EKSKLUZIVNO: Najveći hrvatski porezni dužnik primao je iz Njemačke ogroman novac očito namijenjen mitu za nekog visokog hrvatskog dužnosnika

Nacional otkriva aferu Konzultant, ogromni korupcionaški skandal skriven iza bizarnih savjetodavnih usluga anonimnog 84-godišnjeg Zagrepčanina koji je iz resora Božidara Kalmete prao novac za podmićivanje

Hrvatski istražni organi svjesno su propustili istražiti hrvatski krak ogromnog skandala podmićivanja otkrivenog u Njemačkoj, koji vodi prema Božidaru Kalmeti, politički i sudski rehabilitiranom savezniku premijera Andreja Plenkovića. Presuda zadarskog suda pokazuje da se taj slučaj zataškava kako bi se zaštitio tajanstveni Marijan Kunina koji državi duguje 86 mil. kuna poreza

Nacional je prije nekoliko dana dobio na uvid jednu prvostupanjsku presudu zadarskog suda koja razotkriva dosad nepoznati slučaj masovnog pranja novca pod pokroviteljstvom vrhuške HDZ-a iz vremena Ive Sanadera koje se odvijalo u resoru Božidara Kalmete – nedavno sudski aboliranog i politički posve rehabilitiranog, moguće najsnažnijeg političkog saveznika premijera Andreja Plenkovića u Dalmaciji. Iza tog pranja novca po svemu sudeći krilo se nešto još zlokobnije, ogromno mito, za nekoga vjerojatno iz državnog vrha Hrvatske, čiji identitet nije utvrđen.

Ta presuda pruža dubinski uvid u to kako se u Kalmetinu resoru novac za mito prao korištenjem suštinski jednostavnog mehanizma. Samo jedna njemačka tvrtka isplatila je desetke milijuna kuna posve anonimnom hrvatskom građaninu za po svemu sudeći višestruko manje vrijedne ili potpuno nepostojeće konzultantske usluge. U središtu tog godinama zataškavanog skandala nalaze se hrvatski konzultant Marijan Kunina i njemačka tvrtka Man Ferrostaal. Tko je stajao iza te operacije – nije poznato.

Tom Marijanu Kunini, osobi potpuno nepoznatoj hrvatskoj javnosti, ta njemačka tvrtka isplaćivala je ogroman višemilijunski novac, isprva je plaćala šest, a potom tri posto od vrijednosti svih brojnih poslova koje je sklopila surađujući s Hrvatskim željeznicama. Provizija je čak i u smanjenom iznosu bila toliko velika da je, kako bi se opravdala, od Kunine naručena izrada po svemu sudeći neke potpuno bezvrijedne studije koja nikako nije mogla vrijediti isplaćeni novac te nikako nije mogla opravdati kontinuiranu proviziju tog razmjera. U Njemačkoj se ta sumnjiva rabota njemačke tvrtke našla pod istragom, a da bi se što prije i uz što manji negativni publicitet izvukli iz tog skandala koji je obuhvaćao i podmićivanja u nekim drugim zemljama, predstavnici Man Ferrostaala nagodili su se s vlastima i u Njemačkoj platili 149 milijuna eura dažbina.

Zanimljivo i indikativno je to da dok su njemačke vlasti razotkrile i sankcionirale taj nezakoniti deal, hrvatske vlasti se oko toga nisu pomakle, iako je sasvim jasno da se najvjerojatnije radi o velikom mitu. To u Hrvatskoj nikoga od vlasti nije zainteresiralo. Jedino oko čega su se vlasti pomakle bio je porezni dug Kunine državi koji je ostao nakon tih velikih novčanih transakcija njemačke firme ovoj privatnoj osobi. Štoviše, najveći dio mita koji se prao kroz plaćanja fiktivnih usluga Kunini kasnije je netragom nestao, ali je zato ostao taj njegov ogroman porezni dug za taj fiktivni posao. Toliki da je taj anonimni konzultant godinama na vrhu ljestvice poreznih dužnika u Hrvatskoj. I to zato što na taj iznos po svemu sudeći fiktivnih konzultantskih usluga nikada nije plaćen dio koji pripada hrvatskoj državi.

