EKSKLUZIVNI DOKUMENTI IZ 2016.: Dosad najpotpuniji popis istraga Tužiteljstva BiH

Objavljeno u Nacionalu br. 968, 15. studeni 2016.

Nacional otkriva koji su spisi Tužiteljstva Bosne i Hercegovine u pozadini odluke ministra obrane o otkazivanju puta u Sarajevo

Nakon što je Damir Krstičević morao otkazati put u Sarajevo, postalo je jasno da bi njegovo operativno funkcioniranje u Vladi moglo postati vrlo otežano te da bi se njegov slučaj mogao prometnuti u najveći kadrovski problem premijera Andreja Plenkovića

Ime hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića spominje se u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji se vodi pod brojem KTRZ-192/06. u kojem su osumnjičeni Tihomir Blaškić, Stanko Sopta, Damir Krstičević, Marijo Petrović i više NN-a, odnosno nepoznatih vojnika. Kazneno djelo za koji su osumnjičeni vodi se kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Riječ je o zločinima, kako se navodi, ubojstva najmanje 32 civila i najmanje devet vojnika vojske Republike Srpske počinjenima tijekom 1995. na području Jajca i Donjeg Vakufa, a službeno ih vodi Posebni odjel za ratne zločine u predmetu koji se vodi i pod brojem T 20 O KTRZ 003228 06.

Sadržaj tih spisa po svemu sudeći u pozadini je Krstičevićeve procjene da mu je rad na proračunu prioritet zbog koga je nominalno odlučio propustiti put u Sarajevo. Nakon što je Krstičević pod zasad ne posve razjašnjenim okolnostima morao otkazati put na sastanak ministara obrane država članica Obrambene suradnje srednje Europe (CEDC) u Beču i Sarajevu, postalo je jasno da bi njegovo operativno funkcioniranje u Vladi moglo postati vrlo otežano te da bi se njegov slučaj mogao prometnuti u trenutačno najveći kadrovski problem premijera Andreja Plenkovića. Krstičevićevo ime nalazi se na vrhu popisa visokih časnika protiv kojih se u Bosni i Hercegovini vodi istraga zbog sumnje u počinjenje ratnih zločina. Svi izgovori državnog vrha kako oni o tome nisu ništa znali postaju neutemeljeni ako se zna da je Nacional još 5. svibnja 2015. na naslovnici objavio ekskluzivnu vijest o tome kako se na popisu osoba pod istragama tužiteljstva Bosne i Hercegovine nalazi general Ante Gotovina i još 36 visokih časnika Hrvatske vojske, među kojima su i Damir Krstičević, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs, Mile Ćuk, Miljenko Filipović, Imra Agotić, Tihomir Blaškić i drugi. Zanimljivo je to da je među osumnjičenima na popisu i general Željko Glasnović, danas zastupnik dijaspore u Hrvatskom saboru. Nacional je taj popis objavio neposredno nakon što je u travnju prošle godine Pavle Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, javno upozorio da se brojnim visokim časnicima Hrvatske vojske spremaju optužnice za ratne zločine u BiH te da su neki od njih već dobili poziv za svjedočenje. U članku koji je objavio Nacional stoji kako su hrvatsko državno vodstvo, kao i čelnici Državnog odvjetništva, još prije nekoliko godina bili vrlo iscrpno informirani o tome koji bi se hrvatski časnici mogli naći na udaru Tužilaštva BiH. Nacional je dobio uvid u nekoliko izvješća Vojne sigurnosno obavještajne agencije (VSOA), čiji su čelnici došli do operativnih saznanja o tome protiv kojih se hrvatskih časnika u BiH provode istrage te za što bi ih se moglo teretiti.

