EKSKLUZIVNO IZ KONGSBERGA: Norveško oružje za HV-ova vozila

Objavljeno u Nacionalu br. 671, 2008-09-22

Norveška tvrtka Kongsberg proizvest će oružane stanice za nova hrvatska oklopna vozila Patria AMV, a kao dodatni program nudi ekspertizu pri izgradnji LNG terminala u Omišlju

“Kada smo koncem 19. stoljeća Sjedinjenim Američkim Državama isporučili nekoliko stotina tisuća pušaka proizvedenih u našoj tvrtki, teško je bilo zamisliti kako ćemo stotinu godina kasnije s našim raketama biti zaduženi za obranu državnih simbola SAD-a, Bijele kuće i Pentagona. Mogli bismo reći kako se povijest zaista ponavlja, tim više jer se američki vojnici u borbenim oklopnim vozilima na ratištima u Iraku i Afganistanu služe i našim daljinski upravljanim oružanim stanicama na svojim vozilima”, rekao nam je Runne Werner, šef prodaje i marketinga norveške tvrtke Kongsberg koju je Nacionalov novinar posjetio prošlog tjedna.

Razlog našeg posjeta Norveškoj svakako je bio vezan, između ostalog, i za Hrvatsku, jer će Kongsbergovu daljinski upravljanju stanicu 12,7 mm gotovo sigurno koristiti hrvatski vojnici na finskim vozilima AMV na osam kotača. Daljinski upravljana oružana stanica grubo rečeno je zapravo sklop različitog naoružanja kalibra cijevi 5,56 do 12,7 mm, termovizijske kamere i laserskog označivača cilja, te sanduka sa streljivom. Stanica se nalazi na oklopnom borbenom vozilu i njom vojnik upravlja iz vozila, dakle, ne izlaže se opasnosti i neprijateljskoj vatri. Gađanje iz vozila vojnik obavlja uz pomoć monitora i joysticka. Uz različiti kalibar cijevi na vozilu na stanicu se mogu montirati i protuoklopne rakete, kao i granate 40 mm te različite signalne i dimne granate, sve ovisno o potrebama kupca.
Međutim, to nije bio i jedini razlog našeg posjeta, jer smo doznali kako će kroz nabavu ove vrste naoružanja Hrvatskoj biti ponuđena komercijalna suradnja na izgradnji najavljivanog LNG terminala na otoku Krku. Naime, grupacija Kongsberg pored vojnog dijela proizvodnje ima i civilnu komponentu, koja se bavi cjelokupnim opremanjem i sustavom kontrole LNG terminala i naftnih platformi.

Tvrtka Kongsberg se nalazi u istomenu manjem gradiću udaljenom 100 km od glavnog grada Osla, a ima tradiciju dugu gotovo 400 godina. Zapravo, sve je počelo 1624. godine pronalaskom ogromnih količina srebra na tom području, otvaranjem brojnih rudnika i dolaskom radnika i inženjera. Dvije stotine godina kasnije većina inženjera koja je radila na istraživanju srebra zaposlila se u tvornici naoružanja Kongsberg, a prvi veliki posao Kongsberg je sklopio s američkom vladom koncem 19. stoljeća, kada je nekoliko stotina tisuća pušaka “Jorgensen” izvezeno u SAD. Tvrtka Kongsberg površinom izgleda patuljasto u odnosu na druge tvrtke u poslovnom parku. S ukupno dvije manje kuće katnice, u kojima je smještena recepcija, administracija i uprava tvrtke, te dvije manje zgrade, prvoj nešto starijoj i manjoj u kojoj je poslovanje vezano uz vojnu proizvodnju i drugoj nešto novijoj i većoj u kojoj se nalazi sve vezano uz naftni biznis na moru, tvrtka Kongsberg veličinom ne izgleda impresivno. Da veličina zgrada te raskoš hodnika i ureda ne mora biti znak uspješnosti tvrtke uvjerili smo se na prezentaciji poslovnih rezultata kompanije.

Tvrtka je u samo godinu dana sa 4200 zaposlenih porasla na približno 5 tisuća, dobit raste iz godine u godinu. Vrijednost narudžbi u 2007. bila je milijardu i 500 milijuna eura. Ipak, najveći izvozni posao za grupaciju svakako je milijardu eura vrijedna proizvodnja daljinski upravljanih stanica na oklopnim vozilima američke vojske za idućih pet godina, zbog čega je tvrtka u Pensilvaniji izgradila tvornicu gdje se treba proizvoditi 6 tisuća oružanih stanica. Kongsberg je postigao svjetski uspjeh s takvom vrstom oružane stanice kojom se upravlja iz vozila.

