Intendantica HNK u Zagrebu uoči predsjedanja Hrvatske EU-om
U povodu skorog predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije, Dubravka Vrgoč, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u intervjuu Nacionalu objasnila je kako će se to odraziti na poslovanje te kazališne kuće.
NACIONAL: Hrvatska će od 1. siječnja biti predsjedateljica EU-om, a tu važnu ulogu ima i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Koliko vam znači činjenica da se Europi predstavljate kao hrvatski kulturni brend i kako će HNK djelovati tijekom tog razdoblja?
Iznimno nam je značajan taj period, prije svega zbog prilike koju smo dobili da se predstavimo Europi s nekima od naših najboljih ostvarenja, kao i da neke od trenutačno najboljih europskih kazališnih izvedbi predstavimo na našoj sceni. Otkad se bavim teatrom, a tu mislim i na ono razdoblje u kojem sam u dnevnim novinama pisala kazališne kritike i osvrte, bilo mi je iznimno važno pozicionirati hrvatsko kazalište na mapu europskih kazališnih događanja, a istodobno i našim gledateljima te našim kazališnim umjetnicima predstaviti ono najbolje od europskog i svjetskog kazališta. Uvijek sam smatrala da bez tog „zrcala“, odnosno mogućnosti usporedbe, u nas i nema pravog kazališnog napretka, a s druge strane da Europa i svijet moraju biti informirani o tome koji su izgledi i koja su nastojanja hrvatskog teatra. Iz te ideje 2003. pokrenuli smo i Festival svjetskog teatra, zbog te ideje zasigurno sam se i ja prihvatila tog posla s druge strane gledališta. Stoga je ova prilika vezana uz hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije doista nešto što bih nazvala „dodatnom vrijednosti“ našeg teatra, koji će putovati na značajne europske kazališne adrese i paralelno ugostiti velika europska kazališta.
NACIONAL: Opera odlazi u Budimpeštu, a nama dolazi Festival svjetskog kazališta (FSK), ove godine iznimno u ovo vrijeme jer je publika predstave FSK-a gledala u rujnu, na početku sezone?
„Premjestili“ smo FSK iz rujna u prvih šest mjeseci 2020. i to isključivo zbog našeg predsjedanja Vijećem Europske unije, što neće biti tradicionalno. Činilo nam se važnim obilježiti taj period i to tako da gledateljima jednom mjesečno ponudimo festivalske predstave. U veljači ćemo predstaviti već u Europi dobro poznatog redatelja i ravnatelja portugalskoga nacionalnog kazališta Tiaga Rodriguesa s dvama projektima, „Sopro“ i „By Heart“, berlinski Volksbühnne izvest će „Bekannte Gefühle, gemischte Gesichter“ u režiji Christopha Marthalera, Nacionalni teatar iz Bruxellesa prikazat će „Sylviju“ u režiji Fabricea Murgia, dok će Narodno kazalište Ivana Vazova iz Sofije izvesti „Braću Karamazove“ Dostojevskog. U tom programu Schaubühne iz Berlina prikazat će naš koprodukcijski projekt „Drugi“ belgijske umjetnice Anne-Cécile Vandalem koja je prije nekoliko godina oduševila zagrebačku publiku na FSK-u svojim projektom „Tristesse“. A tu su i naši glazbeni koprodukcijski projekti: Offenbachova opera „Fantasio“ u režiji Thomasa Jollyja i produkciji pariške Opere Comique te izvedbe operno-dramskog djela „Smrt u Veneciji“ u režiji slavnog Ive van Hovea čiju koprodukciju, osim našeg kazališta, potpisuju i Toneelgroep Amsterdam, Barbican Theatre iz Londona i Théâtre du Châtelet iz Pariza.
NACIONAL: Ono što se spominje kao gotova stvar, a HNK-u je nasušno potrebno, jest i druga scena. Kao sigurna lokacija spominje se NSK, nakon predsjedanja Hrvatske EU-om. Naime, upravo bi prostori koji se koriste u tu svrhu iduće sezone mogli postati nova scena HNK-a. Koliko je to blizu realizacije i što to znači za HNK?
