Svi je napadaju, samo je premijer Andrej Plenković javno hvali. To se može tvrditi na temelju dubinskog uvida u optužnicu protiv Gabrijele Žalac i ukupno 1062 dokazna prijedloga koji pokazuju tko je sve u tom postupku bivšu ministricu teretio da je oštetila državni proračun za više milijuna kuna.

Za što će se suditi Gabrijeli Žalac, javnosti je generalno poznato, ali ni približno nije znano koliko su je temeljito svojim iskazima pokopali brojni svjedoci, sve odreda njeni bliski suradnici, njihove e-mail prepiske, sadržaj njihovih mobitela i interna dokumentacija. Sve to otkriva koliko su Gabrijela Žalac i Mladen Šimunac, također optuženik u istoj aferi, bili ustrajni i sustavni prilikom pripreme i realizacije kaznenih djela za koja ih terete. Ali ujedno čini bespredmetnim i sasvim uzaludnim manevar kojim je Gabrijela Žalac pokušala dovesti u pitanje optužnicu zbog, po njenom viđenju, nezakonitih dokaza priloženih njenom spisu iz afere Vjetroelektrane, čija je protagonistica njena prijateljica Josipa Rimac. Čak i kada bi taj dio dokaza bio upitan, u spisu se nalazi ogromna količina dokaza koji joj dramatično otežavaju poziciju i potvrđuju ono što tužiteljstvo tvrdi.

Svi ti detalji, koje Nacional dodatno otkriva i stavlja na uvid javnosti, značajni su i iz još jednog razloga. Oni pokazuju koliko je uz sve te dokaze gotovo apsurdno na bilo koji način stati u obranu Gabrijele Žalac, što je dojam koji je više puta tijekom svojih javnih istupa ostavljao premijer Andrej Plenković, koji se s njom i više puta tajno sastajao i diskutirao o njenim pravnim problemima.

Upravo taj dojam, da je s jedne strane gotovo svi bivši suradnici u svojim iskazima istražiteljima Ureda europskog javnog tužitelja optužuju, a s druge strane u javnom prostoru samo premijer Plenković pokušava istaknuti neke njene dobre strane, u toj aferi dodatno intrigira. Tu intrigu značajno produbljuju upravo dosad nepoznati detalji iz spomenute optužnice, koji plastično opisuju kako je Gabrijela Žalac zloupotrijebila svoj ministarski položaj i ovlasti, kao i političko povjerenje koje joj je premijer Plenković ukazao. A ta se intriga zrcali u otvorenom pitanju hoće li si Gabrijela Žalac pokušati olakšati tešku pravnu poziciju tako što će nešto svoje krivnje pokušati prebaciti i na samog premijera, jer tužitelji su ionako u optužnici već konstatirali da se zaogrnula premijerskim autoritetom više političke razine samo kako bi svoj kriminalni naum lakše provela u djelo.

Tim više što optužnica vrlo plastično pokazuje čija je sve upozorenja ona zanemarila na putu da za državu nabavi softver koji je višestruko preplaćen.

Gabrijela Žalac obnašala je dužnost ministrice u Ministarstvu regionalnog razvoja i Fondova EU-a od 19. listopada 2016. do 19. srpnja 2019., a ujedno je bila i predsjednica Upravnog vijeća SAFU-a odgovorna za zakonito provođenje postupaka javne nabave u MRRFEU, te sukladno članku 8. stavku 4. Uredbe o SAFU, za predlaganje imenovanja i razrješenja ravnatelja SAFU-a kojeg imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije.

‘Ovo je reciklirani tender jer je bila žalba i sve je bilo usmjereno već da ide direktnom pogodbom na PLUR… Ministrica je davala izjave pressu da tako dobro rješenje nigdje nije vidjela…’ piše Vidović iz InfoDoma

Sukus kaznenog djela za koje je optužena proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka u kojemu se navodi da je program naziva SPUR, isporučen po Ugovoru 04-C-SI-0997/18-21, višestruko preplaćen, i to najmanje za 10.308.628,00 kn bez pripadajućeg PDV-a, odnosno, 12.885.785,00 kn s uključenim PDV-om. Uz sve to, dio programa koji se odnosi na strateško planiranje nikada nije bio u funkciji.