Norveška tvrtka iz godine u godinu zatvara sve veće tržište konkurenciji, danas je to već 70 posto. Međutim, za Kongsberg u početku nije izgledalo tako, o čemu nam je govorio Runne Werner: “Sve je počelo još na Kosovu kad su norveški vojnici tražili naoružanje s kojim će uništavati mine, ali tako da budu zaštićeni u vozilima. Kasnije je norveška vojska odustala od daljnjih narudžbi, a mi nismo znali što da radimo s već proizvedenim oružanim stanicama. Sjećam se da smo jednoj njemačkoj tvrtki nudili besplatno da ih uzme i ispita potencijalno tržište, međutim odgovor je bio da nema tržišta za takvu vrstu naoružanja. I kad smo mislili da je sve propalo, pojavili su se Amerikanci koji su očajnički tražili takvu vrstu naoružanja zbog zaštite svojih vojnika u vozilima. Napadi u urbanim iračkim četvrtima na američke vojnike koji su morali biti izloženi na vozilima kako bi uopće mogli pucati, zbog čega su stradavanja bila velika, natjerali su Amerikance da traže rješenja po kojima bi vojnici bili u vozilu, a istovremeno efikasno koristili naoružanje koje bi bilo instalirano na vozilu. Naša ideja se pokazala izvrsnom i krenulo se u masovnu proizvodnju.

Prvo smo radili stanicu 12,7 mm za američku brigadu s vozilima “Strryker”. Imali smo sreću što smo dobivali informacije s terena kako se oružana stanica ponaša, što je dobro na njoj, a što loše. Paralelno smo radili na poboljšanjima i danas imamo to što imamo.” Svjetski hit na oklopnim vozilima danas imao je priliku isprobati i Nacionalov novinar prvog dana posjeta. Na poligonu su nas, uz Mowagovo testno vozilo Piranhu III na kojem je bila montirana oružana stanica 12,7 mm, dočekala dvojica zaposlenika Kongsberga zadužena za testiranje. Vozilo se nalazilo na uzvišenju iznad jezera, a betonski blokovi kao mete bili su postavljeni na drugoj strani jezera.

Oni koji već imaju iskustva s upravljanjem joystickom ne bi imali nikakvih problema s gađanjem iz oružane stanice 12,7 mm. Smjestivši se ispred upravljačke konzole u unutrašnjosti vozila, u samo nekoliko minuta dobili smo sve potrebne informacije za rukovanje oružanom stanicom. Ispred nas se nalazio 10-inčni monitor na kojem se zapravo svi potrebni parametri programiraju za gađanje uz pomoć joysticka s desne strane kojim se stanica na vozilu pokreće desno ili lijevo, gore ili dolje, ovisno o tome gdje se nalazi cilj kojeg se “poklopi” križićem na monitoru. Na prednjoj strani joysticka pritisnuli smo prekidač “LSR”, što znači da smo cilj označili laserom, a odmah potom na monitoru se pojavio podatak o udaljenosti koja je iznosila 853 metra. Na joysticku s njegove lijeve strane pritisnuli smo prekidač za punjenje oružane stanice i čuli iznad naših glava kako streljivo ulazi u cijev 12,7 mm.

Potom smo u gornjem desnom kutu monitora prekidač kojim se osigurava neželjeno gađanje stavili u gornji položaj “ARM” i gađanje uz korištenje joysticka je moglo početi uz obavezno stavljanje slušalica na uši. Zapravo, ono što smo “poklopili” križićem na monitoru pokazalo se da je bilo i pogođeno, što govori o tome da će rukovanje ovom oružanom stanicom biti brzo savladivo i jednostavno bilo kojem vojniku Hrvatske vojske, pogotovo nakon stručne obuke. Drugog dana posjeta u planu je bio obilazak proizvodnih pogona u kojima se oružane stanice izrađuju. S obzirom na vrlo veliki broj narudžbi iz cijelog svijeta, očekivali smo puno radnika, kao i veliki broj dijelova oružane stanice. Međutim, ništa od očekivanog. Norvežani, naime, proizvode po principu “just in time” – desetak različitih komponenti oružane stanice dolazi u Kongsberg samo dan prije sklapanja, nema skladištenja dijelova nego se komponente sklope u roku od nekoliko sati, oružana stanica se kalibrira i odlazi kupcu.

Testiranje stanice

Samo nekoliko minuta upoznavanja s radom oružane stanice bilo je dovoljno da krenemo uništavati betonske blokove udaljene nešto više od 850 metara od naših položaja. Gađanje je obavljeno iz vozila Pirahna III na oružanoj stanici 12,7 mm kojom se koriste američki vojnici i Iraku i Afganistanu.

Kongsbergove platforme

Norveške oružane stanice mogu se instalirati na veliki broj različitih oklopnih borbenih vozila, tenkova i plovila. Od Kongsberga je naručeno više od 6 tisuća daljinski upravljanih oružanih stanica, čime je pokriven veliki dio svjetskog tržišta

Komentiraj

Source:Eduard Šoštarić