EKSKLUZIVNO: Anto Nobilo: ‘Plenković i Božinović znali su da su Kovačević i klub pod mjerama, pustili su Milanovića u zamku’

Autor:

SAŠA ZINAJA/NFOTO

‘Plenković i Božinović znali su da su Kovačević i klub pod mjerama, da tamo zalazi i predsjednik. Pustili su Milanovića u zamku i čekali njegovu političku kompromitaciju’

Državno odvjetništvo trebalo je odustati od progona protiv Ivice Todorića u slučaju mali Agrokor jer nisu imali nikakve dokaze za svoje tvrdnje da je u slučaju angažmana švicarske savjetničke tvrtke u poslu kupnje Mercatora, bila riječ o fiktivnom poslu kojim bi Todorić oštetio Agrokor za 1,25 milijuna kuna, poručio je u intervjuu za Nacional odvjetnik Anto Nobilo koji je u tom procesu, gdje je prošlog tjedna donesena prvostupanjska oslobađajuća presuda, zastupao Pirušku Canjugu, bivšu članicu Uprave Agrokora. Osim toga, Nobilo upozorava da bi se nastavak slučaja Agrokor tek mogao otvoriti zbog načina na koji je Todoriću oduzeto vlasništvo kako bi se koncern navodno spasio, a sadašnja Uprava dijelove tog koncerna sada rasprodaje – što dovodi u pitanje ogromne količine poljoprivrednog zemljišta koje bi mogle doći u posjed stranaca i to tvrtki iz susjedne Mađarske koja ionako pokazuje različite povijesne pretenzije na Hrvatsku. Nobilo je u razgovoru za Nacional povukao paralele između uloge premijera Andreja Plenkovića u slučaju Agrokor, ali i u slučaju najnovije afere JANAF te objasnio zašto smatra da istražitelji na primopredaju navodnog mita u klub Dragana Kovačevića nisu upali iz političkih razloga i zašto smatra da su Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović imali sve informacije, ali su iz političkih razloga taktizirali, a ujedno pokušali krojiti zamku za predsjednika Zorana Milanovića.

Nobilo je za Nacional detaljno elaborirao moguće političke razloge spornih poteza istražitelja USKOK-a u aferi JANAF. On je to prvenstveno učinio iz pozicije odvjetnika koji ima i značajno iskustvo kao tužitelj. Nobilo je nakon završenog Pravnog fakulteta u Zagrebu 1976. karijeru započeo najprije kao pripravnik, a potom kao tužitelj u Okružnom javnom tužiteljstvu, gdje je radio sve do 1992. Najznačajnijim njegovim slučajem iz karijere tužitelja smatra se proces protiv bivšeg političara i ministra NDH Andrije Artukovića, a u vrijeme samostalne Hrvatske vodio je istragu u poznatim slučajevima Labrador i Krvavi Uskrs te u procesu protiv Željka Ražnjatovića Arkana. Nakon otvaranja odvjetničkog ureda, zastupao je mnoge poznate klijente, a na suđenju hrvatskim generalima pred Međunarodnim sudom u Haagu branio je generala Tihomira Blaškića.

NACIONAL: Kako tumačite da policija nije slijedila trag novca u aferi JANAF? A istovremeno iz spisa proizlazi da je Krešo Petek iz te vrećice koja je bila u prtljažniku automobila, u kojoj je bio novac, izvadio nepoznati predmet, nepoznatih dimenzija. Ako USKOK nije slijedio trag novca, kako će dokazati da on nije izvadio kuvertu s novcem ili snop novčanica, ostavio ih u automobilu s vozačem, a u vrećicu s logom PBZ-a ubacio i u klub unio vino ili kulen?

Nikako ne mogu dokazati, a novcu se nije ušlo u trag, koliko je poznato. Dakle, to je abeceda. Ja sam kao mladi tužilac u dva ili tri predmeta imao takve slučajeve. Kad smo imali dojavu da će neki službenik biti potplaćen, organizirali smo pratnju, pustili da davatelj mita uđe u kancelariju, i kad je izašao iz kancelarije njega bi se uhitilo i odmah upadalo kod službenika u kancelariju, a novac bi se u pravilu našao u ladici pisaćeg stroja ili u ormaru. Primio ga je kao svoj i pospremio. I onda bismo imali materijalni dokaz.

NACIONAL: U ovom slučaju u klubu je već bilo nekoliko ljudi, kako bi oni mogli znati kome je dan novac?