Tijekom istrage te afere ispitano je 65 svjedoka. Njih 33 su dužnosnici i službenici MRRFEU-a, devetero su svjedoci izvan MRRFEU-a, 11 svjedoka zaposleno je u SAFU-a na okolnost provođenja ex ante i ex post kontrola SAFU-a, četvero su svjedoci iz Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave, a osmero svjedoka zaposlenici su tvrtki Ampelos i MICRO projekt te zajedničkih poslovnih partnera.

Osim toga, značajan broj svjedoka, posebno iz MRRFEU-a, priložio je dodatne dokaze u prilog svojih svjedočenja. Primjerice, Tina Markuš predala je EPPO-u svoj mobilni telefon u kojem je sačuvana njena komunikacija s Gabrijelom Žalac iz inkriminiranog razdoblja, kao i s drugim osobama u svezi nabave spornog softvera.

Osim toga, istražitelji su došli i do drugih dokaza u prilog tezi da se radilo o namještenom natječaju. Primjerice, tijekom istrage EPPO-a provedena je pretraga u trgovačkom društvu InfoDom gdje su pronašli važnu poruku e-maila. Pa tako u optužnici piše: „Dana 23. svibnja 2018. zabilježena je elektronska pošta Slavka Vidovića i zaposlenika InfoDoma d.o.o. u svezi objave dokumentacije o nabavi za IT sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem.

Ovo je reciklirani tender, jer je bila žalba i sve je bilo usmjereno već da ide direktnom pogodbom na PLUR, kada je naručitelj bio naumio kupiti licence… ovo su očigledno morali otvoriti. Specifikacija opisuje PLUR. Plur funkcionalnosti daju se naći na stranicama MIKRO projekta. Ministrica je davala izjave pressu da tako dobro rješenje nigdje nije vidjela i da ga zato uzimaju direktnom pogodbom. Kad je izbila afera i kad je nabava poništena, odlučila je da će opet na PLUR, ali ovaj puta preko specifikacije gotovog proizvoda. Mislim da bi trebalo ispitati kako će reagirati King i Ericsson. King je prošli put srušio nadmetanje… samo mala ispravka, firma je MICRO projekt, odnosno Ultimativa, ne znam kako su uopće mogli registrirati takovo ime pošto postoji firma Mikroprojekt… ali valjda gdin. Šimunac može sve, ipak je on vrhunski konzultant.“

Da je Mladen Šimunac bio osoba od posebnog povjerenja Gabrijele Žalac, posvjedočili su pomoćnica Ana Odak, glavna tajnica Tina Markuš, načelnica Marija Rajaković, pomoćnica Kristina Bilić…

Veći broj svjedoka dao je posve suglasne i međusobno upotpunjujuće iskaze oko toga da je Mladen Šimunac imao poseban status u Ministarstvu te bio osoba od posebnog povjerenja Gabrijele Žalac, koja se s njim savjetovala po nizu pitanja, ne samo po pitanju inkriminirane nabave IT sustava. Brojni svjedoci, redom dužnosnici i službenici, navode kako je Gabrijeli Žalac mišljenje Mladena Šimunca bilo važnije od mišljenja bilo koga drugog u Ministarstvu.

