EKSKLUZIVNO: USKOK u rješenju o istrazi govori o tajanstvenoj ‘Teni’, a prikriva da je to najbliža Plenkovićeva suradnica Tena Mišetić

EKSKLUZIVNO Dokumenti pokazuju kako je USKOK pokušao prikriti da je zamjenica predstojnika Plenkovićeva kabineta umiješana u aferu Zemljišta

Tajno snimljeni razgovori otkrivaju da su tajni izvidi probijeni nedugo nakon što je Josipa Rimac 14. svibnja izjavila da je Ružica Njavro kontaktirala ‘Tenu’ kako bi progurala spornu uredbu. Je li to napravljeno da se istraga osujeti u trenutku kada se odviše približila samom Andreju Plenkoviću?

Nacional je koncem proteklog tjedna uspio detaljno rekonstruirati kako USKOK u aferi Krš-Pađene pokušava zaštititi Tenu Mišetić, jednu od najbližih suradnica i osoba od najvećeg povjerenja premijera Andreja Plenkovića, koja nominalno obnaša funkciju voditeljice Službe za javne politike i potporu predsjedniku Vlade.

To se može tvrditi i zbog jednog detalja koji je vjerojatno dosad nezabilježen u pravosudnoj praksi: USKOK je, naime, u Rješenju o pokretanju istrage, koja je došla i do njene uloge u toj aferi, spominje samo kao „Tenu“, nije čak spomenuo ni prezime niti funkciju koju obnaša.

A sve to unatoč ozbiljnim indicijama da je upravo Tena Mišetić, po svemu sudeći zbog svog ključnog neformalnog utjecaja na zbivanja u Uredu premijera Andreja Plenkovića, trebala mimo svojih ovlasti progurati na usvajanje spornu Uredbu zbog koje je Josipa Rimac već bila korumpirala neke visoke dužnosnike Plenkovićeve administracije.

Na sve to upućuje ni manje ni više nego sadržaj tajno snimljenih telefonskih razgovora Josipe Rimac.

A dosad nepoznate razmjere te kontroverzne i eksplozivne afere – u kojoj je u ponedjeljak njenoj protagonistici Josipi Rimac, bivšoj državnoj tajnici u Ministarstvu uprave, bivšoj gradonačelnici Knina i donedavnoj heroini desnog krila HDZ-a, pritvor produžen za dodatna dva mjeseca – otkriva način na koji je sastavljeno rješenje o provođenju istrage u tom predmetu.

Sadržaj tog rješenja otkriva više neugodnih okolnosti za administraciju Andreja Plenkovića, ali je najintrigantniji dio onaj u kojem se opisuje uloga Tene Mišetić.

Štoviše, kronologija zbivanja u toj aferi, koja se u sadržaju rješenja o provođenju istrage jasno ocrtava, pokazuje da je rad istražitelja na tom slučaju kompromitiran i tako prekinut točno u onom trenutku kada su se s njom počele povezivati i osobe iz same Vlade, odnosno iz najbližeg Plenkovićeva okruženja, što ponovno otvara pitanje od koga je doista Josipa Rimac saznala da ima “bubu” u autu, odnosno tko je sve mogao imati motiv i s kojim ciljem plasirati joj tu informaciju, nakon koje je istraga morala biti naprasno prekinuta.

USKOK je 14. svibnja presreo jedan razgovor Josipe Rimac u kojem se navodi kako dekan Agronomskog fakulteta Zoran Grgić “nije na dovoljno jasan način objasnio ministrici poljoprivrede Mariji Vučković sve vezano uz odredbe o kravi buši koje treba ubaciti u izmjene (uredbe op.a.)”, ali u rješenju o pokretanju istrage navodi se također da je oko te uredbe “Ružica Njavro kontaktirala Tenu (Mišetić, ali joj se prezime ne spominje, op.a.) da se pusti u proceduru javnog savjetovanja sa svim nedostacima”.

 

 

RAD ISTRAŽITELJA prekinut je točno u onom trenutku kada su se s njom počele povezivati i osobe iz same Vlade, iz Plenkovićeva okruženja, što opet otvara pitanje od koga je Josipa Rimac saznala za ‘bubu’ u autu

 

 

Taj se razgovor dogodio 14. svibnja, a svega nekoliko dana nakon toga cijela je akcija prekinuta nakon što je Josipi Rimac netko javio da ima “bubu”, da bi 29. svibnja, dva tjedna nakon spornog razgovora u kojem se spominju i ministrica poljoprivrede Marija Vučković i Tena Mišetić, uslijedila uhićenja. Sadržaj Rješenja o provođenju istrage otkriva vjerojatno ključan, dosad nepoznat i skriveni detalj: u cijelom tekstu Rješenja jedino se Tena Mišetić ne navodi punim imenom i prezimenom, već samo kao Tena.

