EKSKLUZIVNO IZ BIJELE KUĆE: U srcu NATO-a na ključni dan za Hrvatsku

Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03

Nacionalov novinar s hrvatskom delegacijom u Washingtonu prisustvovao je svečanom potpisivanju ratifikacije dokumenta o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo NATO-a

Potpisivanjem ratifikacije dokumenta o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo NATO-a  i svojim obraćanjem tijekom spomenute svečanosti 24. listopada 2008., na kojoj je bio i Nacionalov novinar, američki predsjednik George Bush poslao je nedvosmislenu poruku jugoistoku Europe. Hrvatska nije samo postala predvodnik regije već ključna država unutar NATO-a koju će se pomno konzultirati i slušati prije donošenja bilo kakve odluke Saveza kad je jugoistok Europe u pitanju, neslužbeno smo doznali tijekom svečanosti u Bijeloj kući. To se jasno dalo naslutiti iz obraćanja američkog predsjednika uzvanicima.

“Ne morate više strahovati za sigurnost države, jer je to sada obaveza svih NATO članica. Pozdravljam napore Ukrajine, Bosne i Hercegovine i Crne Gore na putu u NATO. Također, želim reći da su vrata NATO-a otvorena i Srbiji ako ona to želi”, bio je i više nego jasan George Bush. Ovaj odmak prema Srbiji jasan je pokazatelj onog što smo mogli čuti u neslužbenim razgovorima tijekom svečanosti, a to je da je Srbija u dva navrata propustila priliku da se u političkom smislu pozicionira na čelo regije. Američki predsjednik je svojom izjavom prebacio lopticu u srbijansko dvorište.

Da je svečanost ratifikacije bila puno više od samog protokola pokazao je i dolazak glavnog tajnika NATO-a Jaap de Hoop Scheffera na svečanost u Washington što nije bio slučaj tijekom prethodnih krugova proširenja na nove članice. Svi koji nešto znače u američkoj vanjskoj i obrambenoj politici bili su na svečanosti, i to šef združenog stožera američke vojske admiral Michael Mullen, zamjenik ministra obrane Robert England, jer je ministar obrane Robert Gates bio na službenom putu, potom pomoćnik državne tajnice za Euroaziju Dan Fried i još stotinjak uzvanika i gostiju. Hrvatska veleposlanica u SAD-u Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je nakon svečanosti samo kratko izustiti: “Jako sam uzbuđena zbog svega, imala sam prilike razgovarati s američkim predsjednikom pet minuta nakon službene svečanosti.” Jedan od dva strateška vanjskopolitička cilja je ostvaren, velike zasluge i lovorike zbog ulaska u NATO i jačanja američko-hrvatskih odnosa na sebe pripisuje hrvatska diplomacija, ali to je samo djelomično točno.

Stvarni razlozi jačanja snažnog partnerstva sa SAD-om u posljednje dvije godine su velikim dijelom postignuti zajedničkim djelovanjem oružanih snaga SAD i Hrvatske na bojnom polju u Afganistanu i tijekom brojnih zajedničkih vježbi. Hrvatska vojska je za američke partnere postala pouzdan partner koji daje doprinos u borbi protiv terorizma i više nego mnoge članice NATO-a, potvrdio nam je visoki američki časnik koji je dodao da kroz to Hrvatska ima snažan instrument vanjske politike. U njegove riječi sam se i osobno uvjerio nekoliko dana prije dolaska u Washington. Dok se u Washingtonu pripremala svečanost ratificiranja ulaska Hrvatske u NATO, nešto južnije od američke prijestolnice, bolje reći četiri sata vožnje automobilom u gradu Norfolku su najviši hrvatski vojni dužnosnici prvi put posjetili Zapovjedništvo za transformaciju NATO-a, na poziv zapovjednika tog zapovjedništva američkog generala Jamesa N. Mattisa.

