EKSKLUZIVNO: Plenković je politički otpisao župana Žinića, zabranit će mu da se ponovo kandidira na lokalnim izborima

EKSKLUZIVNO: Izvori bliski vrhu HDZ-a tvrde da je, zgranut strašnim stanjem u potresom uništenoj Sisačko-moslavačkoj županiji i ogromnim zloupotrebama u obnovi, premijer donio ključnu kadrovsku odluku

IVO ŽINIĆ GODINAMA JE POVEZAN S tajanstvenim inženjerom Veljkom Savićem, a njihov zagonetni odnos pokazuje kako je pod kapom HDZ-a funkcioniralo profiterstvo u obnovi ratom porušenih područja. Nacional otkriva što su i kako oni zajedno radili iako Žinić tvrdi da ga se ne sjeća i navodi: ‘Ponavljam, ponosan sam na svoju ulogu u obnovi zemlje’

Premijer Andrej Plenković de facto je otpisao Ivu Žinića, župana Sisačko-moslavačke županije. Kako doznaje Nacional, zbog njegove uloge u teško kompromitiranoj poslijeratnoj obnovi kuća na ovom području – u čemu su nakon nedavnog potresa otkrivene brojne nepravilnosti i nezakonitosti za koje se tek treba potvrditi karakter teških kriminalnih radnji – Žinić je ostao bez bilo kakve mogućnosti kandidature za novi mandat.

Zbog svega toga više izvora iz stranke potvrdilo je da Žinić u političkom smislu predstavlja ozbiljan teret i da nema apsolutno nikakve šanse biti HDZ-ov kandidat na predstojećim lokalnim izborima u svibnju. Dapače, unatoč prividu da on uživa podršku najviših stranačkih i državnih struktura, koji se može dobiti činjenicom da se sisački župan redovito nalazi u sastavu najviših delegacija koje obilaze potresom pogođena područja, on je de facto već danas otpisan i čeka se pogodan trenutak za političku eutanaziju.

Iako je javno Plenković u intervjuu za Večernji list u subotu na pitanje je li o obnovi razgovarao sa županom Ivom Žinićem odgovorio da to sada nije stvar jedne osobe, Žinićeva je politička karijera zapravo završena i na njega HDZ neće računati na sljedećim lokalnim izborima. Plenković je tom prilikom izjavio i sljedeće:

‘’Kad sam vidio te informacije, kao i cijela javnost, rekao sam vrlo jasnu poziciju naše Vlade: sve se u vezi toga treba ispitati i to nije posao Vlade, to je posao DORH-a, to je posao policije. Sve što god bude trebalo, sva nadležna ministarstva dat će na raspolaganje dokumentaciju, arhivu, sve što postoji za svaki objekt iz te poslijeratne obnove, kada je obnovljeno toliko stambenih jedinica kao da smo izgradili deset Šibenika. I ako je bilo nekih propusta i nepravilnosti, zna se tko je bio projektant, tko izvođač, tko je dao uporabnu dozvolu. Podaci su pohranjeni, neka se sve ispita, a to uključuje bilo koga tko je bio uključen u taj proces.’’

Žinić je nedvojbeno na brojnim razinama bio uključen u taj proces. Nacional je, štoviše, otkrio i još neke dosad nepoznate detalje iz tih Žinićevih aktivnosti. A to su gusto isprepletene veze s građevinskim inženjerom Veljkom Savićem i njihov krajnje suspektan model suradnje koji se godinama odvijao pod kapom HDZ-a i njegove zone političkog utjecaja, čije će se razorne posljedice vjerojatno godinama morati iznova sanirati. Nacional je uspio rekonstruirati i to kako su oni nastavili surađivati i desetljećima nakon toga, ali i kakve su kontroverze pratile te projekte.

To dodatno pojašnjava zašto sugovornici iz vrha ove stranke tvrde da je bilo kakav Žinićev angažman u idućem razdoblju prevelik rizik i to jer zasad nitko ne može procijeniti u kojem će se smjeru razvijati istraga oko kriminalnih radnji koncem devedesetih, a onda ni uloga Ive Žinića kao glavnog inženjera u ondašnjem Ministarstvu obnove i razvitka zaduženog upravo za obnovu najvećeg dijela Sisačko-moslavačke županije.

