EKSKLUZIVNO: Kolinda uzvraća udarac Miroslavu Škori

EKSKLUZIVNO Počela nova faza predsjedničke kampanje – razmjena teških udaraca kandidata desnice, dokumenti u posjedu Nacionala to dokazuju

Što piše u tajnoj biografiji Mate Radeljića i kako je iz osječke bolnice nestao dio dokumentacije o načinu trošenja novca koji je Škorina fondacija prikupila za pomoć djeci

Kolinda uzvraća udarac – tim trima riječima mogla bi se sumirati najnovija faza predsjedničke predizborne kampanje koja je, čini se, počela prošloga tjedna. Naime, tijekom prošloga tjedna Nacional je iz dvaju različitih anonimnih izvora primio – indirektno – dva izuzetno zanimljiva materijala koja pokazuju da se krugovi bliski predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović ozbiljno pripremaju za udar na njenog glavnog konkurenta s desnice, pjevača Miroslava Škoru, te ljude za koje se tvrdi da mu pomažu u kampanji. Riječ je o dva vrlo zanimljiva, po karakteru sasvim različita materijala, što pokazuje da su pripreme za protuudar vrlo opsežne i raznorodne. Prvi materijal je skup dokumenata koji podsjećaju na jednu staru aferu u čijem je središtu bio upravo Škoro, a oni koji podržavaju kampanju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović očito bi željeli da se ta afera ponovno otvori u medijima jer bi se tako možda moglo pokazati da je Škoro sudjelovao u mutnim poslovima u kojima je imao i materijalne koristi. Drugi materijal je sasvim drukčijeg karaktera, riječ je o vrlo detaljnom opisu lika i djela Mate Radeljića, čovjeka za kojeg se tvrdi da uvelike uobličava i ideološki i politički formira Škorinu kampanju. Taj materijal doima se kao podsjetnik i popis činjenica iz Radeljićeva života koje bi se mogle koristiti za višestruke napade na njega.

Iako Nacional nema direktnih dokaza da ti materijali, koji su Nacionalu anonimno dostavljeni, dolaze izravno iz Kolindina najbližeg kruga, karakter tih materijala te činjenica da su oni upućeni Nacionalu govore da nesumnjivo dolaze upravo odatle. To je – na neki način – najava onog što će se događati u narednom razdoblju, a to je razmjena teških udaraca između dvaju najjačih predsjedničkih kandidata desnice.

Taj krug Škoru želi difamirati i diskreditirati s ozbiljnom, opsežnom dokumentacijom povezanom s humanitarnom akcijom Daj pet u organizaciji Škorine fondacije Milo moje. Radi se o akciji s kraja 2009. godine o kojoj se proteklih godina u više navrata intenzivno pisalo, a to se počelo događati i proteklih tjedana na nekim slabije posjećenim internetskim stranicama, gdje su ponovno izneseni neki detalji o toj duže vrijeme zaboravljenoj aferi.

Te 2009. godine Škoro je obznanio da jednom akcijom namjerava pomoći uređenju i osuvremenjivanju odjela Pedijatrije u KBC-u Osijek. Inicirao je akciju u koju se uključio veliki broj sponzora i poznatih javnih osoba, kako sportaša, tako i novinara i estradnih umjetnika. U tu svrhu snimljeni su i neki promotivni spotovi u kojima su građane na uplatu novca pozivali sam Škoro i Blanka Vlašić, a na telefone su se javljale brojne poznate javne osobe. U vremenu od 19. listopada do 19. prosinca 2009. planiralo se prikupiti pet milijuna kuna.

‘Osnovni i jedini motivi koji ga pokreću u životu su novac i moć, odan je gazdama dok ih treba, servilan do krajnjih granica izdržljivosti, lako i bez dokaza okrivljuje druge’, piše u tajnoj Radeljićevoj biografiji

U to vrijeme upravitelj Zaklade dr. Igor Berecki izjavio je da je prikupljeno oko tri milijuna kuna. Kako je naveo, od toga iznosa oko 700 tisuća kuna potrošeno je za propagandu, promociju i reklame, dok je 800 tisuća kuna utrošeno na edukaciju 40-ak doktora i medicinskih sestara. Tvrdilo se da je ostatak od milijun kuna tada oročen na bankovnom računu fondacije.