E tu je problem. Prvo, ne znaju je li novac predan upravo tu, drugo, ne znaju kome je predan jer je više ljudi bilo tamo.

NACIONAL: Opravdava li to teoriju da ipak nisu trebali upasti unutra?

Ne, mislim da su trebali upasti. Imali su mogućnost ući u prostoriju, zadržati i ispitati sve prisutne u zakonskom roku od šest sati, a u tom roku dobiti i sudski nalog za pretres.

NACIONAL: Jesu li mogli biološkim tragovima utvrđivati tko je primio novac?

Svašta su mogli. S druge strane, u stara vremena kad sam ja bio tužilac, kad bismo imali dojavu, odnosno uz pomoć posebnih mjera prisluškivanja u petak otkrili da netko u ponedjeljak planira skinuti 2 milijuna kuna iz banke, ne bi nam se moglo dogoditi da ne dogovorimo s direktorom banke da mi taj novac popišemo.

NACIONAL: To ne znamo, taj novac možda je popisan, ali nema ga, ne znamo gdje je.

A mogao se i posuti posebnim prahom koji je vidljiv pod UV lampama pa bi se kad bi se upalo u prostoriju vidjelo tko je dirao taj novac. Dakle, bila su dva tehnička načina na koja se može utvrditi tko je bio u kontaktu s novcem. Mogla je banka i neovisno o tome registrirati serijske brojeve novčanica, ali mi to ne znamo jer novac nije pronađen. No, u svakom slučaju, kad su imali sumnju na korupciju, morali su ući tamo, utvrditi činjenično stanje, dobiti nalog za pretres, šest sati zadržati sve sudionike, sa svima obaviti i razgovor i to je to. Povod za ulazak je mogao biti banalan. Ilegalna točionica.

 

Kad su vidjeli da u prostor primopredaje mita ulazi Jakov Kitarović, budite sigurni da su operativci dojavili ravnatelju policije, ovaj ministru, ovaj premijeru. Na mjerama je odmah, a ne nakon 40 dana, trebao biti Dragan Kovačević a možda i Jakov Kitarović. Da je Vlada i dalje ovisila o HNS-u Kovačevića se ne bi diralo

 

NACIONAL: Ako se po tvrdnjama USKOK-a Dragan Kovačević s Petekom unaprijed dogovorio i trebao primiti mito, zašto Kovačević nije bio na mjerama? Zašto je do mjera došlo tek 40 dana kasnije?

Ovo je veliki problem. Ako su sumnjali da je mito predano taj dan, na Martinje, što su čekali 40 dana?

NACIONAL: A je li moguće da su oni cijelo vrijeme sumnjali na nekog drugog pa da su kasnije prebacili krivnju na Kovačevića?

Ne znam, moguće je stotinu teorija, ali Kovačević je nakon tog dana morao biti na mjerama, a možda i Jakov Kitarović.

NACIONAL: Koliko maksimalno traje da se nekog stavi na mjere, koliko im treba za dozvolu?

Unutar 24 sata.

NACIONAL: Jesu li možda čekali do završetka predsjedničke kampanje?

Sve je moguće. Njima je bio alarm kad su operativci koji su izvana pratili vidjeli da u prostor primopredaje mita ulazi Jakov Kitarović. Budite sigurni da su operativci svojom linijom dojavili ravnatelju policije, ovaj ministru, ovaj premijeru. Na toj razini se u takvim okolnostima donose odluke. Tajna pratnja ne donosi takvu odluku. Ne! Kitarović je preko supruge takva politička figura da je jednostavno morao odlučiti premijer ili ministar. A očito je da se u cijelom slučaju nije postupalo po pravilima struke.

NACIONAL: Zašto su isto tako pustili 13 dana nakon što su na dan Kovačevića uhićenja snimili da njegov prijatelj iznosi tri crne torbe i odvozi ih na adresu sada bivše županijske tužiteljice? Zašto nisu u najmanju ruku sljedeći dan išli u pretres, već su dali prostor tumačenjima je li u torbi bila mačka ili stara dokumentacija?