‘’To bi, jednostavno, bio prevelik rizik, veći i od onoga da se dogodi novi potres. Svaka srušena kuća, izgrađena u ondašnjem državnom projektu obnove i razvitka ratom uništenih područja, za Žinića predstavlja ozbiljan teret jer nitko ne zna hoće li se istraga protegnuti do njega, hoće li se njegovo ime pojaviti u dokumentima i je li on zaista imao ulogu u konkretnim događajima na terenu. On je potencijalna bomba za HDZ’’, prepričao je za Nacional jedan sugovornik iz ove stranke.

On upozorava da se u medijima već pojavilo više svjedočanstava stanovnika sela s petrinjskog područja, konkretno iz sela Majske Poljane i Strašnik koji tvrde da su u drugoj polovici devedesetih upozoravali na kriminalnu obnovu njihovih kuća i o tomu su direktno komunicirali s tadašnjim ministarstvom i Žinićem kao odgovornom osobom, ali i čovjekom koji je na terenu bio poznat kao ‘’veza’’. Neki od njih posvjedočili su da su upravo Žinića primali u svojim kućama kako bi ga upozorili na evidentne propuste, a na njegovo ime adresirali su i pismene primjedbe, pa je svako novo svjedočanstvo ili dokaz o urušenoj građevini novi teret i za stranku, a osobito za Ivu Žinića. ‘’HDZ je provodio obnovu pa će prije ili kasnije biti prozvan zbog loše obavljenog posla’’, nastavlja isti sugovornik.

Veljko Savić, nadzorni inženjer iz vremena obnove u selu Strašnik krajem 90-ih, bio je u ime tvrtke Gradnja iz Osijeka voditelj izgradnje osnovne škole u Popovači, ali i Obrtničke škole u Sisku te se ondje više puta susretao sa županom Ivom Žinićem koji tvrdi da ga se ne sjeća ni iz tog perioda ni iz 90-ih. PHOTO: SCREENSHOT TELEVIZIJA RADIO BANOVINA

 

Ivo Žinić od 1995. do 2000. bio je glavni inženjer za obnovu u Ministarstvu razvitka i obnove, između ostalog zadužen upravo za sisačko područje. On je tijekom proteklog tjedna pokušao sprati odgovornost zbog činjenice da su se dvadesetak godina stare kuće naprosto urušile, da bi nakon toga bilo otkriveno da su često građene na starim i trulim temeljima, bez dovoljno željezne armature i bez poštovanja osnovnih građevinskih propisa. Premda je u taj posao bilo uključeno najmanje dvije stotine građevinskih ili obrtničkih tvrtki te osamdesetak stručnjaka za projektiranje i nadzor, a potrošeno je preko 2,6 milijardi kuna, ostaje činjenica da on u brojnim slučajevima nije odrađen profesionalno i u skladu s pravilima struke.

‘’Kao glavni inženjer moja uloga je bila koordinativna, ponosan sam na to vrijeme. Oštećene kuće nisu se srušile. Da su bile loše sagrađene, srušile bi se’’, rekao je Žinić prošlog tjedna, a slično je ponovio i u kratkom razgovoru za Nacional. Međutim, brojne kuće upravo iz tog razloga su potpuno urušene i statičari su im dodijelili crvenu naljepnicu, što znači da im slijedi potpuno uklanjanje, a i policijski istražitelji na terenu utvrdili su da su građene mimo osnovnih građevinskih propisa, pa čak i relativno labavih uvjeta postavljenih krajem devedesetih, kada je državi bilo u interesu da se posao što prije dovrši i da se što više izbjeglica, prognanika i Hrvata doseljenih iz Bosne i Hercegovine napokon zbrine i započne s novim životom na ratom opustošenoj Baniji.

