JOSIP MANOLIĆ: ‘Plenković je diplomat, on nije političar, nije državnik, cilj mu je otići u Europu gdje su sigurne i dobre plaće’

Josip Manolić, jedna od najznačajnijih političkih figura u novijoj hrvatskoj povijesti, čovjek koji je postao simbol za dugovječnost te je svojom pojavom uspio postati i svojevrsna nacionalna ikona na društvenim mrežama, slavi 103. rođendan. Iako mnogi mladi naraštaji ni ne znaju kakvu je ulogu u stvaranju hrvatske države odigrao Josip Manolić, “znaju” da će Joža ostati posljednji čovjek na planetu, da se igrao s dinosaurima ili da je bio jedan od tri kralja koja su se došla pokloniti Isusu. To su samo neke od šala koje već godinama prigodno kolaju internetom i kojima se smijao i sam Manolić. Neke od njih sakupljene su i na stranici “Josip Manolić je nadživio” na Facebooku, koja uspijeva duhovito ispratiti odlazak poznatih osoba s hrvatske i svjetske scene konstatirajući da ih je Manolić nadživio. Kad je umro izbornik Miroslav Ćiro Blažević, napisali su samo: “Jebiga, sine.” Nakon što je nedavno umro glumac Robbie Coltrane koji je u filmskom serijalu o čarobnjaku Harryju Potteru glumio Rubeusa Hagrida, na toj su stranici objavili:

“Joža je nadživio Hagrida i možda će glumiti u nastavku Harryja Pottera ‘Joža Manolić i Odaja tajni’”

Naravno, asocijacija na “odaju tajni” je Manolićeva isprepletenost s tajnim službama još od vremena UDBA-e (Uprava državne bezbjednosti), tajne jugoslavenske policije, zbog čega ga smatraju čovjekom koji zna sve državne tajne iz vremena prije i nakon stvaranja Hrvatske – iako je sam Manolić tvrdio da nikada nije bio pripadnik te službe.

Od tajni koje bi Manolić mogao otkriti, mnogi su s hrvatske političke scene strahovali, dugo je vladao i mit o arhivama koje je Manolić negdje sakrio, a on bi uvijek na takva pitanja mudro šutio. No najviše se strepilo od onog što bi Manolić mogao javno reći; znalo se da njegove političke poruke i ocjene mogu biti “ubojite“ jer dolaze od najdugovječnijeg hrvatskog političara, čovjeka koji je s Franjom Tuđmanom stvarao modernu i suverenu hrvatsku državu, koji je obnašao najviše dužnosti u Republici Hrvatskoj, između ostalog i dužnost premijera, i to u periodu od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. No, prije svega, čovjeka s velikim integritetom i čovjeka koji izaziva poštovanje.

Svoje ocjene trenutne situacije Manolić je iznio i u još jednom rođendanskom intervjuu za Nacional. To što je rekao neće se svidjeti ni premijeru Andreju Plenkoviću ni predsjedniku Zoranu Milanoviću, ali najvažnije je što je njih dvojicu pozvao da u interesu Republike Hrvatske sjednu za stol i riješe najvažnija pitanja u zemlji. Kad ta poruka dolazi od čovjeka Manolićeva profila, trebalo bi je shvatiti ozbiljno, posebno ako se zna da on više ne istupa javno te da mu zdravstveno stanje ne dozvoljava prevelika naprezanja. Govori malo, ali ono što kaže ima težinu i navodi na razmišljanje.

Josip Manolić rođen je 22. ožujka 1920. u Kalinovcu kraj Đurđevca, a više od svega po uvjerenju i djelima bio je i ostao antifašist.

Svoj život najbolje je sam sažeo kada je prije nekoliko godina rekao:

“Gotovo 75 godina sudjelujem u političkom životu Hrvatske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i, dakako, demokratske Republike Hrvatske. Četiri države, četiri različita politička režima – dva sam rušio, jedan gradio i rušio, a jedan stvarao.”

Zbog svega toga neki ga doživljavaju i kao “Broj 1” u državi.

