ORHIDEA GAURA HODAK I BORIS BILAS

EKSKLUZIVNO SAVJETE ZA NABAVU ČAK 60 MIL. KN VRIJEDNE OPREME NARUČIO OD TVRTKE KOJA PRODAJE VOĆE

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI Ministar zdravstva studiju za nabavu PET/CT uređaja dobio od nepoznate riječke tvrtke

Milan Kujundžić nabavu sofisticiranih onkoloških uređaja pokušao je pred Vladom opravdati površnom studijom punom pogrešaka koju je platio 24.500 kuna. Zašto je ignorirao stručnjake vlastitog ministarstva?

Odluka premijera Andreja Plenkovića da velikom rekonstrukcijom Vlade ne obuhvati i ministra zdravstva Milana Kujundžića mogla bi se pokazati kontraproduktivnom – ne samo zato što je Most uz podršku ostatka oporbe podnio zahtjev za njegov opoziv nego prvenstveno stoga što bi se upravo na Kujundžiću mogla žestoko uzdrmati Plenkovićeva teza o tome kako “neće dopustiti da se njegovoj Vladi lijepe etikete korupcije”. Nacional je, naime, na uvid dobio interni dokument Ministarstva zdravstva koji dokazuje da je Milan Kujundžić analizu za nabavku novih PET/CT uređaja nabavne vrijednosti 60 milijuna kuna, čiji troškovi održavanja dosežu još najmanje dodatnih 28 milijuna kuna godišnje, povjerio privatnoj tvrtki Lukos Grupa d.o.o. iz Rijeke, sa samo jednim zaposlenim, koja se bavi preprodajom voća, a uz to je registrirana za ribarstvo i proizvodnju hrane, pića i tekstila te nijednom svojom djelatnošću nema nikakve veze s medicinom i zdravstvom niti s visoko sofisticiranom medicinskom opremom, pa čak ni s izradom bilo kakvih financijskih analiza.

Ministarstvo zdravstva je, dakle, umjesto da na temelju svih njima dostupnih podataka o stvarnim troškovima kupnje i održavanja uređaja za dijagnostiku najtežih onkoloških bolesnika samostalno izradi profesionalnu analizu o isplativosti ulaska u jednu toliko ozbiljnu investiciju, vrijednu više desetaka milijuna kuna, taj posao povjerilo potpuno nepoznatoj tvrtki iz Rijeke koja se bavi preprodajom voća. Kako je došao baš do te firme i koja je njegova poveznica s preprodavačem voća Vladimirom Madžarcem, pitanja su na koja ministar nije dao odgovor unatoč pravovremeno poslanom upitu. Kad bi se to znalo, onda bi se mogao dati i odgovor na najvažnije pitanje: je li njegovim angažmanom Kujundžić želio zaobići nadležne službe u Ministarstvu kako bi dobio opravdanje za jednu od najskupljih nabavki u svom mandatu? Nacional je pokušao stupiti u kontakt i s Vladimirom Madžarcem, ali nam je osoba koja se javila na službeno registriran telefon tvrtke i predstavila se kao asistentica rekla da će on na putu biti do jeseni te da se trenutno nalazi u Americi pa da mu uputimo mail. Asistentica nije znala reći ništa o suradnji s Ministarstvom zdravstva te je potvrdila da se njihova tvrtka bavi prodajom voća. Madžarac je pak odgovorio na mail nekoliko sati kasnije. Točnije, na pitanje je li točno da je njegova tvrtka za Ministarstvo radila studiju, tko ga je za taj posao preporučio i poznaje li osobno ministra Kujundžića odgovorio tek: “U odnosu na Vaše pitanje o g. Kujundžiću, ističem da ga osobno nisam upoznao, već sva saznanja o njemu imam isključivo putem medija.”

