EKSKLUZIVNO IZ REYKJAVIKA: Komunalac na čelu Islandske telekom revolucije

Objavljeno u Nacionalu br. 559, 2006-07-31

Birgir Rafn Prainsson, direktor tvrtke Reykjavik Energy, pokazao je Nacionalovim reporterima zašto je Island otišao najdalje u razvoju širokopojasnog interneta

“Reykjavik Energy prva je nordijska kompanija koja je uvela telekomunikacijske optičke kabele svuda: od fakulteta do najmanje ulice. Bavimo se svim vrstama infrastrukture koje putuju kroz zemlju, neovisno je li riječ o cijevi za toplu vodu, hladnu vodu, za struju ili optiku za internet”, kaže Birgir Rafn Prainsson, direktor broadband odjela komunalne tvrtke glavnoga grada Islanda, pokazujući zašto je ta zemlja, jedna od najmanjih u Europi, najdalje otišla u razvoju širokopojasnog interneta. Stanovnici Islanda uživaju sve blagodati moderne tehnološke povezanosti, jer je ondje ulogu glavnoga graditelja internetske mreže preuzela komunalna tvrtka Reykjavik Energy, koja se do prije nekoliko godina bavila distribucijom struje i vode, a odnedavno u paketu građanima nudi i treću “komunalnu uslugu” – širokopojasni internet. Nacionalov novinar nedavno je posjetio sjedište islandskog Reykjavik Energyja, gdje mu je direktor odjela broadbanda Birgir Rafn Prainsson predstavio islandska iskustva, koja bi mogla kao orijentir poslužiti gradovima i hrvatskoj vladi u rješavanju spora oko podzemne DTK infrastrukture, što je po mnogima glavna kočnica liberalizacije telekomunikacijskog tržišta i razvoja širokopojasnog interneta u Hrvatskoj. “Reykjavik Energy je u vlasništvu nekoliko jedinica lokalne samouprave, a najveći udio ima grad Reykjavik. Trenutačno opslužujemo 22 pokrajine u regiji, od najvećih do najmanjih, to je otprilike 80.000 domova. Kompanija je nastala 2000. godine spajanjem tvrtki Reykjavik Electrical Company i Reykjavik Hot Water Company, uglavnom se bavi distribucijom tople vode i električne energije. Island telekom, kao glavni opskrbljivač infrastrukturom to je radio do 1999.

Tada je Reykjavik Energy počeo graditi svoju komunikacijsku infrastrukturu, većinom u poslovne svrhe. Isto tako, koristili smo električne vodove i na njih slagali internetske kabele koji su dolazili u svaki dom, no od tog projekta smo odustali jer smo zaključili da je mnogo bolje uvesti potpuno novu mrežu koja će nuditi brzi internet neslućenih granica”, kaže Prainsson. Za razliku od razvijenog Islanda, Hrvatska je po stupnju raširenosti širokopojasnog interneta među najslabijim državama u Europi, odnosno po razini tehnološkog razvoja svrstala se među najlošije poput Slovačke, Poljske i Grčke. Premda bi se očekivalo da takvi podaci ozbiljnije zabrinu u prvom redu hrvatsku vladu, a potom i druge državne institucije, tvrtke, ali i građane, ti su novi statistički podaci Europske unije do hrvatske javnosti doprli tek nedavno, kad su se pojavili u Strategiji razvoja širokopojasnog interneta u RH i Akcijskom planu koji proizlazi iz te strategije, a koju je izradilo i prije desetak dana predstavilo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Ti su dokumenti pokazali svojevrsnu namjeru resornog ministarstva da se počne baviti tim problemom, no informatički eksperti ističu da rang-ljestvica internetske raširenosti upozorava na velik hrvatski problem. Sebastijan Popović, čelni čovjek telekomunikacijske tvrtke Vodatel, kaže da podatak o razvoju širokopojasnog interneta u Hrvatskoj zapravo pokazuje gdje se nalazimo općenito po razvoju u svakom smislu. “Kada gledate širokopojasni internet, odnosno internet uopće, on je ušao u sve sfere života: posao, zabavu, komunikacije. Telekomunikacije su promijenile svijet. Ako nemamo razvijen širokopojasni internet, onda su naši građani nekonkurentni, neinformirani, samim time i nekulturni a razvoj zemlje nedovoljan.” U razvijenijim zemljama Europe i svijeta širokopojasni internet milijunima građana donio je znatna poboljšanja, jednostavnije korištenje, potpuno nove usluge i zapravo virtualnost u pravom smislu te riječi.

