Najmanje tri suca koje smatraju bliskima Zdravku Mamiću, najmoćnijem čovjeku hrvatskog nogometa koji se odnedavna nalazi u pravosudnim problemima i o čijoj se sudbini odlučivalo na Županijskom sudu u Zagrebu, mogli bi se tijekom sljedećih tjedana prometnuti u protagoniste borbe za stjecanje ili održavanje dominantnog utjecaja na tom sudu.

Ivan Turudić, aktualni predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, te Jasna Smiljanić, predsjednica uskočkog odjela pri tom sudu, glavni su kandidati za koje se u pravosudnim krugovima tvrdi da će se natjecati za funkciju predsjednika. Pravosudni izvori tvrde kako se očekuje da bi, među ostalima, za Turudića u toj borbi trebao snažno lobirati Ivica Veselić, sudac građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu i član Državnog sudbenog vijeća.

Državno sudbeno vijeće 6. srpnja raspisalo je oglas kojim se traže predsjednici županijskih sudova u Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu, kao i predsjednici još nekoliko općinskih, trgovačkih i prekršajnih sudova širom Hrvatske. U oglasu stoji da kandidati za predsjednika suda mogu biti suci iste vrste i istog stupnja suda u kojem se imenuje predsjednik suda, ili suci višeg suda. Kandidati u prijavi trebaju priložiti životopis, program rada, uvjerenje o obnašanju sudačke dužnosti te uvjerenje da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Svakom kandidatu pri razmatranju kandidature Državno sudbeno vijeće gledat će kakva mu je sudačka statistika, odnosno količina i kvaliteta donesenih presuda. Analizirat će se i druge aktivnosti, poput predavanja na fakultetima, pravosudnoj akademiji i duljina sudačkog staža te će na temelju toga svakom kandidatu sudačko vijeće suda gdje radi dodijeliti ocjenu o obnašanju sudačke dužnosti. Osim te ocjene, svaki kandidat dobit će pismeno očitovanje što o njegovoj kandidaturi misle ministar pravosuđa Orsat Miljenić, predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin te predsjednik Državnog sudbenog vijeća Željko Šarić. Potom će DSV svakog kandidata intervjuirati i zbrajat će se bodovi koje su oni prikupili, a maksimalno se može skupiti 50 bodova.

Upućeni pravosudni izvori tvrde da za funkciju predsjednika zagrebačkog županijskog suda zasad još nitko nije poslao svoju kandidaturu. Očekuje se da prijave zainteresiranih kandidata počnu stizati pri koncu propisanog roka, koji iznosi 30 dana od dana objave oglasa DSV-a. Očekuje se da bi se među kandidatima sasvim sigurno mogli naći Turudić i Jasna Smiljanić. Više je pokazatelja zašto bi te najave mogle biti točne, a jedan od najidikativnijih je svakako novi val učestalih Turudićevih javnih istupa. Turudić je u svega tjedan dana dao dva intervjua za Jutarnji list. Prvi je dao 12. srpnja i u njemu je, po mnogima posve neprimjereno, preko novina davao Mamiću savjete što bi trebao raditi u za njega izazovnoj situaciji. Turudić je tom prilikom dodatno potvrdio da je s Mamićem dugogodišnji prijatelj, savjetovao mu da svoje probleme rješava pravnim sredstvima te posredno otklonio bilo kakav utjecaj na suce koji odlučuju u pojedinačnim predmetima. Potom je Mamiću preporučio da se suzdrži od prepucavanja s ministrom policije Rankom Ostojićem.

Komentirajući najave kako se od Ustavnog suda očekuje skorašnje usvajanje ustavne tužbe Ive Sanadera koga je upravo on osudio na zatvorsku kaznu, Turudić je u tom svom javnom istupu kritizirao i Ustavni sud, navodeći da se više puta ponašao kao sud posljednje instance, da je u nekim svojim odlukama prešao granicu tako da se bavio činjenicama i meritumom stvari, umjesto povredom Ustavom zajamčenih prava. Turudić je kritički govorio o Zakonu o kaznenom postupku, ali i aktivnostima Ministarstva pravosuđa. Posredno je optužio ministra pravosuđa Orsata Miljenića da je ciljano podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog sumnji da su Turudića ilegalno pratili i obrađivali, samo kako bi se ta odluka odbacila, što bi ga označilo kao osobu koja je lažno prijavljivala, kada je svojedobno tvrdio da ga nepoznate osobe ilegalno prate i obrađuju. Bilo je to u ljeto prošle godine, usred jednog u nizu Turudićevih prepucavanja s političkim neistomišljenicima, odnosno s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem. Turudić je tada izjavio da ima saznanja kako represivni aparat radi na tome da ga se smijeni. Pokušao se prikazati žrtvom neprimjerenih pritisaka represivnog aparata, slično kao što se ovih dana počeo prikazivati i Mamić.

Turudić je istom prilikom demantirao kako se nudio Tomislavu Karamarku da će postati budući ministar pravosuđa ako na predstojećim parlamentarnim izborima pobijedi koalicija HDZ-a i partnerskih stranaka. Izjavio je Turudić i to da zbog svog prijateljstva s Mamićem njemu nikada ne bi sudio. Svega nekoliko dana poslije Turudić se opet preko Jutarnjeg lista obrušio na čak trojicu ministara aktualne vlade zbog izjava koje su davali o Mamićevim pravnim problemima.

