EKSKLUZIVNI INTERVIEW: Najmisteriozniji član Mesićeva kabineta

Objavljeno u Nacionalu br. 500, 2005-06-14

Posebni savjetnik predsjednika Mesića za međunarodne odnose i bivši ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar u jednom od rijetkih intervjua govori o svom prijateljstvu s predsjednikom, globalnoj prijetnji terorizma i položaju Hrvatske u suvremenom svijetu

U drugom mandatu Stjepana Mesića posebni savjetnik za međunarodne odnose predsjednika Republike Hrvatske postao je Budimir Lončar, zadnji ministar vanjskih poslova bivše SFRJ, koji je u zadnjih petnaestak godina bio cijenjeni konzultant svjetskih kompanija. Prema riječima samog predsjednika Mesića, Lončar mu je bio od velike pomoći dok je sjedio u Predsjedništvu SFRJ u teškom predratnom razdoblju.

Budimir Lončar čovjek je s bogatim diplomatskim iskustvom, bio je i veleposlanik u Washingtonu kad su američki predsjednici bili Jimmy Carter i Ronald Reagan, a bio je i veleposlanik u Njemačkoj.

NACIONAL: Kada ste se prvi put sreli s predsjednikom Mesićem? Kako ste s njim surađivali?
– Predsjednika Mesića prvi sam put sreo kad je bio premijer u Vladi Republike Hrvatske. Naše dublje poznanstvo i suradnja započeli su s dolaskom Stjepana Mesića u Predsjedništvo SFRJ u Beogradu. U to vrijeme bio sam jugoslavenski ministar vanjskih poslova. Naše razumijevanje ostvareno je na dva ključna pitanja – prvo, kako spriječiti krvavi sukob koji je bio na vidiku i, drugo, kako u tu svrhu što više involvirati međunarodne faktore. Drugim riječima, internacionalizirati jugoslavensku krizu koja se ubrzano kretala prema tragediji do koje je uskoro i došlo.

Na toj suglasnosti i tom poslu produbili su se naši odnosi i izgradili povjerenje i prijateljstvo. Već u vrijeme priprema za predsjedničku kandidaturu u prvom mandatu predsjednik Mesić me pozvao na suradnju i otada do početka drugog mandata povremeno sam ga “opsluživao” u onoj mjeri u kojoj je on smatrao da mu je od koristi, naravno, u vezi s međunarodnim temama, što je ostala moja životna preokupacija. Na početku drugoga mandata predsjednik je smatrao da se naša suradnja može intenzivirati i institucionalizirati. Prihvatio sam, ali na volonterskoj osnovi, bez materijalne naknade, funkciju posebnog savjetnika i stojim predsjedniku na usluzi kad god on to smatra potrebnim.

NACIONAL: Djelovali ste u sustavu Ujedinjenih naroda. Što ste konkretno radili?
Od početka 1993. do kraja 1996. bio sam specijalni izaslanik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda kod predsjedavajućeg Pokreta nesvrstanih zemalja. Na tu me dužnost predložio glavni tajnik Boutros Boutros Ghali i to sam vrijeme proveo u Indoneziji koja je tada predsjedala pokretom.

NACIONAL: Što ste radili poslije angažmana u UN-u?
– Neko sam vrijeme radio kao konzultant u tajništvu UN-a, a potom punih osam godina obavljao savjetničke dužnosti, konzultantske poslove u nevladinim organizacijama – Fondaciji Apel savjesti, Svjetskom vijeću religijskih i duhovnih vođa u New Yorku, Centru za humanitarni dijalog Henri Dunant u Ženevi, a povremeno sam radio analize međunarodnih kretanja za financijsku instituciju Defa kao član konzultantske tvrtke GDP – New York.