Kad se te okolnosti uzmu u obzir, legitimno je postaviti pitanje je li navedena tvrtka uopće radila analizu ili je možda bila tek paravan za nekog drugog. Prvi problem s navedenom analizom, koja je prvenstveno površna, činjenica je da je ta tvrtka pogrešno prikazala godišnje troškove održavanja uređaja i time lažno prikazala da bi Ministarstvo kupnju tih uređaja opravdalo već za četiri godine. Drugi problem je Ministarstvo zdravstva ne želi dati odgovor na pitanje zbog čega je za izradu toliko važne analize angažiralo upravo tu tvrtku. Treći je, a možda i najveći problem, taj što je osnivač i član Uprave te tvrtke Vladimir Madžarac u Sloveniji kazneno prijavljen zbog prevara povezanih s tvrtkom za preradu voća. Drugim riječima, trgovcu voćem i osobi u najmanju ruku suspektne poslovne prošlosti, koja nema nikakve reference za bavljenje analizom nabavke sofisticiranih uređaja za zdravstvo, ministar Kujundžić dao je iznimno osjetljiv posao u kojem se odlučuje o trošenju više desetaka milijuna kuna, prema svemu sudeći na temelju svog diskrecijskog prava.

U ovom slučaju nije riječ o velikoj cifri koja bi bila plaćena za studiju, nego upravo o činjenici da je naoko jeftino plaćena studija postala podloga za kupnju daleko većih razmjera – i to na teret državnog proračuna.

Za “izradu preliminarne studije isplativosti nabave PET/CT uređaja” tvrtka Lukos Grupa je 6. svibnja ove godine Ministarstvu zdravstva ispostavila račun u iznosu 24,5 tisuće kuna s PDV-om odnosno u neto iznosu od 19,6 tisuća kuna. Osim što je riječ o najmanje dvjema jednomjesečnim bruto plaćama osoba koje su unutar Ministarstva mogle i trebale izraditi takvu analizu, Nacionalovi izvori tvrde da ne postoji apsolutno nijedan razlog da Ministarstvo zdravstva izradu takve analize povjerava bilo kome izvan Ministarstva, a kamoli nepoznatoj tvrtki registriranoj za djelatnosti koje nemaju nikakve veze sa zdravstvom. Riječ zdravstvo u djelatnosti te tvrtke spominje se jedino u kontekstu “pružanja usluga u nautičkom, seljačkom, zdravstvenom, kongresnom, športskom, lovnom i drugim oblicima turizma”. Jedina je registrirana djelatnost koja bi eventualno mogla opravdati angažiranje te tvrtke, koja je registrirana i za prijevoz putnika i tereta, “savjetovanje u vezi s poslovanjem”. Upravo na tu stavku u svom odgovoru Nacionalu pozvao se i Vladimir Madžarac: “Predmet poslovanja trgovačkih društva u kojima sam imatelj poslovnih udjela, protivno Vašem pogrešnom zaključku, nije ‘trgovina voća i povrća’, već djelatnosti koje su upisane u trgovački registar kao predmet poslovanja, između kojih i poslovno savjetovanje.”

No kako Ministarstvo o nabavci toliko skupocjene medicinske opreme kojom se dijagnosticiraju najteži oblici karcinoma može na bilo koji način savjetovati tvrtka koja se bavi prodajom voća, ujedno registrirana i za ribarstvo i prijevoz putnika?

Lukos Grupa ima jednog zaposlenog i za pretpostaviti je da je riječ o vlasniku i osobi koja je ovlaštena za zastupanje tvrtke, a riječ je o Vladimiru Madžarcu. Osnivač tvrtke je inače tvrtka sličnog naziva – Lukos Group SA – s adresom u švicarskom gradu Luganu. Hrvatska Lukos Grupa od 2014. do 2017. bilježi prihode između 500 tisuća kuna koliko je zabilježeno 2014. i 2,9 milijuna kuna iz 2018. godine. Međutim, zanimljivo je da je 2018., kada je zabilježen i najveći prihod, zabilježena dobit od svega 45 tisuća kuna.

Lukos grupa d.o.o. iz Rijeke, sa samo jednim zaposlenim, bavi se preprodajom voća, a uz to je registrirana za ribarstvo i proizvodnju hrane, pića i tekstila. Ne zna se zašto su baš oni dobili taj posao

No sami detalji financijskog poslovanja Lukos Grupe Vladimira Madžarca nisu toliko zanimljivi koliko je zanimljiva poslovna prošlost samog vlasnika tvrtke koja baca još više sumnje na odabir upravo njegove tvrtke za posao izrade jedne ovako stručne analize.

Naime, Madžarac se spominje u jednom intrigantnom slučaju koji je završio na poslovnim stranicama slovenskih medija, i to ne zbog poslovnih uspjeha nego upravo suprotno.