Svi ostali osumnjičenici i svjedoci navode se pod punim imenima i prezimenima, a navedene su i njihove funkcije, pa je legitimno propitivati je li tako netko želio koliko-toliko zaštititi identitet i ublažiti ulogu Tene Mišetić u cijeloj priči, neovisno o tome što je također legitimno pretpostaviti da ona nije djelovala s Josipom Rimac i Ružicom Njavro, već moguće nije znala da bi sporna uredba zapravo trebala omogućiti podlogu za krađu iz državnog proračuna. Cijela afera dodatno je zamaskirana činjenicom da je USKOK taj predmet “upakirao” s aferom Vjetroelektrane – u kojoj se Josipa Rimac sumnjiči da je pomagala investitorima u vjetroelektranu Krš-Pađene – iako je riječ o dvama potpuno odvojenim i nepovezanim predmetima. Naime, može se pretpostaviti, a i sve dostupne informacije na to upućuju, da je USKOK započeo izvide zbog slučaja Vjetroelektrane, ali je – slušajući razgovore Josipe Rimac – potom otkrio puno veću aferu.

Upravo u tom kraku afere – povezanom s poljoprivrednim zemljištem – dijelilo se konkretno mito, što je USKOK i snimio kad je Josipa Rimac dala Ružici Njavro 10.000 eura kao protuuslugu za guranje sporne uredbe.

Josipa Rimac osumnjičena je da je posredovala kod Ružice Njavro – koja nije bila samo šefica kabineta ministrice poljoprivrede, već i članica Upravnog vijeća Agencije za plaćanje u poljoprivredi – da progura izmjenu Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske tako da se u tekstu nove uredbe smanji broj potrebnih uvjetnih grla stoke po hektaru krškog pašnjaka, produlji rok za izjednačavanje potrebnog broja uvjetnih grla s hektarima zemljišta sa šest mjeseci na dvije godine i smanji ograničenje najveće površine šumskog zemljišta – čime bi Ante Sladić i njegov poslovni partner Josip Ravlić dobili znatno više milijunske državne poticaje i potpore. Toliko velike da je Ante Sladić bio spreman Josipi Rimac dati najmanje pola milijuna kuna mita i atraktivno zemljište kod Rogoznice veličine 6000 m2 u neposrednoj blizini mora, kao i dodatno zemljište površine 4000 m2 – a dio mita trebala je dobiti i Ružica Njavro kojoj je prvih 10.000 eura dano za prvi dio obavljena posla. Naime, umjesto 0,3 grla stoke po hektaru, Uredbom bi se omogućilo da se poticaji dobivaju već za 0,1 grlo stoke po hektaru. Osim toga, Josipa Rimac i Ružica Njavro utjecale su na načelnicu Gračaca Natašu Turbić radi raspisivanja natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta, krških pašnjaka, kojim bi se upravo Sladiću i Ravliću omogućilo dobivanje još više zemljišta. Dakle, Josipa Rimac aktivno je, prema sadržaju rješenja o pokretanju istrage, radila na tome da Sladić i Ravlić dobiju što više zemlje, a da pritom na tu zemlju dobiju puno veće poticaje uz puno manje ulaganja, odnosno uz tri puta manje stoke.

U tom kontekstu naprasni prijevremeni prekid tajnih mjera prisluškivanja telefonskih razgovora i snimki iz automobila Josipe Rimac u koji je bila postavljena “buba” odnosno prislušni uređaj, nakon što je Josipi Rimac netko dojavio za “bubu”, najviše je mogao ići na ruku Teni Mišetić.

Jer da mjere nisu prijevremeno prekinute, lako se moglo dogoditi da upravo Tena Mišetić iskoristi svoj položaj da se sporna uredba stavi na dnevni red Vlade, odnosno najprije u proceduru javnog savjetovanja, i to unatoč nedostacima koje je Uredba imala, čime bi se automatski došlo do pitanja je li i što je premijer o tome znao.

Uz sve to, izvori upućeni u administrativne Vladine poslove tvrde da bi samim uključivanjem u stavljanje Uredbe u proceduru, Tena Mišetić prekršila svoje ovlasti jer ona za to naprosto nije zadužena.