Koncem studenoga 2011. VSOA je poslala izvješća i operativne informacije o toj tematici tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću, premijerki Jadranki Kosor, ministru obrane Davoru Božinoviću, načelniku Glavnog stožera oružanih snaga Dragi Lovriću, predstojniku Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Petru Miševiću, ravnatelju Sigurnosno obavještajne agencije Josipu Buljeviću, kao i tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, tadašnjem ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku, tadašnjem ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću te tadašnjem savjetniku predsjednika za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću. Drugim riječima, čak i da premijera Plenkovića o tome nisu direktno informirale sigurnosne službe, mogao ga je direktno izvijestiti njegov šef kabineta Božinović koji je u vrijeme kad je VSOA slala izvješće bio ministar obrane i detaljno je upoznat s tom problematikom. Ono što je sasvim sigurno je i to da je o tom slučaju, bilo neposredno ili posredno, morao biti upoznat i ministar obrane Krstičević koji je o tome s premijerom Plenkovićem trebao raspraviti prije prihvaćanja funkcije ministra obrane.

 

Oko Krstičevića bi se mogli otvoriti i problemi povezani s njegovom imovinom, za koju je naveo da je dar od roditelja, a zbog nekih kadrovskih rješenja stvorio si je problem i s Glavnim stožerom

 

Nacional je još u subotu dobio informaciju da je Krstičević otkazao putovanje u Austriju, a potom i ono u Sarajevo. U nedjelju je tu informaciju za Nacional potvrdio i izvor blizak Vladi koji je potvrdio da je Krstičeviću i sa sigurnosnog aspekta savjetovano da mu se ne može garantirati da u Bosni i Hercegovini neće biti uhićen, odnosno da neće imati kakve druge neugodnosti.

Iz dokumenta u posjedu Nacionala još prije nedavnog uhićenja pripadnika HVO-a u Orašju, vidi se da je otvoreno više istraga, ali da one uključuju i pripadnike Armije Bosne i Hercegovine. Istrage se vode na području od Zavidovića i Breze do Zenice, Travnika, Viteza i Vareša. U jednom od predmeta, primjerice, istraga se vodi protiv Rasima Delića i još 78 pripadnika Armije BiH i civilnih vlasti. U jednom drugom predmetu optužen je Džemal Merdan, nekadašnji zamjenik zapovjednia 3. korpusa Armije BiH i to po zapovjednoj odgovornosti. To govori u prilog tezi da nije riječ o ikakvom selektivnom progonu Hrvata. Isto tako, više izvora za Nacional je potvrdilo da su osumnjičeni Hrvati s područja Orašja više puta prije uhićenja pozivani na ispitivanja te su se u većini slučajeva uredno i odazivali. Sa svim time bio je detaljno upoznat hrvatski državni vrh, predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, ali i premijer Plenković.

“Jedino što se nije moglo znati je datum uhićenja. Da se uhićenja nisu dogodila neposredno nakon povratka premijera Plenkovića iz Sarajeva, vjerujem da to ne bi poprimilo takve dimenzije”, rekao je za Nacional izvor blizak Vladi koji smatra da je reakcija predsjednice kako ona nije ništa znala bila ishitrena, nepotrebna i nepromišljena ili je tom izjavom odgovornost željela prebaciti na obavještajne službe.

Nacional je još u subotu dobio informaciju o tome da je Krstičević otkazao putovanje u Beč, a potom i u Sarajevo, a ta je informacija iz drugog izvora bliskog Vladi potvrđena i u nedjelju navečer. U ponedjeljak je to objavio i Jutarnji list, a u službeno obrazloženje kako je Krstičević otkazao putovanje radi proračuna malo je tko mogao povjerovati.

Jedan od Nacionalovih izvora bliskih Krstičeviću i Vladi tvrdi da je otkazivanje njegova putovanja u Sarajevo trebala biti i snažna poruka bosansko-hercegovačkim vlastima. Krstičević je u svom uskom krugu ljudi neodlazak u Sarajevo tumačio tako da je jednom svom bliskom suradniku rekao: “Prijatelju, nisam išao tamo zato što su pljunuli u ruku pomirenja koju smo im pružili.” Za Nacional je to ispričala osoba bliska Krstičeviću.