Ministre financija Borisa Lalovca, unutarnjih poslova Ranka Ostojića i pravosuđa Orsata Miljenića žestoko je napao da svojim izjavama i komentarima postupka koji je započeo protiv Mamića rade pritisak na pravosudnu vlast, čiji su pojedinci na zgražanje struke i javnosti pustili Zdravka i Zorana Mamića, kao i njihova dugogodišnjeg suradnika Damira Vrbanovića da se brane sa slobode, unatoč sumnjama da su oštetili Dinamo i državni proračun za više od stotinu milijuna kuna. Ima onih koji sumnjaju da Turudić nominalnom obranom sudačke nezavisnosti u biranim situacijama zapravo radi jednako neprimjeren pritisak na dio svojih kolega, kako bi naoko neovisne sudačke odluke išle u prilog pojedincima koji su mu bliski. Njegova se javno izgovorena riječ sluša, a osobito među njegovim kolegama na Županijskom sudu u Zagrebu kojim Turudić predsjeda. U pravosudnim krugovima i ovi Turudićevi nedavni javni istupi doživljavaju se pretežito kao priprema za skorašnju kampanju, s ciljem da zadrži funkciju predsjednika Županijskog suda i u drugom mandatu.

20.01.2012., Zagreb – Ivica Veselic, sudac na Zupanijskom sudu u Zagrebu.
Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Tvrdi se da bi Turudiću u tim nastojanjima mogao pomoći Ivica Veselić, koji je među kolegama sucima na glasu kao spretan lobist s raznovrsnim sferama interesa. Kao i Turudiću, i Veseliću se pripisuju izvrsni odnosi s Mamićem. Ponajprije zato jer je Veselić jedan od sudaca koji je godinama angažiran u Arbitražnom sudu Hrvatskog nogometnog saveza, udruge u kojoj Mamić godinama vodi glavnu riječ. Taj sud odlučuje u raznim sporovima o nogometnim transferima i njegove odluke u pravilu su konačne. Članove Arbitražnog suda biraju igrači, nekadašnja Udruga prvoligaša te sam Hrvatski nogometni savez. Više puta se spominjalo kako su kandidati Hrvatskog nogometnog saveza za članstvo u Arbitražnom sudu bili Veselić i Jasna Smiljanić.

Veselić je ujedno jedno vrijeme bio i predsjednik tog suda. Nacional je od Državnog sudbenog vijeća dobio na uvid njegovu imovinsku karticu. Ona otkriva da je Veselić počeo raditi u Županijskom sudu u Zagrebu početkom 2008. te da mu mjesečna plaća iznosi 15.439 kuna. Veselićeva imovinska kartica također otkriva da je on kao sudac Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza u protekle tri godine zaradio ukupno 257.711 kuna. Tijekom istog vremenskog razdoblja Veselić je uspio i znatno štedjeti, pa mu je osobna ušteđevina sa 154 tisuće kuna u 2012., godinu dana kasnije porasla na 291 tisuću kuna, a potom i na 400 tisuća kuna, koliko je prijavio koncem 2014.

Veselić je u imovinskoj kartici naveo kako je od ranije ušteđevine još u 2012. prijavio da je kupio 1953 dionice Hrvatskog telekoma, trenutno vrijedne 296.856 kuna, kao i 42 dionice Atlantske plovidbe vrijedne 10.904 kune. Samo na temelju dividendi od dionica Hrvatskog telekoma Veselić je u tri posljednje godine primio 67.730 kuna. Iz svega proizlazi da je zahvaljujući svojoj plaći, suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom i ponekim dodatnim angažmanom temeljem ugovora s Hrvatskom liječničkom komorom, Hrvatskim uredom za osiguranje i Hrvatskom obrtničkom komorom, Veselić uspio uštedjeti gotovo 700 tisuća kuna, koliko se dobije zbroji li se njegova prijavljena ušteda i trenutna vrijednost dionica koje posjeduje.

Može se tvrditi da mu je štednju ponajviše omogućio prihod od Hrvatskog nogometnog saveza. Sukladno Zakonu o sudovima, odobrenje za tu njegovu izvansudsku aktivnost trebao mu je dati predsjednik suda na kojem radi, a to je Turudić. Upravo zato smatra se da bi Veselić mogao biti naročito zainteresiran da lobira u Turudićevu korist. Tvrdi se da je i Jasna Smiljanić od HNS-a primila najmanje 54 tisuće kuna. Ona je šefica uskočkog odjela na Županijskom sudu u Zagrebu i zadužena je za kompleksna suđenja za korupciju. Ona je također više puta viđena u Mamićevu društvu. Iako su Turudić i Jasna Smiljanić duže vrijeme bili u vrlo pristojnim kolegijalnim odnosima, tvrdi se da su njihovi odnosi zahladili te da bi se između njih dvoje mogla voditi žestoka bitka u borbi za naklonost pojedinih članovaDSV-a, koji će na predstojećim izborima imati presudan utjecaj na odabir šefa zagrebačkog županijskog suda za sljedeće četiri godine.

Pojavila su se proteklih dana i neka predviđanja da bi se za tu funkciju mogao prijaviti i kandidat koji nije dosad radio na tom sudu te da bi on mogao također imati naklonost Državnog sudbenog vijeća, prvenstveno zato što nije umrežen s nikakvim internim interesnim skupinama koje na tom sudu očito postoje. Ako se Turudića ne imenuje na novi mandat za šefa Županijskog suda u Zagrebu, to bi mogla biti prekretnica u njegovoj pravosudnoj karijeri. Moguće je da je Turudić dijelom i zato pojačao svoje za suca neobično česte javne istupe, zbog kojih ga je svojedobno jedan od osnivača Nacionala Ivo Pukanić nazvao “Severinom hrvatskog pravosuđa”.