Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović nije vidio nikakav službeni dokument koji bi mogao potvrditi da Tomislav Karamarko nije bio doušnik Udbe. To je za Nacional potvrdio bivši predsjednik države u nedjelju navečer, istoga dana kada je u Večernjem listu na naslovnoj stranici objavljena njegova izjava: “Vidio sam detaljan popis suradnika Udbe, Karamarko nije na njemu.”

Večernji list u nedjeljnom izdanju objavio je intervju s Josipovićem, u kojem se on neočekivano angažirao u Karamarkovoj obrani od tvrdnji Josipa Manolića da je bio doušnik Udbe. Josipović je u Večernjem listu izjavio: “O tome je li Karamarko radio za Udbu nemam vlastitih saznanja. Ali imao sam prilike čuti i vidjeti neke informacije vezane za suradnike Udbe, odnosno, vrlo detaljan popis suradnika Udbe i KOS-a, s imenima i prezimenima, kodnim nazivima, vezama i drugim detaljima. Bilo je tu profesora, biskupa, svećenika, danas istaknutih boraca za ljudska prava, ljevičara i desničara, HDZ-ovaca i SDP-ovaca, kulturnjaka i sportaša. Za neke sam se silno iznenadio da su bili suradnici tajnih službi. Ali danas, ako nisu učinili neki zločin, potpuno ih je besmisleno pozivati na odgovornost. Tko zna kako su i zašto pristali surađivati. Mnogi su taj grijeh okajali važnim doprinosom hrvatskoj državi. Nakon toliko godina otvarati to pitanje, koje neće dati neki važan rezultat, a unijet će u društvo nemir, često lažno optuživanje i razdor, nema smisla. Na tom vrlo detaljnom popisu nije bilo Karamarka. Sa mnom je tražio razgovor, još dok sam bio predsjednik, i čovjek koji je devedesetih bio pripadnik hrvatskih službi, a u bivšoj državi u Udbi zadužen za vrbovanje i vođenje suradnika u Zagrebu. Govoreći mi o suradnicima Udbe, već tada je to bila tema, izričito je rekao da nisu točne optužbe da je Karamarko bio jedan od njih. Zato sa zanimanjem očekujem sudski postupak u kojemu će se raspraviti pitanje Manolićevih optužbi.”

JOSIPOVIĆ JE ZA NACIONAL iznio još neke detalje o svojim saznanjima povezanim uz Karamarkove kontakte s Udbom. Popis suradnika Udbe o komu je govorio u Večernjem listu, sastavilo je nekoliko bivših špijuna. Radi se o njihovoj privatnoj rekonstrukciji. Oni su je Josipoviću pokazali tek nedavno, dakle, radilo se o sastanku koji se dogodio nakon što je okončao predsjednički mandat. S osobom koja mu je bila izvor tih informacija sastao se mjesecima nakon što ga je ona to zatražila. Nije htio otkriti pod kakvim su se okolnostima sastali, zašto se s tom osobom nije htio sastati kao hrvatski predsjednik, kao ni zašto je tek nedavno pristao na susret. Josipović za vrijeme svog predsjedničkog mandata nije bio zainteresiran za temu Udbe, njenih doušnika i suradnika, što je potvrdio i za Nacional. Za vrijeme njegova predsjedničkog mandata nije o tomu primio ni jedan službeni dokument sigurnosnih službi niti je izvršio uvid u originalnu arhivsku građu ili kopije takvih dokumenata.

U svjetlu tih okolnosti još je interesantnije zašto se odlučio angažirati kako bi branio Karamarka od optužbi da je bio doušnik Udbe, što je iz njegova intervjua Večernjem listu, iako je bilo lišeno detaljnijeg propitivanja, izvučeno kao Josipovićeva najznačajnija i najatraktivnija izjava.

ON JE U INTERVJUU ZA VEČERNJI LIST KARAMARKA NAZVAO ozbiljnim političarom. O njemu je i kritički govorio, nazivajući Karamarkovo zazivanje lustracije i hajki besmislenim. Jednako kao što je Karamarkovo zazivanje lustracije nazvao besmislenim i bespotrebnim, Josipović je koncem prošlog tjedna Manoliću poručio da nije trebao optuživati Karamarka.

To su za Nacional ispričali izvori bliski Manoliću. Isti izvori tvrde da je Josipović to ispričao osobi bliskoj Manoliću. Izvori bliski Manoliću tvrde da bi nakon ovog Josipovićeva javnog istupa bilo logično da ga Karamarko predloži za svog svjedoka u postupku koji je inicirao protiv Manolića.

