NACIONAL I PIXSELL

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI Tajni susret bosanskog špijuna s Karamarkom

BIVŠI ŠEF OBAVJEŠTAJNE AGENCIJE, koji zna mnoge državne tajne, a već se tajno sastajao s Rusima u Finskoj i s Mađarima šurovao oko Ine, uoči predsjedničke kampanje moguće traži stranu špijunsku pomoć. To što Karamarko sastanak demantira, budi dodatne sumnje i otvara pitanje što o svemu zna SOA

Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ-a, bivši prvi potpredsjednik hrvatske vlade i bivši šef hrvatskih tajnih službi, sastao se nedavno u inozemstvu s jednim od istaknutijih operativaca inozemne tajne službe. Riječ je o susjednoj BiH i operativcu bosanskohercegovačke obavještajne službe OSA, s kojim se Karamarko sastao moguće i kako bi dogovorio pomoć stranog obavještajnog sustava u svojoj budućoj kandidaturi za predsjednika Hrvatske. Ta se njegova moguća kandidatura, znakovito, počela kroz razne izvore zasad neformalno najavljivati gotovo u isto vrijeme kada se on u BiH sastao sa stranim špijunom.

Nacionalu je koncem proteklog tjedna predana jedna fotografija koja to potvrđuje i može označiti početak prvorazrednog međunarodnog političkog skandala, s Tomislavom Karamarkom u središtu. Na fotografiji je Karamarko u društvu dvojice muškaraca, a snimljeni su tijekom razgovora za stolom u jednom restoranu. Prema tvrdnjama izvora koji je Nacionalu dostavio tu fotografiju, ona je snimljena u restoranu u Livnu prije desetak dana. Isti izvor tvrdi da je ključni problem u tome što se uz Karamarka na toj fotografiji nalazi Rade Ivančić, djelatnik mostarskog ogranka OSA-e.

Riječ je o stranom špijunu koji je svojedobno sudjelovao u zaoštravanju bilateralnih odnosa Hrvatske i BiH, kada su se manipulacijama i specijalnim ratom nastojale potkopati političke inicijative hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da u Bosni i Hercegovini promovira vanjskopolitičke interese Hrvatske.

SASTANAK KARAMARKA I IVANČIĆA krajnje je sporan iz nekoliko razloga, i zbog onoga što je Karamarko bio, a i zbog toga što bi on mogao postati. Karamarko je od 2000. do 2002. bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a od 2004. do 2006. godine bio je ravnatelj Protuobavještajne agencije (POA). Na mjesto ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) imenovan je u rujnu 2006. i tu dužnost obnašao je do 2008. godine. Potom je u listopadu iste godine imenovan za ministra unutarnjih poslova. Karamarko je itekako upoznat sa specifičnostima obavještajnog posla, a morao bi imati i svijest o tome koliko su u najmanju ruku diskutabilni, problematični i zabrinjavajući bilo kakvi sastanci sa stranim špijunima i to još na teritoriju njihove države, dakle izvan vidokruga hrvatskih kontraobavještajnih organa.

DA JE SVAKI SUSRET ČOVJEKA TAKVE BIOGRAFIJE SA STRANIM ŠPIJUNOM SPORAN I SUMNJIV, sasvim je jasno. Tomislav Karamarko dolazio je u posljednjih dvadeset godina u doticaj s najpovjerljivijim državnim i obavještajnim tajnama pa je i zato skandalozno da uopće kontaktira s aktivnim stranim obavještajcima i sastaje se s njima po restoranima na teritoriju njihove države. Upućeni izvor iz sigurnosnog miljea o tome kaže:

“To se ne može tumačiti kao slučajni susret na kavi. Ivančić ga vrlo vjerojatno naprosto drži na vezi i preko njega dolazi do raznih informacija. Lako moguće i o tome što Karamarko namjerava, s kime je u kontaktu te što to može proizvesti na hrvatskoj političkoj sceni.”

Spomenuti sastanak dogodio se neposredno prije no što su neki politički komentatori Karamarka počeli spominjati kao mogućeg kandidata nekih desnih krugova na predstojećim predsjedničkim izborima. Izvor blizak obavještajnim krugovima za Nacional je izjavio kako postoji ozbiljna sumnja da OSA kroz svoje kontakte s Karamarkom ne prima samo specifične informacije povezane s Hrvatskom, nego i namjerava utjecati na izborne procese u Hrvatskoj. Izvor blizak Vladi za Nacional je o tome rekao: “Radi se u biti o nedopustivom, nedemokratskom i neeuropskom ponašanju. Ako se pokaže da se tajna služba BiH pokušava nelegalno miješati u izborni proces jedne zemlje članice NATO-a i EU-a, posljedice za BiH mogle bi biti iznimno neugodne jer bi se moglo tvrditi da su državno vodstvo BiH i OSA-e destabilizatori regije i protivnici europske stabilnosti, koji prema Hrvatskoj djeluju neprijateljski i vrlo agresivno. Na koncu, baš me interesira kako će na taj sastanak reagirati desni i tzv. suverenistički krugovi u hrvatskoj politici, koji bi uskoro mogli istaknuti kandidaturu Karamarka za predsjednika.”

TAJ SLUČAJ NIPOŠTO NIJE PRVA NEDOPUSTIVA INOZEMNA ESKAPADA u kojoj je Karamarko sudjelovao. On je 2. srpnja 2015. iz Zagreba otputovao u Helsinki u društvu svoje današnje supruge Ane Šarić i Oksane Dvinski. Nominalno je išao na skup poslovnih ljudi iz Europe The Northern Light Summit. Oksana Dvinski privukla je pozornost javnosti nakon što su finski mediji iste godine otkrili da je hrvatska tvrtka Migrit solarna energija, s kojom je ona povezana, kupila 14 posto udjela u finskoj tvrtki Voimaosakeyhtiö SF, većinskom vlasniku finskoga konzorcija Fennovoima, kako bi uložili 158 milijuna eura u gradnju finske nuklearne elektrane Hanhikivi. Problem je bio u tome što su nadležna tijela i u konačnici direktno finska vlada stopirali tu operaciju zbog sumnje da je investicija u finsku nuklearnu elektranu preko hrvatske tvrtke išla isključivo kako bi se prikrilo da je zapravo riječ o ruskom kapitalu. Tako se pokušao sakriti pravi izvor novca. Pokazalo se da je ruski kapital preko tvrtke registrirane u Hrvatskoj, koja je članica EU-a, pokušao diskretno ući u ozbiljne poslove povezane s nuklearnom energijom u Finskoj, kako bi se zaobišle sankcije i ograničenja EU-a.

Oksana Dvinski višestruko je bila povezana s Karamarkovom suprugom Anom, a 17. svibnja 2014. prisustvovala je Saboru HDZ-a u Ciboni, održanom uoči europskih izbora.

Kasnije se otkrilo da je pod okriljem instituta poslovne tajne, mimo znanja većine članova stranke, iz nepoznatih razloga Karamarko kao šef HDZ-a dopustio da HDZ primi milijunske donacije ruskog kapitala nejasnog porijekla. Pritom se vodilo računa o maskiranju porijekla tog kapitala putem više zaklada, a potom se tako doniranih 2,6 milijuna kuna iskoristilo za plaćanje njemačkog Ifo instituta. HDZ je troškove izrade gospodarskog programa koji je za njih radio njemački Ifo institut platio preko svoje Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Sredstva za plaćanje Ifo instituta na račun Zaklade hrvatskog državnog zavjeta došla su od donacije koju joj je uplatila Zaklada Nova pokoljenja, povezana s tvrtkama Migrit energija, Migrit solarna energija, Titan građenje i Titan nekretnine, iza kojih, kako se sumnja, stoji ruski kapital, odnosno poduzetnica Oksana Dvinski. Nakon što je Nacional u ljeto 2016. otkrio tu aferu, Davor Ivo Stier za Nacional je izjavio: “Smatrao sam da nam suradnja s takvom zakladom ne treba, a kad je Karamarko odbio skinuti s ugovora klauzulu tajnosti, nisam htio potpisati izvješće za 2015.”

SVE TO NACIONAL JE OTKRIO svega nekoliko tjedana nakon što je razotkrivena afera Konzultantica, koja je dovela do pada tadašnje vlade i Karamarkova povlačenja s pozicije čelnika HDZ-a. Ta afera otkrila je neodrživi sukob interesa u kojem se Karamarko našao zbog netransparentnih i sumnjivih odnosa s mađarskim MOL-om, koji je preko njegova prijatelja Josipa Petrovića i njegove tvrtke plaćao konzultantske usluge Karamarkovoj supruzi Ani Šarić.