Njegovo ime se u susjednoj Sloveniji povezuje s tvrtkom Lukos Agro, koja je kasnije preimenovana u Agros sadje. S tom je tvrtkom Madžarac početkom ovog desetljeća pokrenuo ambiciozan projekt u malenom mjestu Puconci gdje je otvorio tvornicu za preradu voća, prije svega jabuka, u voćne kaše. Madžarac je u projekt želio uključiti male poljoprivrednike iz okolnih mjesta, ali na kraju je cijeli projekt završio financijskim slomom i kaznenim prijavama protiv Madžarca. Prema pisanju mariborskog dnevnika Večer, Madžarac je na kraju bankama, slovenskoj državi i malim dobavljačima ostao dužan čak 12 milijuna eura. Najviše je dužan ostao nekadašnjoj Hypo banci, ali u popisu dužnika zanimljiva su dva detalja. Iako je Madžarac nizu malih dobavljača ostao dužan, nekima i po 100 tisuća eura, najvećem dobavljaču je isplatio sva dugovanja. Isto tako je zanimljivo da su na popisu onih kojima je tvrtka dužna i Madžarčev sin i njegova supruga, kojima je Agros sadje navodno dužno čak četiri milijuna eura.

Nakon što je tvrtka zapala u financijske probleme, Madžarac je za to okrivio partnere koji su kasnili s nabavkom nekih strojeva za preradu voća, ali i sankcije koje je Europska unija uvela Rusiji koja je, prema njegovim navodima, trebala biti glavno tržište za proizvode tvrtke Agro sadje. Na kraju je tvrtka završila u stečaju, mali poljoprivrednici koji su Madžarcu prodavali voće nisu dobili svoj novac, a tvrtke Elektro Maribor, Metrob i Spirit Slovenija su protiv Madžarca podnijele i kaznene prijave. Istovremeno su se počeli javljati i poljoprivredni stručnjaci koji tvrde da je cijela priča oko Madžarčeve tvrtke za preradu voća poprilično sumnjiva jer mu je, kako kažu, za popunu kapaciteta njegove tvornice za preradu voća bilo potrebno oko 50.000 tona jabuka godišnje, dok cijela Slovenija godišnje proizvede između 55.000 i 80.000 tona jabuka. To znači da bi za potrebe svoje tvornice Madžarac morao otkupiti gotovo cijelu godišnju proizvodnju jabuka u Sloveniji, što je, kako su za Delo izjavili slovenski stručnjaci, “prava utopija”.

Kad smo mu postavili konkretno pitanje o kaznenim prijavama protiv njega, Madžarac je ustvrdio: “Protiv mene nisu u tijeku kazneni postupci u Republici Sloveniji.” Ako je to točno, to bi značilo da kaznene prijave koje su protiv njega podnesene barem za sada nisu rezultirale konkretnim kaznenim postupkom. No, zato je Madžarac odmah zaprijetio da će pokrenuti postupak protiv Nacionala i autorice teksta:

“Zaključno, posebno naglašavam da će se bilo kakva publikacija neosnovanih i/ili neistinitih činjeničnih tvrdnji o trgovačkim društvima u kojima sam imatelj poslovnih udjela i/ili o meni osobno, unatoč naprijed iznesenom upozorenju, smatrati povredom dobrog poslovnog imena predmetnih trgovačkih društava, odnosno mojeg ugleda i časti,  što će za posljedicu imati pokretanje odgovarajućih postupaka protiv Vašeg nakladnika, ali i protiv Vas osobno, pred javnopravnim tijelima Republike Hrvatske, isključivo u cilju zaštite mojih prava i legitimnih pravnih interesa.”

Je li legitimni pravni interes male privatne tvrtke koja preprodaje voće da mimo bilo kakvih procedura dobije posao izrade studije za jednu toliko važnu stvar kao što je nabavka PET/CT uređaja vrijedna 60 milijuna kuna?