Sugovornici Nacionala iz građevinskog sektora, poput splitskog arhitekta Ante Kuzmanića, ostali su šokirani viđenim na terenu: on je sudjelovao u poslijeratnoj obnovi na području Konavala, ali ne može zamisliti gradnju novih objekata bez osnovnih konstruktivnih elemenata poput vertikalnih betonskih serklaža. ‘’To čak nema veze s propisima ili dozvolama, to je kriminal’’, rekao je Kuzmanić za Nacional.

Njegovo spominjanje građevinskih dozvola nije slučajno: poslijeratna obnova u Hrvatskoj je rađena po skraćenom postupku i bez osnovne dokumentacije predviđene zakonom: umjesto toga, ustanovljene su ‘’upute za obnovu’’ kao službeni dokument, a one su se često svodile na procjenu na licu mjesta i labavo držanje kriterija. Međutim, čak i po njima bilo je jasno da temelji moraju imati dovoljnu količinu željezne armature i da kuće trebaju imati uobičajene betonske vertikale. Brzina u ovom slučaju nije smjela ići nauštrb sigurnosti, a upravo je Žinić bio odgovorna osoba koja je to trebala u najmanju ruku nadgledati.

‘’Upute su izrađivali projektanti koje je angažiralo Ministarstvo na temelju rješenja koje je donosilo povjerenstvo za procjenu štete u županiji. Obnavljale su se i legalne i nelegalne građevine i definitivno se nije vodilo računa o zaštiti od potresa, oko čega su stroga pravila postojala još od potresa u Skopju 1963. Štedjelo se na željezu i betonu, ili ih se naprosto kralo, a na terenu je vladao potpuni kaos. Svi su lovili u mutnom: dovoljno je kazati da su projektanti bili i nadzornici gradnje, što je u današnje doba nezamislivo’’, rekao je za Nacional drugi sugovornik upućen u projekt poslijeratne obnove.

Kuće izgrađene u to doba nisu imale građevinske dozvole, no po sili zakona su se ‘’smatrale legalnima’’ i vlasnicima je bilo omogućeno podnijeti zahtjeva za naknadnom legalizacijom. Ivo Žinić u jednoj od svojih izjava ustvrdio je da su građene ‘’prema tadašnjim standardima’’, što implicira da je i sam svjestan teških propusta. Međutim, sva dokumentacija nalazi se u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, pravnom sljedniku tadašnjeg Ministarstva obnove i razvitka, o čemu je ovaj ured izvijestio Nacional.

’Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje raspolaže podacima i dokumentacijom za objekte obuhvaćene programom obnove te će isti biti na raspolaganju nadležnim tijelima’’, kazali su u ovom uredu, na čijem čelu stoji HDZ-ov predsjednik vukovarskog ogranka Nikola Mažar. Tijekom proteklog tjedna, potvrđeno je, policijski istražitelji na temelju zahtjeva Državnog odvjetništva već su izuzimali dokumentaciju – no s druge strane, upravo zbog toga medijima je bio zapriječen pristup informacijama na osnovu kojih bi relativno lako mogli pronaći krivca za svaku urušenu kuću na Baniji.

Ivo Žinić (60) je nakon funkcije glavnog inženjera za obnovu u Ministarstvu razvitka i obnove početkom dvijetisućitih prešao u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo u doba ministra Radimira Čačića, potom je od 2003. do 2008. bio načelnik odjela u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka Božidara Kalmete, a zatim i ravnatelj Uprave za integrirani regionalni razvoj u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petra Čobankovića te potom voditelj regionalnog ureda Petrinja u Ministarstvu regionalnog razvoja Branka Grčića. Radi se o blijedom kadru koji je opstajao u svim političkim okolnostima i vješto odolijevao svim neprilikama, smjenama vlasti i eventualnim podmetanjima. Suradnici su ga za Nacional opisali kao kameleona koji vješto prepoznaje trenutak kada se istaknuti, a kada se kamuflirati.