Kako stoji na stranicama Vlade, u nadležnosti Službe za javne politike i potporu predsjedniku Vlade, kojoj je na čelu Tena Mišetić, obavljaju se poslovi sustavnog praćenja i analize pojedinih javnih politika i sektora radi izrade stručnih mišljenja za potrebe predsjednika Vlade, praćenja izrade sektorskih strateških razvojnih planova i analiza, pripreme prijedloga i usklađivanja provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade, te poslovi koordinacije između Vlade i Hrvatskog sabora.

Služba obavlja i poslove pripreme prijedloga stajališta Republike Hrvatske za sastanke Europskog vijeća u suradnji s ostalim nadležnim tijelima i druge zadaće iz područja vanjske politike i međunarodne suradnje po nalogu predsjednika Vlade, poslove pripreme i organizacije sastanaka i posjeta predsjednika Vlade u zemlji i inozemstvu te ostale savjetodavne, analitičke, stručne, administrativne i tehničke poslove za potrebe predsjednika Vlade.

Unatoč svemu navedenom, nigdje u opisu poslova Tene Mišetić nije izrijekom navedeno da bi ona bila zadužena za stavljanje u proceduru zakonskih ili podzakonskih akata, kakva je upravo spomenuta uredba.

Nacionalov izvor upućen u taj segment funkcioniranja vlade, tvrdi:

“Problem je u tome što Tena Mišetić nije predstojnica premijerova kabineta, predstojnik je Zvonimir Frka Petešić, ali svi znaju da se ona ponaša kao da je ona tamo glavna i da sve mora ići preko nje – i ono što jest i ono što nije u opisu njezina posla. U ovom slučaju, stavljanje Uredbe u proceduru javnog savjetovanja nije trebalo ići preko Tene Mišetić.“

Prema tvrdnjama tog, ali i drugih neovisnih izvora, procedura je takva da Ministarstvo takve prijedloge uredbi šalje izravno Vladinu Uredu za zakonodavstvo. Uredbom Vlade o Uredu za zakonodavstvo propisano je da upravo taj Ured daje mišljenja o usklađenosti prijedloga zakona, propisa i akata iz djelokruga Vlade s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske, uvažavajući pritom pravne propise Europske unije. Osim toga, Ured daje mišljenja na uredbe i druge propise, upravne akte, akte poslovanja i ostale akte koje donosi Vlada.

Između ostalog, upravo taj Ured “koordinira, kontrolira i nadzire rad središnjih tijela državne uprave u području savjetovanja s javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata u suradnji s Uredom predsjednika Vlade Republike Hrvatske i tijelom državne uprave nadležnim za razvoj digitalnog društva”.

 

 

Pitanje je li Tena Mišetić trebala staviti uredbu u proceduru mimo Ureda za zakonodavstvo i zbog čega Ministarstvo poljoprivrede odnosno Ružica Njavro nije uredbu slala redovnim putem Uredu za zakonodavstvo

 

 

Iz sadržaja nadziranih razgovora Josipe Rimac, međutim, proizlazi da je Tena Mišetić trebala staviti Uredbu u proceduru javnog savjetovanja – i to sa svim nedostacima.

Tu se sad otvaraju pitanja je li Tena Mišetić trebala staviti spornu uredbu u proceduru javnog savjetovanja mimo Ureda za zakonodavstvo i zbog čega podnositelj – Ministarstvo poljoprivrede odnosno Ružica Njavro kao šefica kabineta ministrice poljoprivrede – nije Uredbu slala redovnim putem najprije na Ured za zakonodavstvo, koji tek onda eventualno surađuje s Uredom predsjednika Vlade po tom pitanju. No ključni dio ovlasti u toj proceduri leži upravo na Uredu za zakonodavstvo, koji je – što je najvažnije – mogao odmah, bez prethodnog stavljanja na javno savjetovanje, procijeniti bi li se predloženom uredbom kršila pravila Europske unije – čime bi Republika Hrvatska ponovno bila izložena kritikama i kaznama Europske komisije, kao što se to već dogodilo s tri milijarde eura koje će Hrvatska u narednom razdoblju izgubiti zbog nezakonitog davanja poticaja.

Zato je Vlada, pa i Tena Mišetić, trebala itekako biti svjesna toga da jedna takva uredba, kojom se određuje raspolaganje poticajima, mora biti podložna strogoj proceduri i najprije proći ocjenu tijela koje je upravo zaduženo procijeniti je li neki prijedlog u skladu s hrvatskim i europskim propisima. A prijedlog u režiji Josipe Rimac i Sandre Njavro u redovitoj proceduri vjerojatno nikad ne bi dobio zeleno svjetlo Ureda za zakonodavstvo.

