„Biti uspješan poduzetnik najfascinantnija je vrsta umjetnosti. Zarađivati novac i raditi jest umjetnost, a dobar posao je najbolja umjetnost“, riječi su čuvenog Andyja Warhola. No osim što su poduzetnici umjetnici u svojoj domeni, oni su nerijetko i veliki ljubitelji umjetnosti. Razloga za to je mnogo, ali zasigurno je jedan od važnijih taj što ulaganjem u umjetnička djela mogu ostvariti značajan profit. Uostalom, kako većina investitora želi diverzificirati svoje portfelje, suvremena umjetnost nametnula se kao zanimljiva niša. Trend je doveo do toga da se milijunaši, šećući sajmovima poput Friezea, FIAC-a i Art Basela ili na aukcijama u svjetskim metropolama, gotovo natječu da upravo u njihovoj kolekciji završi novi Pollock, Koons, Kapoor ili Hirst.

Zanimljivo je kako pregled utjecajnih svjetskih kolekcionara s uzletom azijske ekonomije bilježi sve veći broj kolekcionara upravo s tog područja. Tako Kim Chang-il iz Južne Koreje posjeduje oko 3700 umjetničkih djela većinom mladih umjetnika iz jugoistočne Azije – naravno, uz provjerene zapadnjačke uzdanice. Tu je i David Chau iz Kine koji je sa samo 21 godinom osnovao fond za ulaganje u umjetnine vrijedan 32 milijuna dolara, kao i već provjereni „igrači“ sa zapada poput Bernarda Arnaulta čiji je LVMH u Parizu otvorio i muzej koji je projektirao Frank Gehry, Bill Gates ljubitelj je američke umjetnosti, japanska umjetnost je slabost Larryja Ellisona iz Oraclea, dok se suosnivač Microsofta Paul Allen redovno ubraja među najuspješnije kolekcionare današnjice.

Sve to razlog je da s vlasnicom poznate zagrebačke galerije Elvirom Kranjčar, porazgovaramo o tome isplati li se ulagati u suvremenu umjetnost. Otkad je utemeljila Galeriju Kranjčar, Elvira Kranjčar uspjela je prostor u srcu Kaptola pretvoriti u omiljeno okupljalište ljubitelja kulture i umjetnosti. Ako u Hrvatskoj postoji pandan Peggy Guggenheim, onda slobodno možemo reći da je to Elvira Kranjčar. Na tu usporedbu ona je u svom skromnom i srdačnom stilu komentirala kako nema ni tu imovinu ni ekscentričnost, ali je sretna što su galerija i umjetnost dio njezina puta.

Vlasnica galerije s kustosom Josipom Tešijom početkom srpnja postavila je hvaljenu izložbu poznate kostimografkinje Dženise Pecotić ‘Dženin kabinet čuda’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

BUSINESS & BANKING: Kako ste se odlučili otvoriti galeriju? Je li vaš suprug, legendarni Zlatko Cico Kranjčar, bio ljubitelj umjetnosti?

Nisam ja odabrala galeriju, ona je odabrala mene. Ideja o izložbama potaknuta je održavanjem velikog prijateljstva. Suzana Bergmann je poseban, intiman dio moje bečke priče. Obgrljena posebnom pažnjom i emocijom te, naravno, prijateljstvom, otvarala mi je vrata izuzetno kreativne i intelektualne sredine.

Kad sam uredila prostor za ured na Kaptolu i uselila se, oduševljeno smo odlučile da uz moj posao barem dvaput godišnje posložimo i organiziramo izložbe. Nismo promišljale o tome da želimo galeriju, više je to bilo traženje mogućnosti održavanja zajedničkih sadržaja. Krenuli smo, ali na putu propitkivanja i pronalaženja pravog puta dogodila se bolest i odlazak. A ja, sve tvrdoglavije i upornije, u otežanim okolnostima i dalje ne popuštam i uporno plovim galerijskim vodama. Petnaesta godina je u tijeku…

‘Moja želja je izgraditi galerijsku aktivnost na tržišnim osnovama, ne samo radi opravdanog financijskog uloga’

Naša sadašnjost sve je više bremenita, tmurna i surova, a komunikacija je postala otežana, sputana i ograničena. Kao da namjerno u sebi potiskujemo želju i smisao za poetično i lijepo, poništavamo svoju snagu duha i bivanja unutar svog prostora i vremena, radost promišljanja i maštanja.