Da je Mladen Šimunac bio osoba od posebnog povjerenja Gabrijele Žalac, svjedočili su Ana Odak – pomoćnica ministrice u Upravi za strateško planiranje i koordinaciju fondova, Tina Markuš – glavna tajnica u Glavnom tajništvu Ministarstva, Marija Rajaković – načelnica Sektora za strateško planiranje i koordinaciju fondova EU-a, Kristina Bilić – pomoćnica ministrice u Upravi za regionalni razvoj, Spomenka Đurić – državna tajnica u Upravi za provedbu operativnih programa i međunarodnih instrumenata. Osim njih svjedočili su Mija Krušić iz Sektora za pravne poslove, Ana Bašić – savjetnica Gabrijele Žalac, Darija Planinić – administrativna tajnica Gabrijele Žalac od svibnja 2017., Lidija Augustinović – tajnica Gabrijele Žalac, te brojni drugi svjedoci koji su viđali Mladena Šimunca u Ministarstvu u nizu formalnih prilika, na konferencijama i sastancima na koje je, po nalogu Gabrijele Žalac, bio pozivan. Jednako tako, ti su svjedoci potvrdili da je Šimunac prisustvovao i nizu neformalnih prilika kao što su proslave rođendana Gabrijele Žalac, ali i druge privatne proslave kojima je na njen poziv Šimunac nazočio.

Istražitelji su tijekom rada na tom predmetu otkrili i neke druge detalje koji su ih naveli na zaključak da je uloga Mladena Šimunca u mandatu Gabrijele Žalac nadilazila granicu poslovnog partnera MRRFEU-a i da se prema njemu postupalo kao prema posebno značajnoj osobi u rangu dužnosnika. Primjerice, to su zaključili na temelju toga što se Mladenu Šimuncu istovremeno kad i ministrici i dužnosnicima rezervirala soba. To su uvidjeli iz e-maila poslanog 31. listopada 2017. u 12:15, a u kojem Mirna Fumić Straka prilikom organizacije konferencije rezervira sobe za Gabrijelu Žalac, njene pomoćnice Katicu Mišković i Kristinu Bilić, ali i za Mladena Šimunca.

Kristina Bilić, tada pomoćnica ministrice u Upravi za regionalni razvoj, koja nije neposredno sudjelovala u radnom procesu nabave IT sustava, a koju s Gabrijelom Žalac veže dugogodišnje poznanstvo, izjavila je da Mladena Šimunca poznaje još iz vremena dok je bila pripravnica u Vukovarsko- srijemskoj županiji i radila s Gabrijelom Žalac. Kristina Bilić je rekla da im je Mladen Šimunac održao tada prezentaciju PLUR-a te da je Gabrijela Žalac, u to vrijeme pročelnica, odmah rekla kako bi PLUR bilo dobro nabaviti, pa je onda i nabavljen, a po sjećanju je navela da su se licence PLUR-a plaćale oko tri tisuće kuna mjesečno. Kristina Bilić izjavila je da je u vrijeme ministarskog mandata Gabrijele Žalac stalno viđala Mladena Šimunca. Ponekad bi to bilo na sastancima kod ministrice Žalac, viđala ga je kako čeka ministricu, po hodnicima, jednostavno, bio je prisutan. Kristina Bilić decidirano je izjavila da je po pitanju regionalnog razvoja Gabrijela Žalac više konzultirala Mladena Šimunca i slušala njegove sugestije nego nju kao pomoćnicu. Zato je, kada je počela raditi kao pomoćnica, rekla Gabrijeli Žalac da joj se ne sviđa Mladen Šimunac jer ima dojam kao da je Mladen Šimunac preuzeo njenu Upravu za regionalni razvoj. Rekla je i da se Gabrijeli Žalac nije se svidio taj njen komentar te da nikome nije dala govoriti protiv Mladena Šimunca.

Mladen Šimunac, također optuženik u aferi softver, i gabrijela žalac bili su, po mišljenju europskih istražitelja, ustrajni i sustavni prilikom pripreme i realizacije kaznenih djela za koja ih terete. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Jedna od svjedokinja, Darija Planinić, izjavila je da je za Gabrijelu Žalac obavljala i privatne poslove, primjerice, kako je jedne subote u prosincu 2018. Gabrijela Žalac tražila da dođe na posao kako bi joj dala nešto više od devet tisuća eura u apoenima po 50 eura da ih uplati na njezin račun u Privrednoj banci, što je Planinić onda i učinila prethodno promijenivši iznos u kune. Potom je dodala kako je prilikom davanja izjave u USKOK-u shvatila da je banka tu uplatu proknjižila kao dvije uplate, a stvarno se radilo o toj jednoj uplati.