Za HNK značilo bi to ostvarenje dugogodišnjeg sna koji su sanjali intendanti i prije mene. Naime, godinama se već govori o potrebi za novom scenom kojom bi se olakšalo funkcioniranje HNK. Otkad sam došla na ovo mjesto, neprestance ponavljam da ako i postoji u Europi taj model kazališta, s tri ansambla u jednoj kući, što je doista rijetkost, sigurno ne postoji kazalište sa samo jednom scenom koju dijele tri ansambla. Upravo je takav način rada neodrživ, posebice u uvjetima našeg ambicioznog programa i velikog broja vlastitih produkcija uz gostujuće predstave. Stoga je potreba za drugom scenom gotovo očajnička. Prilika koja nam se pružila, da dobijemo prostor u dijelu NSK-a koji je uređen za predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije, iznimno je značajna i ne smije se propustiti. Prije nekoliko dana obišla sam prostor i on izgleda sjajno. Ne mislim da bi trebalo mnogo intervencija, odnosno adaptacije, kada dvorana više ne bude služila predsjedanju. Uz dvoranu koja bi mogla imati 400 mjesta, atraktivni su i popratni prostori u kojima bi se mogli smjestiti operni, baletni i dramski studio. Tako bismo napokon pružili priliku mladim umjetnicima da razvijaju talente u sklopu naših programa, a to je u jednom dijelu i funkcija teatra kao što je HNK.
NACIONAL: Odlikovani ste Odličjem Reda zvijezde Italije, koje Italija dodjeljuje za izvanredan doprinos promicanju prijateljstva i suradnje, za ustrajno zalaganje u razvoju i širenju kazališne kulturne razmjene dviju zemalja. Kako je do toga došlo i što vam to znači?
Meni to znači iznimno puno, znači veliko priznanje mojih dugogodišnjih nastojanja da hrvatski teatar predstavim u Europi i svijetu, a europski i svjetski približim nama. Baveći se teatrom već nekoliko desetljeća, i to na različite načine, od pisanja o kazalištu do kreiranja kazališta, uvijek sam vjerovala da važnost jedne kulture ovisi o tome koliko se ona uspijeva ogledati u onoj drugoj. Bez toga ogledala, bez te usporedbe, nema ni prave slike. Stoga sam promišljala teatar uvijek u nekom širem prostoru, u prostoru zajedništva. I to od prvih gostovanja talijanskih kazališnih skupina na Festivalu svjetskog kazališta i gostovanja Zagrebačkog kazališta mladih na festivalima u Cividaleu, Bologni i Modeni, do moje prve koprodukcije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a riječ je o predstavi „Evanđelje“ Pippa Delbona, i dalje do gostovanja baleta „Smrt u Veneciji“ u Teatru Argentino u Rimu, operne koprodukcije „Madame Butterfly“ s Fondazione Arena di Verona, koreografijama Giorgia Madie, opernim režijama Piera Paola Pizzija… Sve su to kazališni projekti koji svjedoče o zajedničkim kulturnim susretima i dodirima, o nastojanjima da dvije susjedne zemlje – koje dijele sjene prošlosti, osjećaj zajedničke sadašnjosti i projekciju budućnosti – budu još bliže.
NACIONAL: Kraj godine obilježit će dramska premijera na sad već tradicionalni datum, 30. prosinca. Radi se „Idiot“, kao sjajan primjer malograđanštine koja se ove, i ne samo ove sezone provlači kroz hrvatsko kazalište?
Upravo su predstave koje su smiono ulazile u dijalog s našom stvarnošću na neki način i vratile gledatelje, što se Drame tiče, u naše kazalište. Za takve predstave uvijek se traži karta više i one ne silaze s repertoara. Nadamo se da će to biti i s najnovijom predstavom čija je premijera najavljena za naš tradicionalni dramski premijerni termin, 30. prosinca. „Idiot“ nam se učinio vrlo suvremenom literaturom koja otvara pitanja na koje ovo vrijeme pokušava odgovoriti. Jer ta pomaknuta realnost u kojoj se nalazi, ili točnije snalazi, Lav Nikolajevič Miškin, po mnogočemu odgovara stvarnosti u koju se mi svakodnevno spotičemo i koja nam ponekad izmiče, tako da nam je sve teže prepoznati granice između stvarnog i nestvarnog, realnog i izmišljenog, lucidnog i bolesnog… „Idiota“ režira Vasilij Senjin, s kojim sam 2005. započela svoj ciklus propitivanja teatra u ZeKaeM-u, gdje je on tada s velikim uspjehom uprizorio Tolstojevu „Anu Karenjinu“. Očekujemo uzbudljivu predstavu.
Komentari