Oni uvijek mogu dati opravdanje da su stavili pod nadzor i htjeli vidjeti tko će dalje u lancu ići po taj novac. Ali to je situacija kad je Kovačević već u zatvoru, a sumnja se da je novac evidentno njegov. Prema tome, ako je njegov novac, onda nitko neće doći, nego će novac ostati tu. Slaba su ta opravdanja, ali u tom predmetu ništa nije rađeno po logičnim pravilima struke. Zapreka mogu biti samo politički razlozi. Dakle, predsjednička kampanja je u tijeku, unutra ulazi neki establishment, trebalo je donijeti odluku hoće li se upasti ili ne. Drugo, Kovačević je HNS, u tom trenutku strateški partner Vlade. Ako pukne to, puca i Vlada. Lako je Kovačevića hapsiti kad imaš novu konstelaciju u Saboru. Dakle, tu se sve mogu vidjeti poveznice s političkim razvojem i jedino tada dobivamo logična objašnjenja zašto se sve to radilo kako se radilo. Nije nesposobnost, nego uvjetovanost političkim okolnostima.

NACIONAL: Kako gledate na ovu kriminalizaciju, odnosno šikaniranje svih koji su ikad bili u tom klubu?

Činjenica je da postojanje tog kluba može biti sociološki interesantna stvar, međutim u medijima je izazvao nesrazmjerno veliku pozornost jer je bilo atraktivno čitati tko je tamo dolazio, što se jelo. To je žutilo i estradizacija koji su zagušili osnovni problem, a to je korupcija u strateški važnoj državnoj tvrtki. I ovaj sukob premijera i predsjednika je isto zagušio. I mi više ne govorimo o korupciji u ovoj državi koja je najveći problem, nego imamo politički folklor.

NACIONAL: Mislite da su se Plenković i Milanović dogovorili?

Ma nisu, ali su hotimično, nehotimično zagušili osnovni problem, a to je da imamo korupciju na najvišoj razini.

NACIONAL: A je li neka služba, SOA ili neka druga, s obzirom na to da je Milanović bio u tom klubu u veljači ili ožujku, trebala predsjednika obavijestiti da je to mjesto na koje baš ne bi trebao ići?

Apsolutno da. I mislim da je osnovna frustracija predsjednika ta što smatra da ga je premijer trebao diskretno obavijestiti da je ušao u mjere.

NACIONAL: Premijer?

Premijer ili ministar unutarnjih poslova. To bi bilo kolegijalno, to bi bilo nešto što je uobičajeno, oni rade za istu “firmu”. Ali oni su ga pustili.

NACIONAL: Mislite da su ga namjerno htjeli kompromitirati. Je li on bio “King Kong”?

Oni su čekali kompromitaciju. Mislim da je tu vjerojatno bilo i telefonskih razgovora između Kovačevića i predsjednika jer je predsjednik rekao da je s njim bio u dobrim odnosima i oni su njega faktički pustili u zamku. I to je ono što predsjednik možda neće javno reći, ali vjerojatno im to najviše zamjera i od tuda je sve krenulo. A to nije korektan odnos. Dakle, oni su znali da je klub pod mjerama, znali su da je Kovačević pod mjerama, na neki način trebali su signalizirati da predsjednik ne ulazi u potencijalno kompromitantne situacije. Pa Mesić je bio predsjednik koji je kontaktirao sa svim i svačim, on nikad nije birao tko mu je društvo jer je takav narodski tip. Ali diskretno mu se uvijek reklo: Nemoj tog primiti na razgovor. Ne objasniš zašto, nego nemoj primiti. I gotovo. Ne pita se. Dakle, nećeš probiti ništa nego ćeš mu diskretno reći koga treba, a koga ne treba primiti. Predsjednika se moglo obavijestiti i preko njegovog savjetnika za sigurnost koji mora imati kontakte i sa SOA-om i policijom. I samo je trebao dobiti informaciju od svog savjetnika: preporučujem predsjedniče da ne idete više tamo.

 

Predsjednička kampanja bila je u tijeku, unutra ulazi neki establishment, trebalo je donijeti odluku hoće li se upasti ili ne. Kovačević je HNS, tada strateški partner Vlade. Ako pukne to, puca i Vlada

 

NACIONAL: Ali ako je to tako kako vi kažete, to bi podrazumijevalo da je Plenković obnovio mandat Kovačeviću iako je znao da je pod mjerama? A i njegovi ministri su bili u klubu.

Da, ali to što je netko pod mjerama ne znači nužno da je kriv, a premijer vjerojatno nije dobio informaciju da će za četiri ili šest mjeseci uslijediti uhićenje.