Institucije hrvatske države prema tom masovnom pranju novca iz Sanaderove i Kalmetine ere godinama se odnose krajnje ignorantski i benevolentno. Do te mjere da im pažnju godinama nije privukla ni notorna činjenica da je upravo Man Ferrostaal u Njemačkoj osuđen zbog podmićivanja hrvatskih političara plaćanjem fiktivnih konzultantskih usluga.

A Marijanu Kunini, protagonistu koji se nalazi u središtu tog pranja novca, dodatne godine mirnog života omogućio je upravo zadarski županijski sud koji je s krajnje bizarnim obrazloženjem praktički vratio na početak jedini postupak kojim se propitivalo zašto nije plaćen porez na manji dio tako primljenog novca.

O najvećem poreznom dužniku Marijanu Kunini malo se toga zna, ali njegovo se ime nalazi na izvodima iz zemljišnih knjiga za nekretnine u zagrebačkom Vrapču (gore lijevo) i u Medulićevoj ulici (gore desno). PHOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL, Nacional

 

Nacional je u posjedu prvostupanjske sudske presude protiv danas 84-godišnjeg Marijana Kunine koji je već godinama najveći porezni dužnik u Hrvatskoj kada su u pitanju fizičke osobe. Prema posljednjoj listi poreznih dužnika koju je Porezna uprava objavila krajem listopada, Kunina trenutno državi duguje nevjerojatnih 86 milijuna kuna jer nije plaćao porez i prirez na dohodak. Kunina se na vrhu liste poreznih dužnika nalazi već osam godina, odnosno otkada je Porezna uprava počela objavljivati listu poreznih dužnika, a njegov je dug zbog kamata svake godine sve veći, što znači da država od Kunine u posljednjih osam godina nije uspjela naplatiti dug. U cijeloj priči je posebno zanimljivo što ovaj 84-godišnji umirovljenik iz Zagreba, po podacima iz sudskog registra, nikada u Hrvatskoj nije imao registriranu tvrtku, a nije ni jasno čime se točno bavio te kako je zaradio ogromnu količinu novca zbog koje je državi dužan 86 milijuna kuna, a posebno je zanimljivo što je milijunsku zaradu stekao s poslovima s njemačkom tvrtkom kojoj je dokazana politička korupcija s hrvatskom vladom i to u razdoblju dok je tu vladu vodio Ivo Sanader, a ministar pomorstva, prometa i veza bio Božidar Kalmeta.

Iz presude u koju je uvid dobio Nacional, može se zaključiti da je Kunina dio novca zaradio od konzultantskih usluga za njemačku tvrtku Man Ferrostaal od 2002. do 2009., kada je ta njemačka tvrtka poslovala s Hrvatskim željeznicama koje su bile pod kontrolom Kalmetina ministarstva, ali na što su se te konzultantske usluge odnosile do danas je ostalo neotkriveno. Angažman Marijana Kunine u poslovima njemačke tvrtke Man Ferrostaal ovih je dana ponovno aktualan prije svega zbog presude Ivi Sanaderu i HDZ-u u slučaju Fimi Media jer je Kunina za njemačku tvrtku radio upravo u razdoblju kada se događala afera Fimi Media.

Naime, njemačka tvrtka Man Ferrostaal našla se 2011. u središtu korupcijske afere jer je na površinu isplivalo da su dotadašnji menadžeri Ferrostaala plaćali mito posrednicima i političarima u nekoliko zemalja diljem svijeta kako bi se tamo domogli unosnih poslova i to upravo u razdoblju kada je za njih radio i Marijan Kunina. Primjerice, gradnja podmornica za Grčku ili Portugal, za poslove u Argentini ili Venezueli u kojima su platili 7,6 milijuna eura da bi dobili posao gradnje plinskih postrojenja, a ujedno su i stranci šefa države Huga Cháveza tajno uplatili iznos od 423.000 eura.