Međutim, nekoliko godina poslije pojavili su se brojni medijski napisi i prilozi, uključujući i one u mainstream medijima poput Hrvatske televizije, Poslovnog dnevnika ili Tportala, u kojima se tvrdilo da završetak petogodišnjeg djelovanja fondacije nije ništa donio onome kome je bila akcija namijenjena, Odjelu intenzivnog liječenja djece u osječkoj bolnici. Taj odjel, tvrdilo se u medijima, nije primio nikakvu donaciju pa se, naravno, paralelno otvorilo pitanje gdje je prikupljeni novac završio. Usporedo s time pojavile su se i optužbe da se akcija isplatila zapravo samo Škori jer se gotovo datumski poklopila s početkom gradnje jedne njegove nekretnine. Škoro ih je kategorički odbacio, navodeći da je kuću kupio godinu dana prije osnivanja fondacije i da s njenim poslovanjem nije imao ništa, osim što je svoje tadašnje saborske plaće dao za osnivanje fondacije.

Međutim, mediji koji su ukazivali na neobičnosti povezane s tom akcijom isticali su da je od 2,5 milijuna kuna, koliko je prikupljeno prema tvrdnjama dr. Bereckog, gotovo trećina potrošena za propagandu i reklamu, iako su velike televizijske i novinske kuće bile medijski pokrovitelji. Škoro je tada, suočen s kritikama, izjavio da je na svoju kuću u vrijeme kada su ga prozivali već potrošio dva milijuna, ali ni kunu iz zaklade, i dodao:

“Problem je nastao jer KBC Osijek nije osigurao dodatni prostor, a prema projektu Odjel se trebao proširiti na dio koji zauzima bolnička arhiva. Zbog toga Pliva nije uplatila pola milijuna kuna za kupnju opreme, jer kamo ćemo s opremom u ionako skučenom prostoru. Zato sam požalio što sam se u cijelu tu akciju i upustio i više sam se puta sjetio onog što je govorila moja majka: Pomozi sirotu na svoju sramotu.”

Nacionalu je koncem protekloga tjedna, među ostalim, dostavljen dopis u kojem tadašnji sanacijski upravitelj KBC-a Osijek Jozo Kristek 21. svibnja 2013. šalje ministru zdravlja Rajku Ostojiću molbu za prethodnu suglasnost za prihvat donacije Škorine fondacije. U njoj se navodi da ukupna vrijednost donacije iznosi 987.882,14 kuna. Nacional je kontaktirao KBC Osijek s molbom da javnost podrobnije informira o ishodu te humanitarne akcije. U odgovoru ravnateljstva KBC-a Osijek stoji da je postojeća uprava preuzela odgovornost za vođenje ustanove od 3. svibnja 2016., da navedene radnje datiraju prije tog vremena te da ne mogu komentirati način trošenja sredstava. Međutim, dostavili su Nacionalu dokumentaciju koju su uspjeli pronaći u arhivi i pregled donacija fondacije Milo moje koje imaju u evidenciji.

Među njima je prethodna suglasnost Ministarstva zdravlja za prihvat donacije od 31. svibnja 2013. i Ugovor o donaciji od 12. lipnja te godine uz specifikaciju donacije medicinske opreme i aparata. Prema toj dokumentaciji spomenuti iznos od 987.882,14 kuna doniran je u cijelosti u vidu opreme. Ona se sastojala od respiratora za neonatološke i pedijatrijske pacijente vrijednosti 188.000 kuna, zatim još jednog respiratora za pedijatrijske pacijente vrijednosti 200.000 kuna, transportnog respiratora za pedijatrijske pacijente vrijednosti 102.000 kuna, dvaju monitora vitalnih funkcija s nosačima vrijednih 143.000 kuna, toplog krevetića za pedijatrijsku kliničku upotrebu vrijednog 99.600 kuna, UZV Color Doppler dijagnostičkog aparata vrijednog 190.000 kuna te inhalatora, grijača pedijatrijskih prekrivača i aplikatora za intraosealni pristup cirkulaciji vrijednih oko 64.800 kuna.