Dok je do prije nekoliko godina bilo uobičajeno račune plaćati u pošti ili banci, internet bankarstvo promijenilo je taj obrazac, jer je danas moguće plaćati račune putem interneta. Višesatna stajanja u redovima na šalterima gradskih ili državnih službi u mnogim je državama zamijenio brzi online servis. Dok je za gledanje filmskih hitova u Hrvatskoj još uvijek uobičajen fizički odlazak do videoteke, u europskim zemljama poput Islanda već je potpuno raširena usluga “video-on-demand”, gdje korisnik u svom domu odabire film koji želi gledati, a online videoteka mu ga u realnom vremenu emitira u njegov dom putem brzih servera koji koriste širokopojasnu mrežu. Broadband internet svoje prednosti može iskazati i u poslovnom sektoru, što su mnogi poduzetnici iz europskih zemalja odavno prepoznali: tako je, primjerice, u Velikoj Britaniji posve uobičajeno da uz pomoć broadband tehnologije i telefonije putem interneta velike kompanije svoje call centre stacioniraju u neki indijski grad, gdje je radna snaga jeftinija nego u Velikoj Britaniji, a prosječan Britanac koji okrene telefonski broj u Essexu i ne zna da mu se u tom trenutku na poziv javio indijski djelatnik call centra koji je lociran primjerice u Bangaloreu. Broadband omogućuje i sve popularniji rad kod kuće, jer brza internetska veza prenosi podatke i datoteke kao da djelatnik sjedi dva metra udaljen od centralnog servera kompanije. Prema mišljenju mnogih telekomunikacijskih stručnjaka, Hrvatska bi se trebala ugledati na razvijene europske države koje već godinama sustavno rade na širenju broadbanda.

Najdalje je u tome otišao Island. Od 2001. do 2003. islandsko tržište je sve više počelo izražavati potrebu za brzom internetskom vezom za poslovne potrebe, a Reykjavik Energy je bio u specifičnoj situaciji jer to nije bio njihov primarni sektor. “Krajem 2004. donijeli smo stratešku odluku da ćemo izgraditi novu infrastrukturu i iznajmljivati je tvrtkama pružateljima usluga. Dakle, mi pružamo samo infrastrukturu, ne bavimo se nikakvim drugim uslugama, a tvrtke koje se time bave mogu od nas zakupiti pristup mreži i cijeloj infrastrukturi i krajnjim korisnicima ponuditi usluge koje žele. Konkurencija nam je Island telekom koji ima svoju infrastrukturu, ali ona uglavnom počiva na bakrenim telefonskim vodovima provedenim do svake kuće na Islandu. Mi to radimo s optičkim kabelima koje također dovodimo do svih domova. Tako na kraju svaki korisnik ima najmanje dva načina da se spoji na internet. Posljednjih mjeseci pregovaramo s njima o infrastrukturi koja je u njihovu vlasništvu, koja bi nam mogla koristiti kako bismo izbjegli dvostruku infrastrukturu tamo gdje za to nema potrebe.