Njegov zvjezdani trenutak uslijedio je 2014., kada je tadašnja sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić-Merzel pod pritiskom kaznenog postupka podnijela ostavku i raspisani su izbori, a HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka izabrao je njega kao svoga kandidata.

Uz pomoć HSS-a tada je osvojio vlast, kasnije ju je potvrdio, no njemu bliski sugovornici tvrde da mu radna etika nikada nije predstavljala prioritet. Ostala je zapamćena i epizoda iz prvog lockdowna ovog proljeća, kada su mediji otkrili da je Vladinim mjerama zabrane okupljanja zbog koronavirusa Žinić prkosio velikom feštom na svom seoskom imanju.

Sve ove informacije sklapaju se u logičan mozaik na osnovu kojeg bi HDZ-u bilo iznimno riskantno ponovno ga kandidirati za župana, pa je stoga logična odluka ove stranke da se od njega postupno distancira u idućem razdoblju. Čak i kada Žinić ne bi snosio formalnu odgovornost za kriminalnu poslijeratnu obnovu – a nitko još uvijek ne može tvrditi do kojih razina će se istraga protegnuti, pogotovo jer ratno profiterstvo predstavlja kazneno djelo za koje zastara ne postoji – politička odgovornost je nesumnjiva, a za pridobivanje povjerenja birača raskid s neugodnom epizodom iz devedesetih HDZ-u će biti nužan, iako ne i dovoljan uvjet.

Tek će trebati istražiti njegovu ulogu u poslovnima tvrtke APB Petrinja, kojoj je suvlasnik i osnivač s poduzetnikom Vedranom Banajem. RTL-ova emisija ‘’Potraga’’ svojedobno je otkrila da su upravo Banajeve tvrtke odradile nadzor nad nepostojećim poslom rekonstrukcije ceste u Glini za koju je sve isplaćeno ukupno oko 600.000 kuna, od čega 400.000 iz Ministarstva regionalnog razvoja kojim je tada upravljala HDZ-ova Gabrijela Žalac. Gradonačelnik Gline i u to doba bio je Stjepan Kostanjević, poznat po tomu što se gotovo tjedan dana nakon potresa uopće nije pojavljivao u javnosti, a kao kuriozitet i dokaz iznimne umreženosti i političke promućurnosti župana Ive Žinića služi podatak da je zamjenik gradonačelnika Gline i danas njegov sin, Dario Žinić.

 

Veljko Savić bio je glavni inženjer i na obnovi škola u Popovači i Sisku. Obnova škole u Popovači mjesecima je kasnila, a školu u Sisku tvrtka za koju je radio na kraju nije dovršila, već je angažirana druga tvrtka

 

Nacional je koncem proteklog tjedna uspio rekonstruirati nepoznate poveznice između sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića i Veljka Savića, glavnog nadzornog inženjera koji je krajem 90-ih bio zadužen za obnovu u selu Strašnik, gdje su u razornom potresu 29. prosinca razrušene kuće koje je država tada obnovila, iako su trebale biti građene tako da izdrže potres.

Njih dvojicu ne veže samo sudjelovanje u spornoj poslijeratnoj obnovi pojedinih dijelova te županije, nego i višedesetljetna suradnja na izgradnji drugih strateški važnih objekata na njenom području. Savić, za koga se može tvrditi da je u neku ruku u negativnom smislu trenutno najtraženiji čovjek u Hrvatskoj, bio je angažiran na izgradnji još najmanje dva velika objekta gradnje u Sisačko-moslavačkoj županiji. Sudjelovao je u gradnji obrazovnih ustanova te je izravno komunicirao sa županom Ivom Žinićem – čovjekom koji je također krajem 90-ih kao inženjer u tadašnjem Ministarstvu obnove i razvitka, na čelu s ministrom Jurom Radićem, bio zadužen upravo za obnovu najvećeg dijela Sisačko-moslavačke županije.