 

Radi se o jednom od ključnih vojnih zapovjedništava NATO-a koje se bavi preustrojem vojnog dijela organizacije, primjenom novih vojnih doktrina koje ovise o sadašnjim i budućim sigurnosnim prijetnjama, te integraciji oružanih snaga novih članica u vojni dio NATO-a. U susret tom posjetu hrvatski generali su prethodno posjetili San Antonio kako bi dogovorili jaču i intenzivniju suradnju sa školom stranih jezika, a nakon Norfolka otputovali su u Minnesotu na sastanak sa zapovjedništvom Nacionalne garde ove države s kojom suradnja traje već desetak godina. U Lucićevoj pratnji bili su hrvatski vojni predstavnik u NATO-u i EU general bojnik Drago Lovrić, general bojnik Josip Stojković, brigadni general Dragutin Repinc te vojni izaslanik u SAD-u brigadni general Mate Pađen.

Pogleda li se proteklih nekoliko mjeseci kolika je učestalost posjeta najviših hrvatskih vojnih dužnosnika američkim ili NATO zapovjedništvima i to usporedi s putovanjima najviših hrvatskih dužnosnika iz političkog života, premijera, predsjednika ili ministra vanjskih poslova, moglo bi se zaista reći ono što nam stranci govore. Hrvatska vojska se više nikako ne može smatrati potrošačem državnih financija i nepotrebnom organizacijom u društvu o čemu su naveliko pričalo ususret pozivnici za članstvo u NATO. Ona je postala sredstvo hrvatske diplomacije u ostvarivanju nacionalnih interesa.

Zapovjednik general Mattis i njegov stožer usmjerili su dvodnevni program rada u dva glavna područja; razgovor o transformaciji NATO-a te prioritetnim područjima rada i projektima njegova zapovjedništva, te razgovor o pitanjima integracije Republike Hrvatske u vojnu strukturu NATO-a u dugoročnom razdoblju. Na rasporedu je bio i brifing Združenog zapovjedništva američkih oružanih snaga, a hrvatska je strana generalu Mattisu i njegovim suradnicima prezentirala vojno-političku situaciju u bližem hrvatskom okruženju, organizaciju, vojne prioritete, te sudjelovanje hrvatske vojne komponente u međunarodnim vojnim operacijama.

General zbora Josip Lucić predstavio je zapovjedništvu NATO-a spremnost, te mogućnosti Hrvatske u smislu uloge posrednika za transformacijske procese u oružanim snagama zemalja iz bližeg hrvatskog okruženja. Neslužbeno smo doznali kako je mentorska uloga u približavanju Crne Gore NATO-u u potpunosti dodijeljena Hrvatskoj što je zasigurno još jedan vanjskopolitički uspjeh. Premda se misli kako su sastanci ovog tipa više formalne prirode, to se ne može zaključiti iz onoga što smo vidjeli tijekom posjeta hrvatskih generala Norfolku. Odmah po dolasku u Norfolk hrvatsko vojno izaslanstvo bilo je pozvano u dom generala Mattisa na neformalnu večeru gdje se zapravo najmanje objeduje, a puno više priča.

Ujutro drugog dana oko 10 sati započeo je i radni sastanak koji je trajao gotovo do 17 sati. Svatko od hrvatskih generala morao je pripremiti prezentacije iz svog područja djelovanja i odgovarati na sva pitanja NATO zapovjedništva. Prigodom organizacije posjeta ni jedan član izaslanstva u posjet ne ide slučajno. Nema beskorisnog sjedenja za stolom, svi se dobro pripremaju na ono što će reći i što žele pitati, a svaku slabost na sastancima ovakvog tipa bilježe sugovornici bez obzira što je riječ o partnerskim odnosima. Intenzitet sastanaka, količina novih informacija, sve to dovodi do zaključka kako je zapravo put do punopravnog članstva u NATO bio ništa u usporedbi s onim što hrvatske časnike i dočasnike tek čeka u sljedećem periodu.