Trenutačno još traju pregovori o tome da mi preuzmemo dijelove infrastrukture Island telekoma. Zainteresirani smo za bilo koji oblik telekomunikacijske infrastrukture i u tom smislu doista potpuno mijenjamo svoja osnovna područja poslovanja i okrećemo se telekomunikacijama”, objasnio je Birgir Rafn Prainsson. Cilj velikog islandskog projekta je izgradnja potpuno nove mreže koju će potom Reykjavik Energy iznajmljivati svim zainteresiranim operatorima, koji će svoje poslovanje temeljiti na konkurentnosti i svojim uslugama, a sva tehnička pitanja rješavat će Reykjavik Energy kao komunalna tvrtka: “Stalo nam je da izgradimo multifunkcionalni sustav, tako da krajnji korisnici ne moraju nabavljati različite uređaje kako bi mogli koristiti različite usluge i kompanije. Cilj je da u svakom domu putem jednog kabela možete koristiti telefonske usluge kompanije A, distribuciju televizijskih kanala putem kompanije B, internet putem kompanije C i da ne morate ovisiti samo o jednoj kompaniji. To je posve drukčiji pristup od zastarjelog sustava koji se temelji na bakrenim vodovima, gdje ovisite o samo jednom pružatelju usluga ili imate bizarnu situaciju da, ako primjerice želite koristiti Vodafoneove usluge, Vodafone mora tražiti od svog suparnika da se isključi s linije krajnjeg korisnika i uključi njih. Naravno da se suparnik neće truditi da to učini isti dan, nego će odugovlačiti s time.

Mi krajnjim korisnicima instaliramo optički kabel bez mnogo suvišne priče: 99 posto korisnika pristaje na to jer je to za njih besplatno, cjelokupna instalacija je za korisnike besplatna. Uostalom, jeftinije je odjednom spojiti cijelu četvrt ili stambenu zgradu sa svim stanovima nego ići ispočetka i uključivati kad se tko sjeti. Možda će se naći neko kućanstvo koje nikad neće koristiti mogućnosti koje im pruža novi sustav, ali ako uzmete u obzir velik broj korisnika koji će iz toga izvlačiti veliku korist, jasno je da se cijela investicija isplati”, kaže Birgir Rafn Prainsson. Pojašnjava da zarada njegove tvrtke dolazi iz dva dijela: iz mjesečne naknade za pristup koju plaćaju korisnici, te od pružatelja usluga koji plaćaju korištenje sustava. “Kod nas se ljudi još uvijek pitaju što će im 100-megabitna veza na internet kad im je i brzina od 2 ili 3 megabita, koju omogućava DSL, dovoljna za sve njihove potrebe. Oni, međutim, ne razmišljaju o uslugama koje će se tek pojaviti na tržištu. Već danas je u mnogim zemljama razvijen sustav ‘video-on-demand’, gdje vam se film emitira u vašem domu putem streaminga, dakle ne morate otići u videoteku, nego veoma brzi internet omogućuje da film posudite online i odmah ga gledate. Ne moramo danas znati za što ćemo sve koristiti brzi internet za deset ili petnaest godina”, zaključio je Prainsson.