Propusti li to učiniti predsjednik HDZ-a, Manolić će svakako predložiti da se bivši hrvatski predsjednik sasluša kao svjedok u postupku koji je Karamarko inicirao protiv Manolića jer ga je on u intervjuu za Nacional nazvao doušnikom Udbe. Manolić će ga predložiti za svjedoka u tom postupku kako bi ga pokušao predstaviti kao nepouzdani izvor informacija. Na suđenju će ga upitati da otkrije tko mu je doista bio izvor tih informacija, zašto je povjerovao privatnoj rekonstrukciji bivših špijuna, kako to da se za tu tematiku počeo zanimati tek nakon predsjedničkog mandata, tijekom kojeg ga ta tema nije odveć zanimala, a postavit će mu i neka druga pitanja.

MANOLIĆ ĆE NA TOM SUĐENJU JOSIPOVIĆA pokušati učiniti nepouzdanim svjedokom i uz pomoć neke službene dokumentacije. Ta dokumentacija, prema tvrdnjama izvora bliskih Manoliću, nedvojbeno prikazuje Karamarka kao doušnika Udbe. Ako su te tvrdnje točne, Manolić ima krunske dokaze koji idu u prilog optužbama koje je izrekao na račun Karamarka. “Pa niste valjda mislili da je Manolić u Nacionalu te optužbe iznio bez da ih može nedvojbeno dokazati na sudu?” To je pitanje autoru ovog teksta postavio izvor blizak Manoliću koji tvrdi da će njegove optužbe potvrditi službena dokumentacija, koju zbog efekta iznenađenja Manolić prije suđenja neće javno otkrivati. Isti izvor tvrdi da je ta službena dokumentacija dostupna Manoliću i da se nalazi i na još najmanje dvije službene adrese.

Josipovića mnogi smatraju promišljenim političarem, pa je njegov neočekivani angažman u obrani Karamarka još zagonetniji. Ta obrana šokirala je i njegove kolege na ljevici, ali i brojne članove HDZ-a. Neki izvori bliski toj stranci tvrde da je upitno hoće li to pomoći Karamarku, jer je Josipović utjelovljenje svega što u njoj ne vole, pa se u dijelu stranačkog članstva dvoji bi li taj Josipovićev istup mogao naštetiti Karamarkovoj popularnosti na desnici. I zato se u dijelu HDZ-a s nestrpljenjem očekuje hoće li Karamarko Josipovića predložiti kao svjedoka. Ako je vjerovati pisanjima nekih marginalnih desno orijentiranih portala, Karamarko se već posredno zahvalio Josipoviću na pomoći, navodeći da mu njegova pomoć u tom sudskom postupku nije potrebna.

JOSIPOVIĆEVE KOLEGE NA LJEVICI njegovu obranu Karamarka vide kao rizičan potez s kojim se on počeo ulagivati Karamarku koji bi mu u konačnici mogao trajno naštetiti, posebno ako bi ga Manolić na sudu uspio prikazati kao nepouzdanog svjedoka, koji je povjerenje povjerio osobama čije informacije nisu u suglasju sa službenom dokumentacijom koja bi mogla skrivati i definitivnu potvrdu Manolićevih optužbi da je Karamarko bio doušnik Udbe. Josipovićevi kolege s ljevice vjeruju kako se Josipović ovom izjavom zapravo pokušava približiti Karamarku i otvoriti si prostor za potencijalno koaliranje, iako to zasad Josipović demantira. To dio Josipovićevih prijatelja doživljava kao nastavak njegova približavanja HDZ-ovoj koaliciji, što je već otvorio Radimir Čačić, s čijim je reformistima Josipovićeva stranka Naprijed Hrvatska ušla u koaliciju pod nazivom Uspješna Hrvatska.

JOSIPOVIĆEV POKUŠAJ OBRANE KARAMARKA u svjetlu svega toga, dodatna je potvrda da bi sudski okršaj šefa HDZ-a i Manolića mogao biti prvorazredni medijski spektakl. Očekuje se da bi taj sudski postupak mogao započeti u jeku predizborne kampanje, a ovisno o dokazima koje će ponudi jedna ili druga strana, mogao bi imati i određeni utjecaj na tijek izbora. Karamarko je, bez ikakvih dokaza, još u lipnju pokušao prikazati Manolićeve izjave kao dio SDP-ove operacije za njegovo dezavuiranje. Manolić je takve tvrdnje nazvao besmislenima i neutemeljenima. On svoj javni istup u kojem je prozvao Karamarka objašnjava isključivo kao odgovor na javne istupe šefa HDZ-a temeljene na “borbi protiv crvenih” i tezama o nužnosti lustracije. Manolić je u razgovoru za Nacional objasnio da je apsurdno smatrati da bi se on, sa svojih 95 godina, bojao lustracije, ali mu radi povijesne istine smetaju manipulacije kojima se služi Karamarko, pokušavajući pritom privući određeni dio biračkog tijela. “Ono što meni smeta u sadašnjem potezanju pitanja lustracije, jest to što ono nema nikakve veze s rješavanjem današnjih političkih i društvenih problema. Zato sam sada protiv lustracije, jer ona ništa ne rješava”, objasnio je Manolić u tom intervjuu. Karamarkov “antikomunistički manifest”, odnosno članak koji je pod tim naslovom krajem svibnja izašao u listu Globus, Manolić je u intervjuu za Nacional ovako opisao: “To je kontraproduktivno čitavoj politici koju je predsjednik Tuđman vodio. Predsjednik Tuđman nikad nije išao protiv ‘crvenih’, kako Karamarko kaže.” Zbog suprotstavljanja politici koju vodi čelnik HDZ-a, Manolić je i sam postao meta napada raznih desno orijentiranih medija, u kojima je kroz seriju članaka i emisija prozivan da je bio egzekutor zloglasne OZNA-e, da je otrovao kardinala Alojzija Stepinca, pa čak i da je odgovoran za neka politička ubojstva početkom 90-ih u Hrvatskoj.