To je do ponedjeljka poslijepodne bila sva dokumentacija koju su u KBC-u Osijek uspjeli pronaći.

Nacional je tijekom ponedjeljka ponovo kontaktirao ljude bliske Miroslavu Škori kako bi prokomentirali tu situaciju. Mate Mijić, komunikacijski direktor predizborne kampanje Miroslava Škore, izjavio je sljedeće: “O toj je temi sve davno rečeno, a aktualizira je se ne bi li se konfabulacijama i klevetama, iza kojih nitko nikad ne želi stati imenom i prezimenom, naštetilo predsjedničkoj kandidaturi Miroslava Škore. Stvar je zapravo prilično jasna – Miroslav Škoro bio je utemeljitelj fondacije Milo moje, ali ne i njezin upravitelj pa uopće nije sudjelovao u trošenju prikupljenih sredstava. Zašto zamišljena akcija nije do kraja realizirana kako je bilo predviđeno, treba upitati KBC Osijek u kojemu nisu osigurali dodatni prostor za Odjel intenzivnog liječenja djece i upravitelja fondacije dr. Igora Bereckog, koji je kao liječnik i tadašnji pročelnik Odjela bio najkompetentniji za donošenje odluka o potrebama Odjela. Miroslav Škoro u ovoj je humanitarnoj akciji sudjelovao svojim imenom i osobnim ugledom, doniranjem prihoda koji je ostvario kao saborski zastupnik u iznosu od 150 tisuća kuna i koncertima u Zagrebu i Osijeku, a sve ostalo nije bilo u domeni njegove odgovornosti. Budući da je zakonski vijek trajanja fundacije pet godina, sva prikupljena sredstva koja u tom razdoblju nisu namjenski potrošena, završila su na računu KBC Osijek.’ Međutim, u KBC-u Osijek nisu mogli pronaći dokumentaciju koja bi potkrijepila javno iznesene tvrdnje upravitelja Zaklade Daj pet Igora Bereckog da je dodatnih 800 tisuća kuna potrošeno na edukaciju liječnika i osoblja. Drugim riječima, za sva sredstva koja se spominjalo da su utrošena i zašto, nema popratnih dokumenata koji bi takvo što i potvrdili.

Koncem protekloga tjedna Nacionalu je dostavljen još jedan dokument koji ukazuje na to da se krug oko predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović priprema za obračun s protivnicima iz Škorina tabora. Taj dokument je prilično detaljna biografija Mate Radeljića, donedavnog savjetnika Kolinde Grabar-Kitarović koji sada podržava njenog protukandidata Miroslava Škoru. Taj dokument – biografija pisan je onako kako bi neki bivši zaposlenik neke obavještajne ili sigurnosne agencije pisao takav dokument. Upravo se Radeljića aktualna predsjednica ponajviše pribojava, dijelom zbog svega što smatra da je sposoban učiniti kako bi je diskreditirao, a dijelom svakako i zbog neposrednih saznanja o njenim aktivnostima iz vremena dok su surađivali u Uredu predsjednice.

U Radeljićevoj biografiji puno je javno poznatih informacija, ali i onih koje su mogle biti poznate samo njegovu intimnom krugu ili ljudima iz nekih državnih institucija

U toj Radeljićevoj biografiji, sastavljenoj na deset stranica gusto tipkanog teksta, puno je javno poznatih informacija o njegovu profesionalnom putu. Ali se među njima nalaze i neke informacije koje mogu biti poznate samo manjem krugu ljudi, bilo iz njegova intimnog kruga, bilo nekim državnim institucijama. U tekstu se navode pojedinosti o njegovoj obitelji, studiju i profesionalnoj karijeri.