Drugo, moja je procjena da Plenković nije imao ideju dirati Kovačevića dok je bio u strateškom partnerstvu s HNS-om i da je tako ostalo, da se nije išlo na izbore zbog epidemije, Kovačević ne bi pao. On je pao nakon što je HNS postao nebitan za Plenkovića. Dakle, u veljači on nema ideju da će se procesuirati Kovačević, bez obzira na sumnje. Činjenice su bile u odnosu na Kovačevića iste u veljači kao i danas. Razlika je samo u poziciji HNS-a, čiji je Kovačević istaknuti član.

NACIONAL: Ali je znao da je pod mjerama.

Ja vjerujem da bez obzira na rezultate tih mjera, da je ostala konstelacija onakva kakva je bila, da Plenković ovisi o HNS-u, Kovačevića ne bi dirao. To je moja teza i to je moja procjena. I zato mu se produljio mandat, jer to je bilo još prije izbora, kad još nije ni donesena odluka da se ide u izbore. I zato se nije ni upadalo u lokal, zato se dugo čekalo da ga se stavi pod nadzor i tako dalje. Čak i ako bi rezultati govorili da ima elemenata kaznenog djela, dok je bila onakva konstelacija snaga da Vlada ovisi o HNS-u, a Kovačević je očito tamo bio utjecajan, ne bi ga se diralo.

NACIONAL: Prošlog tjedna su vaša klijentica Piruška Canjuga i Ivica Todorić nepravomoćno oslobođeni optužbi u slučaju mali Agrokor. Smatrate da DORH u tom predmetu nije ni trebao podignuti optužnicu?

Slučaj mali Agrokor je ogledan jer možemo rekonstruirati kako Državno odvjetništvo vrlo često radi u velikim predmetima koji u pravilu traju pet do deset godina. Najznačajnije što je sutkinja rekla je ono što smo i mi tvrdili državnoj odvjetnici: niste ponudili dokaz. Nijedan dokument koji je bio u spisu nije teretio Todorića ni Pirušku Canjugu. Ovdje se ne radi o kvaliteti dokaza. Radi se o potpunom izostanku dokaza.

NACIONAL: DORH je tvrdio da je riječ o fiktivnom poslu, da je čak i ime slovenskog savjetnika bilo izmišljeno?

Da, ali problem je u tome što smo mi tog savjetnika živog i zdravog doveli još u fazi istrage.

NACIONAL: Mislite da su već tada mogli odustati od progona? Zašto nisu?

Doveli smo čovjeka koji je obavio posao, ali kao kontrolu smo doveli i čovjeka iz Erste banke koji je u ime Erste banke bio uključen u taj posao i koji je potvrdio da je savjetovanje obavljeno, jer je vidio elaborate, i potvrdio je identitet ovog vještaka. Doveli smo nadređenog iz Agrokora koji je bio nadređen Anti Huljevu i Ante Huljev ga je u realnom dobu upoznao s konceptom posla i upoznao ga je s činjenicom da će angažirati vještaka. Dakle, da je angažiran vještak i tko je bio taj vještak, višestruko smo dokazali. Kako možeš dignuti optužnicu bez ijednog svjedoka i bez ijednog dokumenta? To je problem. A zašto je to problem? Ovo je bio kratki predmet, sutkinja je to riješila u šest dana. Problem je kad optužite nekog čovjeka u velikom predmetu i glavna rasprava traje 10 godina. Taj čovjek je 10 godina građanin drugog reda, njemu banke ne daju kredit jer je on rizik za njihov imidž, ozbiljne tvrtke s njime neće poslovati. I nakon deset godina kad završi taj predmet, ako je oslobođen, njemu te godine nitko neće vratiti. Ako je osuđen, opet je oštećen jer da je u tri godine završen predmet, on je već mogao odslužiti kaznu i već se vratiti rehabilitiran. A ovako nakon deset godina što je bio građanin drugog reda, još mora pet, šest godina ići u zatvor.

NACIONAL: Njemu je cijeli život upropašten.

Da, i to samo zbog neodgovornog optuživanja. Predmet mali Agrokor je pravi case-study tužilaštva u Hrvatskoj. U mojem je uredu iz tog predmeta 17 registratora, svaki ima po 500 stranica, dakle 8500 stranica. Ja sam za potrebe postupka faktički obranio ljude s 50 relevantnih listova dokumenata koje sam izvukao. Više od tih 50 nije koristila ni tužiteljica niti sutkinja.

NACIONAL: Nitko to ne čita, čemu onda to gomilanje papira?