Nikolina Klaić, od prosinca 2016. godine državna tajnica u MRRFEU-u, izjavila je kako je samo formalno bila državna tajnica s obzirom na to da je voljom Gabrijele Žalac stvarno odstranjena iz svih radnih procesa u Ministarstvu. Napomenula je kako ni danas ne zna što joj je točno zamjerila Gabrijela Žalac, s kojom je u početku lijepo surađivala. Rekla je i da je Gabrijela Žalac ubrzo promijenila ponašanje te da tu promjenu u ponašanju najbolje opisuju riječi kojima se Gabrijela Žalac učestalo počela služiti: „Ja sam ministrica.“ Nikolina Klaić detaljno je opisala kako joj je Gabrijela Žalac oduzela ovlasti te tražila i njeno razrješenje na Vladi RH, a razlog zbog kojeg je to Gabrijela Žalac učinila ni danas ne zna, samo može zaključiti da joj nije odgovaralo što je uvijek izražavala svoje stavove, koji se Gabrijeli Žalac očito nisu sviđali. Klaić je izjavila i da se njoj to dogodilo u relativno kratkom vremenu pa se potom nitko više nije usuđivao iznositi svoje stavove jer su vidjeli kako je ona prošla. Ustvrdila je da je Šimunca upoznala kao konzultanta dok je radila u Ministarstvu gospodarstva 2012. i 2013. godine te da je tada tražila od Marije Rajaković, koja je bila načelnica, da Mladen Šimunac ne radi za njezin klaster, jednostavno zato što je smatrala da ne zadovoljava profesionalne standarde.

Osim toga, analiza elektronske komunikacije između Gabrijele Žalac i Tine Markuš pokazala je kako ni za jedan drugi postupak javne nabave Gabrijela Žalac nije pokazala ni približno takav intenzitet interesa kakav je pokazala za postupak javne nabave programskog rješenja PLUR od Mladena Šimunca, odnosno, s njime povezanih subjekata.

Sadržaj tog mobitela otkrio je da Gabrijela Žalac determinira svaki element svake faze postupka javne nabave te da niže razine u MRRFEU tehnički odrađuju dijelove zadataka u svezi odluka koje je donijela neposredno nakon sastanaka s Mladenom Šimuncem. Prepiska iz tog mobitela otkrila je i autoritativne naloge Gabrijele Žalac nižim službama i usmjeravanje procesa javne nabave interesu Mladena Šimunca te poseban interes za svako, pa i tehničko pitanje u svezi te nabave.

Analizom komunikacije Tine Markuš i Ane Odak istražitelji su zaključili da je Mladen Šimunac, suprotno onome što tvrdi u obrani, ipak i osobno sudjelovao u pripremi dokumentacije za otvoreni postupak javne nabave za licence, prilagođavajući uvjete nabave svom interesu. Osim toga, iz rezultata pretrage mobilnog telefona Tine Markuš proizlazi i da je Gabrijela Žalac funkcioniranje Ministarstva ustrojila tako da povjerenstva nemaju baš nikakvu ulogu u procesu javne nabave – ni 2017. u pregovaračkom postupku javne nabave ni u otvorenom postupku javne nabave 2018. – jer je odluka Gabrijele Žalac o odabiru donesena prije nego što bi formalno, prema Zakonu o javnoj nabavi, povjerenstvo barem forme radi razmatralo ponudu.