Josip Petrović nije samo Karamarkov prijatelj, već i dugogodišnji lobist mađarskog MOL-a koji je preko svoje tvrtke Peritus savjetovanje gotovo pune dvije godine plaćao usluge tvrtki Drimia, u vlasništvu Ane Šarić Karamarko. Kolokvijalno govoreći, Petrović je, lako moguće upravo novcem koji je primao od MOL-a, plaćao supruzi Tomislava Karamarka 2500 eura mjesečno da za njega prati stanje na energetskom tržištu. Petrović je za usluge savjetovanja i medijskih analiza u periodu nakon dolaska Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, a prije njegova dolaska na vlast, tvrtki njegove supruge Ane Šarić, tadašnje partnerice, isplatio najmanje 60 tisuća eura, odnosno nešto manje od pola milijuna kuna.

SADRŽAJ TOG UGOVORA UVELIKE JE POMOGAO OBJASNITI zagonetan neformalni utjecaj Josipa Petrovića na tadašnja zbivanja unutar HDZ-a. S druge strane, on je bio i najizravnija potvrda postojanja sukoba interesa u samom vrhu vlade, kada su odnosi s mađarskim MOL-om u pitanju. Da su i Petrović i Ana Šarić bili svjesni otvaranja problematike potencijalnog sukoba interesa, pokazuje i posebna klauzula ugovora o njihovoj poslovnoj suradnji, koja glasi: “Kada bi i ako bi osobni interes izvršitelja ili članova njegove uže obitelji dolazili u sukob s interesima Naručitelja, Izvršitelj je bez odgađanja o postojanju takvog sukoba interesa dužan izvijestiti Naručitelja.” Drugim riječima, ako bi Tomislav Karamarko, kao član uže obitelji Ane Karamarko, bio u sukobu interesa s poslovnim interesima tvrtke MOL-ova lobista Petrovića, ona o tome mora izvijestiti Petrovića. Međutim, gdje su u svemu bili interesi hrvatske vlade, kada su u pitanju odnosi s MOL-om? Nije to puno jasnije ni danas, kada vladom rukovodi Andrej Plenković, Karamarkov nasljednik na čelu HDZ-a.

A sada je Karamarko, nakon svega, uoči svoje moguće kandidature na predsjedničkim izborima 2019. sjeo na kavu sa stranim špijunom u BiH.

Nacional je u rujnu 2017. dobio na uvid i objavio više tajnih izvještaja bosanskohercegovačke Obavještajno-sigurnosne agencije OSA-e, koji su otkrili da ta služba vodi specijalni rat protiv Hrvatske, hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i vanjske politike hrvatske vlade, ali i hrvatskog naroda u BiH. Sadržaj izvješća predočenih Nacionalu pokazivao je da OSA špijunira hrvatske tvrtke, prisluškuje telefonske razgovore nekih hrvatskih poslovnih ljudi, a čini se i tajno nadzire pojedine sastanke koji se održavaju na teritoriju Hrvatske. To je otkriće izazvalo burne reakcije, naročito u BiH, gdje su neki visoki dužnosnici nakon objave tog teksta to i javno priznali. Neka od ključnih spornih izvješća potpisao je upravo Rade Ivančić, Karamarkov sugovornik s kave u Livnu. Njemu se 2017. pripisivalo da je blizak prijatelj s direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem, ali i da je sastavio niz izvješća o sumnjivu poslovnom postupanju u tvrtkama za koje OSA smatra da su pod kontrolom HDZ-a BiH, a to su Elektroprivreda HZHB, Šume HZHB, HT Mostar i Aluminij. Sve navedeno daje nešto širu sliku i kontekst s kime se to Tomislav Karamarko nedavno u Livnu susreo na kavi.

OTVARA SE SADA I DODATNO PITANJE što o svemu navedenome zna SOA, jer je tu riječ o očitom sigurnosnom problemu. Je li SOA išta poduzela u ovom slučaju i postoje li drugi slični slučajevi? S kim još kontaktiraju BiH, srbijanski, ruski ili neki drugi obavještajci, ako mogu bez problema komunicirati s nekim tko je bio tako visoko pozicioniran i tko bi trebao poznavati načine obavještajnog rada i prikupljanja podataka? Je li SOA uopće sposobna zaštititi hrvatske nacionalne interese i sigurnost u ovom slučaju, također je legitimno pitanje.

Sve se to zbiva u vrijeme dok se u brojnim zemljama razvijene zapadne demokracije vode slojevite javne rasprave i diskusije o mogućem stranom obavještajnom utjecaju na izborne procese. Pritom se prvenstveno diskutira o ruskom miješanju u izbore drugih zemalja raznim dezinformacijama i potporom populističkim strankama. Primjerice, u SAD-u se vodi veliki istražni postupak o mogućem ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine, odnosno o kontaktima osoba iz Trumpova tima s ruskim obavještajcima prije i tijekom njegove kandidature za američkog predsjednika. Neki od Trumpovih suradnika već su osuđeni na zatvorske kazne.