Nacional je još u prošlom broju otkrio da je Kujundžić na Vladu poslao Odluku o nabavci četiri nova PET/CT uređaja čija je vrijednost 60 milijuna kuna, no čiju nabavu znatno povećavaju troškovi održavanja od najmanje 28 milijuna kuna godišnje. Da bi opravdao kupnju tih uređaja namijenjenih dijagnostici najtežih onkoloških bolesnika, a koja je trenutno većim dijelom pokrivena putem javno-privatnog partnerstva s Poliklinikom Medikol, Kujundžić je dao izraditi navedenu studiju u kojoj su godišnji troškovi održavanja uređaja pogrešno prikazani. Važno je posebno istaknuti da nije riječ o običnim CT uređajima, za koje pacijenti čekaju preglede po godinu i pol do dvije, nego o uređajima koji prikazuju abnormalne metaboličke aktivnosti i precizno detektiraju u kojim se stanicama u tijelu proširio karcinom. Za preglede na takvoj vrsti uređaja nema posebnih lista čekanja, a dijagnostika se može obaviti isključivo uz upotrebu posebnih izotopa odnosno radiofarmaka. Upravo u cijeni nabavke tih izotopa u studiji koju je izradila spomenuta privatna tvrtka napravljena je najveća manipulacija, a Nacional je na to upozorio u prošlom broju.

Da je cifra za izotope bila lažno umanjena, svjedoči i uvid u novi natječaj Ministarstva u kojem nabavu izotopa samo za KBC Zagreb procjenjuju na 3 milijuna kuna godišnje, no cifre iz ponude bile su još veće

Ministar je kupnju pokušao opravdati uštedom koja bi se ostvarila na temelju otprilike 40 milijuna kuna koliko trenutno Ministarstvo, odnosno HZZO, godišnje plaća Poliklinici Medikol za preglede koje oni obavljaju na svoja četiri uređaja smještenima u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, kliničkim bolnicama Split i Rijeka te u Poliklinici Medikol u Osijeku. Peti uređaj u vlasništvu je države i nalazi se u Kliničkom bolničkom centru Zagreb na Rebru. Izotope potrebne za preglede donedavno je i za KBC Zagreb isporučivala tvrtka Ruđer Medikol Ciklotron, nastala također u sklopu javno-privatnog partnerstva, između Instituta Ruđer Bošković i Medikola.

U tablici koju je za Ministarstvo izradila tvrtka Lukos Grupa navodi se da je cijena nabavke tih izotopa godišnje 4,13 milijuna kuna za sva četiri predviđena uređaja što bi za četiri godine ukupno iznosilo 16,52 milijuna kuna. Međutim, ti su podaci potpuno pogrešni. Cijena izotopa FDG koji se proizvodi u sklopu javno-privatnog partnerstva, odnosno tvrtke Ruđer Medikol Ciklotron, samo za Zagreb iznosi 1630 kuna po jednom pregledu. Po toj je cijeni Ruđer Medikol Ciklotron sve donedavno izotop prodavao KBC-u Zagreb i to na bazi okvirne godišnje količine 2900 pregleda. Ugovor je bio sklopljen temeljem javnog natječaja na koji se nitko drugi nije niti prijavio jer proizvođača izotopa u regiji i nema, a nitko iz drugih zemalja ne bi ni mogao konkurirati zbog visoke cijene avionskog prijevoza koji bi se morao organizirati zbog osjetljivosti izotopa čije je vrijeme poluraspada 120 minuta. Treba napomenuti da je, prije no što su Ruđer i Medikol pokrenuli vlastitu proizvodnju, cijena izotopa koji se uvozio iz Austrije po jednom pregledu iznosila oko 400 eura, odnosno oko 3 tisuće kuna, što je gotovo dvostruko više no što iznosi cijena domaćeg proizvoda.

Nacional je izračunao da je tvrtka Lukos Grupa Ministarstvu prezentirala najmanje 6,6 milijuna kuna godišnje manju cijenu nabavke izotopa, čime je podigla opravdanost investicije u kupnju PET/CT uređaja.