U korupcijskoj aferi Ferrostaal kao jedan u nizu “nečistih poslova” spominjao se i taj posao s Hrvatskim željeznicama. U tom kontekstu isplivalo je baš ime Marijana Kunine koji je, prema podacima njemačkih istražitelja, bio savjetnik Ferrostaala. I ugledni njemački tjednik Der Spiegel spominje u izvještajima o aferi Ferrostaal hrvatskog posrednika i njegove odnose s bivšim menadžerom Ferrostaala Matthiasom Mitscherlichom.

Međutim, uloga Marijana Kunine u poslovanju ove njemačke tvrtke nikada nije posve rasvijetljena te se s pravom može postaviti pitanje je li pomoću milijuna kuna koje su isplaćene ovom danas 84-godišnjem umirovljeniku Man Ferrostaal kupio i pristup unosnim poslovima s -om.

 

Dok su njemačke vlasti razotkrile i sankcionirale nezakoniti deal, hrvatske vlasti se oko toga nisu pomakle iako je jasno da se najvjerojatnije radi o mitu. To u Hrvatskoj nikoga nije zainteresiralo

 

Ono što je poznato je to da je Kunina od Mitscherlicha u početku dobivao šest posto provizije za poslove sklopljene u Hrvatskoj, da bi nakon što su vodeći ljudi Man Ferrostaala Mitscherlicha upozorili da je takva provizija prevelika, ona smanjena na tri posto. No pozivajući se na podatke iz završnog izvješća koje je 2011. o spornom poslovanju Ferrostaala izradila odvjetnička tvrtka Debevoise & Plimpton, Der Spiegel je objavio da je i nakon što je provizija smanjena Mitscherlich, kako visina isplaćene provizije ne bi izazvala sumnje, organizirao da se dio novca isplati Kunini za svojevrsnu studiju koja je u stvarnosti bila potpuno bezvrijedna. Protiv Mitscherlicha i drugih umiješanih menadžera Ferrostaala u Münchenu se vodio i kazneni postupak koji je okončan osuđujućim presudama, a tvrtka je platila nakon nagodbe s nadležnim tužiteljstvom kaznu od 149 milijuna eura i time je okončana afera.

O poslovima između -a i njemačke tvrtke Man Ferrostaal te o ulozi Marijana Kunine u tim poslovnim odnosima Nacional je pokušao više saznati od tadašnjeg ministra Božidara Kalmete, ali je on u telefonskom razgovoru rekao da nikada nije čuo za Marijana Kuninu i da ne zna ništa o njegovu poslovnom odnosu s Hrvatskim željeznicama.

Nacional je pronašao i jednu odluku hrvatske vlade i to iz vremena dok je njome predsjedao nedavno opet osuđeni Ivo Sanader. Po toj odluci vlada je dala suglasnost Ministarstvu financija i tadašnjem ministru Ivanu Šukeru da potpiše ugovor o zajmu u iznosu od 37,5 milijuna eura za financiranje Programa obnove i modernizacije infrastrukture Hrvatskih željeznicama na dionicama glavnih pruga s njemačkom bankom KfW iz Frankfurta. Tadašnji predsjednik Uprave -a Davorin Kobak je objasnio da je riječ o 3. fazi zajma ukupnog iznosa 180 milijuna eura, čija je realizacija počela 2003., a čiji je cilj modernizacija Ličke pruge, odnosno da se od Zagreba do Splita vozi 4,5 sati.

Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojom je Marijan Kunina osuđen na uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora jer nije podnio poreznu prijavu za svote koje mu je uplaćivala tvrtka Man Ferrostaal. PHOTO: Nacional

 

Najzanimljiviji dio te odluke se odnosi na dio u kojem se spominje da je 30 milijuna eura namijenjeno za nabavu opreme i različitog materijala preko komercijalnog ugovora između -a i tvrtke Man Ferrostaal AG, dok je tek 7,5 milijuna eura namijenjeno za radove. Dakle, njemačka tvrtka koja je nekoliko godina kasnije platila gotovo 150 milijuna eura kazne, sklopila je unosan posao s vladom čiji je čelnik nekoliko godina kasnije osuđen za primanje mita u Hrvatskoj. Isto tako, neosporno je da je u cijelom poslu aktivnu ulogu imao i najveći hrvatski porezni dužnik čije porijeklo imovine i način na koji je došlo do poreznog duga od 86 milijuna kuna nikada nisu potpuno rasvijetljeni.

Nacional je pokušao doći do Marijana Kunine, ali na naše pozive upućene na broj mobitela objavljen u telefonskom imeniku nitko nije odgovorio. Do Kunine nismo uspjeli doći ni preko njegova odvjetnika Tomislava Grahovca.

Grahovac je za Nacional izjavio kako u posljednje vrijeme ni on ne može doći do Kunine. Ono što je o Kunini poznato je to da je prema podacima iz zemljišnih knjiga u njegovu vlasništvu jedna nekretnina u zagrebačkom Vrapču, na koju je upisano založno pravo Republike Hrvatske, dok je nekad u njegovom vlasništvu bio veliki kompleks u samom centru Zagreba, u Medulićevoj ulici. Danas su kao vlasnice tog kompleksa upisane kćeri Marijana Kunine, Kristina Kunina i Ksenija Džidžora-Kunina, dok po podacima iz zemljišnih knjiga Marijan Kunina na toj nekretnini uživa pravo doživotnog plodouživanja.

Ono što je o Kunini poznato je to da je presudom Općinskog kaznenog suda iz Zagreba iz siječnja 2018. osuđen na godinu dana zatvora uvjetno, uz rok kušnje od tri godine. Međutim, drugostupanjskom presudom ta je presuda poništena te je zbog proceduralnih razloga cijeli slučaj vraćen na ponovno suđenje. Osim što prvostupanjska presuda otkriva detalje koji mogu dati odgovor na pitanje kako je široj javnosti gotovo nepoznati Marijan Kunina uspio napraviti dug od 86 milijuna kuna, ona otvara i mnoga druga pitanja kada je u pitanju ovaj danas 84-godišnjak. Jedno od pitanja je i je li moguće da iza duga Marijana Kunine stoji isključivo njegov rad ili je Kunina služio kao jedna vrsta bankomata za izvlačenje novca u korist nekih drugih utjecajnih osoba u Hrvatskoj.

Naime, u prvostupanjskoj presudi Kunina je osuđen jer od siječnja 2008. do veljače 2010. nije podnio godišnje prijave poreza na dohodak pa nije došlo do utvrđivanja porezne obveze. Po podacima iz presude, Kunina je tijekom 2008. i 2009. od njemačke tvrtke Man Ferrostaal iz Essena primio za pružanje konzultantskih usluga 893.500 tisuća eura ili oko 6,5 milijuna kuna. Točnije, Kunina je 2008. od Man Ferrostaala primio 638.200 eura, a 2009. na njegov je devizni račun u Hrvatskoj isplaćeno 255.167 eura. Po navodima u presudi, zato što Kunina nije prijavio porez država je oštećena za 3,36 milijuna kuna te ga je sud zato odlučio osuditi na uvjetnu jednogodišnju zatvorsku kaznu.

Osim što je Kunina osuđen na zatvorsku kaznu, presudom je naloženo da mora vratiti 3,36 milijuna kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uz zatezne kamate, ali kako presuda nikada nije postala pravomoćna, Kunina vrlo vjerojatno taj novac do danas nije vratio.