Ime Veljka Savića pojavilo se u javnosti nakon što se prošlog tjedna najprije po društvenim mrežama, a potom i na portalima pojavio prilog novinara HRT-a Ive Lončara i snimatelja Ante Jakše iz 1998. pod nazivom “Povratak u ponor”, zapravo reportaža iz netom obnovljenog sela Strašnik u kojem mještani kojima su obnovljene kuće tvrde da se na materijalu za njihove kuće kralo.

“Osobito je bio korumpiran glavni inženjer, kažu mještani Strašnika”, rekao je novinar Ivo Lončar u prilogu temeljem razgovora sa stanovnicima Strašnika.

Obnova je počela u proljeće 1996. i od početka je krenula naopako, govori novinar u prilogu. Obnovu je, nastavlja, izvodila zagrebačka tvrtka KRS, a nadzor je obavljala osječka tvrtka Siran.

Kakvoća radova iznimno je loša, tumači novinar u prilogu, dosad je obnovljeno 70 posto sela, a od toga je više od 20 posto nedovršenih kuća. Tridesetak posto kuća uopće se nije obnavljalo. Odmah na početku priloga novinar kaže da je struja u selo stigla tek u lipnju 1998. godine, a da su obnovu kuća pratili mito i korupcija. U prilogu je više mještana sela i osobno svjedočilo pred kamerom.

O kriminalnoj obnovi u Strašniku pisali su i drugi mediji, a Jutarnji list u suradnji s reporterima Slobodne Dalmacije objavio je:

“Papiri ne lažu. A na njima pišu ime građevinske tvrtke KRS iz Osijeka. Potom tvrtke Sirać koja je obavljala nadzor, s inženjerom Veljkom Savićem koji je taj posao vodio. Piše i ime tvrtke Andrašek iz Petrinje s inženjerom Antom Majićem. Njihova imena stoje na dokumentima koje su žitelji Strašnika podijelili s reporterima Slobodne. Većini se do danas izgubio svaki trag.”

Nacional je, međutim, uspio rekonstruirati što se događalo s glavnim inženjerom Veljkom Savićem. Iako se tvrtki Sirać uistinu ne može ući u trag, javno je dostupan podatak da je Veljko Savić bio glavni inženjer u tvrtki Gradnja iz Osijeka te je kao njihov inženjer 2016. vodio radove na gradilištu nove osnovne škole i sportske dvorane u Popovači, ali i radove na izgradnji srednje strukovne škole u Sisku.

Televizija Radio Banovina objavila je tijekom 2016. dva priloga o izgradnji škole u Popovači, u oba priloga govorilo se kako radovi kasne, a na teren su obišli predstavnici lokalne vlasti, među kojima je bio i župan Ivo Žinić. Prva reportaža pod nazivom “Nema produljivanja rokova, škola u Popovači mora biti dovršena do ljeta” emitirana je u ožujku 2016.

Ondje se navodi da su predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Grada Popovače obišli gradilište nove osnovne škole i sportske dvorane u Popovači, da investicija ukupno vrijedna oko 57 milijuna kuna kasni, da su rokovi već nekoliko puta produljivani, no da se ovog puta i investitori i izvođači nadaju da će do ljeta škola ipak biti dovršena. Glavni direktor tvrtke Gradnja iz Osijeka Berislav Šmit pojasnio je kako su na dinamiku izvođenja radova, osim vremenskih, utjecale i prilike na građevinskom tržištu, a izjavu je dao i voditelj gradilišta Veljko Savić koji je pojasnio koji su radovi bili u tijeku na gradilištu.

Obilasku je prisustvovao i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić koji je izjavio da je to već druga godina da dolaze u obilazak gradilišta te kako im je cilj, i njima kao i investitoru, ali i izvođaču, ubrzati radove jer se rokovi više ne mogu produljivati.