Ali budući da to tako nije služeno priopćeno, puno je vjerojatnije da je glavni motiv Krstičevićeva neodlaska njegov strah od mogućih posljedica nakon prelaska granice jer ga od uhićenja u BiH, kako se tvrdi, niti diplomatska putovnica ne bi mogla zaštititi. Budući da se Krstičević u Sarajevu trebao susresti s ministricom obrane Bosne i Hercegovine Marinom Pendeš, ali i s ministrima obrane Austrije, Češke, Mađarske, Slovačke i Slovenije, situacija u kojoj se on pojavljuje kao potencijalno osumnjičen za ratne zločine neprikladna je. Čak i da Krstičeviću ne prijeti nikakvo privođenje, ispitivanje ili uhićenje, postavlja se pitanje može li Hrvatsku u inozemstvu predstavljati osoba koja se na ikoji način dovodi u vezu s ratnim zločinima.

Ali puno veći problem za Krstičevića je to da su optužnice potegnule i mnoga druga, za njega potencijalno neugodna pitanja.

Izvor blizak vojnim krugovima potvrdio je za Nacional da je Krstičević već svojim prvim potezima izazvao nezadovoljstvo u vrhu Glavnog stožera Oružanih snaga. Imenovanje umirovljenog generala Dragutina Repinca Krstičevim prvim savjetnikom doživljeno je kao otvoreni pokušaj uspostavljanja kontrole nad Glavnim stožerom. Repinca je s mjesta zapovjednika kopnenih snaga umirovio načelnik Glavnog stožera Mirko Šundov, a sada se Repinac vraća na političku funkciju s koje bi, kako tvrdi Nacionalov izvor, trebao za Krstičevića kontrolirati što Šundov radi. “Krstičević je već uspio okrenuti Glavni stožer protiv sebe, ali ne samo zbog imenovanja Repinca, nego zbog toga što se on ponaša i kao general i kao ministar, odnosno pokazuje da po mnogo čemu ne razumije koje su granice ovlasti ministra kao političke figure. On zapravo koristi svoju poziciju potpredsjednika Vlade za domovinsku sigurnost kako bi se miješao u pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost vojske”, rekao je za Nacional izvor blizak Ministarstvu obrane.

 

Nacional je još u svibnju 2015. na naslovnici objavio ekskluzivnu vijest o tome kako se na popisu osoba pod istragama tužiteljstva Bosne i Hercegovine nalazi general Ante Gotovina i još 36 časnika

 

Više drugih izvora problematiziralo je također Krstičevićevu strategiju domovinske sigurnosti, i to prvenstveno iz pozicije njegove stručnosti u tom složenom segmentu. Svi sugovornici ustvrdili su da se Krstičević, blago rečeno, u tom području ne snalazi baš najbolje.