SADA OVAJ SLUČAJ OTVARA PROSTOR ZA SUMNJU da se sličnim metodama i iz susjedne BiH tajnim službama želi utjecati na izborne procese u Hrvatskoj. Ta sumnja je legitimna i zato što to nisu prve takve kontroverzne aktivnosti OSA-e povezane s Hrvatskom. Naročito jer je u njima sudjelovao i spomenuti Rade Ivančić.

Osim Karamarka i Ivančića na fotografiji je i Mirko Ljubičić zvani Šveps, umirovljeni pukovnik SIS-a, bivši šef zagrebačke HVIDRA-e, danas zaposlenik zagrebačkog Holdinga, koji je bio jedan od organizatora šatorskog prosvjeda branitelja u Savskoj. Ivančić je na fotografiji Karamarku s lijeve strane, a Ljubičić s desne. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je doista Ljubičić na toj fotografiji, iako je snimljen iz profila.

Ljubičić je 2006. pretučen bejzbol-palicama u restoranu Plavi 9 na križanju Zvonimirove i Heinzelove. Sjedio je u društvu desničarskog huškačkog novinara Velimira Bujanca i izvjesnog Ante Nekića, kada su u restoran ušla dvojica batinaša maskirana tamnim vunenim kapama i bez ikakva povoda i razgovora palicama napali Ljubičića te se udaljili s mjesta događaja. Nakon što je Ante Nekić pokušao Ljubičiću priskočiti u pomoć, jedan od napadača uperio je pištolj u Nekićevu glavu. Bujanec je tom prilikom rekao da su napadači bili “brzi i profesionalni”. Ljubičić je 2001. pomogao Račanovoj vladi da na miran način privede generala Norca na suđenje u Rijeci. Dok se Norac skrivao na nepoznatom skrovištu, a u Splitu se održavale masovne demonstracije, Šveps i još nekoliko ljudi posredovali su između Norca i Račanove vlade te dogovorili mirnu predaju. Kontakt s Račanom Ljubičiću je omogućio Milan Bandić, kod kojega godinama rade još dvojica Norčevih i Ljubičićevih prijatelja, Miodrag Demo i Miro Laco.

NACIONAL JE UPITAO LJUBIČIĆA je li mu poznato da su se prije nekoliko dana u Livnu susreli Karamarko i Ivančić. On je izjavio da nema pojma jesu li se susreli te da mu nije poznato ništa što bi upućivalo na takav sastanak. Drugim riječima, Ljubičić nije govorio istinu, vjerojatno svjestan implikacija tog sastanka. Nakon toga Nacional je kontaktirao i Tomislava Karamarka koji je na izravno pitanje je li točno da se u Bosni i Hercegovini, u Livnu, sastao s Radom Ivančićem, najprije odgovorio da nije, potom je tvrdio da tog čovjeka ne bi mogao ni prepoznati na ulici, ali da je u Livno došao na poziv prijatelja, na povratku s puta u Split, te da ga je taj prijatelj odveo u jedan lokalni šoping centar gdje se, zbog brojnih poznanika koje je sreo, osjećao kao u zagrebačkom Sheratonu, inače svom nekad omiljenom mjestu za sastanke. Na pitanje je li taj prijatelj na čiji je poziv stigao u Livno, Mirko Ljubičić Šveps, Karamarko nije želio odgovoriti. Uporno je ponavljao da Ivančića ne bi ni prepoznao te da se u Livnu pozdravio i fotografirao s jako puno ljudi, uključujući hrvatskog nogometnog izbornika Zlatka Dalića.

Međutim, fotografija u posjedu Nacionala pokazuje da se Karamarko s Ivančićem i Švepsom ipak upustio u nešto dublji i intimniji razgovor no što bi bio slučaj da su se njih trojica ondje samo slučajno sreli i pozdravili pa se otvara pitanje o čemu se na tom sastanku diskutiralo i je li bila riječ i o Karamarkovim navodno ponovno probuđenim političkim ambicijama. A na pitanje jesu li priče o njegovoj mogućoj kandidaturi za predsjednika države točne, Karamarko također nije dao jasan i nedvosmislen odgovor.

Komentiraj