Da je cifra za izotope bila lažno umanjena, svjedoči i uvid u novi natječaj koji je Ministarstvo raspisalo upravo za nabavku izotopa za KBC Zagreb. Za ukupnu dvogodišnju predviđenu količinu od 5040 komada Ministarstvo je vrijednost nabavke procijenilo na 6.098.400 kuna bez PDV-a, što bi iznosilo 7.623.000 s PDV-om. Po jednom izotopu to bi iznosilo 1512,50 kuna, što je nešto manje od cijene po kojoj je Ruđer Medikol Ciklotron izotope do sada isporučivao KBC-u Zagreb. No pitanje je hoće li i ta cijena uskoro biti povećana jer su se na navedeni natječaj javila dva ponuđača i oba su umjesto predviđenih 6 milijuna kuna bez PDV-a ponudila veće cifre pa je natječaj na kraju poništen. Dakle, ako se u obzir uzme činjenica da je Ministarstvo samo procijenilo da samo za KBC Zagreb za nabavku izotopa u jednoj godini za jedan uređaj treba izdvojiti više od tri milijuna kuna, nije jasno kako je za godišnju nabavu izotopa za čak četiri uređaja naveden samo 4,1 milijun kuna. Drugim riječima, to znači da je tvrtka Lukos Grupa, koja stoji iza podataka navedenih u analizi Ministarstva zdravstva, pogrešno procijenila troškove kako bi se opravdala isplativost nabave. Ili je možda riječ o tome da će ti uređaji raditi manjim kapacitetom, što također dovodi u pitanje isplativost njihove nabave.

Ministar Milan Kujundžić je nakon prošlotjednog članka u Nacionalu u izjavi za N1 televiziju ustvrdio da je sukus cijelog problema u interesu Medikola:

“Jedna privatna firma je imala monopol naplaćivati velike iznose za te postupke. Njihovi su aparati sada zastarjeli i dotrajali i tražimo rješenje unutar državnih bolnica. Oni se bore za profit, a Vlada i Ministarstvo da bude bolje građanima i bolesnicima. Došao je trenutak da se taj monopol izgubi u interesu hrvatskih pacijenata.” Na pitanja o optužbama da je lažirao troškovnik, rekao je: “Ti epiteti će vjerojatno biti predmetom tužbi. Analize HZZO-a nisu rađene da bi se lažiralo nego da bi se istina pokazala. Tko je lažirao 2007., to ćemo neki drugi put analizirati. Afera nije poslovati kvalitetnije, jeftinije, na korist pacijenata i državnih bolnica, a nauštrb privatne firme.”

Pokušavajući tako pojednostaviti problem, Kujundžić ni na koji način nije demantirao da su stavke u troškovniku uistinu bile pogrešno prikazane i umanjene. Njegovo Ministarstvo izdalo je prošlog tjedna i priopćenje u kojem je, štoviše, ponovno lažno prikazalo razinu troškova i vrijeme isplativosti investicije.

“Analize su pokazale da bi 4 uređaja koštala oko 60 000 000 kn. S obzirom da se javnom nabavom kupuju 4 uređaja iznos bi mogao biti i manji. Također su analize pokazale da bi s uređajima u državnim bolnicama, u prve 3 godine ostvarili uštedu od oko 15 000 000 kn, a nakon 3 godine kada se otplate uređaji, godišnja ušteda bi bila oko 20 000 000 kn koje bi se mogle usmjeriti prema drugim pacijentima”, naveli su u priopćenju.

Predstavnik Lukos grupe Vladimir Madžarac nije objasnio kako je dobio posao s Ministarstvom, samo je rekao da ministra Kujundžića ‘osobno nije upoznao, a saznanja o njemu crpi iz medija’

Ti podaci naprosto nisu točni, prvenstveno zbog činjenice da najveći dio troškova odlazi na održavanje uređaja, stručni medicinski tim koji je potreban za opsluživanje jednog uređaja kao i na nabavku skupocjenih izotopa. Neovisno o tome jesu li uređaji javni ili privatni, godišnji trošak održavanja četiri uređaja iznosio bi najmanje 28,3 milijuna kuna, a Ministarstvo je prikazalo da bi taj trošak iznosio svega 21,7 milijuna kuna, odnosno čak 6,6 milijuna kuna manje u odnosu na stvarne troškove. Drugim riječima, čak i da uređaje dobije besplatno, Ministarstvo bi za njihovo funkcioniranje moralo izdvajati najmanje 28,3 milijuna kuna godišnje te ni u kojem slučaju ne bi moglo uštedjeti 20 milijuna kuna godišnje, kao što tvrdi. Sada Ministarstvo za četiri Medikolova uređaja plaća cijenu od 6719,94 kune po pregledu, a sve ostale troškove, uključujući kompletne plaće deseteročlanog medicinskog tima, cijenu energenata, osiguranja i servisiranja uređaja, kao i cijenu izotopa, snosi Medikol koji te troškove pokriva iz cijene pregleda. Pozivajući se na studiju koju je naručio od tvrtke koja prodaje voće, a registrirana je za ribarstvo, ministar Kujundžić u svojim tvrdnjama ide toliko daleko da javnosti pokušava prezentirati da bi kupnja uređaja zapravo stajala “nula kuna”. Doslovno to tvrdi se u priopćenju Ministarstva zdravstva: “Navedena studija je više puta bila analizirana na kolegijima Ministarstva zdravstva i HZZO-a gdje je zaključeno da se uputi prijedlog Vladi RH kako bi se za “nula kuna” (bez dodatnog opterećenja državnog proračuna) i uz značajne uštede išlo u nabavku PET/CT uređaja u državne bolnice koje imaju stručnjake i uvjete za izvoditi navedeni dijagnostički postupak.”