Ponekad ni sam ne može vjerovati da navršava 103 godine.

Nije mu to najsretniji rođendan jer ga i ove godine dočekuje u teškom zdravstvenom stanju. Još otkako je prije nepune tri godine prebolio koronu, pogoršalo mu se zdravlje te već skoro dvije godine praktički ne može na noge. O njemu brine kći Zrinka u krugu obitelji, a koliko je predana i privržena ocu svjedoče riječi kojima ju je nekidan iznenadio: „Dok se ti brineš o meni, mogao bih živjeti još sto godina.“ Svoju situaciju Manolić podnosi dostojanstveno i disciplinirano, onako kako je i živio. I naravno, zbijajući šale na svoj račun. Dok se češlja, primjerice, obvezno spomene kako bi se sada u njega mogla zaljubiti jedna 50-godišnjakinja. Unatoč slabosti tijela, oštroumnost i njegov neuništiv duh nisu ga napustili. I dalje pomno prati politička zbivanja i razmišlja o tome kako popraviti Hrvatsku, a veseli se i povremenim kavama na koje ga članovi obitelji vode u obližnji kafić kad situacija to dozvoli. Preživjevši stotu, Manolić je i dalje redovito ispijao kave na zagrebačkom Britancu i u okolici, pa mu zapravo najteže pada što ne može nastaviti tu tradiciju.

‘Nisam zadovoljan, prije svega jer sam sam sebe kažnjavao. Trebao sam više uživati. Sad uživaju oni koji nisu ništa zaslužili u tome. No u materijalnom pogledu puno sam dobio jer sam se otrgnuo od sirotinje’

Zato najbliži prijatelji povremeno dolaze k njemu na kavu. Jedan od njih je i bivši predsjednik Stjepan Mesić, s kojim je 1994. napustio HDZ i osnovao stranku Hrvatski nezavisni demokrati. Iako je, uz prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, Manolić svakako jedan od najzaslužnijih za stvaranje HDZ-a i Hrvatske te je odigrao jednu od ključnih uloga u “prevođenju” pripadnika jugoslavenskih tajnih službi na hrvatsku stranu, iz HDZ-a je otišao nezadovoljan Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini. To je bila samo jedna etapa Manolićeva burnog političkog života, o kojem je napisao knjige “Politika i domovina – Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku” i “Špijuni i domovina – Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku”.

O svom životu i političkom putu govorio je u brojnim prilikama, pa tako i u opsežnim intervjuima za Nacional, koji i dalje redovito čita iako ima sve više problema s očima. Na dan kad smo dogovorili fotografiranje nije se osjećao najbolje zbog lijeka koji je primio, ali unatoč prijedlogu da dođemo sutradan, ostao je ustrajan u načelu “što možeš odraditi danas, ne odgađaj za sutra”. Strpljivo je pozirao, kao u stara dobra vremena kad smo zbog fotografiranja marširali Britancem, Jurišićevom, Ilicom ili njegovim dvorištem u Nazorovoj.

NACIONAL: Kako se osjećate na pragu 103. godine i veselite li se rođendanu?

Pa, lošije nego kad sam imao sto godina.

NACIONAL: Kako gledate na svoj život s ove distance, jeste li zadovoljni svime što ste postigli u životu?

Nisam zadovoljan, prije svega zato što sam sam sebe kažnjavao. Trebao sam više uživati. Sad uživaju oni koji nisu ništa zaslužili u tome. No mogu reći da sam u materijalnom pogledu puno dobio jer sam se otrgnuo od sirotinje i nešto postigao.

NACIONAL: Pa ne bih rekla da ste baš puno dobili, već da ste kao skroman čovjek zadovoljni time što imate. Vama materijalno nije bilo najvažnije u životu, zar ne?

Ne, nije mi bilo važno.

NACIONAL: A što vam je bilo najvažnije?

Žene i Hrvatska.

NACIONAL: O čemu sada najviše razmišljate kad imate vremena za rekapitulaciju?