Povrh svega, Tina Markuš navela je kako je Gabrijela Žalac početkom svibnja 2017. tražila od nje da provjeri broj obveznika javne nabave u RH te kako joj je Gabrijela Žalac rekla da joj je taj podatak potreban radi izračuna broja licenci. To je istražiteljima potvrdila i Ivana Nagy, svjedočeći kako joj je Ana Odak još u ožujku ili travnju 2017. rekla da je Gabrijela Žalac donijela odluku o nabavi PLUR-a od Mladena Šimunca te da su ona i Radoslav Barišić govorili Ani Odak da PLUR nije dobro rješenje, osobito da nije prikladna nabava licenci, ali da im je Ana Odak rekla kako je Gabrijela Žalac donijela svoju odluku.

Ivana Nagy dodatno je potvrdila i da je Gabrijela Žalac bila svjesna štetnosti modela nabave licenci, navodeći kako se ona nije slagala s nabavom PLUR-a ni modelom nabave licenci. Osim nje i Jelena Smrzlić izjavila je istražiteljima da je model nabave licenci bio neprikladna i najskuplja opcija za Ministarstvo te da je to i navedeno u dokumentu koji je ona sama izradila, tada kao voditeljica Službe za nabavu. Potom su Tina Markuš i Ana Odak izjavile da je Gabrijela Žalac s time bila upoznata jer su joj osobno prenosile stavove službi.

Bilo je u iskazima svjedoka još detalja koji demontiraju Gabrijelu Žalac. Spomenuta Jelena Smrzlić u prilog svojim navodima predala je EPPO-u dokumentaciju i USB medij s elektronskom poštom povezanom s okolnostima nabave licenci za program PLUR, a navela je i da je tijekom ožujka ili travnja 2017. pozvana na sastanak kod Tine Markuš. Tom sastanku prisustvovao je i Mladen Šimunac, a Tina Markuš rekla joj je da je u dogovoru s Kabinetom ministrice potrebno nabaviti IT sustav Mladena Šimunca, koji je tom prilikom predložio provođenje pregovaračkog postupka. Nakon toga Ana Odak poslala joj je informacije o PLUR-u u vidu dokumenta u kojem je bilo navedeno da je taj program intelektualno vlasništvo Razvojne platforme j.d.o.o.

Jelena Smrzlić primijetila je sličnost tog programa s programom SEBRP koji je MRRFEU već imao u vlasništvu te je Služba za nabavu o tome pisala izvještaj. Ona je u njemu dodatno istaknula da je nabava licenci PLUR-a najnepovoljnija opcija za MRRFEU te da PLUR kao takav ne zadovoljava potrebe MRRFEU-a i mora se nadograditi, a u tom dokumentu bile su razrađene opcije od A do E.

Rekla je i da je zatim došlo do promjene Plana nabave kojim je bila predviđena nabava licenci PLUR-a u otvorenom postupku nabave, a procijenjena vrijednost nabave povećana je na 9,8 milijuna kuna. Jelena Smrzilić je gotovo do kraja srpnja 2017. upozoravala na probleme oko pripreme postupka nabave za licence PLUR-a, ali je tada zaprimila e-mail Tine Markuš kojim je informirana da Loreta Tej preuzima rad na tom predmetu te da mora predati cjelokupnu dokumentaciju i e-mail korespondenciju Loreti Tej.

U isto vrijeme kada se Gabrijela Žalac po tom pitanju sastajala s Mladenom Šimuncem, 5. travnja i 20. travnja 2017. vođena je i elektronska prepiska u vezi sa Središnjom bazom razvojnih projekata. Istražitelji su iz nje rekonstruirali da je te podatke Gabrijela Žalac tražila istovremeno s održavanjem sastanaka s Mladenom Šimuncem.

