Ekipa filma Gazda pokrenula je internetsku stranicu http://agrokor.hrcin.hr/ na kojoj je objavila niz dokumenata i podataka o nastanku i propasti kompanije Agrokor Ivice Todorića, te ponudila nagradu do 100.000 kuna onima koji pomognu razotkriti spregu bankara i Todorića.

Redatelj filma “Gazda” Dario Juričan u srijedu je predstavio zaključke njihova “istražnog povjerenstva”, na kojima su radili mjesecima s obzirom da je koalicija HDZ-a i HNS-a ugasila saborsko istražno povjerenstvo.

“Kad smo vidjeli da se povjerenstvo ugasilo preostalo nam je samo da se organiziramo i napravimo ono što smo mislili da je posao Sabora“, rekao je Juričan na konferenciji za novinare organiziranoj u ulici do Markova trga, gdje je došao sa izmišljenim članom svog povjerenstva “Đurom”, dvometarskim balonom u obliku štakora, koji ukazuje na probleme radnika s poslodavcima, a prije svega riječ je o “ikoni slobode govora”.

Nagradu vrijednu “do 100.000 kuna” Juričan je ponudio za razotkrivanje bankara koji su Agrokoru otkrivali poslovne tajne njegovih partnera i klijenata. Juričan kaže kako postoji osnovana sumnja da su bankari odavali Agrokoru trenutno stanje računa klijenata, što je kazneno djelo.

“Želimo čuti njihova imena i spremni smo to platiti iznosom do 100.000 kuna, a bit će isplaćen u trenutku kad Državno odvjetništvo za to nedjelo podigne kaznenu prijavu“, rekao je Juričan, koji je dio tog novca prikupio od filma Gazda, a preostali dio namjerava prikupiti kroz kampanju.

Juričan drži da su banke imale nemalu ulogu u bezglavu rastu Agrokora i bogaćenju svojih matičnih banaka jer je, radeći na filmu o Miroslavu Kutli, vidio nemalu uloga hrvatskih banaka u propasti hrvatske ekonomije.

Na internetskoj stranici http://agrokor.hrcin.hr/  Juričan je ustvrdio da su u širenju Agrokora najpohlepniju ulogu odigrale  banke, koje su smislile način kako zaobići kontrolne mehanizme Hrvatske narodne banke i preko faktoringa prikriveno financirati Agrokor.

Internetska stranica sadrži brojne dokumente o Agrokoru, uključujući i prvi ugovor o kupnji Sojare, kupoprodajne ugovore za Kulmerove dvore, koncesijski ugovor za Janu i sl.

Tu se, kaže Juričan, dokumentirana i sočna priča o javnoj ustanovi Plitvička jezera, koja kroz javnu nabavu nije željela kupiti vodu “Studenu” jer nije bila jednakovrijedna kao “Jana”.

Juričan donosi priču i o tvrtki Ciglane nekretnine, koja posjeduje zemljišta i nekretnine neposredno uz okretište Črnomerec, a kojoj je privremena uprava Agrokora odbila potraživanja od 67 milijuna kuna. Juričan se pita skriva li se iza te tvrtke mađarski investitor ili obitelj Todorić.

Tu se nalaze i priča o lancu dućana Konsumo u Meksiku,  podaci o tome da je Todorić osobno donirao novac dvjema političkim strankama, te pregled “ljubavnog zova” između Todorića i brojnih medija.

Uz dokumente, stranica donosi najbolje Todorićeve izjave u zadnjih dvadeset godina, primjerice onu da nikad nije financirao političke stranke. Tu je i izjava bivšeg menadžera u Agrokoru, a sadašnjeg ministra financija Zdravka Marića s kraja 2016. kako je siguran da si Agrokor nikad ne bi dozvolio raditi nešto protivno zakonu.