Izvor blizak Vladi ispričao je za Nacional da bi se oko Krstičevića mogli otvoriti i neki drugi problemi te da su s tim pitanjima prije formiranja Vlade bili upoznati ljudi iz najužeg Plenkovićeva tima. Nacional ima direktne spoznaje kako je s tim problemima sigurno bio upoznat Davor Stier, ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade. Riječ je potencijalnoj problematičnoj Krstičevićevoj prošlosti, odnosno nerazjašnjenom pitanju datuma i okolnosti njegova odlaska iz JNA, o čemu je Nacional pisao neposredno prije izbora. Tada su u Krstičevićevu obranu stali čak i članovi SDP-a pa i bivši predsjednik stranke Zoran Milanović, koji je rekao: “Što se mene tiče, taj čovjek je heroj. Ostavite čovjeka na miru”. Međutim, isto je tako dao da znanja da je upoznat s tim da je kao časnik JNA Krstičević bio u Tovarniku. Iako je najavio tužbu protiv Nacionala, Krstičević te natpise nikad nije demantirao niti je do kraja razjasnio datum svog prelaska iz JNA u Hrvatsku vojsku. Drugi potencijalni problem za Krstičevića mogli bi biti njegovi poslovni odnosi s M SAN Grupom i tvrtkom KING ICT koja je, primjerice, samo nekoliko dana nakon što je Krstičević imenovan ministrom, u Vladu dopremila kompjutore naručene po ranijem natječaju. Budući da tvrtka KING ICT radi ne samo s Vladom, nego i s brojnim ministarstvima i državnim tvrtkama, postavilo se pitanje potencijalnog Krstičevićeva sukoba interesa koji je u toj tvrtki dugo bio član Nadzornog odbora, dok je u M SAN grupi bio zamjenika predsjednika Nadzornog odbora. Isto tako, Krstičevićeva supruga zaposlena je u povezanoj tvrtki M SAN nekretnine. Još jedan problem s tim povezan svakako je i Krstičevićeva imovinska kartica. Naime, kao način stjecanja svojih nekretnina Krstičević je upisao da je riječ o kupnji iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada, ali i kupnjom od drugih izvora dohotka. Kao taj drugi izvor dohotka naveo je: “dar roditelja od prodaje poljoprivrednih proizvoda”. Riječ je o dvama stanovima u Zagrebu, jednom od 160 metara kvadratnih, a drugom od 111 metara kvadratnih te o vikendici od 120 kvadrata. Za štednju u iznosu od 385 tisuća eura, odnosno oko 2,8 milijuna kuna, Krstičević je također naveo da je riječ o primicima od nesamostalnog rada, ali i “daru roditelja od prodaje poljoprivrednih proizvoda i poljoprivrednog zemljišta”.

Pritom je više Nacionalovih izvora od kojih su neki i porijeklom iz istog kraja odakle su i Krstičevićevi roditelji, potvrdilo da imaju osnovanih razloga sumnjati da su njegovi roditelji tako uspješni poljoprivrednici da su sinu mogli kupiti, odnosno sudjelovati u kupnji dvaju stanova, vikendice i stjecanju štednje od gotovo 3 milijuna kuna.

Uslijed novonastalih okolnosti, sve su ovo pitanja koja bi u budućem radu mogla opterećivati ne samo Krstičevića, nego i Plenkovića koji je izbore dobio pod motom “vjerodostojno”.

Zbog toga je Vlada započela neformalne konzultacije oko toga koga bi mogla imenovati za novog hrvatskog ambasadora u BiH. Kako tvrdi izvor blizak premijeru Plenkoviću, to bi trebala biti osoba prvorazredne političke težine i iskustva koja bi bila sposobna za najveće izazove koji uključuju i vođenje najosjetljivijih diplomatskih operacije. Jedna od aktivnosti Vlade trebala bi biti povlačenje primjerenih političkih poteza u odnosima s Hrvatima u BiH. Više je izvora ispričalo za Nacional da bi najveći izazov za predstavnike hrvatske politike mogao predstavljati odnos prema Draganu Čoviću. Neki izvori iz BiH tvrde da je i Čović bio detaljno upoznat s time što se sprema neposredno nakon Plenkovićeve posjete BiH. Prema tvrdnjama nekih diplomatskih izvora, Čovića se smatra političarem koji je opterećen sumnjama u neprimjereno ponašanje i bogaćenje, za koga tvrde i da interese hrvatskog naroda vješto koristi za afirmaciju osobnih interesa.

Izvor blizak Plenkoviću navodi da će Hrvatska iskoristiti svoje članstvo u EU-u i NATO-u kako bi pokušala pridobiti međunarodnu zajednicu da zagovara onu stranu priče i rješenja koja je sukladna hrvatskim interesima te da će se to raditi u sporom i dugotrajnom procesu, a ne očekuje ishitreno ni brzo rješenje. Ključna poruka koja će se poslati je ta da Bosna i Hercegovina nema šanse za opstanak bez Hrvata koji su trenutačno pritiješnjeni između snažnih suprotstavljenih interesa drugih dvaju naroda u BiH, od kojih izgleda nijedan nema jasno definiran prioritet priključenja EU-u.

Komentiraj