Kako bi dodatno provjerio proceduru jasno opisanu u Vladinim uredbama, Nacional je kontaktirao posve neovisan izvor koji je svojevremeno i osobno sudjelovao u radu Vladinih tijela. Taj izvor ovako je opisao kako u praksi izgleda stavljanje uredbi u proceduru:

“Svi propisi i dokumenti moraju najprije proći Ured za zakonodavstvo. Resorni ministar predlaže, ali sve mora proći verifikaciju premijera. Premijer može neki dokument vratiti i 10 puta ako treba. Resorno ministarstvo dokumente šalje izravno Uredu za zakonodavstvo i onda predstavnik Ureda za zakonodavstvo na užem kabinetu Vlade kaže ima li primjedbe na taj prijedlog ministarstva. Ako ima primjedbi, dokument se skida s dnevnog reda Vlade dok se ne popravi. Ne mora nužno u pitanju biti pokušaj pogodovanja, već uredba može u tehničkom smislu imati neke manjkavosti koje se moraju popraviti. Nakon toga dokument mora proći i drugi stupanj provjere, a to je Vladina koordinacija. U koordinaciji sjede svi ministri koji se na bilo koji način vežu uz, primjerice, gospodarstvo.”

Kako dalje objašnjava izvor, to je zatvoreno tijelo na kojem se svaka takva uredba pretresa. Tek kad prođe koordinaciju, ide dalje u proceduru.

“Dakle, na javno savjetovanje može ići dokument koji je prvo na Vladi usuglašen. Ne može u javno savjetovanje ići nešto oko čega u Vladi postoje dvojbe ili nešto oko čega se dva ministra ne slažu, već samo ono oko čega su se sva tijela složila da je dobro”, upozorava izvor.

Isti izvor ističe još jednu bitnu stvar:

“No postoji još nešto što je jednako važno, a to je politička odluka. Ako je nešto u političkom smislu teško prolazno, onda postoji ovlast predsjednika Vlade da to stopira. Primjerice, bivša premijerka Jadranka Kosor u nekoliko je navrata stopirala neke stvari ako bi kroz neke detalje naslutila da bi u stvari tu moglo biti pogodovanja ovom ili onom. Naime, jasno je da te uredbe pripremaju niže razine vlasti i iz aviona se vidi kad se nekome nešto želi pogodovati, prilagoditi ili muljati. To ne mora nužno biti protuzakonito, ali svaki premijer trebao bi biti svjestan toga da takvim odlukama uvijek može pogodovati više ovima ili onima. Ako bi se preskakao Ured za zakonodavstvo, to bi značilo da se preskače redovita i zakonska procedura koja je upravo osigurač protiv takvih pokušaja pogodovanja i guranja stvari u korist nekih žmuklera.”

Premijer uvijek može pozvati čelnika Ureda za zakonodavstvo ako mu nešto nije jasno, da mu dodatno pojasni i mimo užeg Kabineta. Prethodni premijeri, tvrdi upućeni izvor, konzultirali su se oko toga. Međutim, bilo je isto tako i slučajeva da se namjerno zaobišlo Ured za zakonodavstvo, a to se, primjerice, dogodilo u vrijeme bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Planinska.

“Ono što je Sanader progurao u slučaju Planinska, proguralo se tako da prethodno nije prošlo Ured za zakonodavstvo. Iz toga se odmah moglo naslutiti da to nije bilo slučajno”, zaključuje Nacionalov sugovornik.

Međutim, Nacionalov izvor blizak premijeru Andreju Plenkoviću osporava da bi Tena Mišetić u ovom slučaju imala bilo kakvu ulogu osim čisto protokolarne te tvrdi da je sve bilo po zakonu. Unatoč tome, činjenica da je korupcijska afera došla tako blizu prvom čovjeku Banskih dvora dovoljno je kompromitirajuća, jer samo stavljanje Josipe Rimac i Sandre Njavro u zajednički kontekst s Tenom Mišetić može izazvati negativne reakcije u javnosti. No to ne opravdava USKOK zbog činjenice da su jedino njezino ime u Rješenju o provođenju istrage tretirali drugačijim kriterijima.

Osim toga, naprasno probijanje tajnih izvida u ovoj aferi najviše je moglo ići na ruku upravo Mariji Vučković, jer bi se – da je uredba prošla – postavilo pitanje njezine spremnosti da uopće prihvati odredbe kojima pojedini uzgajivači uz puno blaže standarde dobivaju milijunske poticaje. Odmah nakon izbijanja afere Marija Vučković, kako je sama izjavila na sučeljavanju na Novoj TV, ponudila je premijeru Andreju Plenkoviću ostavku, naglasivši da to nije zato što je nešto loše učinila, ali on je nije prihvatio.