Međutim, umjesto vijesti da je škola završena do ljeta, kako je bilo i obećano, Televizija Radio Banovina krajem srpnja 2016. objavila je novu reportažu s gradilišta pod nazivom “Kasne radovi na novoj školi i sportskoj dvorani u Popovači” u kojoj se navodi sljedeće:

“Kako bi se uvjerili u kojoj su fazi radovi i kojom dinamikom teku, predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Grada Popovače, obišli su danas gradilište nove osnovne škole i sportske dvorane u Popovači. O tijeku radova na gradilištu sisačko-moslavačkog župana Ivu Žinića i gradonačelnika Popovače Josipa Miškovića izvijestio je Veljko Savić, glavi voditelj izvođenja radova… Investicija ukupno vrijedna oko 57 milijuna kuna kasni, rokovi su već nekoliko puta produljivani i izvjesno je kako Popovčani ove godine neće u nove školske klupe. Tom činjenicom nije nimalo zadovoljan gradonačelnik Popovače Josip Mišković…”

Ovi prilozi, popraćeni i videomaterijalom, pokazuju da je župan Ivo Žinić u najmanju ruku imao intenzivan kontakt s nekad jednim od glavnih nadzornih inženjera u obnovi Strašnika te da je isti čovjek bio angažiran na nekim od najvažnijih projekata u Županiji koje je financirala država.

Inženjer Veljko Savić, koji je kao nadzorni inženjer radio i u Strašniku 90-ih, direktor tvrtke Gradnja Berislav Šmit i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić na gradilištu škole u Popovači 2016. godine. PHOTO: SCREENSHOT TELEVIZIJA RADIO BANOVINA

 

Žinić i Savić sretali su se i u Sisku gdje je Savić bio glavni na izgradnji nove obrtničke škole sa sportskom dvoranom. No, iz Zapisnika o obavljenom tehničkom pregledu iz studenoga 2020. proizlazi da tvrtka Gradnja nije dovršila posao te je posao preuzela druga tvrtka koja je i dovršila izgradnju škole. Gradnja je školu radila od lipnja 2013. do studenoga 2017., da bi oni potom jednostavno napustili gradilište, nije bila izvršena čak ni primopredaja, što proizlazi iz zapisnika, već je obavljena samo predaja dokumentacije kako bi druga tvrtka mogla dovršiti radove.

Tvrtka Gradnja iz Osijeka bila je pred stečajem, ali je na kraju pod intrigantnim okolnostima stečaj uspjela izbjeći pripajanjem tvrtki Ingoteh iz Osijeka, o čemu je pisao poslovni.hr. Do nekad glavne osobe gradnje Berislava Šmita, koji je danas jedan od čelnih ljudi Ingoteha, bilo je nemoguće doći, a brojevi telefona ni nove ni stare tvrtke ne funkcioniraju. Nacional je, međutim, uspio doći do Davora Mandure koji je također jedan od članova društva Ingoteh koji je samo potvrdio da je inženjer Veljko Savić radio za njih, ali da više ne radi.

“On vam sam radi za jednu zagrebačku tvrtku, ali ne znam ništa više od toga niti imam njegov broj telefona”, rekao je.

I tvrtka Gradnja i Ingoteh radile su i za Grad Osijek, a gradonačelnik Ivica Vrkić, kad smo ga pitali ima li kontakt s Berislavom Šmitom, samo je kratko rekao:

“On je ostao dužan Gradu i prekinuo svaki kontakt, iako se i dalje preko nekih svojih veza pokušava vratiti u život i graditi, ali sam to zabranio.”

Do Veljka Savića bilo je nemoguće doći, a župan Ivo Žinić javio se u ponedjeljak kasno navečer i ponovio da je ponosan na svoju ulogu u obnovi, da je obišao teren i da nijedna kuća koja je tada rađena od temelja nije srušena, a da se inženjera Veljka Savića naprosto ne sjeća:

“U programu obnove sudjelovalo je na stotine tvrtki, projektanata, konzultanata i izvoditelja, stotine i tisuće aktera, nije to tako jednostavno kako vi to laički pokušavate prikazati”, rekao je i dodao da se u njegovom mandatu župana radila obnova 20-ak škola i da se Savića ni tu ne sjeća.

Predstavnik tvrtke koja je gradila u Strašniku 90-ih: ‘Pa pun kufer firmi je propao, država je u jednom momentu skinula cijene čak 30 posto’

Komentiraj