Recimo, u velikom Agrokoru su izračunali da bi trebalo godinu dana samo da se pročita spis. A zašto oni to rade? Vrlo jednostavno. Prvo, nisu sigurni u sebe i na neki način da prikriju pravo stanje stvari kad šalju optužnicu na sud radi određivanja pritvora ili potvrđivanje optužnice, oni sucu istovare 20, 30, 50, sto tisuća stranica. To nitko ne može pročitati i u takvim okolnostima sudac će radije odrediti pritvor, radije će potvrditi optužnicu, nego je ne potvrditi. Iako je riječ o zatrpavanju sudova nepotrebnim papirima.

 

U financijskoj operaciji s Agrokorom preko Rusa, zemlja će završiti u posjedu Mađara. Time bismo došli u situaciju da nam proizvodnjom hrane upravlja strana zemlja, a hrana je strateška stvar za svaku državu

 

NACIONAL: U slučaju Agrokor, na N1 televiziji upozorili ste da su savjetnicima koji su radili u grupi Borg isplaćeni ogromni honorari. O kojem je iznosu riječ?

Imamo dva elementa. Ono što prigovaram u svom odgovoru na optužnicu u velikom Agrokoru je taj što je vještačenje zapravo obavila tvrtka KPMG Hrvatska, a KPMG Poljska je bio samo paravan. Dakle, za vještačenje je potrošeno 4520 sati, s tim što je nominalni vještak Kamal Ismail, KPMG Poljska potrošio svega 412 sati, a ostatak je dao KPMG-u Hrvatska. A problem je što su ovi u Hrvatskoj istovremeno radili za privremenu Upravu, kasnije Fortenovu.

NACIONAL: Istovremeno?

Da. A prema mojim neformalnim informacijama do sada su dobili 150 milijuna kuna honorara od Fortenove koja je, ponavljam, u ovom postupku sudionik u svojstvu oštećenika. A 80 posto optužnice čine vještačenja.

NACIONAL: Rekli ste da je za rješavanje cijele krize oko Agrokora bilo potrebno 300 milijuna eura, a da je Fortenova na savjetnike ukupno potrošila 200 milijuna eura. Odakle vam ti podaci?

Da, početni plan je bio da banke ulože u Agrokor još 300 milijuna eura, one su htjele preuzeti Upravu, ali ne bi dirale vlasnička prava Todorića. Međutim, to nije prihvaćeno, već se krenulo po modelu da se donio posebni zakon, da bi onda preko 200 milijuna eura bilo potrošeno na savjetnike.

NACIONAL: Eura? Jeste li sigurni? Na koje savjetnike?

Sve. I borgovce.To su neformalne informacije iz Fortenove. Dakle, svim savjetnicima koji rade za Agrokor otkad je privremena Uprava došla do današnjeg dana plaćeno je oko 200 milijuna eura. Samo na KPMG navodno je potrošeno 150 milijuna kuna, a to je 20 milijuna eura.

NACIONAL: Imate li neki dokaz za to?

Nemam. To su insajderske informacije s kojima barataju bivši ljudi iz Agrokora, a istražni organi bi trebali to provjeriti. Ako se usude. Dakle, napravljena je jedna ogromna šteta, a sad kreće parcelacija Agrokora, prodaja Agrokora na dijelove. Svi će se namiriti, a Hrvatska će ostati bez svoje, uz Inu, najveće tvrtke.

NACIONAL: Što će se dogoditi s tom zemljom koja je bila pod Agrokorom, riječ je o zemlji koja je pod koncesijom?

Prema nekim procjenama, zemlja će u konačnici završiti kod Mađara jer Mađari vrlo agresivno idu prema Slavoniji, i u ovoj financijskoj operaciji preko Rusa, zemlja će završiti u njihovu posjedu. Time bismo došli u situaciju da nam proizvodnjom hrane upravlja strana zemlja, a hrana je strateška stvar za svaku državu.

Dodatno pitanje:

NACIONAL: Ako se tvrtka sada rasprodaje, koji je bio smisao njezina spašavanja putem posebnog zakona, je li i Todorić onda sam mogao jednostavno rasprodati tvrtku i vratiti dugove?

Točno, ali borgovci i ostali savjetnici ne bi mogli uzeti 200 milijuna eura.

NACIONAL: A što se dogodilo s uplivom premijera Plenkovića u sastavljanje grupe Borg? Kako vi na to gledate?

