunović imao hrabrosti progovoriti za Nacional o tome kako je prevaren. Vulić je planirao kreditom kojeg bi dobio uz posredovanje Ljiljane Čunović kupiti apartmane. Inozemni kreditor bi, kaže Vulić, odobrio kredit veći od vrijednosti nekretnine, sjeo na hipoteku i preuzeo apartmane, a Vuliću bi ostalo 190 tisuća eura čiste zarade. Na kraju je Vulić nakon dugotrajnog otezanja upoznao druge žrtve prevare i shvatio da od kredita neće biti ništa. Prema njegovim tvrdn jama, prevarenih je na stotine. Školjkari u lancu prevara Tvrtka Terra-biro Borisa Korpara s Paga druga je karika lanca prevara. Ta tvrtka je obavila procjenu Vulićeve nekretnine, i to ne izlaskom na teren već na osnovi fotorafija. Korparova tvrtka uopće nije registrirana da vrši procjene nekretnina, već se radi o obrtu koji je registriran za trgovinu školjkama, rakovima i ribama, te hranom, pićima i duhanskim proizvodima, kao što se vidi iz obrtnice i registracije do kojih je Nacional došao.Dubravka Petric/PIXSELL

Komentiraj

Source:Mario Duspara