Neke od tih pojedinosti prilično su detaljno elaborirane. Primjerice, u dijelu gdje se piše o njegovu studiranju spominju se i neke kontroverze, dužina njegova studiranja, zašto je mijenjao gradove u kojima je studirao, tko je profesor s osječkog Pravnog fakulteta uz čiju je navodno golemu potporu Radeljić uspio privesti kraju godinama zanemarivani studij, pa čak i zbog kojeg se predmeta iz Osijeka ponovo prebacio studirati u Split, jer ga navodno dugo nije uspijevao položiti.

U dijelu koji opisuje Radeljićev profesionalni uspon također se iznose neki detalji koji sugeriraju da su autori tog dokumenta u njegovu izradu uložili priličan napor. Taj dio dokumenta počinje ovako: “Negdje 1995. pristupa mladeži HDZ-a, a istodobno se bavi novinarstvom. U to vrijeme Ivić Pašalić insistira kod predsjednika Tuđmana na tome da se među mladim simpatizerima i pobornicima HDZ-a regrutiraju ljudi skloni novinarstvu, a s ciljem stvaranja nove generacije ‘hrvatskih novinara’. To je bila odskočna daska za ambicioznog Radeljića. Daroviti novinar, student, HDZ-ovac i spreman na sve vrste dogovora i kompromise svake vrste, pri čemu ni u jednoj fazi svoje karijere nije financijski nazadovao… “

Iz faze njegova rada na HRT-u tijekom 90-ih spominju se i neke afere koje su ga pratile, dodatni angažmani s ciljem približavanja Branimiru Glavašu, ali i razvoj njegove ljubavne veze koja je kasnije prerasla u brak. Potom se opisuje što je sve Radeljić radio nakon Tuđmanove smrti i njegovo kratko približavanje Vesni Škare-Ožbolt i DC-u, otkad izgleda datira i njegovo pobliže upoznavanje s Ivicom Vrkićem, zatim tko je i kako intervenirao da postane glavni urednik Televizije Slavonije i Baranje, za koliku plaću i s kojim strateškim implikacijama. Sve to garnirano je i aluzijama da je bio sklon, u najmanju ruku, neprimjerenom odnosu prema kolegicama na poslu.

Ništa manje detaljno opisuju se i njegova daljnja profesionalna i politička putanja u vremenu žestokih mijena odnosa unutar HDZ-a, epizode njegova sudjelovanja u stvaranju HDSSB-a, potom okolnosti koje su pridonijele njegovu udaljavanju od te stranke. U tom dijelu dokumenta stoji:

” … Radeljić shvaća da nije poželjan u HDSSB-u i kod Glavaša (a zapravo je jedva dočekao prigodu da se izmakne iz broda koji je ozbiljno poljuljan), vraća svoj mandat županijskog vijećnika i prelazi pod patronat Željka Biloša poznatijeg kao ‘Alaga’, kojeg je tada i njegov utjecaj detektirao kao ‘najjaču i najmoćniju kariku’ u gradu. Ono što je ovdje osobito zanimljivo jest činjenica da je upravo Biloš u nekoliko navrata upozoravao Glavaša na njega, na njegov karakter i podmuklost te kako je sve svoje šefove u pravilu ‘izdavao’. Ipak, treba istaknuti da je Radeljić vrlo diskretan u pričama o osobama s kojima je ranije surađivao. Spomenut će ih tek kroz neku zgodu ili simpatično podsmjehivanje, ali nije sklon ‘tračanju’, osobito ne ozbiljnijih poslova koje je s nekim odrađivao, prvenstveno radi svoje zaštite, ali i straha od odmazde.”