Slučaj poljoprivrednog zemljišta u kojem su osumnjičene Josipa Rimac i Ružica Njavro prikazuje ministricu u svjetlu nedostatnih kompetencija i pomanjkanja svijesti o interesnim grupacijama koje djeluju iz pozadine, a osim toga prikazuju i kako se njome lako može manipulirati te da ona načelno nije imala ništa protiv Uredbe – iako je iz samog Prijedloga uredbe bilo jasno da se njome omogućuje velika zarada velikim igračima koji u zakupu imaju ogromne površine zemljišta, ali uz znatno manje uvjete, to jest uz puno manji broj stoke.

I ministrica Marija Vučković i Tena Mišetić trebale su dati iskaz USKOK-u vezano uz taj predmet, no sadržaj njihovih iskaza vjerojatno će biti dostupan javnosti tek kad i ako započne sudski proces – čime se barem privremeno odgađa politička šteta koja bi iz cijelog slučaja mogla proizići i za Vladu i za premijera Plenkovića.


Što je ministrica Vučković rekla o izmjeni uredbe

Ministrica poljoprivrede početkom lipnja, tri dana nakon uhićenja Josipe Rimac i svoje bliske suradnice Ružice Njavro, komentirala je cijelu aferu za Dubrovački dnevnik, kada je rekla sljedeće:

“Strani su mi i neprihvatljivi korupcija, pogodovanje i trgovina interesom. U konkretnom slučaju istražni postupak je u tijeku i ne mogu govoriti o detaljima cijelog slučaja. Tijekom izrade svih programa, dokumenata, natječaja i propisa u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, savjetujem se sa suradnicima i članovima povjerenstva za izradu dokumenta. I šira stručna javnost i zainteresirane osobe mogu i smiju davati različite prijedloge.

Na Ministarstvu je da osnovni nacrt pokuša nadograditi valjanim prijedlozima, a otkloni one koji bi umanjili kvalitetu dokumenta. Uredbu o zakupu šumskog zemljišta odlučili smo izmijeniti jer prethodna uredba i pripadajući pravilnici jednostavno ne daju očekivane rezultate.

Naime, problem krških pašnjaka, zbog kojih se posljednjih godina radi na ovim dokumentima, nastao je 2014. i 2015. godine mogućnošću upisa velikih površina šumskog zemljišta u ARKOD bez zakonitog posjeda. Poticaje koji su se pritom ostvarivali nije pratio odgovarajući rast poljoprivredne stočarske proizvodnje.”

Kad je riječ o izmjeni Uredbe, ministrica je dodatno obrazložila: “Tom uredbom nije se mijenjao odnos prihvatljivih hektara i uvjetnih grla niti su se povećavale moguće površine za zakup, kako se to spominje, zbog potencijalnog utjecaja i pogodovanja. Također, dulje vrijeme postizanja uvjeta omogućeno je samo onim mladim poljoprivrednicima koji će takve prioritete postizati uzgojem iz vlastitog stada umjesto uvoznom komponentom, što se smatra velikom potrebom hrvatskog stočarstva. Međutim, prioritet u dobivanju zakupa imaju posjednik stoke i domicilno stanovništvo. S obzirom na veliki interes koji je Uredba izazivala, o svakom prijedlogu se vrlo ozbiljno i detaljno razgovaralo te su se razmatrali potencijali učinci.”

Vezano uz promjenu pravilnika o izmjeni poticaja, rekla je sljedeće: “Taj pravilnik se nedavno promijenio samo zato što smo smanjili poticaje za ekološke nasade oraha, nikako da bismo nešto povećali.

On ne pogoduje posebnim skupinama, ne omogućuje nekakvo povećanje poticaja i neograničene površine za zakup. Naprotiv, riječ je o razvojnoj podlozi za krške pašnjake i iseljene krajeve Hrvatske za koje je ova djelatnost jedna od osnovnih mogućnosti zadržavanja stanovništva uz stvaranje posebnih autohtonih proizvoda. Iznimno mi je žao što je u tom kontekstu Uredba dijelom kontaminirana, no to ne utječe na moj stav da smo izradili dobar, jasan i provediv dokument.”

Međutim, u optužnici USKOK-a jasno stoji da se Uredbom trebalo omogućiti upravo smanjenje potrebnih grla stoke s 0,3 na 0,1 po hektaru te da je dekan Agronomskog fakulteta, koji je davanjem stručnih mišljenja oko toga pomagao Josipi Rimac i Ružici Njavro, o tome izravno komunicirao s ministricom.

Komentiraj