NACIONAL: Kako gledate na problem odgode početka pregovora s Bruxellesom? Može li to ugroziti hrvatske ambicije za ulazak u Europsku uniju?
– Prije problema treba naglasiti postignuća Hrvatske u posljednjim godinama. Ostvaren je znatan napredak u izgradnji pravne države, produbljen je i stabiliziran demokratski sustav, pa i život, poboljšana je unutarnja likvidnost i bankarski sustav je doveden do toga da danas funkcionira u punoj mjeri. Vanjski financijski kredibilitet, unatoč velikoj zaduženosti, solidan je. Infrastruktura, posebno cestovna, blizu je europskog standarda.

Sve to stvorilo je osnove za uspješan gospodarski razvoj u kojem, na žalost, još ima krupnih problema. Ranija industrija praktički je uništena, a još se ne vidi zamašnjak nove, suvremene proizvodnje. Znači, ostaje nekoliko ključnih problema, odnosno ciljeva: gospodarska ekspanzija i stvaranje uvjeta za veće zapošljavanje, u prvom redu mladih; privlačenje stranog kapitala; smanjenje dugova; strukturna reforma zdravstva i daljnje mjere za uspostavu potpune vladavine prava, u prvom redu, unapređenje funkcioniranja sudstva. Ukratko, nedostaje cjelovita srednjoročna gospodarsko-sistemska strategija.

Europska opcija i priprema za pregovore s Bruxellesom poticaj su, pa i okvir, ali ne daju konačan odgovor na pitanja koja otvaraju navedeni problemi. Potrebno je već sada sagledati svoje sutrašnje mjesto u zahtjevnoj tržišnoj utakmici u okviru Europske unije.

NACIONAL: Kako gledate na trenutačno stanje u Europskoj uniji? Što Hrvatska treba poduzeti da popravi svoj položaj u odnosu prema Bruxellesu?
– Unija je trenutačno, nakon referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj, u nekoj vrsti šoka, dakako, privremenoga. Rezultati tih referenduma i porast euroskepticizma na širem prostoru Europe otvaraju mnoga pitanja. Osnovno je kojim se tempom Unija može oblikovati i širiti. Ono što je Unija postigla u proteklih 50 godina spada u najznačajnija i najpozitivnija ostvarenja u svjetskim razmjerima. Imala je i u prethodnim fazama krize i zastoje, osobito u vrijeme kad je prelazila iz zajednice u političku i monetarnu uniju.

Tada su se, također, pregrupirale snage u svim zemljama članicama. Uvjeren sam da će Unija prevladati sadašnju krizu, ali će se svi procesi, osobito oni vezani za produbljivanje odnosa i širenje, biti usporeni. Na prvi pogled, mislim da se mora riješiti pitanje neravnoteže između centrifugalnih i centripetalnih trendova. Najveći problem koji će se u budućnosti dalje povećavati odnos je između novoprimljenih zemalja i stare jezgre Unije. Razvijeniji dio Unije morat će poduzimati velike napore kako bi podigao razinu manje razvijenog dijela.

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, Hrvatska mora nastaviti sa svojom iznimno važnom predvodničkom ulogom u regiji.

NACIONAL: Ima ocjena da slučaj odbjeglog generala Ante Gotovine nije jedina prepreka na hrvatskom putu prema EU i NATO-u. Slažete li se s takvim razmišljanjima?
– Suradnja s Haaškim sudom sada je u fokusu i na to se moramo koncentrirati.

NACIONAL: Bili ste neposredni sudionik u Pokretu nesvrstanih i dobar ste poznavatelj situacije na tom području. Kako iz današnje perspektive ocjenjujete ulogu tog pokreta? Igraju li danas uopće nekakvu ulogu na međunarodnoj sceni?
– Danas, kada je ključna dilema u svjetskim odnosima pitanje bipolarnosti ili multipolarnosti u uređivanju svijeta, Pokret nesvrstanih s više od 120 zemalja iz svih dijelova svijeta, te velik broj civilizacija i kultura, ne može ne biti relevantan. On, zapravo, sugerira da je multipolarni sustav jedini odgovor za svjetsku ravnotežu i stabilnost. Pokret je i dalje prisutan u sustavu Ujedinjenih naroda. U Općoj skupštini UN-a nije moguće donijeti nijednu odluku bez njegove podrške.

No nakon velikih promjena na svjetskoj sceni potkraj 20. stoljeća, odnosno završetka hladnoga rata, pokret koji se od početka zauzimao za stvaranje novog svjetskog poretka nije bio na visini povijesnog trenutka. Pokretu nedostaje vodstvo, što je odraz krize liderstva u širim razmjerima. Što se povijesne uloge nesvrstanih tiče, smatram da su odigrali nezamjenjivu ulogu u tri strategijska smjeru: pokret je širio alternativu blokovskoj podjeli, pridonoseći tako završetku hladnoga rata; bitno je pripomogao u transformiranju Ujedinjenih naroda iz arene blokovskog nadmetanja u univerzalni forum za raspravu o svjetskim problemima, osobito, problemu razvoja i siromaštva; suzbijao je tendenciju radikalizma, a time i osnove za terorizam koje su se rađale i mogle širiti na postkolonijalnim područjima.

NACIONAL: Kako gledate na trenutačnu ulogu Hrvatske u regiji? Napokon, kako procjenjujete perspektivu i drugih zemalja u njihovoj ambiciji da se priključe Europskoj uniji?
– Sa svim svojim ostvarenjima, a posebno politikom okretanja od prošlosti i usmjeravanjem na budućnost, u čemu je predsjednik Mesić imao izvanredne zasluge, Hrvatska je postala značajan faktor ne samo mira i stabilnosti, nego i “projekta za Europu”. Pozitivno kretanje u regiji i normalizacija odnosa između suverenih država jedan je od preduvjeta za svaku od njih da uspješno realizira svoju orijentaciju na integraciju unutar Unije. Načelo regate, međutim, ni na koji se način ne dovodi u pitanje.

U interesu je i regije i Europe da i jugoistok Staroga kontinenta postane sastavni dio Europske unije. Srbija i Crna Gora imaju, osim ekonomsko-socijalnih problema, i dileme institucionalne prirode. Orijentacija prema integracijama zaoštrava njihovo rješavanje, ali i pruža demokratsku osnovu i okvir za to. Međunarodna zajednica može odigrati nezamjenljivu ulogu u traženju konačnog institucionalnog rješenja, ali ključna odgovornost leži na političkim snagama u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu.

NACIONAL: Među mnogo lidera u svijetu koje ste poznavali bio je i Yasser Arafat. Smatrate li točnom ocjenu da je tek njegovom smrću otvoren put prema konačnom rješenju krize na Bliskom istoku kao jednoj od najosjetljivijih kriznih točaka u svijetu?
– Bez Arafata mirovni proces nije bilo moguće započeti, ali bi bilo logično očekivati da će ga novi ljudi lakše dovesti do kraja.

NACIONAL: Ostaje li globalni terorizam jedan od glavnih problema na međunarodnoj sceni? Može li se on zaustaviti na dosadašnji način?
– Globalni terorizmaam i širenje oružja masovnog uništenja nesumnjivo su najveća opasnost s kojom se suočava svijet nakon završetka hladnoga rata. Dosadašnja borba protiv terorizma nije bila uspješna u onoj mjeri u kojoj smo se svi nadali. Jednostrane akcije pokazale su se neuspješnima, pa i kontraproduktivnima. Suzbijanje međunarodnog terorizma i širenja oružja masovnog uništavanja mora se zasnivati na postojanju najšire međunarodne koalicije koja se mora uklopiti u daljnju demokratizaciju odnosa i orijentaciju prema novom svjetskom poretku.

U tome je lako prepoznati posebnu, pa i predvodničku ulogu velikih zemalja. Nema sumnje da su u svemu tome Ujedinjeni narodi nezamjenjivi i nezaobilazni. Reforma svjetske organizacije koja je sada predmet rasprava mora korespondirati upravo s tim problemima, što znači da ona mora rezultirati djelotvornošću koja će se zasnivati na suočavanju s problemima koji su relevantni za novi sustav međunarodne sigurnosti.

Komentiraj

Source:Dragan Đurić