Pa je tako u srijedu 5. travnja 2017. Perica Gabrić poslao Jeleni Smrzlić elektronsku poštu sljedećeg sadržaja:

„Draga Jelena, pomoćnica ministrice Ana Odak je tražila podatak koliko nas je koštala Središnja elektronička baza razvojnih projekata i razvojnih pokazatelja.“

Potom je Perica Gabrić dan kasnije e-mailom dostavio sljedeće podatke Ivani Nagy:

„U sklopu projekta MRRŠVG-a ‘Integrirani informacijski sustav regionalnog razvoja’ 2010. godine je kao jedan od modula financirana i Središnja elektronička baza razvojnih projekata. INFODOM-u d.o.o. je za cijeli IISRR plaćeno 2.138.000,00 kn + 491.740,00 kn (23 % PDV-a) = 2.629.740,00 kn. Stavke koje se odnose na Središnju elektroničku bazu razvojnih projekata (usluge razvoja, usluge podešavanja, instalacija, usluge inicijalne implementacije i edukacija) koštale su skupa 209.000,00 kn bez PDV-a. U prilogu je scan račun od INFODOM-a koji su mi izvadili gospodin Čičko i cure iz financija. G. Čičko kaže kako je ministrici već vadio iste podatke početkom mandata … 2014. INFODOM-u plaćeno još 168.000,00 kn bez PDV-a za usluge nadogradnje, usluge produkcijske potpore, usluge održavanja te usluge poslovnog help deska.“

Osim toga, Ivana Nagy u tom kontekstu također je posvjedočila da joj ni onda ni danas nije bilo jasno što to ima PLUR a da nije imao SEBRP.

Što se tiče samog PLUR-a, svjedoci koji su prisustvovali prezentacijama PLUR-a koje je u Ministarstvu organizirala Gabrijela Žalac – od Velimira Žunca, Ane Odak, Ivane Nagy, Krešimira Kraljevića, Radoslava Barišića, Drena Bilanovića do Mladena Šoića i drugih – suglasno navode da je PLUR registar projekata, koji uopće nije odgovarao potrebama planirane nabave za strateško planiranje.

Primjerice, Velimir Žunac izjavio je da je Mladen Šimunac na tim prezentacijama govorio kako se sustav može nadograditi, kao što je i Gabrijela Žalac govorila na kolegiju da PLUR uz nadogradnju može zadovoljiti sve potrebe MRRFEU-a.

Dubravko Muzur iz Sektora za strateško planiranje i koordinaciju fondova EU-a izjavio je da je dvaput bio na prezentaciji te da je na obje Mladen Šimunac govorio o programu i pokazivao prezentaciju u PowerPointu, a da se na temelju takve prezentacije i priče ništa nije moglo zaključiti o karakteristikama i funkcionalnostima programa PLUR.

Rekao je i da su na drugoj prezentaciji bili prisutni kolege iz IT sektora, koji su postavljali pitanja i tražili od Mladena Šimunca da se spoji na program i pokaže funkcionalnosti na konkretnom primjeru, ali im je Mladen Šimunac rekao da to ne može učiniti jer se radi o tajnim podacima.

Tada su kolege iz IT sektora pitale može li se dobiti demo verzija programa PLUR i da su voljni potpisati izjavu da će čuvati tajnost podataka. No iako Mladen Šimunac na toj prezentaciji nije izričito rekao da to neće učiniti, nikada nije dostavio IT sektoru tu demo verziju. Zapravo tijekom prezentacije PLUR-a ništa nisu mogli vidjeti, nego su samo čuli puno hvale tog programa.

Nadalje, Radoslav Barišić iz Sektora za strateško planiranje i koordinaciju fondova EU-a izjavio je da je Šimunčeva prezentacija PLUR-a njemu bila nejasna, da nije razumio kako bi taj sustav PLUR trebao funkcionirati, a posebno je istaknuo i da se kasnije pokušavao potpuno isključiti iz cijelog tog postupka nabave jer je u razgovoru s kolegicom Jelenom Smrzlić iz Službe za javnu nabavu ustanovio da je način na koji se ona odrađuje vrlo upitan i da je taj cijeli postupak „mutan“, pa se odlučio potpuno odmaknuti iz pripreme te javne nabave.