General zbora Josip Lucić je rekao Nacionalovu novinaru dan poslije sastanka u NATO zapovjedništvu u Norfolku kako posla zaista ima napretek, u posljednjih godinu dana puno toga se intenziviralo oko Hrvatske vojske i oni koji ne budu bili spremni raditi i preko praznika ako treba, morat će tražiti posao negdje drugdje izvan oružanih snaga. Pokušao je to jednostavno objasniti na primjeru protoka informacija iz NATO-a: “Uzmite u obzir da se do punopravnog članstva Hrvatske u NATO kao partnerskoj zemlji kanalizira primjerice 20 posto svih informacija, dakle tek se pravi val informacija očekuje i to vrlo brzo. U sadašnjim okolnostima još uvijek ograničenog pristupa informacijama naši časnici u pojedinim zapovjedništvima NATO -a rade uz velike napore kako bi sve to obradili i poslali u Hrvatsku, a to nije njihov jedini posao. S druge strane, nije jednostavno s obitelji napustiti mjesto življenja i otići negdje drugdje.

To zahtijeva velike napore i stresove članova obitelji kako se prilagoditi novom životu. Potrebno je pripremati i druge naše predstavnike koji će ih trebati zamijeniti. Naša je sreća da smo kroz partnerske ciljeve imali već mogućnost poslati određeni broj naših časnika izvan zemlje kako bi nam pomogli u pripremi onog što nam donosi punopravno članstvo. Procesi su vrlo dinamični i nema mjesta lijenosti, jer kako će informacije iz NATO-a prolaziti kroz filtere naših predstavnika u vojnim misijama i zapovjedništvima, obradu će morati istim intenzitetom raditi svi zaposleni u Hrvatskoj.”

Da je posao hrvatskih časnika izvan države vrlo naporan da se naslutiti na primjeru hrvatskih vojnih predstavnika u SAD na čijem je čelu brigadni general Mate Pađen. U SAD-u je toliko diplomatskih misija da se, kad svaka država organizira prigodnu svečanost zbog obilježavanja državnih praznika, na njih mora ići svaki drugi dan. Usto, hrvatska vojska ima čak 250 godišnjih aktivnosti suradnje sa SAD-om, dakle, gotovo svaki dan se nešto događa. U Pentagonu su i svakodnevni brifinzi za pripadnike vojnih misija, a uzme li se u obzir kako su u Washingtonu samo trojica hrvatskih vojnih predstavnika onda je posve jasno da se fizički sve ne može ni pokriti. Treba reći kako su SAD prije godinu dana ponovno dopustile mogućnost školovanja hrvatskih časnika, tako da ih je trenutačno petnaest u SAD-u, pa su i oni u djelokrugu pokrivanja hrvatske vojne misije u SAD-u. Ministar obrane Branko Vukelić nedavno je najavio kadrovsko jačanje i pomoć hrvatskim predstavnicima u NATO zapovjedništvima.

Premda Hrvatska još uvijek nije članica NATO-a, u njegovim zapovjedništvima, školama i agencijama već neko vrijeme radi 19 hrvatskih časnika i dočasnika. Jedina žena među njima je pukovnica Ojdana Žužul. Društvo joj u Brunssumu čine bojnik Oto Horvat i časnički namjesnik Davor Petek. Trojica časnika, pukovnici Mijo Validžić i Tadija Lučić te brigadir Ivica Olujić, nalaze se u američkoj mornaričkoj bazi Norfolk. U Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga u belgijskom Monsu nalaze se kapetan bojnog broda Ivan Anić, pukovnik Predrag Mikulić, te nadnarednik Krunoslav Stankić. Pukovnik Miroslav Zekušić, bojnik Dražen Budinski i kapetan fregate Vatroslav Carev su u Napulju, a u Lisabonu su bojnik Dean Kranjčec i pukovnik Sendi Radić. U NATO-ovoj školi u Oberammergauu su pukovnik Marin Karačić i bojnik Darko Vukosavić.

Uspjeh HV-a i diplomacije

Američka ratifikacija sporazuma o ulasku Hrvatske u NATO, zajednički je uspjeh hrvatske diplomacije, Hrvatske vojske i hrvatskih vojnih predstavnika u SAD-u na čelu s generalom Matom Pađenom. Na godišnjoj razini se odvija čak 250 različitih aktivnosti između obrambenih struktura SAD-a i Hrvatske, a trenutačno je 15 hrvatskih časnika na školovanju u SAD-u.

Komentiraj

Source:Eduard Šoštarić