Ansambl Gradskog dramskog kazališta Gavelle premijerno je u utorak u KUC-u Travno izveo predstavu “Tena – kronika raspada jedne ljepote”, adaptaciju pripovijetke Josipa Kozarca prema dramatizaciji Borislava Vujčića u eklektičnoj redateljskoj interpretaciji Dražena Ferenčine.

Najpoznatija pripovijetka hrvatskoga književnika Josipa Kozarca objavljena 1894. godine, “Tena” je priča o mladoj djevojci, kasnije ženi, koja zahvaljujući svojoj ljepoti u patrijarhalnoj sredini onodobne Slavonije nakratko iskusi slobodu samostalnog odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Priča je, dakako, tragična, jer njezina je sloboda – kao i ljepota – prolazna, a budući da Kozarac u prkošenju nametnutim normama vidi rasap tradicionalnih vrijednosti, Tena za njega nije simbol pokušaja ženske emancipacije već moralne degradacije i opće propasti koja, dakle, zaslužuje kaznu.

No, gradeći tragični lik žene koja svoje ponašanje i životne odluke podređuje nagonu i želji za brzim materijalnim dobitcima, Kozarac istodobno ispisuje i kritiku jedne skučene društvene sredine čiji mentalitet u velikoj mjeri određuje ekonomska situacija toga doba, obilježena raspadanjem seoskih zadruga i eksploatacijom lokalnih šuma od strane bogatih stranaca.

U tom kontekstu, Tena može biti shvaćena kao simbol ženske snage i borbe, dirljiva tragična heroina slavonskoga sela.

U dramatizaciji Borislava Vujčića, Kozarčev prozni tekst postao je punokrvnom dramom, gdje se pripovjedni predložak koristi kao temelj za novi autorski materijal koji realistične, dijaloške prizore spaja s etnološkim pristupom, pri čemu osjećaj drevnog, gotovo mitskog natapa melodramatičnost teksta nastalog potkraj 19. stoljeća.

Elementi koreodrame, zborskog mnogoglasja, socijalnog ekspresionizma, Vujčićevu “Tenu” odvode u specifičan dramski registar, obilježen mračnom simbolikom i mističnošću, što je prihvatio i Ferenčina u svojoj adaptaciji, smjestivši likove u zloslutno apokaliptičan ambijent napučen simbolizmom: scena (koju također potpisuje Ferenčina, zajedno s Maritom Ćopo, koja je i kostimografkinja) oblikovana je elegično, zavodljivo sugestivno, granice između interijera i eksterijera su ukinute, predmetima je dodijeljena gotovo totemska uloga – tako na primjer tijelo Tenine majke na odru čine tri prekrasne zrele bundeve.

U Ferenčininoj adaptaciji i režiji, Vujčićeva dramatizacija ovoga djela napravljena prije 30-ak godina za HNK u Osijeku značajno je skraćena, a realizam izvornika distorziran elementima fantastike i sanjive ikonografije, ali isto tako i komike, pri čemu se ženski bunt prema bezglasju koje ženama dodjeljuje tradicionalni patrijarhat u predstavi očituje kroz inzistiranje na ženskome tijelu kao primarnome alatu pobune i zauzimanja stavova.

Radnja Kozarčeve pripovijetke događa se u pograničnom slavonskom selu na obali rijeke Save, tik uz tursku Bosnu, u vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Tena je prelijepa i jedina kći obitelji Pavletić, čija je glava obitelji, otac Jerko, lijen, nemaran i ravnodušan lokalni pijanac što njoj, nakon smrti majke, omogućuje potpunu slobodu ponašanja.

Dok Kozarčeva Tena ispočetka nije svjesna svoje ljepote ali vrlo brzo shvaća koliko joj ona može pomoći da si osigura bolji i lakši život, Ferenčinina Tena (Matea Marušić) lascivna je i naglašeno fizička od samoga početka: redatelj ove produkcije naglasak stavlja na Teninu ljepotu i tjelesnost, vodeći je u relativno kratkom jednoipolsatnom nizanju zgusnutih, sugestivnih prizora impregniranih mističnom začudnošću kroz intenzivnu spiralu samouništenja sve do samoga dna.

Predstava počinje gotovo kabaretski, s raspjevanim Ciganinom i troje karnevalski makabričnih pratećih vokala koje utjelovljuju glumci Areta Ćurković, Selena Andrić i Zorko Bagić (predstava je koprodukcija kazališta Gavelle, Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci, Ludens teatra, Centra za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar te Gradskog kazališta Požega). Već u sljedećem trenutku, svjetla se prigušuju i njih se troje pretvaraju u tri proste i vulgarne seoske žene, na trenutke vještičje razigrane, kontrapunktirajući svojom slikovitom grubošću Teninu oholu putenost.

Atmosferi pridonosi glazba Igora Valerija, svjetlo Zdravka Stolnika, te koreografija Marte Huber.

Tenino ljubovanje s četvoricom muškaraca – četiri društvena arhetipa njezina doba – počinje od austrougarskoga vojnika, Čeha Jaroslava Beraneka (Ivan Grčić), koji je zatiče već svjesnu svoje ljepote, ali još uvijek nevinu – tako je on njezina prva i jedina prava ljubav. No, rat zove i on mora poći, a kada prođe vrijeme i on se ne vrati, zamijenit će ga beskrupulozni pariški trgovac Leon Jungman (Davor Svedružić), simbol eksploatatorske komercijalne kolonizacije.

Silazna moralna putanja se ubrzava, dok Tena kida emotivne spone, predajući se proračunatim odnosima iako istodobno ostaje negdje u sebi usidrena u iskonskom ženskom iščekivanju sreće i ispunjenja. No, ona se odbija vezati, a da bi njezina propast kao slobodne žene bila još naglašenija, Kozarac će ju gurnuti u ruke Ciganina Đorđa (Vedran Dakić), da bi potom njezin moralni pad bio zaokružen pristajanjem na odnos s imućnim Jozom Matijevićem (Vladimir Andrić), nekadašnjim proscem kojega je u mladosti odbila jer ga nije voljela.

Tenina oca, u ulozi bez i jedne replike, utjelovljuje Gavellin Filip Šovagović, čija je sva komunikacija reducirana na bezglasnu nezainteresiranu gestikulaciju dok usput prebire po tamburici. Martina Stjepanović je Đorđova žena Maruška, krčmara glumi Ivica Lučić, a većina glumaca pojavljuje se u više od jedne uloge.

Tena je lik koji karakterom po svemu odstupa od zadanih moralnih i društvenih uzusa: niti je čedna, niti skromna, niti bogobojazna. No, u ovoj adaptaciji, nije njezin prkos ono što ju košta svega, već njezina oholost prema selu i ljudima.

Njezina se priča, tako, može tumačiti kao priča o ženskoj emancipaciji, o preuzimanju nadzora nad vlastitim tijelom i sudbinom, ali to preuzimanje vlastite sudbine u svoje ruke u ovom komadu ide ruku pod ruku s moralnim propadanjem i pripadajućom poukom, iako Kozarac svojem glavnom liku ipak na kraju romantičarski velikodušno dodjeljuje sretan svršetak.

Zagrebačku premijeru, kojoj su prethodile premijerne izvedbe u Vinkovcima, Požegi i Bjelovaru, publika je ispratila aplauzom za glumce i autorski tim, a već je rasprodana i prva izvedba za javnost, koja je dan kasnije, u srijedu. Nakon premijere kazališta Gavelle, slijedi premijera i u Koprivnici.