Taj prijedlog na Vladi ipak nije bio objeručke prihvaćen odmah, nego je Stručna radna skupina Koordinacije Vlade za sektorske politike skinula sa sjednice Vlade taj Kujundžićev prijedlog Odluke o pokretanju postupka nabavke PET/CT uređaja radi usuglašavanja s mišljenjem Ureda za zakonodavstvo i Ministarstvom financija te odgodila postupak.

Liječnici s kojima je Nacional razgovarao ističu da nije uopće upitno da bi idealna situacija u uređenom sustavu bila da bolnice imaju vlastite PET/CT uređaje, ali također smatraju da se analiza nabavke tih uređaja ne može temeljiti na lažiranim podacima. Osim toga, upozoravaju da trenutno postoje brojni prioriteti koje je potrebno hitno rješavati, a što bi sustavu zdravstva donijelo puno značajnije uštede.

Premijer Plenković u međuvremenu je imao posla s rekonstrukcijom Vlade u kojoj je ministar zdravstva i dalje ostao Milan Kujundžić. No odluku premijera Plenkovića da brani Kujundžića mnogi analitičari smatraju strahom od mogućnosti da bi Kujundžić, ako bi se morao vratiti u Sabor, ponovno otišao iz HDZ-a i uz još pokojeg zastupnika oformio svoj klub koji bi postao oporba HDZ-u. Čim je Most najavio podnošenje prijedloga za raspravu o povjerenju Kujundžiću, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ujedno i glavni tajnik HDZ-a, stavio je to pitanje na raspravu na saborskom Odboru za Ustav prošlog petka, kad se raspravljalo i o novim ministrima, a Odbor je donio zaključak prema kojem se nisu stekli uvjeti za sazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog sabora temeljem oporbenih zahtjeva za opoziv članova Vlade. Sam Jandroković tumačio je medijima da je za sazivanje izvanredne sjednice Sabora tijekom ljetne stanke potrebno da zahtjev podnese natpolovična većina zastupnika, dok predsjednik Mosta Božo Petrov tvrdi da je dovoljno da zahtjev podnese jedna petina zastupnika te da bi nesazivanjem sjednice bio prekršen Ustav.

Kako doznaje Nacional, Most se u svom zahtjevu za Kujundžićev opoziv poziva na njegovu odgovornost zbog neprovođenja reforme u zdravstvu, zbog toga što nije donesen Zakon o zdravstvenom osiguranju, zbog frapantnog nedostatka medicinskih kadrova, zbog nerješavanja duga zdravstvenog sustava, zbog toga što nije proveo kategorizaciju bolnica, ali i zato što cijeli sustav temelji na skupom bolničkom liječenju umjesto na primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Drugim riječima, tvrdit će se da je Kujundžić doveo zdravstveni sustav do samog ruba potpunog kraha, što je rezultiralo i nedavnom prijetnjom veledrogerija da će pojedinim bolnicama obustaviti isporuku lijekova. U takvoj situaciji ministar je angažirao i platio tvrtku za prodaju voća, ribarstvo, prehranu i prijevoz da izradi studiju isplativosti nabavke PET/CT uređaja, a ona je u tu studiju unijela netočne podatke koji su potom kao takvi prezentirani na Vladi. I nakon što je Nacional ukazao na pogrešne brojke, ministar je nastavio lagati javnost, a tvrtku koja u sklopu javno-privatnog partnerstva već godinama provodi preglede nad pacijentima potpuno je paušalno optužio zbog zastarjelih uređaja i to doveo u vezu s porastom broja oboljelih od raka i profitiranja na najtežim bolesnicima.

 

Komentiraj