 

Drugostupanjski sud u Zadru ukinuo je presudu protiv Kunine jer je dio dokumentacije na kojoj se temelji presuda pročitan na njemačkom i engleskom jeziku, što je suprotno Zakonu o kaznenom postupku

 

Zanimljivo je da iz sudskog spisa proizlazi to da se Kunina pred sudom branio tako što je u obrani iznio mišljenje da je smatrao da on nije obvezan platiti porez u Hrvatskoj, već je to umjesto njega trebala učiniti tvrtka Man Ferrostaal. Naime, Kunina je tvrdio da je to bilo dogovoreno u ugovoru, ali da on zbog tajnosti ugovora taj podatak nije mogao iznijeti Poreznoj upravi. Međutim, sud je u prvostupanjskoj presudi odbacio njegovu obranu i u presudi stoji da je obrana Miroslava Kunine „neuvjerljiva, neživotna, nelogična te suprotna svim bitnim izvedenim dokazima“. U presudi Marijanu Kunini još stoji i sljedeće: „Ne samo da je ovakva obrana okrivljenika neuvjerljiva, neistinita i neživotna već je i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a tu se prije svega misli na navode okrivljenika da mu je njemačka tvrtka obećala, tj. da se ugovorno obvezala da će podmiriti sve obveze prema državi.“

Iako u presudi ne stoji što je točno radio za tvrtku Man Ferrostaal, Jutarnji list je još 2015. pisao o vezama Marijana Kunine s tvrtkom Man Ferrostaal i poslovima koje je obavljao za njih. Zanimljivo je to da je i tvrtka Man Ferrostaal u Njemačkoj bila pod istragom jer je isplaćivala mito političarima čije su zemlje kupovale njihove proizvode. Zato je u Njemačkoj izbio korupcijski skandal, a pod istragom su se našli svi poslovi Ferrostaala.

Jutarnji je pisao da je Kuninin porezni dug u Hrvatskoj nastao zbog prihoda koje je ostvario u Njemačkoj od 2002. do 2009., u vrijeme suradnje Ferrostaala i Hrvatskih željeznica. U većem dijelu tog razdoblja Hrvatske željeznice bile su pod kontrolom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture koje je od prosinca 2003. vodio Kalmeta, dok je prije njega na toj poziciji u vladi Ivice Račana bio Roland Žuvanić. Iako u presudi Marijanu Kunini stoji da je od siječnja 2008. do veljače 2009. od njemačke tvrtke primio nešto manje od 900 tisuća eura, procjenjuje se da je ovaj umirovljenik od 2002. do 2009. za svoje konzultantske usluge primio više desetaka milijuna kuna. U vrijeme dok je Kunina obavljao poslove za tvrtku Man Ferrostaal, Hrvatske željeznice su s Ministarstvom financija potpisale ugovor kojim su koristile sredstva iz zajma koji je Hrvatska vlada 1. srpnja 2003. dogovorila s njemačkom bankom KfW. Ugovorom s Ministarstvom financija je ovlašten za namjensko korištenje sredstava zajma u iznosu od 180 milijuna eura. Dio zajma u iznosu od 130 milijuna eura iskoristio se za financiranje kupoprodajnog ugovora između -a i tvrtke Ferrostaal AG, a ugovor se odnosio na kupovinu potrebne opreme, uređaja i materijala.

Ostaje pitanje zašto se ovaj slučaj nije istraživao u Hrvatskoj i zašto nitko od tadašnjih visokih državnih dužnosnika nije bio ispitan o poslu s Man Ferrostaalom. Nacional je o poreznom dugu Marijana Kunine pokušao više saznati od Porezne uprave, ali njihov odgovor uglavnom se sastoji od toga da su podaci tajni i da, čak i ako se provodi istraga protiv Kunine, podaci o tome ne smiju biti poznati javnosti. Iz Porezne uprave Nacionalu su dostavili sljedeći odgovor vezan uz slučaj Marijana Kunine i njegov dug od 86 milijuna kuna:

„Porezna uprava kontinuirano prati porezna dugovanja te pokreće i vodi postupke naplate i ovrhe prema svim poreznim dužnicima, vodeći se istim kriterijima za sve porezne obveznike iste kategorije, na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. U postupanju pri naplati poreznog duga, Porezna uprava postupa prvenstveno prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16 i 106/18, dalje u tekstu: OPZ) te posebnih propisa koji uređuju postupke ovrhe. Radi naplate poreznog duga, a prije pokretanja postupka ovrhe, poreznom dužniku se u pravilu upućuje pisana opomena kojom ga se poziva na dobrovoljno plaćanje duga. Ako porezni dužnik niti nakon što je opomenut ne plati dužni iznos, Porezna uprava pokreće postupak ovrhe iz cjelokupne imovine poreznog obveznika (potraživanja, vozila, nekretnine i sl.). Tako će u pravilu Porezna uprava, nakon blokade računa, nastaviti ovrhu na pokretninama i potraživanjima te u slučaju da ovršenik ima nekretnina, najprije osigurati naplatu duga upisom založnog prava na nekretnini. Ako sve poduzete mjere ne daju rezultata te ako je dug pravomoćno utvrđen tek tada se provodi ovrha na nekretnini.

‘Kontinuirano pratimo porezna dugovanja te pokrećemo i vodimo postupke naplate i ovrhe prema svim poreznim dužnicima, vodeći se istim kriterijima za sve porezne obveznike’, tvrde iz Porezne uprave. Photo: Igor Kralj/PIXSELL

 

Sukladno članku 8. OPZ-a Porezna uprava ne može iznositi podatke o konkretnom slučaju odnosno poreznom obvezniku, ali možemo potvrditi da su sve zakonom propisane mjere, koje Poreznoj upravi stoje na raspolaganju radi naplate poreznog duga, poduzete. U određenom broju poreznih postupaka radi sumnje u porezne prijevare te s time povezano radi utvrđivanja odgovornosti za dugove Porezna uprava utvrđuje porezne obveze te stvara osnovu za pokretanje odgovornosti poreznog jamca odnosno podnošenje kaznenih prijava za poreznu utaju. Prijave DORH-u se podnose po različitim osnovama prema nadležnostima kroz sve ustrojstvene jedinice te se podaci ne vode objedinjeno, stoga vam nismo u mogućnosti dostaviti taj podatak.“

Posljednji dio odgovora daje naslutiti da je Porezna uprava DORH-u poslala prijavu protiv Kunine i da je protiv njega podnesena i kaznena prijava, što je vidljivo i iz presude prvostupanjskog suda. No Kunina na kraju još uvijek nije pravomoćno osuđen jer je drugostupanjski sud odlučio da se njegovo suđenje mora ponoviti. Razlog je poprilično bizaran i možda najbolje objašnjava zašto Kunina, ali i mnogi drugi poput njega nije pravomoćno osuđen. Naime, drugostupanjski sud u Zadru je utvrdio da je dio dokumentacije na kojoj se temelji presuda pročitan na njemačkom i engleskom jeziku, a da članak 8. Zakona o kaznenom postupku popisuje da je službeni jezik u kaznenom postupku hrvatski jezik. U drugostupanjskoj odluci suda stoji i sljedeće: „Kako se presuda temelji dijelom na dokumentaciji koja je sastavljena na njemačkom, odnosno engleskom jeziku, to podrazumijeva i da se presuda ne može ispitati, odnosno provjeriti, čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.“

Zbog te proceduralne pogreške cijeli je slučaj vraćen na prvostupanjski sud u Zagrebu, a Marijan Kunina još je uvijek na vrhu liste poreznih dužnika i tamo će vrlo vjerojatno ostati i sljedeće godine. No osim pitanja duga, ostaje otvoreno i pitanje kako je Kunina ostvario prihode zbog kojih duguje 86 milijuna poreza i zašto hrvatski organi nisu istražili vezu između njemačke tvrtke Man Ferrostaal i vodećih ljudi u Hrvatskim željeznicama, a možda i u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te u samom vrhu tadašnje vlade.

 

Komentiraj