U SUDSKOM OBRAČUNU IZMEĐU KARAMARKA I MANOLIĆA kao svjedok će se zasigurno pojaviti i Ante Barišić. On je profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji je tijekom 80-ih bio zaposlenik Službe državne sigurnosti. U emisiji “Bujica” Velimira Bujaneca njega su bez ikakvih ograda 10. lipnja optužili da je po narudžbi premijera Zorana Milanovića osmislio priču protiv Karamarka, sugerirajući da je on naveo Manolića da u intervjuu za Nacional šefa HDZ-a proglasi doušnikom Udbe. Isprovociran tim optužbama, Barišić je u intervjuu za Nacional detaljno ispričao kako je Udba vrbovala Karamarka, demantirajući njegove tvrdnje da je kao član katoličke mladeži bio Udbina žrtva u operativnoj akciji Trs. Barišić je za Nacional ispričao da o tomu ima neposredna saznanja.

“U to vrijeme unutar zagrebačkog centra SDS-a izravno sam se bavio upravo Crkvom. U to vrijeme sam unutar SDS-a imao gotovo ključnu ulogu u takvim postupanjima službe. Bio sam šef Odsjeka 1/3, koji je pokrivao neprijateljske djelatnosti iz redova vjerskih zajednica. Tu sam funkciju preuzeo od Bože Kovačevića, koji je neposredno uoči toga napredovao do načelnika odjela. Mi smo kroz operativne akcije detektirali gdje su bila žarišta onoga što se tada nazivalo neprijateljskom djelatnošću po tadašnji politički sustav. Među ostalim, pratili smo kako se razvijaju stvari unutar laičke organizacije Mi. Kako je tamo bilo puno studenata, aktivnosti smo koordinirali s petim odsjekom SDS-a koji je pokrivao Sveučilište. Oni su vodili svoju operativnu akciju Trs, koju je Karamarko spomenuo. Točno je da je Karamarku oduzeta putovnica, ali on nije bio progonjen. Putovnica mu je oduzeta sukladno tadašnjim zakonskim propisima, ali je to oduzimanje imalo sasvim drugu svrhu. O tome ću više govoriti na sudu, budu li me pozvali za svjedoka u postupku koji Karamarko najavljuje protiv Manolića. Priča je puno kompleksnija nego što se naoko čini; te veze nisu bile jednostavne, a suradnici se nisu stvarali preko noći. Postojalo je više razina suradnje. Pored suradnika, postojale su i operativne veze. Riječ je o ljudima s kojima se namjeravalo surađivati, ali s njima još nije bio zasnovan nikakav formalni odnos. Ti ljudi su već davali vrlo konkretne informacije, koje su se jedno vrijeme testirale i provjeravala im se vjerodostojnost”, izjavio je Barišić za Nacional.

Barišić je rekao da je oblik suradnje Udbe i Karamarka bio takav da se može tvrditi da Manolić govori istinu.

“NJEMU JE ODUZETA PUTOVNICA kako bi ga se prikazalo kao osobu koja je neprijatelj sustava i to kako bi zadobio povjerenje miljea iz kojeg je trebao dostavljati informacije. I informativni razgovori koji su tada s njime vođeni, a koje su tada vodili D.S. i M. Š., zapravo su vođeni u istu svrhu”, rekao je Barišić za Nacional. Barišić je izjavio i to da Karamarko oko toga nikada nije radio problem, da se to tada radilo po zakonu i da je pristao čuvati nacionalnu sigurnost zemlje u kojoj je tada živio.

I Barišićevo svjedočenje po svemu sudeći bit će dio medijskog spektakla u koji će se pretvoriti suđenje Manoliću. Taj spektakl mogao bi imati neizvjesne posljedice po Karamarkovu popularnost uoči izbora ili premijerski kredibilitet ako uspije pobijediti na izborima, a potom se na sudu dokaže da je Manolić bio u pravu kada ga je optužio da je bio doušnik Udbe. Takav epilog sasvim sigurno negativno bi se odrazio i na Josipovićev politički kredibilitet, koji mu ni u sadašnjem trenutku ne jamči prelazak izbornog praga.