O teoretskim zabludama u kojima je komunizam živio, recimo, da je moguće da seljaci budu za socijalizam. Seljaci su a priori protiv svakog socijalizma. Kad je nakon 70 godina prestao postojati Sovjetski Savez, seljaci su se odrekli tog socijalizma. Seljak je najslobodniji.

NACIONAL: Kad već spominjete Sovjetski Savez, kako promatrate ovu situaciju s ruskom agresijom na Ukrajinu i što mislite, tko može zaustaviti Putina?

Sami oni će ga zaustaviti tako što će utvrditi da nisu došli do pobjede. Jer ako si u ratu sa svojim narodom, ne možeš očekivati pobjedu. Tu je Putin u velikoj zabludi.

NACIONAL: Mislite li da će Putin priznati kraj rata?

To će se dogoditi onda kad ga sruše, kad više ne bude predsjednik. On je jedino u tome vidio svoj spas, u ratu. Onih prvih godina nije bio tako ratoboran kao što je sada. On bi ratom sve rješavao. A ništa nije mogao riješiti mirnim putem. On je išao u obračun sa starim komunistima i taj rat izgubio. Nije dobio ni taj rat sa starim komunistima. Onda je išao u rat s pojedinim frakcijama u stranci, ali nigdje nije išao do kraja. On je ostao, ali sada će mu se desiti da ga njegov narod neće birati.

NACIONAL: Smatrate li da u Hrvatskoj ima puno proruskih političara?

Nema.

NACIONAL: Kako gledate na politiku predsjednika Milanovića?

Njegove izjave su me razočarale. Pokazao je da je dosta umišljen.

NACIONAL: A na Plenkovićevu politiku?

Plenković je diplomat, on nije političar.

NACIONAL: Nije državnik?

Ne.

NACIONAL: Što je, po vama, Plenkovićev cilj?

Da ode u Europu, gdje su sigurne i dobre plaće.

NACIONAL: Kako gledate na ovaj sukob Plenkovića i Milanovića zbog kojeg je blokirano donošenje nekih važnih državnih odluka?

Trebali bi zaustaviti netrpeljivosti, sjesti i riješiti pitanja koja su od vitalne važnosti za funkcioniranje države.

NACIONAL: Vidite li nekog drugog političara koji bi mogao voditi Hrvatsku u ovom trenutku?

Taj bi se tek trebao roditi.

NACIONAL: Onda nam nema spasa, što ćemo dok se on ne rodi?

Moramo čekati, kao što smo i do sada čekali.

NACIONAL: A kakvo je vaše mišljenje o situaciji u SDP-u?

Mislim da im je dobar predsjednik jer je u toj kvoti SDP-a on ipak najbolje rješenje.

NACIONAL: A Tomašević? Što o njemu mislite?

On me isto razočarao, odnosno, nije se osobito pokazao.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni svojom ulogom u stvaranju Hrvatske?

Ponosan sam, koliko čovjek može biti ponosan.

‘Milanovićeve izjave su me razočarale. Pokazao je da je dosta umišljen. Tomašević me isto razočarao, nije se osobito pokazao. A mislim da SDP ima dobrog predsjednika jer je u toj kvoti SDP-a on ipak najbolje rješenje’

NACIONAL: Mislite li da vam se država trebala malo više odužiti?

Država bi se morala više baviti socijalom nego što se bavi. Naša cjelokupna politika svedena je na to da čovjeka dogura do penzije, da mu mizernu penziju i time ga je riješila, međutim, ona je stvorila jedan lager, jedan magazin pun problema, jer nezadovoljan penzioner daleko je opasniji od onoga koji radi.

NACIONAL: Bi li država to jest državni vrh trebao više cijeniti mišljenja političkih doajena poput vas, s obzirom na bogato iskustvo?

To bi mogli, ali dobra rješenja ne ovise o tome. Dobra rješenja su u narodu.

NACIONAL: Bi li možda neka žena mogla preuzeti vodeću ulogu u državi?

Ne vidim je trenutno.