Pomirila sam se, uz naravno Cicino odobravanje i podršku, s time da je ova naša aktivnost jedno veliko davanje. Moja želja je izgraditi galerijsku aktivnost na tržišnim osnovama, ne samo radi opravdanog financijskog uloga, već i kao potvrdu da se radi dobro i promišljeno, da budemo još bolji i inventivniji.

‘Umjetnike treba podržati. I kada ih ne razumijemo, svojim djelima oni otkrivaju ljepotu i smisao našeg postojanja’, ističe Elvira Kranjčar. FOTO: Arhiva Galerije Kranjčar

BUSINESS&BANKING: Koji su razlozi, iz vašeg iskustva, zbog kojih uspješni poslovni ljudi kupuju i nerijetko kolekcioniraju umjetnička djela?

Prvenstveno jer to vole, ali i vrlo često jer ta djela imaju provjerenu vrijednost.

BUSINESS & BANKING: Često ste na sajmovima umjetnosti u svijetu. Koliko je situacija po pitanju kolekcionarstva u Hrvatskoj usporediva s onom u inozemstvu?

Ima nekoliko vrlo sadržajnih i kvalitetnih kolekcija, ali ne i s internacionalnim predznakom. Činjenica je da je tržište umjetnina kakvo postoji u najrazvijenijim zemljama, kod nas jedva u povojima; dakle, ne postoji. Nedostaje kupaca odnosno kolekcionara. Kupovna i tržišna aktivnost nastupit će kada zaživi aktivna komercijalna suvremena galerijska scena, odnosno primarno tržište umjetnina. Tek tada će biti omogućen ispravan susret i upoznavanje umjetnika i svih onih koji su zainteresirani za njihove radove.

Umjetnike treba podržati, dati im priliku da stvaraju i da se izražavaju. Stvaranje je njihovo poslanje. Svojim radovima mogu polučiti radost, možda divljenje i ushit. Makar ih i ne razumjeli, svojim djelima oni otkrivaju ljepotu i smisao našeg postojanja.

‘Pomirila sam se, uz naravno Cicino odobravanje i podršku, s time da je ova naša aktivnost jedno veliko davanje’

Posebna su i iskustva vezana uz izlaganje na art sajmovima. Uvijek je uzbuđenje i satisfakcija kada vidite da je, naprimjer, video-rad „Partenza“, autorice Renate Poljak, na LOOP-u Barcelona odabran za kolekciju u Nizozemskoj. Ili kad se fotografija Tanje Deman otkupi za kolekciju u Münchenu. Fotografiju „Vrapče“, autora Ivana Posaveca, direktor sajma Photo London proglasio je najboljom fotografijom na sajmu Contemporary Istanbul. Bilo je posebno lijepo doživjeti i oduševljenje radovima Slavke Pavić izloženima na sajmu Viennacontemporary, a divna je i činjenica da čuveni pariški Centre Pompidou otkupljuje radove Matije Čopa koji su izloženi bili jedino u Galeriji Kranjčar.

U Hrvatskoj djeluje doista velik broj itekako zanimljivih, marljivih i nadarenih umjetnika i umjetnica, čije ideje i vizije nisu inferiorne najvišim svjetskim standardima. Problem je u tome što taj potencijal nije optimalno iskorišten, odnosno što sustav često nije koordiniran te često ne funkcionira. Ne bi bilo loše poraditi na tome da suvremena umjetnost postane svojevrsnom društvenom potrebom, da postane nešto o čemu se govori i izvan stručnih krugova. Što se tiče vidljivosti naših autora u inozemstvu, ona ipak postoji. Vjerojatno bi mogla biti i bolja, ali ovdje valja biti realan jer konkurencija je doista nezamisliva.