Smatram da je to bila nezakonita radnja. Dakle, nisu članovi grupe Borg smjeli u tajnosti pisati zakon sebi po mjeri pa onda kad je zakon primijenjen, postati savjetnici i faktički sudjelovati u čerupanju Agrokora. Mislim da je trebalo primijeniti zakone koji su bili tada na snazi. Da je primjerice bila pokrenuta predstečajna nagodba, vjerovnici su mogli ući u vlasništvo Agrokora u postotku koji je potreban da se nekako namire, Todorić bi se od stopostotnog povlačio prema nekom manjem udjelu vlasništva i sve bi bilo zaključeno u okviru zakona. Jednostavno nisam shvatio zbog čega je bilo potrebno donositi poseban zakon, oduzimati vlasništvo Ivici Todoriću i onda krenuti u ovu operaciju koja je započela, tim više što će se to sve zakomplicirati zbog činjenice da je washingtonska arbitraža prihvatila Todorićev slučaj. Uzeli su taj case i oni će o tome raspravljati. Istovremeno je Todorićeva tužba protiv Republike Hrvatske u iznosu nekoliko milijardi eura prihvaćena i na sudu u Londonu. Ti postupci koji će se ondje voditi bit će vrlo značajni. Ako je Hrvatska tu pogriješila i ako je uzela tvrtku iz vlasništva na nasilan i nezakonit način, moguće je da će imati štetne posljedice.

 

Svim savjetnicima koji rade za Agrokor otkad je privremena Uprava došla do današnjeg dana plaćeno je oko 200 milijuna eura. A Todoriću je za spas tvrtke trebalo 300 milijuna eura

 

NACIONAL: Kako je moguće da je Todorić od jedne tako nedodirljive osobe postao netko koga zapravo sada u javnosti doživljavaju irelevantnim?

Očigledno je Todorić bio izuzetno moćan čovjek, ali ta moć je proizlazila iz vlasništva nad Agrokorom. Ali to vam kod Hrvata nije čudno, ako izgubite moć koju imate, a ta moć nije u vama nego ili u vašoj političkoj ili ekonomskoj poziciji, onda se nakon toga svi pokušavaju iživljavati nad vama. Sjetimo se Ive Sanadera. Je li postojao moćniji čovjek u Hrvatskoj u njegovo doba? Nije. Sad ga se svi odriču. Todorić je bio nedodirljiv u medijima, vlasnici su se bojali bilo što kritički napisati za Agrokor da oni ne povuku oglase. Ali nije problem samo u medijima. Sad tvrde da su se kroz 10 godina kaznena djela radila, da su se pisala lažna financijska izvješća. Pa moramo se pitati gdje je bila Porezna uprava, gdje je bila Hrvatska narodna banka za sve međunarodne transakcije, gdje su bili svi ti mehanizmi represije, zaštite, kontrole svih tih 10 godina. Što se onda nisu usudili ući u Agrokor?

NACIONAL: A po čijem nalogu se nisu usudile ući?

Vjerojatno po nalogu politike jer je on bio premoćan. Ako bi Agrokor zakašljao, svaka vlada bi imala problema. S druge strane, bili smo svjedoci da je gotovo svaka vlada imala nekog bivšeg iz Agrokora.

NACIONAL: Pa evo, ima i ova.

Ima i ova, ali taj pere ruke sada. Ali je svaka imala i to je bila tradicija. Nije to novost, kontrolni organi nikakve vrste nikada nisu ušli u Agrokor. Ali organi od nastanka Republike Hrvatske nikada nisu ušli ni u poslovanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Jeste li ikad čuli da su tamo neke kontrole išle, jeste li čuli da tamo možda neki keš ide pa se netko interesirao kakav to keš cirkulira kroz Katoličku Crkvu? Naravno da ne. Dakle, zar to nije čudno?

NACIONAL: Kako to da taj slučaj izravnog premijerova uplita u takvu situaciju nitko više uopće ne problematizira? Mislite li da bi to jednog dana moglo doći pod neku kaznenu lupu?

