Elia Kazan, redatelj kojem dio Hollywooda nikad nije oprostio ‘cinkanje’

Genij i druker, umjetnik i izdajnik – upisan je u povijest američkog filma kao legenda. Godine 1952. je pred Američkom komisijom za antiameričku djelatnost cinkao svoje filmske prijatelje kao komuniste. Bio je prezren, odbačen, omražen, popljuvan, utjelovljenje izdajnika, gada i režimskog lešinara. Nakon izdaje prijatelja, počeo je režirati svoja najbolja ostvarenja prepuna boli, patnje, suosjećanja za junake i njihove tragedije: “Na dokovima New Yorka“, “Istočno od raja“, “Sjaj u travi“.

Umro je 28. rujna 2003. godine od starosti, nesanice i nečiste savjesti, inače sasvim zdrav u 94. godini. Četiri godine prije smrti dobio je trećeg Oscara – počasnog, za životno djelo i podijelio publiku u dvorani. Kad su mu njegovi učenici Martin Scorsese i Robert De Niro uručili nagradu, pola dvorane zajedno s Meryl Streep, Warrenom Beattyjem, Helen Hunt i Kurtom Russellom dočekalo je taj trenutak ovacijama i pljeskom, a pola, među kojima su bili Nick Nolte i Ed Harris, tišinom i prezirom.

Bio je to pravedan trenutak povijesti filma, jer je veliki junak i veliki nitkov američkog filma zaslužio i velik pljesak i velik prezir.

Komentiraj