Pokojni suprug Zlatko Cico Kranjčar bio je velika podrška Elviri Kranjčar koja je željela galeriju izgraditi na tržišnim osnovama. FOTO: Arhiva Galerije Kranjčar

‘Umjetnost ne doživljavam prvenstveno kao investiciju. Primarno, i na prvu, treba u meni probuditi određeni osjećaj’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

BUSINESS & BANKING: Uvijek je osobito riskantno ulagati u mlade umjetnike, ali i potencijalno najuzbudljivije. Koji su hrvatski mladi umjetnici, po vama, najbolja investicija?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer umjetnost ne doživljavam prvenstveno kao investiciju. Primarno, i na prvu, treba mi se svidjeti – ili bolje rečeno, treba u meni probuditi određeni unutarnji osjećaj. Volim prepoznati njenu bit i ljepotu. Dobar primjer je zadnja izložba u Galeriji Kranjčar, mladog umjetnika Nikole Pjevačevića. Uvijek sam spremna predstaviti mlade umjetnike i njihove radove, jer ima ih i treba ih podržati.

BUSINESS & BANKING: Isplati li se više ulagati u mlade, još uvijek neafirmirane umjetnike ili u one provjerene poput Murtića, Džamonje i slično?

Jedno ne isključuje drugo.

BUSINESS & BANKING: Smatrate li da je fotografija, koja je dosad bila u sjeni slikarstva, postala područje koje treba uzimati u obzir?

Naravno. Pristalica sam raznovrsnosti medija. Umjetnost, bilo da se radi o muzici, slikarstvu, kiparstvu, fotografiji ili pisanoj riječi, nema ograničenja. To je bezgranični prostor slobode ispunjen sadržajem koji je najdublji i najljepši u ljudskoj prirodi.

‘Divna je činjenica da čuveni pariški Centre Pompidou otkupljuje radove Matije Čopa koji su bili izloženi samo u našoj galeriji’

BUSINESS & BANKING: Izložba fotografkinje Slavke Pavić u vašoj galeriji privukla je veliku pozornost javnosti. Nedavno je Slavka Pavić dobila i nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Kako ste se odlučili postaviti tu izložbu i jeste li očekivali takvu reakciju javnosti?

U proljeće 2014. godine u Muzeju grada Zagreba održana je retrospektivna izložba fotografkinje Slavke Pavić. Moj prvi susret i oduševljenje njezinim fotografijama dogodio se na Viennacontemporary sajmu 2015. Izložili smo četiri njezine fotografije i što je meni bilo tada posebno važno, dobili ne samo potvrdu struke, već i kolekcionara, odnosno potvrdu vrijednosti izloženih fotografija.

Prošle godine, tijekom razgovora, gospođa Slavka spomenula je 1951. godinu kao prvu godinu svoga izlaganja. To je značilo da je iza nje velikih i značajnih 70 godina, a takva brojka zaslužuje da se proslavi i u tu čast posloži izložba. Promišljala sam kako predstaviti Slavku i njezine radove da budu neočekivani, suvremeni, bezvremenski. Imali smo Slavkine originalne negative i današnju tehnologiju. Izazov je bila nova dimenzija. I dogodilo se čudo. Meni je to jedna od najdražih i najljepših izložbi, i ne samo meni, a Slavkina je fotografija prepoznata kao bezvremenska, lijepa za sva vremena.

Radovi Slavke Pavić izloženi su i na Viennacontemporary sajmu, a video-rad ‘Partenza’ Renate Poljak na LOOP-u Barcelona odabran je za kolekciju u Nizozemskoj. FOTO: Arhiva Galerije Kranjčar