Meni je to neobjašnjivo. Ja sam prvih dana od izbijanja te afere na HTV-u rekao: Ok, ovo je Agrokor 1, ali mi ćemo jednog dana imati Agrokor 2. Taj Agrokor 2 neće biti dok je Plenković na vlasti, to je sigurno, ali po starim dobrim običajima njegov nasljednik, pa makar bio iz HDZ-a, dapače, taj će i žešće dozvoliti istraživanje. Jer kad su išle kaznene prijave za grupu Borg, oni e-mailovi još nisu završili s curenjem i objavljivanjem, unutar jednog tjedna je tadašnji državni odvjetnik objavio da tu nema elemenata kaznenog djela i da su oni završili izvide u tom predmetu. Dakle, nikada nisu rasvijetljene okolnosti pod kojima su premijer i Martina Dalić donijeli odluku da faktički oduzmu Todoriću Agrokor i počnu s njim upravljati kako su upravljali, da imaju tajne suradnike među odvjetnicima koji im pišu zakon. To neće ni biti rasvijetljeno dok je Plenković premijer. Ali ne mogu objasniti kako je Plenković utrčao u to. Jedino moje logično objašnjenje, jer on je vrlo oprezan i ne želi se umočiti u ništa sumnjivo financijski, ne može mu se prikrpati korupcija, to je da je tada kao friški premijer natrčao Martini Dalić koja je bila vrlo iskusna u gospodarstvu. Očigledno je bio impresioniran i mislim da je ona vodila priču oko Agrokora, a on joj je davao političko zaleđe.

NACIONAL: Je li on tada imao upliv u rad DORH-a u slučaju Agrokor?

Apsolutno da. Unutar tjedan dana oni donose odluku da u tom slučaju grupe Borg nema elemenata kaznenog djela, a e-mailovi nisu prestali još curiti. U to doba neki puno banalniji slučajevi, poput onog gdje je netko prijavio Milorada Pupovca za nacionalnu netrpeljivost, u jednom intervjuu trajali su mjesecima. E sad, je li to samocenzura, samodisciplina revnih odvjetnika ili je to bilo nešto više od toga, teško mi je reći.

NACIONAL: A kako onda sada, ako je premijer o tom slučaju imao saznanja i pratio je jako budno što radi DORH, a znamo i da je u aferi Dnevnice održao zajedničku press konferenciju s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom, kaže da ništa ne vidi, ništa ne čuje i ništa ne želi znati?

To nije točno. Sve što je bitno u istragama zna Božinović. Sve bitno što zna Božinović, zna i premijer. Drugo, malo je poznato da u Zakonu o državnom odvjetništvu, državni odvjetnik kad procijeni da je to interes javnosti, može tijek izvida razotkriti u javnost. Ako glavni državni odvjetnik to može napraviti prema medijima, a može i ravnatelj policije jer tu imaju iste ovlasti, ako mogu razotkriti izvide u tijeku zbog interesa koji sami određuju, onda mogu reći i premijeru. A premijer je sada u velikom problemu. Objektivno on pokušava napraviti novi imidž HDZ-a, međutim, ima problem što mu na kvartalnoj bazi iskaču korupcionaške afere njegovih ljudi, ministara, saborskih zastupnika, ljudi na lokalnoj zajednici. On ne može otvoreno i žestoko voditi antikorupcijsku borbu jer bi morao udariti na HDZ, na svoju vlastitu stranku. I njemu je najbolje reći: ja ne znam ništa, Državno odvjetništvo neka radi po zakonu. A ono što Državno odvjetništvo otkrije, još ako su novinari dosadni pa o tome pišu, nakon nekog vremena on se odrekne tog ministra. Pogledajmo zadnju vladu. Koliko je ministara palo zbog sumnje na korupciju? I što on sad radi? U novoj vladi je skupio vrlo mlade ljude. Sutra će po fakultetima tražiti kandidate za ministre jer tko god je etabliran HDZ-ovac na lokalnoj ili drugoj razini, ima problem s korupcijom. Čak i ovi koji se sad mijenjaju u Saboru, vidimo kako izgleda zamjena za Dražena Barišića. Taj koji ga mijenja isto ima višak neprijavljenih kvadrata, apsolutna klasika. Dakle, mi imamo sistemsku korupciju u Hrvatskoj koju proizvode stranke, prije svega HDZ.

 

Pogledajmo zadnju vladu Koliko je ministara palo zbog sumnje na korupciju? I što on sad radi? U novoj vladi je skupio vrlo mlade ljude. Sutra će po fakultetima tražiti kandidate za ministre

 

NACIONAL: Prvenstveno kroz državne tvrtke čija vodstva postavlja vladajuća stranka. Jesu li državne tvrtke ishodište korupcije?