Svjedoci koji su prisustvovali prezentacijama PLUR-a koje je organizirala Gabrijela Žalac, navode da je PLUR registar projekata koji nije odgovarao potrebama planirane nabave za strateško planiranje

Nadalje, što se tiče PLUR-a, Mladen Šoić iz Sektora za informacijsko-telekomunikacijske sustave u Ministarstvu izjavio je da se radi o programskom rješenju MICRO projekta koje je u biti najobičniji sustav za upravljanje projektima. Naveo je i da je bio prisutan kada je Šimunac predstavljao taj program u Ministarstvu na lokaciji u Miramarskoj i misli da je bila prisutna i Gabrijela Žalac. Tada je i primijetio da taj program uopće ne sadrži nikakve elemente koji se tiču akata strateškog planiranja, nego da se radi samo o registru projekata. Radilo o programu vrlo sličnih rješenja kakva su tada imali u MRRFEU pod nazivom SEBRP, što je kratica za Središnju elektroničku bazu razvojnih projekata.

Svega toga Gabrijela Žalac bila je itekako svjesna. Istražitelji su zaključili da je to izrijekom proizišlo iz dijela svjedočenja Velimira Žunca, državnog tajnika, koji je rekao da je Gabrijela Žalac, obznanjujući na kolegiju odluku o promjeni Plana nabave, rekla da je bila prezentacija u Vladi RH, da se prezentacija odnosila kako na normativni dio tako i na samo informatičko rješenje PLUR, da je donesena odluka da se ide u nabavu IT sustava po uzoru na informatičko rješenje PLUR pa je dala uputu da se ti procesi nabave požure i aktiviraju te je govorila da program PLUR uz određenu nadogradnju može zadovoljiti sve potrebe Republike Hrvatske.

Sve navedeno proizlazi iz jednog dijela optužnice. Tužitelji su iz svega toga, ali i na temelju nekih dodatnih okolnosti, zaključili da je Gabrijela Žalac itekako bila svjesna štetnosti svoje odluke. U optužnici se tako navodi i sljedeće: „Osim što je upoznata sa stavovima resorne Uprave i Službe za nabavu i negodovanjima stručnih službi na najavljenu nabavu licence kao najnepovoljniju soluciju za Ministarstvo, dodatno to jasno proizlazi iz načina na koji Gabrijela Žalac na kolegiju obznanjuje svoju odluku o promjeni Plana nabave iz izrade programa u nabavu licenci koju je stvarno donijela 20. travnja 2017. na sastanku s Mladenom Šimuncem, dok se na kolegiju javno poziva na prezentaciju održanu u Vladi RH, čime svojoj odluci od 20. travnja 2017. želi dati dodatni autoritet ‘više razine’. No iz svjedočenja Tine Markuš i Ane Odak i analize elektronske komunikacije jasno proizlazi da je I okr. Gabrijela Žalac prvo donijela odluku o promjeni Plana nabave iz izrade programa u nabavu licenci nakon sastanaka s Mladenom Šimuncem 20. travnja 2017., a tek potom da je održana ta prezentacija na koju se Gabrijela Žalac poziva na kolegiju.“

Dakako, ništa od navedenog na čemu EPPO temelji svoju optužnicu, Gabrijela Žalac vrlo vjerojatno nije spominjala premijeru Plenkoviću.

To je, među ostalim, kontekst u kojem se Plenković vedro i srdačno zahvalio Šimuncu kao jednom od rijetkih koji su u njegovu Vladu nešto i donijeli. Potom se i nakon izbijanja afere brižno u tajnosti nastavio sastajati s Gabrijelom Žalac, koja je od njega tražila da joj pokuša pomoći.

Spomenuti neugodni detalji iz optužnice pokazuju da je Plenković očito jedan od rijetkih ljudi bliskih Gabrijeli Žalac koji su za nju pronašli lijepu riječ. Ona vjerojatno dobro zna postoje li za takvo što i neki zasad nepoznati razlozi relevantni za kreiranje šireg konteksta te afere. Ako postoje, bit će zanimljivo pratiti hoće li ih tijekom nadolazećeg sudskog postupka pokušati iskoristiti da si poboljša pravnu poziciju.