Ti posljednji navodi posve su kontradiktorni onome čime se Radeljić bavi nakon razlaza s Kolindom Grabar-Kitarović. Potom se nastavljaju opisivati njegov angažman i interakcija s Bilošem, epizode približavanja s nekim lijevo orijentiranim novinarima na Biloševoj Osječkoj televiziji, a potom i približavanje Karamarku pod Biloševom paskom. U nastavku se opisuju i detalji zbog kojih se Radeljić pojavio kao svjedok na suđenju Željku Bilošu, o čemu je Nacional ekstenzivno pisao. Dio dokumenta opisuje kako je Radeljić animozitet Karamarkove tadašnje djevojke, a danas supruge Ane Šarić nadvladao time što joj je sredio jedan posao koji je također detaljno opisan. U dokumentu stoji:

“Upravo zbog Radeljića Karamarko je došao u sukob i s današnjim potpredsjednikom Sabora Milijanom Brkićem. Brkiću je zasmetalo što je Radeljić počeo pomalo preuzimati njegovu ulogu čovjeka od najvećeg Karamarkova povjerenja. Zato je, kad je doznao da je predsjednica Radeljića imenovala za savjetnika za unutarnju politiku, Brkić dosta burno reagirao jer je to shvatio kao ulazak njemu suprotne opcije na Pantovčak.”

‘O toj temi sve je rečeno, a aktualizira je se ne bi li se konfabulacijama i klevetama, iza kojih nitko ne želi stati imenom, naštetilo kandidaturi Miroslava Škore’, kaže Mate Mijić

Dokument ima i jedan indiskretni dio koji opisuje Radeljićevu intimnu sferu iz tog perioda, neposredno uoči njegova preseljenja u Zagreb i zapošljavanja u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Na koncu se opisuju ključne epizode njegova boravka u Uredu predsjednice. Evo što, među ostalim, piše u dijelu dokumenta u kojem se opisuju njegov karakter i osobine, bez utuživih detalja koji zadiru u njegovu privatnost:

“Osnovni i jedini motivi koji ga pokreću u životu su novac i moć, izvrsnih je procjena ‘centara moći’ kojima treba prići, odan je gazdama dok ih treba, servilan do krajnjih granica izdržljivosti, sve zasluge za uspjeh pripisuje sebi, a lako i bez dokaza okrivljava druge… Dok je bio u Osijeku, ali i sada u Zagrebu, sklon je bio druženju s ‘odabranim’ pripadnicima sigurnosnih službi (koje mu preporuči ‘gazda’), zbog prikupljanja općekorisnih informacija koje bi kasnije plasirao kao svoje, ali je u suštini izrazito zazirao od njih upravo zbog mogućih implikacija, kao i zbog straha od mogućeg širenja različitih informacija koje mu ne bi išle u prilog. Isto tako, nerijetko se družio s osobama iz kriminalnih struktura grada Osijeka (prije svih s pripadnicima tzv. Čepinske grupe) koje su naslonjene na njegova gazdu. Unatoč svemu navedenom, Radeljić je osoba bez istinskih prijatelja, selektivan u odabiru društva, ne podnosi biti dio ekipe, istinski solo igrač koji nastoji ne ostaviti puno tragova iza sebe, sugestivan do krajnjih granica. Nije pohlepan na način da bi se javno razmetao onime što ima. Od javnosti skriva svoja osobna zadovoljstva, avanture i luksuze.”

Dokument završava preciznim nabrajanjem pokretnina i nekretnina koje imaju on i njegova supruga, kao i iznosa kredita i u kojim bankama. Nema sumnje da je plasman takve vrste dokumenta prema javnosti ozbiljno upozorenje i poruka koje Radeljiću šalje netko od njegovih političkih suparnika. Njime se, osim toga, široj javnosti nastoji ocrtati kakav zapravo milje podržava Miroslava Škoru u predsjedničkoj kampanji. Moguće je da su svega toga u Škorinu taboru već svjesni jer je on tijekom prošloga vikenda preko dnevnih novina poslao poruku da se od Radeljića namjerava distancirati.

Drugo je pitanje hoće li se to i u kakvim okolnostima dogoditi, kao i kako će takav tijek kampanje utjecati kako na Škoru, tako i na Kolindu Grabar-Kitarović ili pak na Zorana Milanovića, kojeg ionako već veseli njihova borba za naklonost birača na desnom političkom spektru.

 

Komentiraj