Da, državne tvrtke su ishodište korupcije. Jer oni imaju velike javne nabave i kad se to pomnoži, projekcije govore da se u jednom mandatu vlade kroz javne tvrtke i tvrtke u vlasništvu lokalne uprave isiše otprilike milijarda eura. A gdje su još nabave državne uprave. Mi nemamo profesionalne uprave u javnim tvrtkama, nego se one dijele prema političkom ključu. Još davno sam vidio jedan sporazum između dviju političkih stranaka. Oni u koalicijskom sporazumu dijele tvrtke, ove tvrtke dam tebi, ove mi zadržavamo. Njima je to plijen. Od toga se živi i od toga se korumpira. Za mnoge je to smisao bavljenja politikom.

NACIONAL: Koliko od toga ide političkim strankama na crno? Je li se to zna?

Ne mogu znati točno, ali znamo svi da imamo korupciju koja je sistemska, koja kreće od stranaka. Jedan krak je u politici, drugi krak je u tvrtkama i tu se onda izvlače resursi javnog novca. Nešto ide vjerojatno za stranke, a većina ide kao plijen političarima. I zato je Plenkoviću problem znati. Jer onda će njega optužiti: usmjeravaš Državno odvjetništvo i policiju prema nama, rušiš vlastitu stranku. Zato je on zauzeo poziciju “ja ništa ne znam, ja ne želim ništa znati” jer bi inače odmah došao u sukob sa svojom bazom.


O PUCNJAVI NA MARKOVU TRGU: ‘Ostavka Božinovića? Zaboravite to. Premijer ga se neće odreći ni pod kojim okolnostima. Njihova osovina je temelj ove vlasti’

NACIONAL: Kako gledate na napad rafalima iz vatrenog oružja na zgradu Vlade i ranjavanje policajca na Markovu trgu te samoubojstvo mladića koji je to počinio, ali još gore na zakazivanje službi u trenucima nakon toga?

To je terorizam, bez obzira na to što će Vlada o tome reći. To proizlazi iz činjenice da je pucao na policajca koji čuva Vladu i da je nakon toga navodno pucao prema Saboru. Na simboličkoj razini napao je dvije najviše političke institucije države, a to je očito politički cilj i poruka. Ovaj zaključak dodatno potvrđuje poruka na društvenoj mreži napadača kojom on na svoj način daje razloge za napad. Policajac je tu nasumična žrtva. Sve su to tipične karakteristike terorizma. Imamo prvi pravi teroristički napad i iz toga moramo izvući pouku i mjere za povećanje javne sigurnosti. Vrlo je važno utvrditi je li napadač tzv. vuk samotnjak ili dio veće zavjere. Ako je vuk samotnjak, treba istražiti kako je došlo do toga da 22-godišnji mladić krene u rat protiv vrha države, u simboličkom smislu te riječi. Uzroci koji su odveli mladića od 22 godine u terorizam jednako su važni kao i istraživanje čina. Ne treba podcijeniti ni opasnost od imitatora.

NACIONAL: Gdje je zakazalo osiguranje?

Izostala je reakcija osiguranja Vlade. Vjerojatno nemaju uvježban protokol za ovakve slučajeve. Iz osiguranja Vlade nitko nije uzvratio vatrom prema napadaču. Nisu zaštitili ranjenog kolegu. To je izgleda učinio policajac iz Mletačke koji čuva drugi objekt i sad se MUP s time pokriva. Građani su prvi došli do ranjenog policajca, pomogli mu, zaustavili vozilo kako bi ranjenika odvezli u bolnicu. Nismo uočili organiziranu reakciju snaga sigurnosti koje čuvaju Vladu. Isto je i u odnosu na sigurnost zgrade Sabora. Sve ovo se dogodilo nakon što je premijer Andrej Plenković, nakon Sinčićevih lubenica, naredio jače mjere osiguranja.

NACIONAL: Neki analitičari uspoređuju ovu situaciju s ubojstvom Ivane Hodak, a dva tjedna kasnije i atentatom na Ivu Pukanića i Niku Franića koji je okarakteriziran i kao napad na javnu sigurnost. Nakon ubojstva Ivane Hodak smijenjeni su šef policije, šef SOA-e, ministar unutarnjih poslova pa čak i ministrica pravosuđa. Mogu li se ti događaji uspoređivati i je li realno zazivati smjenu ministra Davora Božinovića?

Moguća ostavka Božinovića? Zaboravite to. Premjer se neće odreći Božinovića ni pod kojim okolnostima. Njihova osovina je temelj ove vlasti.

 

 

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.