Besplatan priključak Reykjavik Energy, kao gradska komunalna tvrtka, postavlja optičke telekomunikacijske kabele po čitavom gradu i na njih besplatno spaja sve stambene i poslovne objekte, te ih iznajmljuje različitim telekomunikacijskim operaterima. Kako kaže direktor Reykjavik Energyja Birgir Rafn Prainsson, cilj je da svako kućanstvo može koristiti različite telekom usluge od različitih operatera, a ne da ovisi o jednome. Tako svaki dom može telefonske usluge koristiti od jedne kompanije, distribuciju TV programa od druge a internet od treće. Operateri traže porezne olakšice Predstavnici “bivšeg telekomunikacijskog monopolista”, T-HT-a, smatraju da je za veći broj broadband korisnika potrebno da se država aktivnije uključi poreznim olakšicama i poticanjem ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu. Tako HT-ov izvršni direktor Podjedinice za korporativne regulatorne poslove Siniša Đuranović kaže: “Rast širokopojasnog pristupa moguće je postići jedino u tržišnom okružju koje potiče ulaganja. Cilj ne bi trebao biti samo puko povećanje broja širokopojasnih pristupa nego i rast kvalitete širokopojasnih usluga. U suprotnom, digitalni jaz između RH i naprednih širokopojasnih ekonomija dodatno će se produbiti jer hrvatska infrastruktura neće moći podržati moderne širokopojasne aplikacije i usluge.” U T-HT-u smatraju da će broj broadband korisnika u Hrvatskoj početi jako rasti u trenutku kad će i sami građani početi zahtijevati veće internetske brzine, a do toga će doći lansiranjem novih, pogotovo multimedijskih usluga. “Planiramo već u 2009. imati više od 500.000 ‘broadband’ korisnika, što je iz ove perspektive vrlo ambiciozan cilj. Namjeravamo izgraditi mrežu ‘nove generacije’ koja je bitna svim poslovnim subjektima koji već sada imaju potrebu za velikim brzinama i širokopojasnim mrežama. S dolaskom novih usluga, kao što su videoprijenosi, live streaming, ‘video-on-demand’ i druge multimedijske usluge, smatramo da će i rezidencijalni korisnici uskoro tražiti pristup velikim prijenosnim brzinama. Kako su kvaliteta i raznovrsnost sadržaja ključni pokretači za primjenu širokopojasne mreže te daljnjeg povećanja penetracijske stope u Hrvatskoj, T-HT je počeo ulagati znatna sredstva u razvoj IPTV-a, televizijskih kanala, i razvoj multimedijskih sadržaja”, kazao je za Nacional Jere Dumanić, HT-ov direktor sektora za strategiju i razvoj. ‘Od 170 tisuća korisnika, 155 tisuća drži HT’ Čelni čovjek Agencije za telekomunikacije Gašper Gaćina u kraćem je intervjuu za Nacional objasnio svoje viđenje sporog razvoja širokopojasnog interneta i rješenja za sustav DTK. NACIONAL: Kako ocjenjujete razvoj širokopojasnog interneta u Hrvatskoj? – Zbog činjenice da je razvoj bežičnog pristupa i veleprodajnih ponuda za davatelje usluga u samom začetku, stanje tržišta širokopojasnog pristupa u Hrvatskoj nikako se ne može smatrati zadovoljavajućim. Hrvatska ima izvanredno visoku penetraciju broadbanda među zemljama jugoistočne Europe, a lošu u usporedbi sa zemljama Europske unije. Rast je brz, ali da bismo se približili zemljama EU, trebamo ulagati mnogo napora, od regulatora u smislu preduvjeta, do realizacije i investicija operatora. U Hrvatskoj broj priključaka sa širokopojasnim pristupom internetu iznosio je oko 170 tisuća, prema podacima od 1. srpnja 2006., od čega oko 155 tisuća čine korisnici HT d.d., a ostatak pripada Iskonu, Amisu, Vodatelu, VM Mrežama, Globalnetu i DCM-u. NACIONAL: Vlada je nedavno predstavila Strategiju i Akcijski plan razvoja broadbanda u Hrvatskoj. Kako komentirate mišljenja da je Vlada u tim dokumentima velik dio budućih akcija prebacila upravo na regulatora, odnosno Agenciju za telekomunikacije? Bi li se i drugi trebali uključiti u taj proces i na koji način? – Hrvatska agencija za telekomunikacije daje punu podršku predmetnoj strategiji i Akcijskom planu te istodobno podržava ulogu i obveze koje su, u navedenim dokumentima, Agenciji dodijeljene. Agencija je spremna kroz svoju regulatornu ulogu osiguravati uvjete za učinkovitu konkurenciju na maloprodajnim tržištima širokopojasnih usluga. Smatramo da proces provedbe Strategije i Akcijskog plana nije moguć bez aktivne suradnje Vlade i regulatora, ali i davatelja usluga pristupa internetu koji bi pristupačnim cijenama i kvalitetom usluge trebali utjecati na brži razvoj širokopojasnog pristupa internetu u RH. NACIONAL: Smatrate li da su na razvoj broadbanda utjecali nesporazumi oko vlasništva nad DTK-om? – Mislim da vlasništvo nad DTK-om nije bitno utjecalo na razvoj širokopojasnog pristupa interneta u RH. Alternativni operateri su položili kabele koje su planirali, vjerojatno čak i više od toga, kako bi iskoristili postojeću nesređenu situaciju.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić